Kalcijum-karbonat

Хемијско једињење

Kalcijum-karbonat je hemijsko jedinjenje koje pripada grupi neorganskih soli. Molekularna formula kalcijum-karbonata je CaCO3. Najčešći oblici kalcijum-karbonata su krečnjak, kreda i mermer.[11][12]

Kalcijum karbonat
Nazivi
IUPAC naziv
Kalcijum karbonat
Drugi nazivi
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.006.765
EC broj 207-439-9
E-brojevi E170 (boje)
KEGG[1]
RTECS FF9335000
UNII
  • InChI=1S/CH2O3.Ca/c2-1(3)4;/h(H2,2,3,4);/q;+2/p-2 DaY
    Ključ: VTYYLEPIZMXCLO-UHFFFAOYSA-L DaY
  • InChI=1/CH2O3.Ca/c2-1(3)4;/h(H2,2,3,4);/q;+2/p-2
    Ključ: VTYYLEPIZMXCLO-NUQVWONBAS
  • [Ca+2].[O-]C([O-])=O
  • C(=O)([O-])[O-].[Ca+2]
Svojstva
CaCO3
Molarna masa 100,0869 g/mol
Agregatno stanje fini beli prah; kredasti ukus
Miris bez mirisa
Gustina 2,711 g/cm3 (калцит)
2,83 g/cm3 (арагонит)
Tačka topljenja 1.339 °C (2.442 °F; 1.612 K) (kalcit)
825°C (1517°F; 1,098 K) (argonat)[7][8]
Tačka ključanja razlaže se
0,013 g/L (25 °C)[4][5]
Ksp 3,3×10 -9[6]
Rastvorljivost u razblažene kiseline rastvoran je
Kiselost (pKa) 9.0
Magnetna susceptibilnost -38.2·10−6 cm³/mol
Indeks refrakcije (nD) 1.59
Struktura
Kristalna rešetka/struktura Trigonalna
Kristalografska grupa 32/m
Termohemija
93 J·mol−1·K−1[9]
−1207 kJ·mol−1[9]
Farmakologija
A02AC01 (WHO) A12AA04
Opasnosti
Bezbednost prilikom rukovanja ICSC 1193
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondKod zapaljivosti 0: Neće goreti (npr. voda)Zdravstveni kod 0: Izlaganje pod stanjem vatre ne bi predstavljalo opasnost osim one običnog gorljivog materijala (npr. natrijum hlorid)Kod reaktivnosti 0: Normalno stabilan, čak i pod stanjem izloženosti vatri; nije reaktivan s vodom (npr. tečni azot)Special hazards (white): no code
0
0
0
Smrtonosna doza ili koncentracija (LD, LC):
6450 mg/kg (oralno, pacov)
Granice izloženosti zdravlja u SAD (NIOSH):
PEL (dozvoljeno)
TWA 15 mg/m3 (ukupno) TWA 5 mg/m3 (resp)[10]
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Kalcijum bikarbonat
Drugi katjoni
Magnezijum karbonat
stroncijum kargonat
barijum karbonat
Srodna jedinjenja
Kalcijum sulfat
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
DaY verifikuj (šta je DaYNeN ?)
Reference infokutije
Kristalna struktura kalcita

Dobijanje uredi

Kalcijum-karbonat se dobija u reakciji između kalcijum-hidroksida i ugljene kiseline. Može se dobiti i reakcijom između kalcijumovog oksida i ugljen-dioksida, ili kombinacija jednog od ovih jedinjenja sa jednim od prethodna dva. Preko bilo koje od ispod napisanih reakcija može se dobiti kalcijum-karbonat.

 
 
 
 

Kalcijum-karbonat može se dobiti i na druge načine, npr. u dvoguboj izmeni soli. Ova je reakcija moguća zato što je kalcijum-karbonat talog.

 

Alternativno, kalcijum karbonat se može pripremiti iz kalcijum oksida. Voda se se dodaje čime se formira kalcijum hidroksid, i zatim se ugljen dioksid provodi kroz taj rastvor do bi se istaložio željeni kalcijum karbonat, koji se u industriji naziva precipitiranim kalcijum karbonatom (PCC):[13]

 
 

Struktura uredi

Termodinamički stabilna forma CaCO3 pod normalnim uslovima je heksagonalna β-CaCO3, (mineral kalcit).[14] Druge forme se mogu pripremiti, gušća,(2,83 g/cc) ortorombna λ-CaCO3 (mineral argonit) i μ-CaCO3, koja se javlja kao mineral vaterit.[14] Aragonitna forma se može pripremiti precipitacijom na temperaturama iznad 85 °C, vateritna forma se može pripremiti precipitacijom na 60 °C.[14] Kalcit sadrži atome kalcijuma koordinisane sa 6 atoma kiseonika, dok su u aragonitu oni koordinisani sa 9 atoma kiseonika.[14] The vaterite structure is not fully understood.[15] Magnezijum karbonat MgCO3 ima kalcitnu strukturu, dok stroncijum i barijum karbonat (SrCO3 i BaCO3) poprimaju aragonitnu strukturu, što odražava njihove veće jonske radijuse.[14]

Fizičke osobine uredi

Kalcijum-karbonat je praškasta so bele boje. Ova je so nerastvorljiva u vodi. Prilikom mešanja sa vodom nastaje talog.

