Milan Antončić Velebit

Milan Antončić Velebit (Gospić, 2. oktobar 1918Beograd, 24. oktobar 1997), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

milan antončić velebit
Milan Antončić Velebit
Lični podaci
Datum rođenja(1918-10-02)2. oktobar 1918.
Mesto rođenjaGospić, Austrougarska
Datum smrti24. oktobar 1997.(1997-10-24) (79 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Porodica
SupružnikMilena Antončić
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411976.
Čingeneral-potpukovnik
U toku NOBkomandant Prve brigade
Šeste ličke divizije NOVJ
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem
Orden za hrabrost Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođen je 2. oktobra 1918. godine u Gospiću. Potiče iz siromašne radničke porodice. U Gospiću je pored osnovne škole, završio i četiri razreda niže gimnazije. Zbog teškog materijalnog stanja nije mogao da nastavi školovanje u gimnaziji, pa je upisao Podoficirsku školu Jugoslovenske vojske.

Posle završetka školovanja službovao je u Skoplju, kao rukovodilac administracije artiljerijske baterije. Tu je došao u dodir s revolucionarnom omladinom i radničkim pokretom. Godine 1939. odbio je da sa svojim vodom puca u demonstrante koji su na skopskim ulicama protestovali zbog okupacije Albanije od strane fašističke Italije. Zbog toga je bio uhapšen, i posle izlaska iz zatvora premešten u Kraljevo. Tu se povezao s radnicima iz Fabrike vagona i uključio se u rad njihovog sportskog društva „Železničar“.

Narodnooslobodilačka borba uredi

Posle Aprilskog rata i kapitulacije Jugoslovenske vojske, 1941. godine, Nemci su ga dva puta zarobljavali, ali je oba puta uspeo da pobegne i vrati se u Kraljevo. Čim su počele pripreme za oružani ustanak, Milan se uključio u pripreme i po zadatku Partije, otišao je na planinu Goč. Tamo se pridružio grupi partizana i učestvovao u prvim oružanim akcijama na području Kraljeva.

Posle Prve neprijateljske ofanzive i nalazio se među partizanskim jedinicama koje su se povukle u Sandžak, krajem novembra 1941. godine. Kada je 21. decembra 1941. godine u Rudom formirana Prva proleterska udarna brigada, postavljen je za komandira Čete pratećih oruđa, a zatim je bio zamenik komandanta Četvrtog kragujevačkog i komandant Šestog beogradskog bataljona. Učestvovao je u svim velikim borbama koje je Prva proleterska brigada vodila na području Bosne, Hercegovine i Crne Gore. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1942. godine.

Prilikom napada na Teslić, na Novu 1943. godinu, nalazio se na čelu bataljona, kada je jurnuo u grad i zarobio topove. Zatim je gađajući iz streljačkog stroja pomogao u zauzimanju utvrđenih zgrada i granatama iz topa uništio oklopni voz. Time je omogućeno drugim jedinicama, koje su tada napadale na grad, da ga lakše izvrše svoj zadatak. U napadu na Šujicu, decembra 1943. godine, bio je ranjen.

U proleće 1944. postavljen je za komandanta Prve brigade Šeste ličke proleterske divizije. Njom je komandovao u toku borbi i marševa od desanta na Drvar do prodora jedinica NOVJ u Srbiju, zatim u razbijanju četnika u Srbiji, oslobođenju Valjeva i Beogradskoj operaciji. Posle oslobođenja Beograda, primio je dužnost komandanta artiljerije Šeste ličke proleterske divizije, a zatim i njene artiljerijske brigade, i na toj dužnosti učestvovao na Sremskom frontu.

Posleratni period uredi

Posle oslobođenja Jugoslavije, završio je Višu vojnu akademiju „Vorošilov“ u Sovjetskom Savezu i Višu vojnu akademiju JNA. Obavljao je visoke vojne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) i u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu (SSNO). Penzionisan je 1976. godine u činu general-potpukovnika JNA.

Bio je u braku sa Milenom Antončić Cvrčak, rođenom Bokić (1923—2007), borcem-bolničarkom Prve čete Kraljevačkog bataljona Prve proleterske brigade, s kojom se venčao decembra 1942. godine.

Umro je 24. oktobra 1997. godine u Beogradu. Sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem, Orden za hrabrost i Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.[1]

Reference uredi

  1. ^ Narodni heroji 1982, str. 29.

Literatura uredi