Vilnjus

главни град Литваније

Vilnjus (litv. Vilnius, polj. Wilno, blr. Вільня, rus. Вильнюс) je prestonica i najveći grad Litvanije.[1] To je i drugi po veličini grad u Baltičkim zemljama. Vilnjus čini istoimenu opštinu u okviru Vilnjuskog okruga, koji čini šire gradsko područje, koje sa gradom ima oko 800 hiljada stanovnika.[2]

Vilnjus
lit. Vilnius
Vilnjus
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Litvanija
OkrugVilnjus okrug
Osnovan1323.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 539.939
 — gustina1.346,48 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate54° 41′ 00″ S; 25° 17′ 00″ I / 54.683333° S; 25.283333° I / 54.683333; 25.283333
Površina401 km2
Vilnjus na karti Litvanije
Vilnjus
Vilnjus
Vilnjus na karti Litvanije
Ostali podaci
GradonačelnikRemidijus Šimašijus
Poštanski broj01001
Pozivni broj5
Veb-sajt
vilnius.lt

Stari deo grada Vilnjusa, jedno od najvećih očuvanih gradskih jezgara u istočnoj Evropi, je danas na spisku svetske baštine UNESKOa.

Odlukom Evropskog parlamenta Vilnjus i Linc su proglašeni kulturnim prestonicama Evrope za 2009. godine, što su uspešno i ostvarili.

Ovde postoji FK Žalgiris.

Geografija uredi

 
Reka Vilnja pri toku kroz grad

Vilnjus se nalazi u jugoistočnoj Litvaniji, na svega 20 km od beloruske granice. Od Baltičkog mora na zapadu zemlje grad je udaljen oko 320 km. Drugi po grad u Litvaniji, Kaunas, nalazi se na 102 km zapadno od Vilnjusa.

Vilnjus se nalazi u zapadnom delu prostrane Istočnoevropske nizije. Grad je smešten na 112 m nadmorske visine, u dolini reke Neris. Područje grada je blago zatalasano. Gradsko upravno područje zauzima danas 402 km². Grad Vilnjus se obrazovao na mestu ušća reke Vilnje u značajniju reku Neris. Reka meandrira kroz grad. Na području gradske uprave nalazi i niz malih jezera ledničkog porekla, oko kojih su danas smešteni gradski parkovi.

Klima uredi

Klima oblasti Vilnjusa je umereno kontinentalna.

Klima Vilnius (1981–2010 normals, sun 1961–1990)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 11,0
(51,8)
14,4
(57,9)
19,8
(67,6)
29,0
(84,2)
31,8
(89,2)
34,2
(93,6)
36,4
(97,5)
34,9
(94,8)
33,1
(91,6)
24,5
(76,1)
15,5
(59,9)
10,5
(50,9)
36,4
(97,5)
Maksimum, °C (°F) −1,9
(28,6)
−1,2
(29,8)
3,8
(38,8)
12,0
(53,6)
18,4
(65,1)
20,8
(69,4)
23,2
(73,8)
22,4
(72,3)
16,6
(61,9)
10,2
(50,4)
3,2
(37,8)
−0,8
(30,6)
10,6
(51,1)
Prosek, °C (°F) −4,3
(24,3)
−4
(25)
0,2
(32,4)
7,1
(44,8)
12,9
(55,2)
15,7
(60,3)
18,1
(64,6)
17,3
(63,1)
12,3
(54,1)
6,9
(44,4)
1,1
(34)
−3
(27)
6,7
(44,1)
Minimum, °C (°F) −6,6
(20,1)
−6,8
(19,8)
−3,4
(25,9)
2,1
(35,8)
7,3
(45,1)
10,6
(51,1)
13,0
(55,4)
12,1
(53,8)
7,9
(46,2)
3,6
(38,5)
−1,1
(30)
−5,2
(22,6)
2,4
(36,3)
Apsolutni minimum, °C (°F) −37,2
(−35)
−35,8
(−32,4)
−29,6
(−21,3)
−14,4
(6,1)
−4,4
(24,1)
0,1
(32,2)
3,5
(38,3)
1,0
(33,8)
−4,8
(23,4)
−14,4
(6,1)
−22,8
(−9)
−30,5
(−22,9)
−37,2
(−35)
Količina padavina, mm (in) 48,7
(1,917)
38,2
(1,504)
42,1
(1,657)
41,6
(1,638)
56,3
(2,217)
78,6
(3,094)
86,3
(3,398)
72,3
(2,846)
63,3
(2,492)
54,7
(2,154)
47,7
(1,878)
52,6
(2,071)
682,3
(26,862)
Dani sa padavinama 12,4 10,5 9,6 8,6 9,6 11,4 10,7 9,6 9,6 10,1 10,4 12,2 124,8
Sunčani sati — mesečni prosek 36 71 117 164 241 231 219 217 140 94 33 25 1.588
UV indeks 0 1 2 3 5 6 6 5 3 2 1 0 2,8
Izvor: WMO (avg high and low)[3] NOAA (sun, extremes, and mean temperatures)[4], Météo Climat[5] and Weather Atlas[6]

Svega 20% gradske površine je izgrađeno područje, a ostatak su parkovi, šume, polja i obradivo zemljište. Zbog toga je Vilnjus jedan od „najzelenijih“ glavnih gradova u Evropi.