Hemijske osobine uredi

Kalcijum-karbonat sa indikatorima reaguje bazno jer je baza koja ga gradi jača od kiseline koja ga gradi.

Reakcije uredi

Kalcijum-karbonat može da reaguje u svim hemijskim reakcijama koje su karakteristične za karbonate (soli ugljene kiseline).

 

Sumporna kiselina je jača od ugljene kiseline (kao i sve ostale neorganske kiseline) i zato može da je istisne iz njenih soli. Pošto je ugljena kiselina veoma nepostojana, ona se odmah raspada na ugljen-dioksid i vodu. U reakciji se dobija i odgovarajuća so kalcijuma (u ovom slučaju kalcijum-sulfat).

 

Na temperaturama od oko 825 °C kalcijum-karbonat se raspada na ugljen-dioksid i kalcijum-oksid.

 

Oba reakcija zobe se dvoguba izmena soli. Dvoguba izmena soli je moguća samo ako nastaje slaborastvorno jedinjenje ili gas (u ovom slučaju, nastaje talog - kalcijum-karbonat).

Ako se na kalcijum-karbonat doda vode i ugljen-dioksida, doći će do reakcije i nagradiće se kalcijum-hidrogenkarbonat.

 

Kalcijum-karbonat je elektrolit. Ispod je napisana reakcija elektrolitičke disocijacije kalcijum-karbonata.

 

Primena uredi

Primenjuje se u medicinske svrhe kao antacid (neutrališe kiselinu u želucu). Koristi se i u proizvodnji školskih kreda zajedno sa kalcijum-sulfatom. Velika je i primena kalcijum-karbonata u građevinarstvu. Koristi se sam po sebi (npr. mermer) ili kao jedan od sastojaka cementa. U keramici kalcijum-karbonat je koristan jer se njegov prah koristi kao jedan od glavnih sastojaka u prahu za glazuru.

Industrijske primene uredi

Glavna upotreba kalcijum karbonata je u građevinskoj industriji, bilo kao građevinski materijal ili kao agregat krečnjaka za izgradnju puteva ili kao sastojak cementa ili kao polazni materijal za pripremu građevinskog krečnjaka pečenjem u peći. Međutim, zbog starenja uglavnom uzrokovanog kiselim kišama,[16] kalcijum karbonat (u vidu krečnjaka) se više samostalno ne koristi u građevinarstvu, već jedino kao sirovina/primarna supstanca za građevinske materijale.

Kalcijum karbonat se isto tako koristi u prečišćavanju gvožđa iz rude gvožđa u visokim pećima. Karbonat se in situ prevodi u kalcijum oksid, koji formira trosku sa različitim prisustvom nečistoća, i izdvaja se iz prečišćenog gvožđa.[17]

U naftnoj industriji, kalcijum karbonat se dodaje u fluide za bušenje kao sredstvo za formaciono premošćavanje i zaptivanje filterskog kolača; on je takođe otežavajući materijal koji povećava gustinu fluida za bušenje da bi se kontrolisao pritisak u bušotini. Kalcijum karbonat se dodaje u plivačke bazene, kao sredstvo za korekciju pH vrednosti radi održavanja alkaliniteta i uravnotežavanje kiselih svojstava dezinfekcionog agensa.[18]

On se isto tako koristi kao sirovina u rafiniranju šećera iz šećerne repe. On se kalcinira u peći sa antracitom da bi se formirao kalcijum oksid i ugljen dioksid. Ovaj termički obrađeni krečnjak se zatim gasi u slatkoj vodi da bi se proizvela suspenzija kalcijum hidroksida za precipitaciju nečistoća u sirovom soku tokom karbonacije.[19]

Kalcijum karbonat je tradicionalno bio glavna komponenta krede za pisanje na tabli. Međutim, moderna kreda se uglavnom sastoji od gipsa, hidratisanog kalcijum sulfata CaSO4·2H2O. Kalcijum karbonat je glavni izvor za rast biokamena. Istaloženi kalcijum karbonat (PCC), u predispergovanom obliku se često koristi kao punilački materijal za izradu lateks rukavica radi ostvarivanja maksimalne uštede na materijalu i sniženja proizvodnih troškova.[20]

Nalaženje u prirodi uredi

Geološki izvori uredi

Kalcijum-karbonat se može u prirodi naći u raznim mineralima zajedno sa drugim solima, npr. u dolomitu ( ).

