Spisak toponima nazvanih po Srbima

Spisak toponima nazvanih po Srbima sadrži imena naseljenih mjesta, (gradova i sela), nenaseljenih predjela, hidronima (rijeka i jezera), planina itd. širom svijeta, koji svoje ime temelje u imenu naroda Srbi. Takođe, spisak sadrži i one toponime koji se mogu povezati sa etnonimom Srbi. Spisak je podijeljen prema određenim makroregionima ili kontinetima, te državama, u zavisnosti od koncetracije broja toponima.

Jugoistočna Evropa uredi

Na prostoru bivše Jugoslavije, Albanije, Grčke i Bugarske postoji preko 90 toponima nazvanih po Srbima. Izuzev nekoliko drevnih naselja u Panoniji (npr. Serbinum, Serbetijum), za većinu ostalih toponima zvanična nauka nema dileme da je korijen riječi izveden od etnonima za balkanske Srbe.[1]

Južnoslovenske zemlje uredi

Grčka i Albanija uredi

Zapadna i južna Evropa uredi

U zapadnoj i dijelovima južne, te jugozapadne Evrope postoje mnogi toponimi sa korjenom riječi koji podsjeća na etnonim Srbin. Međutim, po mišljenju mnogih etimologa, njihova stvarna povezanost sa Srbima je i te kako upitna. Sa druge strane, na nekim područjima Francuske i Italije su zabilježene migracije Slovena tokom ranog srednjeg vijeka,[5][6] dok je na Pirinejskom poluostrvu interesantna pojava naroda pod imenom Seurbi koji vijek ranije.[7] Na spisak su uvršteni samo neki od toponima:

Francuska uredi

U Francuskoj ne postoji niti jedan toponim za koji je stručna javnost saglasna da se korijen riječi odnosi prvenstveno na Srbe. Međutim, imena nekih naselja u alpskom dijelu zemlje podsjećaju na etnonim Srbi, a tokom ranog srednjeg vijeka u tim mjestima su zabilježene i slovenske migracije.[8][9] Kasnije, tokom XIV vijeka, gotovo u istom dijelu zemlje, pojavljuje se vlastelinska porodica Servijen za koju se vjeruje da su porijeklom bili povezani sa tadašnjom Srbijom.[10] Ova porodica će kasnije imati posjede širom Francuske, a navedeni toponimi vjerovatno nose imena po ovoj porodici:

  • Serba — dio grada Nanta;
  • Serban [5] — naselje i opština u Overnjatu;
  • Serva (Gar) — naselje i opština u departmanu Gar;
  • Serva (En) — naselje i opština u departmanu En;
  • Servin — naselje i opština u departamentu Du, regionu Franš-Konte;
  • Servinja — naselje i opština u departamentu En, regionu Rona-Alpi;
  • Sorbon — naselje i opština u departmanu Ardeni, na istoku Francuske;
  • Serbat (Nerak) — naselje u opštini Nerak, departmanu Lot i Garona, Nova Akvitanija;
  • Serbilje (Angu) — naselje u opštini Angu, departmanu Atlantski Pirineji, Nova Akvitanija;
  • Serbue (Eskalan) — naselje u opštini Eskalan, departmanu Landri, Nova Akvitanija;
  • Servijan — naselje i opština u departamentu Ero, Oksitanija;
  • Sorb (Ero) — naselje i opština u departmanu Ero, Oksitanija;
  • Surba — naselje departmanu Arijež, Oksitanija;

Italija uredi

Osim nabrojanih, u Italiji postoje i drugi toponimi sa korjenom „serv” i „sorb”, a koji se ne mogu vezati za ime Srbi. Korijen riječi „serv” najčešće dolazi od latinske riječi serve ili italijanske servire, što znači služiti, robovati, dok korijen riječi „sorb” dolaze od italijanske riječi sorbus, što znači jarebika[18] (vrsta drveća):

