Jovan II Neustrašivi
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Jovan II Neustrašivi (fr. Jean sans Peur; Dižon, 28. maj 1371 — Pariz, 10. septembar 1419) bio je grof Flandrije i Artoa, burgundski vojvoda (1404—1419), burgundski grof (1405—1419), grof Nevere (1384—1404) i grof Šarola (1404—1410).
Jovan II Neustrašivi | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. maj 1371. |
Mesto rođenja | Dižon, Burgundsko vojvodstvo |
Datum smrti | 10. septembar 1419.48 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Grob | Dižonski dvorac burgundskih vojvoda |
Porodica | |
Supružnik | Margareta od Bavarske |
Potomstvo | Filip III od Burgundije, Marie of Burgundy, Duchess of Cleves, Margaret of Burgundy, Dauphine of France, Anne of Burgundy, Agnes od Burgundije, vojvotkinja Burbona, John of Burgundy, Bishop of Cambrai |
Roditelji | Filip II Smeli Margarita III Flandrijska |
Dinastija | Valoa |
burgundski vojvoda, burgudski grof, grof flandrije i Artua, grof Nevera | |
Period | (1384—1419) |
Prethodnik | Filip II Smeli, Margarita III Flandrijska |
Naslednik | Filip III od Burgundije, Filip II de Never |
Savladar | Filip II Smeli, Margarita III Flandrijska |
Mladost
urediRodio se 28. maja 1371. godine u Dižonu i već 1384. godine kao naslednik Burgundije dobio je Never. Već 1385. oženio se Margaritom Bavarskom, kćerkom Albrehta Bavarskog, grofa Holandije i Enoa. Taj brak je pomogao da se poboljša njegov položaj u Holandiji nakon raskida braka sa Katarinom Valoa, kćerkom Šarla V Mudrog.
Nikopoljski krstaški rat
urediUgarski kralj Žigmund Luksemburški počeo je da skuplja krstaše za krstaški rat protiv Osmanlija. Na zapadu je bilo odaziva, a najviše od Filipa II Smeloga, koji mu je poslao svoga sina Jovana II Neustrašivoga, vojvodu Filipa od Artoa, maršala Žana le Mangra , viteza, generala i admirala Žana de Vijene i viteza Žana de Kuruza. U julu 1396. godine Francusko-anglo-poljsko-nemačka krstaška vojska je stigla u Budim gde se spojila sa ugarsko-češkom vojskom. Ta vojska od 130.000 ljudi, u kojoj je bilo 6.000 francuza, bila je previše samouverena. Mislila je da će lako prodrti do Adrijanopolja i Bosfora, pa čak i do Jerusalima. U Vidinu krstašima se predao car Jovan Stracimir. 25. septembra u bici kod Nikopolja, poginulo je mnogo Turaka i 10.000 krstaša. Jovan se borio sa takvim entuzijazmom i hrabrošću da je dobio nadimak Neustrašivi. Kad je turski sultan Bajazit I nameravao da se povuče u pomoć mu je priskočio srpski knez Stefan Lazarević sa 5.000 Srba, jurišavši baš tamo gde je bila Žigmundova zastava. Vlasi su primetivši obrt sreće pobegli sa bojnog polja. U odbrani Žigmunda poginuo je odred Žana de Vijene i Žana de Kuruza, dok su Žan la Mangr i Jovan Neustrašivi, zarobljeni, isto tako zarobljena je i engleska vojska pod Ingelramom de Kusijem. Žigmunda je na Dunavu spasila mletačka flota, a oni koji su bežali preko Vlaške bili su hvatani i mučeni. Ostatak francuske vojske je u Prahovu poubijao zarobljene Turke. Turci su prodrli duboko u Vlašku i opljačkali je. Jovan, Filip od Ea i Žan la Mangr su se na kraju oslobodili plaćanjem otkupa od 200.000 dukata i vratili u Francusku.