Istorija uredi

 
Panorama starog grada
 
Ostrobramska ulica u starom Vilnjusu
 
Pravoslavna Bogorodičina crkva u Vilnjusu
 
Spomenik Tri krsta

Naselje na mestu Vilnjusa je prvi put spominje 1252. god. pod imenom Voruta, legendarni glavni grad Mindaugas, a pod današnji nazivom 1323. godine. Već 1387. godine naselje Vilnjus dobija gradska prava. U prvo vreme grad je bio u okviru Velike kneževine Litvanije. Početkom 16. veka ova država doživljava svoj zenit, a srednjovekovni Vilnjus svoj procvat. Grad se obziđuje bedemima od 1503. do 1522. sa čak devet gradskih vrata i tri kule. Vladar Sigismund II Avgust je imao svoj dvor u Vilnjusu 1544. Univerzitet u Vilnjusu je osnovao kralj Stefan Batori 1579. godine. Međutim, stalni ratovi sa Rusima na istoku države doveli su do pada grada pod njihovu vlast i njegovog pustošenja krajem 17. veka. Grad se brzo oporavljao i uskoro ponovo bio jedan od najvećih gradova ovog dela Evrope.

Godine 1795. Vilnjus potpada pod vlast Carske Rusije.[1] Grad je i dalje zadržao položaj važnog privrednog središta, ali su bune Litvanaca dovele do niza mera, kojima je brojnost i značaj litvanskog življa u gradu svedena na minimum u korist Poljaka, Jevreja i Belorusa.

U razdoblju od 1918—41. godine. Vilnjus je bio deo poljske države.[1] Grad je u ovo vreme bio jedan od najvećih gradova međuratne Poljske, a Poljaci su činili pretežno gradsko stanovništvo. Vilnjus je bio poznat kao jedno od najživljih mesta države sa jakom industrijom. Pred Drugi svetski rat grad je imao oko 200 hiljada stanovnika.

Drugi svetski rat doneo je brojne posledice po sliku dotadašnjeg Vilnjusa.[1] Vilnjus i veći deo Litvanije je priključen 1939. g. Sovjetskom Savezu. Zapravo, rukovodstvo Litvanije je pristalo na prisustvo vojske Sovjetskog Saveza na svojoj teritoriji u zamenu za priključenje Vilnjusa Litvaniji. Već 1941. godine grad zauzimaju Nemci, koji su veoma brzo uništili jevrejsko gradsko stanovništvo. Odmah posle rata veći deo dotad pretežnih Poljaka iselio se u maticu, a grad je postepeno dobijao litvanski karakter zahvaljujući nagloj industrijalizaciji i urbanizaciji, koja privukla brojno litvansko stanovništvo iz svih delova zemlje.

Godine 1991. u Vilnjusu je rukovodstvo dotadašnje sovjetske republike Litvanije izglasalo osamostaljenje Litvanije.[1] 2009. godine grad je bio Evropska prestonica kulture.

Stanovništvo uredi

U gradu živi oko 556.490 stanovnika (2021.), dok je gustina naseljenosti oko 1560 st./km².

Po poslednjem popisu većinu stanovništva čine etnički Litvanci sa 67,1%, ali grad ima veoma heterogenu nacionalnu i versku strukturu. Pored njih, značajan deo stanovništva čine Poljaci (15,4%), Rusi (10%) i Belorusi (4%). Poljaci su do Drugog svetskog rata bili pretežno stanovništvo u gradu i okolini. Do tog rata u gradu su živeli i Jevreji (veoma brojni) i Nemci.

Od pada komunizma prisutan je stalni pad broja stanovnika u Vilnjusu (kao i u celoj Litvaniji). Iako je poslednjih godina ovaj proces usporen, on je i dalje prisutan.

Privreda uredi

Iako u Vilnjusu živi oko 15% stanovništva Litvanije, on daje 35% državnog dohotka. Danas je Vilnjus glavno ekonomsko središte zemlje, iako je nekadašnja industrija znatno manje zastupljena u odnosu na pre 20 godina. Sa druge strane, tercijarni sektor doživeo je pravi procvat, najviše zahvaljujući dobijanju statusa prestonice i turizmu, zasnovanom na dobrom očuvanom starom gradskom jezgru.

Saobraćaj uredi

Znamenitosti uredi

Grad Vilnjus je prepoznatljiv po dobro očuvanom starom gradskom jezgru, jednom od najvećih u celoj Evropi (oko 3,5 km²). stari grad je i danas okružen starim zidinama sa kapijama, a u središnjem delu se nalazi katedrala i gradska kuća. Posebno je zanimljiv doživljaj spleta verskih hramova (katoličke, pravoslavne i protestantske crkve, sinagoge), kao odraza burne prošlosti, koji su pritom na veoma malim rastojanjima.

Ovde postoji Kompleks zamkova u Vilnjusu.

Partnerski gradovi uredi

Vilnjus je partnerski grad sa nizom gradova:[7]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 56. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ „Statistinės suvestinės: Gyventojų skaičius pagal savivaldybes 2020 m. sausio 1 d.” [Statistical summaries: number of inhabitants in municipalities as of 1 January 2019]. Vilnius (na jeziku: litvanski). Valstybės įmonė Registrų centras [State Enterprise Center of Registers of Lithuania]. 1. 1. 2020. Pristupljeno 8. 1. 2020. 
  3. ^ „World Weather Information Service – Vilnius”. World Meteorological Organization. Arhivirano iz originala 23. 12. 2019. g. Pristupljeno 2. 2. 2013. 
  4. ^ „Vilnius Climate Normals 1961–1990”. National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 2. 2. 2013. 
  5. ^ „Météo Climat 1981–2010 averages for Lithuania”. Météo Climat. Pristupljeno 15. 10. 2017. 
  6. ^ d.o.o, Yu Media Group. „Vilnius, Lithuania - Detailed climate information and monthly weather forecast”. Weather Atlas (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  7. ^ „Miestai partneriai”. ivilnius.lt (na jeziku: litvanski). Vilnius. Pristupljeno 28. 8. 2019. 

Spoljašnje veze uredi