Španija i Portugalija uredi

U Španiji i Portugaliji ne postoje toponimi koji su direktno povezani sa narodom Srbi. Međutim, postoje toponimi koji u svom korjenu imaju riječ „Serb”, a što se dovodi u vezu sa drevnim narodom poznatim kao Seurbi, Serbi, Sorbi ili Sirbi, (lat. Sevrbi).[7] Ovaj narod je u Hispaniju došao iz istočne ili južne Evrope i naselio se u predjelu današnje sjeverne Portugalije, te Galisije i Leona u Španiji. Prethodno, prije dolaska, bio je pod uticajem Kelta.[19] Uticajem Španije i Portugalije tokom ranog novog vijeka, prenesene toponime imamo i u zemljama Novog svijeta.

Sjeverna i centralna Evropa uredi

U sjevernoj i centralnoj Evropi, uključujući i cijeli pribaltik, postoje brojni toponimi sa korijenom u imenu „srb” (serb, sorb). U većini slučajeva etimolozi se slažu da su ti toponimi imena dobila po precima današnjih Lužičkih Srba.[20][21][22] Izuzetak čine neka mjesta u istočnom pribaltiku, gdje su mišljenja etimologa donekle podijeljenja, kao i toponimi u Slovačkoj [23], Mađarskoj [24], te nekim djelovima Češke, za koje se tvrdi da nazivi potiču po precima balkanskih Srba.

Skandinavija uredi

  • Serbe crkva [25] — crkva u opštini Renesej, okrug Rogaland, Norveška;
  • Serbi (Vestra Jetaland) — naselje u opštini Falćeping, okrugu Vestra Jetaland, Švedska;
    • Serbi Kirka — crkva i crkvena parohija Švedske crkve sa sjedištem u naselju Serbi;
    • Serbi distrikt u Vestra Jetalandu — distrikt u opštini Falćeping, okrugu Vestra Jetaland, Švedska;
  • Serbi (Eland) — naselje u opštini Borjholm, na ostrvu Eland, okrugu Kalmar, Švedska;
  • Serbi (Esterjetland) — (do 1791) bivša crkvena parohija blizu naselja Vifolka u opštini Mjelbi, okrug Esterjetland, Švedska;
  • Serbi (Erebro) — naselje u opštini Erebro, okrug Nerke, Švedska;
  • Serbi (Norbios) — dvorac u naselju Norbios, opština Erebro, okrug Nerke, Švedska;
  • Serbi (Ronebi) — naselje u opštini Ronebi, okrug Blećinge, Švedska;
  • Serbi (Skanija) — naselje u opštini Hesleholm, okrugu Skanija, Švedska;
    • Serbi (eparhija Lund) — crkva i bivša crkvena parohija (do 2006) Švedske crkve, u naselju Serbi;
    • Serbi distrikt u Skaniji — distrikt u opštini Heslehol, okrugu Skanija, Švedska;
    • Serbi — bivša opština (do 1951) u okrugu Skanija, sa sjedištem u naselju Serbi Soken;
  • Serbi (Skaraborg) — naselje i opština u okrugu Skaraborg, Švedska;
  • Serbi (Torsoker) — dvorac u naselju Torsoker, opština Gnesta, okrug Sedermanland, Švedska;
  • Serbi (Treleborg) — naselje u parohiji Anderslev, opština Treleborg, okrug Skanija, Švedska;
  • Serbi (Felingsbro), poznat i kao Serbiholm — dvorac u naselju Felingsbro, opština Lindesberg, okrug Vestmanland, Švedska;
  • Serbijengen — naselje u opštini Erebro, okrug Nerke, Švedska;
  • Serbilung — (do 2015) bivše naselje u parohiji Anderslev, opština Treleborg, okrug Skanija, Švedska;
  • Serbin (Boden) — naselje u opštini Boden, okrug Nurboten, Švedska;
  • Serbin (Umea) — selo u opštini Umea, u okrugu Vesternboten, Švedska;
  • Serbo (Norveška) — selo u Reneseju, u Ragalandu, Norveška;

