Mi-17 (NATO klasifikacija Hip), je sovjetski srednji dvomotorni transportni helikopter, koji takođe može da bude i naoružan. Služi za taktički vazdušni transport ljudstva i materijala, za prevoženje helikopterskog desanta i vatrenu podršku. Izrađuje se u fabrikama u Kazanju i Ulan-Udeu. Posadu čine tri člana - levi i desni pilot i mehaničar letač. Mi-17 je modernizovana izvozna verzija helikoptera Mi-8.

Mi-17[1]

Avganistanski Mi-17
Avganistanski Mi-17

Opšti podaci
Namena transportni
Posada 2 - 3
Broj putnika 32
Poreklo  Sovjetski Savez
Proizvođač Mil Moskva
Probni let 1975.
Povučen iz upotrebe aktivan
Status aktivan
Broj primeraka 12.000
Dimenzije
Prečnik nosećeg rotora 21,352 m
Prečnik repnog rotora 3,91 m
Dužina 18,42 m
Visina 4,76 m
Masa
Masa praznog 7.100 kg
Maksimalna masa 13,000 kg
Količina goriva 1.450 + 1.420 lit
Performanse
Maksimalna brzina 250 km/h
Krstareća brzina 240 km/h
Brzina uspona 480 m/min
Vrhunac lebdenja 1.760 m
Vrhunac leta 5.000 m
Dolet 950 m
Pogon
Motori Klimov TV3-117VM
Vrsta motora turbomlazni
Broj motora 2
Snaga poletanja 1.454 kW
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj uredi

 
Mi-17 vatrogasac

Razvoj helikoptera Mi-17 je zasnovane na Mi-8, koji je u to vreme bio u eksploataciji preko 40 godina. Rezultat ovih napora je stvaranje nove letelice, kod koje su sačuvane sve glavne prednosti Mi-8: uspešan dizajn, visok nivo performansi leta i pouzdanost tokom rada u širokom temperaturnom opsegu (od -50 °C do + 50 °C), jednostavnost u održavanju, a takođe i znatno niža cena, u poređenju sa konkurencijom.

Glavna karakteristika Mi-17, u poređenju sa Mi-8, bila je ugradnja snažnijih motora, savremena avionika i niz uređaja i opreme koja je poboljšala bezbednost leta i borbenu žilavost. Još jedna karakteristika ovog modela bio je prenos zadnjeg rotora na levu stranu, što je poboljšalo performanse leta Mi-17, posebno plafon i brzinu uspona.

Tehnički opis uredi

Mi-17 je dvomotorni helikopter, sa jednim petokrakim glavnim rotorom. Rotor je sa tri stepena slobode zakretanja, u funkciji upravljanja sa vektorom sile uzgona, u toku leta. Krakovi elise rotora, izrađeni su od legure aluminijuma, a opremljeni su sa sistemom za odleđivanje, sa manuelnim i automatskim regulisanjem. U slučaju otkaza jednog od motora, normalno se leti sa preostalim drugim u najbližu bazu za sletanje.

Stalni rezervoari goriva imaju zapreminu od 1.870 litara, a dopunski još 1.830 litara. Rezervoari goriva su samozaptivajući, u slučaju mehaničkog oštećenja naneta smeša na unutrašnjim zidovima zatvara otvore, u cilju sprečavanja isticanja goriva.

Stajni trap je sistema tricikl sa jednom prednjom nogom i dve pozadi. Na prednjoj nozi su udvojeni upravljivi točkovi a na zadnjim nogama je po jedan točak. Gume su niskopritisne a svaka noga ima amortizacioni sistem. Sve noge stajnog trapa su nezavisne.

Varijante uredi

  • Mi-17 - standardna verzija,
  • Mi-17PPA - verzija za elektronsko ratovanje,
  • Mi-17-1VA - sanitet,
  • Mi-17AMTS - jurišna verzija,
  • Mi-17MD - transportni (kargo) sa bočnim kliznim vratima i teretnom rampom,
  • Mi-17KF - helikopter opremljen Hanivelovim motorima za kanadsku kompaniju.

Operativno korišćenje uredi

Helikopter Mi-8 je zahvaljujući svojim kvalitetima osvojio svetsko tržište ove klase helikoptera. Mi-17 faktički vrši zamenu dotrajalih Mi-8, što je znatno povoljnija pozicija kada je u pitanju plasman ovog helikoptera.

Korišćenje u Srbiji uredi

Dva helikoptera Mi-17 su kupljeni 1997. godine za potrebe Jedinice za specijalne operacije resora državne bezbednosti. Ovi helikopteri su kupljeni kao polovni jedan je proizveden 1989. a drugi 1991. godine. Vojska Srbije je ova dva helikoptera preuzela 2006. godine, remontovala ih je 2010 i uključila ih u svoj operativni sastav. Jedan od ovih helikoptera broj 12551 je pao 13. marta 2015. u neposrednoj blizini aerodroma "Nikola Tesla" i tom prilikom je poginulo sedmoro ljudi.

Oktobra meseca 2019. godine Vojska Srbije je nabavila još dva a u toku decembra 2019. još tri helikoptera Mi-17V-5[2][3].

Korisnici uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • Gunston, Bill (1987). Military helicopters. London: Salamander books Ltd. ISBN 0-86191-110-4. 
  • Müller, Claudio (2012). Flugzeuge der Welt. Stuttgart: Motor Buch Verlag. ISBN 987-3-613-03421-1. 
  • Pejčić, Predrag (1993). Vojni helikopteri. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar. 
  • Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Komanda RV i PVO, Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Marck, Bernard (1997). Historie de L'aviation. Paris: Flammarion. ISBN 2-08-010038-6. 
  • Radić, Aleksandar (2012). Vazduhoplovstvo i protivvazduhoplovna odbrana Vojske Srbije. Beograd: Medija centar "Odbrana". ISBN 978-86-335-0358-7. 

Spoljašnje veze uredi