Građanski rat
urediFrancuskom je vladao neuračunljivi kralj Šarl VI Ludi. Oko toga ko će vladati kao regent u ime ludoga kralj došlo je do svađe i rivaliteta između Jovana II Neustrašivoga i kraljevoga brata Luja Orleanskoga. Luj Orleanski je postao kraljičin ljubavnik i time čuvar kraljeve dece i regent. Godine 1407, Jovan je organizovao ubistvo Luja Orleanskoga, pa je nakon toga pobegao iz Pariza. Posle bega iz Pariza i nekoliko manjih okršaja, Jovan II od Burgundije zadobija kraljevo poverenje. Sporazumom iz Šartra potpisanom 9. maja 1409. kralj Šarl Ludi oprašta Jovanu II zločin. Jovan Neustrašivi ponovo postaje čuvar prestolonaslednika.
Engleska invazija
urediEnglezi su iskoristili nastavak građanskog rata kada je porodica Armanjak iz Orleana stala na stranu Jovanovih neprijatelja i izvršili invaziju na Francusku. Obe strane su tražile pomoć engleskog kralja Henrija V Lankastera. Porodica Armanjak je čak i ponudila Henriju granice iz 1369. godine, što je on odlučno odbio, čak je tražio granice iz 13. veka. U bici kod Azenkura 25. oktobra 1415. godine Jovan nije sudelovao čime je on faktički bio na engleskoj strani.
Pad Ruana i smrt
urediTo je potvrđeno na opsadi Ruana (31. jul 1418 — 19. januar 1419), jer Jovan nikad nije sišao da pomogne opsednutom gradu, nego je osvojio Pariz (1418). Henri V je tako osvojio veliki deo Francuske. Zbog toga ga je prestolonaslednik Šarl VII Pobednik na prevaru uhvatio i pogubio.
Porodično stablo
uredi16. Šarl Valoa | ||||||||||||||||
8. Filip VI Valoa | ||||||||||||||||
17. Margareta Anžujska | ||||||||||||||||
4. Žan II Dobri | ||||||||||||||||
18. Robert II od Burgundije | ||||||||||||||||
9. Žana Burgundska | ||||||||||||||||
19. Agnesa od Francuske | ||||||||||||||||
2. Filip II Smeli | ||||||||||||||||
20. Hajnrih VII, car Svetog rimskog carstva | ||||||||||||||||
10. Jovan Slepi | ||||||||||||||||
21. Margareta od Brabanta | ||||||||||||||||
5. Bona Češka | ||||||||||||||||
22. Vaclav II Pšemisl | ||||||||||||||||
11. Elizabeta Bohemijska | ||||||||||||||||
23. Judita od Habzburga | ||||||||||||||||
1. Jovan II Neustrašivi | ||||||||||||||||
24. Louis I, Count of Nevers | ||||||||||||||||
12. Luj I Flandrijski | ||||||||||||||||
25. Joan, Countess of Rethel | ||||||||||||||||
6. Luj II Flandrijski | ||||||||||||||||
26. Filip V | ||||||||||||||||
13. Margarita I Burgundska | ||||||||||||||||
27. Žana II, vojvotkinja od Burgundije | ||||||||||||||||
3. Margarita III Flandrijska | ||||||||||||||||
28. Jovan II, vojvoda Brabanta | ||||||||||||||||
14. Jovan III Brabantski | ||||||||||||||||
29. Margaret of England | ||||||||||||||||
7. Margarita Brabantska | ||||||||||||||||
30. Luj od Evrea | ||||||||||||||||
15. Marija Kapet | ||||||||||||||||
31. Margareta od Artoa | ||||||||||||||||
Literatura
uredi- Karl Theodor Wenzelburger, Johann ohne Furcht, Herzog von Burgund. In: Allgemeine Deutsche Biographie (ADB). Band 14, Duncker & Humblot, Leipzig 1881, S. 202 f.
Spoljašnje veze
uredi