Njemačka uredi

  • Serba ili Zerba — naselje i opština u Tiringiji;
  • Serbah — rječica u Hesenu, pritoka Aubaha;
  • Serbike (tokom srednjeg vijeka), kasnije poznato kao Corbiker (Zörbigker), danas Cobiker (Miheln)[26] — napušteno selo u okrugu Zale u Saksonija-Anhalt;
  • Serbici, poznati i kao Surbici, danas Cerbig [27] — grad u Saksoniji-Anhalt;
  • Serbski Budesteci, kasnije Budestece, danas Grospostvic — varošica u Saksoniji;
  • Srbice (Videmar) — naselje u opštini Videmar, Saksonija;
  • Srbice (Treben) — naselje u opštini Treben, Tiringija;
  • Srbište (Anhalt) ili Cerbst — grad u Saksoniji-Anhalt;
  • Srbov, te (od 13. vijeka) poznato i kao Surbov, Sorben, Sorabi, danas Corbau (Miheln)[28] — napuštano selo u opštini Miheln (Gajzeltal), okrugu Merzeburg-Kverfurt, Saksonija-Anhalt;
  • Sorbici u 9. vijeku , kasnije Zurbici, danas Cerbig[29] — grad u okrugu Anhalt-Biterfeld, Saksonija-Anhalt;
  • Sorba u 11. vijeku, danas Corbau[30] — opština u okrugu Burgenland, Saksonija-Anhalt;

Švajcarska uredi

Poljska uredi

Pribaltik uredi

Češka uredi

Slovačka uredi

  • Srbova ili Sarbova, danas Šarbov — naseljeno mjesto u okrugu Svidnjik, Prešovski kraj;
  • Osrbljanka — potok u jugozapadnom dijelu okruga Brezno;
  • Osrblje — naseljeno mjesto u okrugu Brezno, Banskobistrički kraj;

Mađarska uredi

  • Srbograd, danas Šarbogard — grad u županiji Fejer;
  • Srpska Varoš, danas Taban — dio grada Budima;
  • Srpska Boja ili Rac Boja — danas Nemetbolja
  • Srpska Mečka ili Rac Mečka — selo u Baranjskoj županiji;
  • Srpska Reka, danas Sarberek — dio grada Tatabanja;
  • Srpski Almaš, poznat i kao Racalmaš ili Rac Almaš — naselje u okviru Peštanske županije;
  • Srpski Garčin ili Rac Garčin — selo Baranjskoj županiji;
  • Srpski Kovin[33], poznat i kao Rackeve ili Rac Keve — naseljeno mesto u Peštanskoj županiji;
  • Srpski Kozar ili Rac Kozar — selo u Baranjskoj županiji;
  • Srpski Krstur, poznat i kao Rackerestur, Rac Kerestur i Rac Krstur — naselje u okviru Fejer županije;
  • Srpski Potok, danas Sarberki Patak — potok na zapadu Mađarske, pritoka Velike Krke, sliv Mure;
  • Srpski Titoš — selo u Baranjskoj županiji;
  • Srpski Čanad, danas Čanad — selo u blizini Makoa, županija Čongrad.

Istočna Evropa uredi

Većina toponima nazvanih po Srbima u istočnoj Evropi, imena su dobila nakon srpskih migracija tokom XVII i XVIII vijeka,[34][35] iako su srpske migracije bilježene i ranije (od XV vijeka). Srbi su tad podjednako migrirali i u Panoniju, Transilvaniju, ali su (zajedno sa Vlasima) prelazili i preko Karpata pa su naselili neke krajeve današnje Ukrajine i Rusije.[36][37][38]

