Antun Augustinčić
Antun Augustinčić (Klanjec, 4. maj 1900 — Zagreb, 10. maj 1979) bio je jugoslovenski i hrvatski vajar.
Antun Augustinčić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 4. maj 1900. |
Mesto rođenja | Klanjec, Austrougarska |
Datum smrti | 10. maj 1979.79 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, SFR Jugoslavija |
Biografija
urediOd 1918. godine studirao je vajarstvo na Visokoj školi za umetnost i umetnički obrt u Zagrebu, kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša, a kada je ona 1922. godine pretvorena u Kraljevsku akademiju za umetnost i obrt, nastavlja studije kod Ivana Meštrovića. Pošto je diplomirao, kao stipendista francuske vlade, 1924. godine, odlazi u Pariz gde studira u Školi za primenjenu umetnost fr. École des Arts décoratifs (1924—26) i na Akademiji lepih umetnosti fr. Academie des Beaux-Arts. Godine 1925. izlaže u Salonu francuskih umetnika i 1926. u Salonu nezavisnih.
Po povratku u Zagreb učestvuje na izložbama grafike 1926. i 1927. godine. Iste godine samostalno izlaže skulpture i u Salonu Galić u Splitu. Godine 1929. nalazi se među osnivačima likovne grupe „Zemlja“ i biva izabran za njenog potpredsednika. Sa „Zemljom“ izlaže 1929, 1931. i 1932. godine u Zagrebu, 1931. u Parizu, a od grupe se razdvaja 1933. godine. Uporedo se njegovi radovi izlažu u Barseloni 1929. godine, Londonu i Beogradu 1930. godine.
O tridesetih godina intenzivira svoje bavljenje javnim spomenicima, započeto još 1928. godine. Učestvujući i često pobeđujući na brojnim javnim takmičenjima za spomenike širom sveta, stiče ugled koji će ga uključiti u kolektivnu svest kao majstora spomenika, posebno konjaničkih, pa mu je na kraju dodeljen status prvog državnog kipara. Godine 1940. postao je dopisni član Jugoslovenske akademije znanosti i umetnosti, a tokom rata [traži se izvor]izvajao je bistu ustaškog poglavnika Ante Pavelića[1][2][3]. Godine 1943, prebegao je partizanima.
1946. godine postaje profesor (a kasnije i rektor) Akademije lepih umetnosti u Zagrebu, a 1947. godine je proglašen za majstora vajarstva. Redovni član JAZU postaje 1949. godine i vodi majstorsku radionicu za vajarstvo.
Godine 1965. postaje dopisni član SANU, a 1973. dopisni član Akademije nauka i umetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu i počasni član Akademije umetnosti SSSR-a u Moskvi. Godine 1970. sva svoja dela darovao je rodnom Klanjcu, u kojem je 1976. godine otvorena Galerija Antuna Augustinčića.
Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe, a bio je i većnik ZAVNOH-a i potpredsednik AVNOJ-a.
Odabrana dela
uredi- Spomenik palim Šumadincima, Kragujevac 1932. godina
- Spomenik oslobodiocima Niša, Niš 1937. godina
- Spomenik streljanim radikalima, Zaječar 1939. godina
- Spomenik Kralju Aleksandru u Somboru, Sombor 1940. godina
- Spomenik borcima Crvene armije, Batina 1947. godina
- Spomenik maršalu Titu, Kumrovec 1947. godina
- Bista Ismeta Mujezinovića, 1952. godina
- Spomenik palim borcima, Livno 1952. godina
- Spomenik crvenoarmejca na groblju oslobodilaca Beograda, Beograd 1954. godina
- Spomenik žrtvama fašizma, Adis Abeba 1955. godina
- Bista Bojana Stupice 1955. godina
- Spomenik Moši Pijade, Zagreb i Sisak 1960. godina
- Spomenik palim Krajišnicima, Šehitluci kod Banje Luke 1960. godina
- Spomenik Tuđe nećemo-svoje nedamo, ostrvo Vis 1964. godina
- Spomenik ustanku, Sisak i šuma Brezovica 1965. godina
- Bista Zlatka Balokovića, 1967. godina
- Spomenik seljačkoj buni 1573. i Matiji Gupcu, Gornja Stubica 1973. godina
- Spomenik maršalu Titu, Titovo Velenje 1977. godina
- Bronzani lik rudara u Ženevi ispred zgrade Međunarodnog ureda za rad
- Spomenik mira u Njujorku (poklon Ujedinjenim nacijama)
- Spomenik Nošenje ranjenika, Zagreb i Beograd
- Grb Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
Galerija
uredi-
Spomenik Crvenoarmejcu na Groblju oslobodilaca Beograda
-
Spomenik „Pobjeda“ u Memorijalnom kompleksu „Batinska bitka“.
-
Spomenik „Pobjeda“ u Memorijalnom kompleksu „Batinska bitka“
-
Nošenje ranjenika, Beograd
-
Nošenje ranjenika, Veterinarski fakultet u Zagrebu
-
Torzo 1927. (Muzej savremene umetnosti)
-
Moša Pijade, Zagreb
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Gudelj, Petar (6. 7. 2009). „Antun Augustinčić” (na jeziku: Croatian). Imotske novine. Pristupljeno 5. 2. 2010.[mrtva veza]
- ^ Fantomska pjesma, Vijenac
- ^ Milovan Đilas, Memoir of a revolutionary. Harcourt Brace Jovanovich, 1973. (p. 346)
Literatura
uredi- Vojna enciklopedija (knjiga prva), Beograd 1970. godina.
- Revolucionarno vajarstvo. „Spektar“, Zagreb 1977. godina.
- Akademija likovnih umjetnosti 1907 — 1997 (ur. Dubravka Babić, Miroslav Gašparović, Miroslav Šutej & Ante Rašić) (PDF). Zagreb: Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. 2002. str. 258—259.
- Erceg-Sarajčić, Gordana (1983). „Dela jugoslovenskih likovnih umetnika u zbirci Muzeja „25. maj”” (PDF). Vesnik, organ Vojnog muzeja u Beogradu. Beograd: Vojni muzej (29): 175—216. COBISS.SR 41168903
- Titu s ljubavlju : slike, grafike, skulpture : izložbeni prostor Galerije savremene umetnosti Vojvodine, SPC "Vojvodina", Novi Sad, juli-avgust-septembar 1987 / [organizatori] Memorijalni centar "Josip Broz Tito" ; [katalog i postavka izložbe Gordana Erceg Sarajčić, Andjelka Vlaović ; likovno-tehnička oprema kataloga i plakata Božidar Bošković ; fotografije Jovan Popović] (PDF). Beograd: Memorijalni centar "Josip Broz Tito" ; Novi Sad : Muzej socijalističke revolucije Vojvodine, (Beograd : Medicinska knjiga Prosveta). 1987. COBISS.SR 1141258
Spoljašnje veze
uredi- Biografija na sajtu SANU
- Muzejski dokumentacioni centar (jezik: hrvatski)