Andrija Mugoša (Donja Gorica, kod Podgorice, 22. decembar 1910Podgorica, 8. april 2006) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Crne Gore i narodni heroj Jugoslavije.

andrija mugoša
Andrija Mugoša
Lični podaci
Datum rođenja(1910-12-22)22. decembar 1910.
Mesto rođenjaDonja Gorica, kod Podgorice, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti8. april 2006.(2006-04-08) (95 god.)
Mesto smrtiPodgorica, Crna Gora, Srbija i Crna Gora
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1933.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
predsednik Skupštine SR Crne Gore
Period5. maj 19635. maj 1967.
PrethodnikFilip Bajković
NaslednikVeljko Milatović
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden narodnog oslobođenja Orden jugoslovenske zastave s lentom Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Andrija Mugoša rođen je 22. decembra 1910. godine u Donjoj Gorici kod Podgorice. Potiče iz siromašne seoske porodice, koja nije imala sredstva da ga školuje, pa on vrlo rano počinje da radi kao građevinski radnik.

Uskoro postaje aktivan član omladinskog i revolucionarnog radničkog pokreta. Godine 1933. postaje član Komunističke partije Jugoslavije. Partija mu poverava odgovorne zadatke u Savezu komunističke omladine Jugoslavije i KPJ. Godine 1935. izabran je za člana Okružnog komiteta SKOJ-a, a 1936. za člana Okružnog komiteta KPJ za podgorički okrug. Član Privremenog pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru postaje 1939. godine.

Zbog revolucionarne aktivnosti često je hapšen i proganjan. Krajem 1940. godine uhapšen je i interniran u koncentracioni logor u Smederevskoj Palanci, gde ostaje sve do puča 27. marta 1941. godine. Zatim se vraća u Crnu Goru i zajedno sa drugovima vrši pripreme za oružanu borbu, odnosno Trinaestojulski ustanak.

Narodnooslobodilački rat uredi

Od samog početka Narodnooslobodilačkog rata nalazio se u prvim borbenim redovima. Isticao se vršeći mnoge odgovorne vojne i političke funkcije. Kao partijski i vojno-politički rukovodilac istakao se u više borbi, koje su vodile jedinice u kojima je bio. Kao zamenik komesara bataljona istakao se u borbama na tromeđi Crne Gore, Bosne i Hercegovine jula 1942. godine, a u marš-proboju Pete proleterske brigade i Hercegovačkog odreda jula i avgusta 1942. u borbama na Zelengori, Treskavici i Zabrđu, pokazao je veliku hrabrost i čvrstinu. Kao zamenik komesara i partijski rukovodilac Pete proleterske brigade istakao se u mnogim njenim poduhvatima, naročito u centralnoj Bosni i za vreme Četvrte neprijateljske ofanzive. Istakao se i u borbama na Neretvi.

U toku Narodnooslobodilačke borbe nalazio se na dužnosti pomoćnika komesara Pete crnogorske proleterske brigade, a zatim pomoćnika komesara Glavnog štaba NOV i PO za Crnu Goru. Sredinom 1943. godine izabran je za člana Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandžak.

Posleratna karijera uredi

Posle oslobođenja zemlje, nastavlja svoju aktivnost u izgradnji socijalističke Jugoslavije. Na osnivačkom kongresu Komunističke partije Crne Gore 1948. godine, izabran je za organizacionog sekretara Centralnog komiteta. Član Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije postao je iste godine, na Petom kongresu KPJ.

Vršio je mnoge društveno-političke funkcije:

  • potpredsednik Prezidijuma Narodne skupštine Crne Gore
  • potpredsednik Vlade NR Crne Gore
  • potpredsednik, a od 5. maja 1963. do 5. maja 1967. godine predsednik Skupštine Crne Gore

Bio je savezni i republički poslanik u više saziva. Bio je član Saveta federacije od 1967. godine.

Umro je 8. aprila 2006. godine u Podgorici.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih priznanja i odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Literatura uredi