Rumunija i Moldavija uredi

Ukrajina uredi

Rusija uredi

  • Serbilovo — selo u Gavrilovoposadskom rejone, Ivanovska oblast;
  • Serbin (Krasnodar) — manje selo u Slavjanskom rejone, Krasnodarskoga Pokrajina;
  • Serbin Gorici — selo u Sonkovskom rejone, Tverska oblast;
  • Serbinka — zaseok u ataru sela Nižnji Terebuž, Ščigrovski rejon, Kurska oblast;
  • Serbino — selo u Pljuškom rejonu, Pskovska oblast;
  • Serbišino — selo u Nevjanskom gradskom okrugu, Sverdlovska oblast;

Azija uredi

Kavkaz uredi

  • Sarbevi — naseljeno mjesto u Gruziji;

Turska uredi

  • Grad Srba ili Gordoservon — drevni grad u Bitiniji, spominje se u vizantijskim zapisima 680. godine;
  • Saribelen [39] — selo u okrugu Kaš, vilajetu Anadolija;
  • Serban (Čorum) — selo u vilajetu Čorum;
  • Sirbašmak (Samsun) (doslovno: „Srbi prelaze”) — naselje u okrugu Vezirkopru, vilajet Samsun;
  • Sirbasan (Kars) (doslovno: „Srbi misle”) — selu u okrugu Sarikamiš, vilajetu Kars;
  • Sirbeli Mahalesi Muhtarliki (doslovno: „Srpski seoski knez”) — dio naselja Savčili Budžukoba, vilajet Kaman;
  • Sirpi — dio naselja Atašehir, u Istanbulu;
  • Sirpsindigi (doslovno: „Mjesto uništenja Srba”) — danas Akbunar, ili Sarajkpinar, vilajet Jedrene;
  • Sirpsindigi — centralni dio naselja Jenibosna, u okrugu Bahčelievler, u Istanbulu;

Izrael uredi

Kina uredi

Serba je naziv jednog bivšeg okruga, Serba (Sičuan), u Tibetanskom autonomnom okrugu Gardze, koji je u sastavu kineske provincije Sičuan (danas dio okruga Sertar), kao i jednog drevnog naroda na Tibetu. Prema legendi, ovaj bivši okrug u davna vremena bio je naseljen narodom Serba (narod) kojim je vladao mitološki Geser.[40] Na lokalnom jeziku, naziv okruga doslovno znači „Zlatni nivo”. Danas postoji više naučnih teorija o porijeklu tog naroda, a najprihvatljivija je ona da su to bila plemena tibetanskog porijekla.[41] Postoje mišljenja i da su narod Serba bili preci modernih Šerpasa, ali etimologija Šerpasa glasi „narod sa istoka”, što dodatno zbunjuje naučnike.[42] Povezanost naroda Serba sa balkanskim Srbima u ozbiljnim naučnim krugovima je odbačena.

Amerika uredi

Kanada uredi

Sjedinjene Države uredi

Okeanija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Stevo Ćosović: „Rječnik srpskog imena”, Prosveta, Novi Sad 1994. godine
  2. ^ "Branik", Novi Sad 3. septembar 1898.
  3. ^ «δύο Σερβιανά κοντά στήν περιοχή των Ιωαννίνων. Όλες αυτές οί ονομασίες χωριών της κυρίως Ελλάδας πού παράγονται άπ' τό Σέρβος ή απλώς έχοντάς το ως πρώτο συνθετικό, έρχονται νά επιβεβαιώσουν τό γεγονός.», Εγκατάσταση και παρουσία Σλάβων στη βυζαντινή Μ. Ασία, Ηλιάδη, Αμαλία Κ.
  4. ^ Konstantin Porfirogenit: De administrando imperio, sredina X vijeka
  5. ^ a b Balbi: „Atlas ethnographique”, 14# tableu, pp 181
  6. ^ Bibliotheque Nationale de France, Inv. br. B. 1131 (Paris, République française)
  7. ^ a b „Leite de Vasconcelos, José. Os Seúrros. Opúsculos.Vol. V. Etnologia (Parte I). Lisboa, Imprensa Nacional, 1938” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 30. 09. 2007. g. Pristupljeno 07. 04. 2017. 
  8. ^ Balbi: „Atlas ethnographique”, 14# tableu
  9. ^ Serbannes
  10. ^ Louis-Marc Servien, . Louis XIV and Abel de Servien - Eight Centuries of the Servien Family. Melrose Books. 2012. , Ely, Cambridgeshire, UK.
  11. ^ Giovanni Antonio Sanna: Le ferrovie del Sulcis - nella Sardegna sud occidentale fra documenti immagini e racconti, Calosci Editore, Cortona,. ISBN=978-88-7785-267-0, Sanna, 2012.
  12. ^ Edoardo Altara: Binari a Golfo Aranci - Ferrovie e treni in Sardegna dal 1874 ad oggi, Ermanno Albertelli Editore, ISBN 978-88-85909-31-1, Altara, 1992.
  13. ^ а б Risto Kovačić: Srpske naseobine u Južnoj Italiji, Glasnik Srpskog učenog društva 62, 1885.
  14. ^ R. Ambrogio, Nomi d'Italia. Origine e significato dei nomi geografici e di tutti i comuni (Novariae: Istituto Geografico De Agostini, 2009)
  15. ^ Jo. Baptistae De Luca Venusini... Tractatus de officiis venalibus ... - Di Giovanni Battista De Luca
  16. ^ Da "Surbo" di De Masi Angelo (језик: италијански)
  17. ^ Surbo - Cenni storici Архивирано на сајту Wayback Machine (12. mart 2012) (jezik: italijanski)
  18. ^ Personaltrainer.it: „Acido Sorbico”, Pristupljeno: 19. april 2016.
  19. ^ Istorijska biblioteka: Virijatov ustanak
  20. ^ Niderle 1956, str. 111, 112.
  21. ^ Niderle 2001.
  22. ^ Lewaszkiewicz 2014, str. 41.
  23. ^ The Pride of Komarno
  24. ^ Stojan Vujičić, Srbi u Budimu i Pešti, Budimpešta, 1997.
  25. ^ Kvitrud Arne: Stavangers middelaldergeografi : betraktninger om kongens gård og odelskirke i Stavanger, Ætt og heim : lokalhistorisk årbok for Rogaland, 2013.