Biološki izvori uredi

Ljuske jaja, oklop puževa i većina morskih školjki se uglavnom sastoje od kalcijum karbonata i mogu se koristiti kao industrijski izvori te hemikalije.[21] Školjke ostriga su nedavno prepoznate kao izvor prehrambenog kalcijuma. One su isto tako praktični industrijski izvor.[22][23] Tamnozelena vegetacija kao što su brokule i kelj sadrže znatne količine prehrambenog kalcijum karbonata, međutim to nije praktičan industrijski izvor.[24]

Vanzemaljski izvori uredi

Izvan Zemlje, pozdana evidencija sugeriše da je kalcijum karbonat prisutan na Marsu. Znaci kalcijum karbonata su detektovani na više lokacija (posebno u Gusevom i Hajgensovom krateru). To pruža izvesnu evidenciju o ranijem prisustvu tečne vode.[25][26]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ Aylward & Findlay 2008.
  5. ^ Rohleder, J.; Kroker, E. (2001). Calcium Carbonate: From the Cretaceous Period Into the 21st Century. Springer Science & Business Media. ISBN 978-3-7643-6425-0. 
  6. ^ Benjamin 2002.
  7. ^ „Occupational safety and health guideline for calcium carbonate” (PDF). US Dept. of Health and Human Services. Pristupljeno 31. 03. 2011. 
  8. ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 29. 10. 2018. g. Pristupljeno 09. 01. 2019. 
  9. ^ a b Zumdahl, Steven S. (2009). Chemical Principles 6th Ed. Houghton Mifflin Company. str. A21. ISBN 978-0-618-94690-7. 
  10. ^ NIOSH Džepni vodič hemijskih hazarda. „#0090”. Nacionalni institut za bezbednost i zdravlje na radu (NIOSH). 
  11. ^ Housecroft, C. E.; Sharpe, A. G. (2008). Inorganic Chemistry (3. izd.). Prentice Hall. ISBN 978-0-13-175553-6. 
  12. ^ Holleman A. F.; Wiberg E. (2001). Inorganic Chemistry (1st izd.). San Diego: Academic Press. ISBN 0-12-352651-5. 
  13. ^ „Precipitated Calcium Carbonate”. Arhivirano iz originala 11. 01. 2014. g. Pristupljeno 11. 01. 2014. 
  14. ^ a b v g d R C Ropp Elsevier (06. 03. 2013). Encyclopedia of the alkaline earth compounds. Elsevier. str. 359—370. ISBN 9780444595508. 
  15. ^ Demichelis, Raffaella; Raiteri, Paolo; Gale, Julian D.; Dovesi, Roberto (2013). „The Multiple Structures of Vaterite”. Crystal Growth & Design. 13 (6): 2247—2251. ISSN 1528-7483. doi:10.1021/cg4002972. 
  16. ^ „Effects of Acid Rain”. US Environmental Protection Agency. Pristupljeno 14. 03. 2015. 
  17. ^ „Blast Furnace”. Science Aid. Arhivirano iz originala 17. 12. 2007. g. Pristupljeno 30. 12. 2007. 
  18. ^ Sfetcu, Nicolae (02. 05. 2014). Health & Drugs: Disease, Prescription & Medication (na jeziku: engleski). Nicolae Sfetcu. 
  19. ^ McGinnis, R.A. Beet-Sugar Technology (2nd izd.). Beet Sugar Development Foundation. str. 178. 
  20. ^ „Precipitated Calcium Carbonate uses”. Arhivirano iz originala 25. 07. 2014. g. 
  21. ^ Horne, Francis (23. 10. 2006). „How are seashells created?”. Scientific American. Pristupljeno 25. 04. 2012. 
  22. ^ „WebMD: Oyster shell calcium”. WebMD. Pristupljeno 25. 04. 2012. 
  23. ^ „Oyster Shell Calcium Carbonate”. Caltron Clays &amp Chemicals. Arhivirano iz originala 10. 09. 2013. g. Pristupljeno 09. 01. 2019. 
  24. ^ Heaney, R.P.; Weaver, C.M.; Hinders, SM.; Martin, B.; Packard, P.T. (1993). „Absorbability of Calcium from Brassica Vegetables: Broccoli, Bok Choy, and Kale”. Journal of Food Science. 58 (6): 1378—1380. doi:10.1111/j.1365-2621.1993.tb06187.x. 
  25. ^ Boynton, WV; Ming, DW; Kounaves, SP; et al. (2009). „Evidence for Calcium Carbonate at the Mars Phoenix Landing Site” (PDF). Science. 325 (5936): 61—64. Bibcode:2009Sci...325...61B. PMID 19574384. doi:10.1126/science.1172768. 
  26. ^ Clark; Arvidson, R. E.; Gellert, R.; et al. (2007). „Evidence for montmorillonite or its compositional equivalent in Columbia Hills, Mars” (PDF). Journal of Geophysical Research. 112 (E6): E06S01. Bibcode:2007JGRE..112.6S01C. doi:10.1029/2006JE002756. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi