Šakal[3][4] ili obični šakal (lat. Canis aureus) je vrsta sisara iz reda zveri (lat. Carnivora) i porodice pasa (lat. Canidae).

Šakal
Vremenski raspon:
kasni pleistocensadašnjost
Šakal u nacionalnom parku Kumana na Šri Lanci
Šakal zavija
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Canidae
Rod: Canis
Vrsta:
C. aureus
Binomno ime
Canis aureus
Podvrste
  • C. a. aureus
  • C. a. cruesemanni
  • C. a. ecsedensis
  • C. a. indicus
  • C. a. moreoticus
  • C. a. naria
  • C. a. syriacus
Rasprostranjenost zlatnog šakala

Rasprostranjenje uredi

 
Rasprostranjenost različitih podvrsta šakala

Areal šakala obuhvata veći broj država u severnoj Africi i južnoj i jugozapadnoj Aziji.

Prisutna je u sledećim državama: Indija, Kina, Mađarska, Ukrajina, Turska, Iran, Irak, Tajland, Burma, Vijetnam, Egipat, Libija, Alžir, Maroko, Zapadna Sahara, Niger, Nigerija, Tanzanija, Čad, Senegal, Šri Lanka, Sirija, Grčka, Avganistan, Pakistan, Saudijska Arabija, Sudan, Mauritanija, Mali, Etiopija, Somalija, Kenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Srbija, Albanija, Hrvatska, Centralnoafrička Republika, Džibuti, Eritreja, Tunis, Bahrein, Butan, Jordan, Kuvajt, Liban, Nepal, Oman, Katar, Turkmenistan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jemen i Bangladeš.[1]

Vrsta je povremeno prisutna u sledećim državama: Italija, Slovačka, Slovenija, Austrija.[1]

Stanište uredi

Staništa vrste su šume, savane, travna vegetacija, polupustinje i pustinje. Šakal je prisutan na planinskom vencu Himalaja u Aziji.

Ugroženost uredi

Ova vrsta je navedena kao najmanje ugrožena, jer ima široko rasprostranjenje i česta je vrsta.[1]

Izvori uredi

  1. ^ a b v g Hoffmann, M.; Arnold, J.; Duckworth, J. W.; Jhala, Y.; Kamler, J. F.; Krofel, M. (2018). Canis aureus (errata version published in 2020)”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2018: e.T118264161A163507876. doi:10.2305/IUCN.UK.2018-2.RLTS.T118264161A163507876.en . 
  2. ^ Linnæus, Carl (1758). Systema naturæ (na jeziku: latinski). Regnum Animale (10 izd.). Holmiæ (Stockholm): Laurentius Salvius. str. 39—40. Pristupljeno 18. 9. 2017. 
  3. ^ „Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva - Prilog VIII Zaštićene divlje vrste na teritoriji Republike Srbije”. pravno-informacioni-sistem.rs. 
  4. ^ „Nacrt akcionog plana biodiverziteta glavnog grada Podgorice” (PDF). podgorica.me. str. 107. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 04. 2018. g. Pristupljeno 08. 04. 2018. 

Spoljašnje veze uredi