  26. ^ Steffan Bruns: Ortschronik Möckerling, Zöbigker (Sachsen-Anhalt, Saalekreis, Geiseltal), mit dem Ortsfamilienbuch der Gemeinden. Vollständige Auswertung der Kirchenbücher für die Jahre 1647 - 1703. . Plaidt: Cardamin. 2014. ISBN 978-3-86424-192-5.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  27. ^ Karlheinz Blaschke, Uwe Ulrich Jäschke: Kursächsischer Ämteratlas. Leipzig. . 2009. ISBN 978-3-937386-14-0.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć); S. 56 f.
  28. ^ Ernst Eichler (2009), Die slawischen Ortsnamen zwischen Saale und Neiße (na jeziku: nemački), IV, Bautzen: Domowina-Verlag, p. 127, ISBN 978-3-7420-1716-1 
  29. ^ Ernst Eichler (2009), Die slawischen Ortsnamen zwischen Saale und Neiße (na jeziku: nemački), IV, Bautzen: Domowina-Verlag, p. 128, ISBN 978-3-7420-1716-1 
  30. ^ Ernst Eichler (2009), Die slawischen Ortsnamen zwischen Saale und Neiße (na jeziku: nemački), IV, Bautzen: Domowina-Verlag, pp. 127f., ISBN 978-3-7420-1716-1 
  31. ^ Dr F. Lorentz "Polskie i kaszubskie nazwy miejscowości na Pomorzu Kaszubskiem". ISBN 978-83-60437-22-3. ISBN 978-83-60437-22-3
  32. ^ Zvanični sajt sela Sarbsk u Poljskoj
  33. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna Mitropolija karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910.
  34. ^ Enciklopedija Jugoslavije, 2. izdanje
  35. ^ Vojna enciklopedija, Beograd, 1972.
  36. ^ Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona (jezik: ruski)
  37. ^ Volosti, Važneйšie seleniя evropeйskoй Rossii, Sankt-Peterburg 1886.
  38. ^ KorrespodenT.net: Kabmin nazval goroda Donbassa, podkontrolьnыe separatistam
  39. ^ Sözlerin Soyağacı: Çağdaş Türkçenin Etimolojik Sözlüğü. (Stammbaum der Wörter: Ein etymologisches Wörterbuch des gegenwärtigen Türkisch). 2007.
  40. ^ unesco: Gesar epic tradition
  41. ^ „Traditionelle tibetische Wohnhäuser in Sêrba”. Arhivirano iz originala 23. 01. 2016. g. Pristupljeno 16. 06. 2017. 
  42. ^ Sêrba — na kineskoj onlajn enciklopediji Baidu
  43. ^ Statistik zu Serb (jezik: nemački)
  44. ^ Näheres zum Gipfel Serb(jezik: nemački)
  45. ^ Geologie beim Serb
  46. ^ Serbin, Texas from the Handbook of Texas Online
  47. ^ Wends from the Handbook of Texas Online
  48. ^ „Servia, Indiana”. Geographic Names Information System. United States Geological Survey. Pristupljeno 2016-07-05. 
  49. ^ „Wabash County”. Jim Forte Postal History. Pristupljeno 11. 07. 2016. 
  50. ^ Meany, Edmond S. (1923). Origin of Washington geographic names. Seattle: University of Washington Press. str. 267. 
  51. ^ Braxton County, West Virginia General Highway Map (PDF) (Mapa). West Virginia Department of Transportation. 2011. str. 2. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 04. 2012. g. Pristupljeno 30. 12. 2011. 

Literatura uredi

  • Bibliotheque Nationale de France, Inv. br. B. 1131 (Paris, République française)
  • Više autora: „Srpski duhovni prostor”, Banja Luka - Srpsko Sarajevo, 1999. godine
  • Vujić, Sava S. - Basarić, Bogdan M. Severni Srbi (ne)zaboravljeni narod, Beograd, 1998.
  • Gkoutzioukostas, Andreas. „Judges of the velum and judges of the hippodrome in Thessalonike”. Arhivirano iz originala 02. 04. 2015. g. Pristupljeno 18. 06. 2017. 
  • David Rumsey Historical Map Collection: „Atlas historique et geographique de la Grece et de l'Italie” (L'Empire Romain d'Orient et le Royaume des Lombards 553 a 774), Houze, Antoine Philippe, 1844
  • Erdeljanovich.J.: „O naseljavanju Slovena u Maloj Aziji i Siriji od VII do X veka” Glasnik geografskog drushtva vol. VI 1921 pp. 189
  • Ernst Eichler: Die slawischen Ortsnamen zwischen Saale und Neiße, Domowina-Verlag, Bautzen, IV, 2019. ISBN=978-3-7420-1716-1
  • Živković, Tibor (2002). Južni Sloveni pod vizantijskom vlašću 600-1025 (South Slavs under the Byzantine Rule 600-1025). Beograd: Istorijski institut SANU, Službeni glasnik. 
  • Živković, Tibor (2008). Forging unity: The South Slavs between East and West 550-1150. Belgrade: The Institute of History, Čigoja štampa. 
  • Janković, Đorđe. „Pogreb Srba u ranom srednjem veku“, referat na VI međunarodnom kongresu slovenske arheologije, Novgorod, 1996. (preliminarna sinteza o srpskim gromilama)
  • Janković, Đorđe. „Gromile Srba u svetlu nekih drugih podataka“, odeljak iz knjige Srpske gromile, 1998.
  • Jeremić, Nikola : Srpska zemlja Bojka, Zemun, 1993.
  • Jireček, Konstantin (1911), Geschichte der Serben (na jeziku: nemačkom), F.A. Perthes 
  • Kostić, Lazo M. : O srpskom imenu, Srbinje - Novi Sad, 2000.
  • Lequien, M.: „Oriens Christianus” I, (1740). str. 659—660
  • Lubor Niederle: „Slovanske starozhitnosti” Dilu II,Svazek pp. 389—399; pp. 444—446
  • Micotky, J.: „Otiorum Chroate”, Vol. I, Budapest, (1806). str. 89-112
  • Museu Marítim de Barcelona, Inv. br. 3236 (Barcelona, Reino de España)
  • Novaković, Relja : Baltički Sloveni u Beogradu i Srbiji, Beograd, 1985.
  • Novaković, Relja : Još o poreklu Srba, Beograd, 1992.
  • Novaković, Relja : Srbi, Beograd, 1993.
  • Novaković, Relja : Srbi i njihovi pradavni srodnici, Beograd, 2000.
  • Oaks, Dumbarton (2005). Catalogue of Byzantine Seals at Dumbarton Oaks and in the Fogg Museum of Art: The East (continued), Constantinople and environs, unknown locations, addenda, uncertain readings. Dumbarton Oaks. str. 16, 171, 173, 176, 183. ISBN 978-0-88402-309-8. 
  • Ostrogorski,G.: „Bizantisko-Juzhnoslovenski odnosi”, Enciklopedija Jugoslavije 1,Zagreb 1955,pp. 591—599
  • Petković, Živko D. : Prve pojave srpskog imena, Beograd, 1996.
  • Petrović, Aleksandar M.: Kratka arheografija Srba, Novi Sad, 1994.
  • R. Ambrogio, Nomi d'Italia. Origine e significato dei nomi geografici e di tutti i comuni (Novariae: Istituto Geografico De Agostini, 2009)
  • Ramsay, W. M: „The Historical Geography Of Asia Minor”, London, (1890). str. 183. str. 210
  • Samardžić, Radovan; Duškov, Milan (1993). Serbs in European civilization. Nova. ISBN 978-86-7583-015-3. 
  • Stanojević, Stanoje. „Istorija Srba, Hrvata i Slovenaca”. Projekat Rastko. 
  • Statistički godišnjak Republike Srpske, 2009: Pregled po opštinama” (PDF). Republički zavod za statistiku RS. Pristupljeno 23. 1. 2013.
  • Steffan Bruns: Ortschronik Möckerling, Zöbigker (Sachsen-Anhalt, Saalekreis, Geiseltal), mit dem Ortsfamilienbuch der Gemeinden. Vollständige Auswertung der Kirchenbücher für die Jahre 1647 - 1703. . Plaidt: Cardamina. 2014. ISBN 978-3-86424-192-5.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • The Society for Nordish Physical Anthropology: The Living Slavs
  • Ćirković, Sima M. (2004). The Serbs. Wiley-Blackwell. ISBN 978-0-631-20471-8. 
  • Ćorović, Vladimir (1941). „Istorija srpskog naroda (Istorija srpskog naroda)”. (Internet, 2001). Projekat Rastko: Biblioteka srpske kulture; Projekat Rastko: Biblioteka srpske kulture. 
  • Ćosović Stevo: „Rječnik srpskog imena”, Prosveta, Novi Sad 1994. godine
  • Šebek, Lazar : Stari Srbi, Serbi sveske 2, Izdavač: Krim, Beograd, Ložionička 4.
  • William Mitchell Ramsay: „Hellespontus and Bithynia”, Royal Geographical Society, London (United Kingdom of Great Britain and Ireland: 1801-1927), 1890
  • Wassiliou-Seibt, Alexandra-Kyriaki (2012). „Der Familienname Serblias und seine Träger in Byzanz. Eine prosopographisch-sigillographische Studie”. Ur.: Cheynet, Jean-Claude; Sode, Claudia. Studies in Byzantine Sigillography (na jeziku: German). Walter de Gruyter. str. 35—55. ISBN 978-3-11-027114-0.