Filozofija[a][2] (grč. φιλοσοφία) jeste nauka koja se bavi opštim i temeljnim problemima u vezi sa stvarnošću, postojanjem, znanjem, vrednostima, razumom, umom i jezikom.[3][4] Leksikon stranih reči i izraza definiše filozofiju kao „mudrost, naučni rad na izgrađivanju opšteg pogleda na svet i sam taj pogled na svet“.[5]

Detalj sa freske Atinska škola, na kojoj su prikazani neki od najvećih filozofa Klasične Grčke. Ovde se vide Platon i Aristotel (u pozadini) i Heraklit i Diogen (napred). Fresku je uradio Rafael Santi i nalazi se u Apostolskoj palati, u Vatikanu.

Reč filozofija je nastala u starogrčkom jeziku u obliku φιλοσοφία, a posle je preneta u lat. philosophia i u bukvalnom prevodu znači ljubav prema mudrosti.[6][7][5] Pitagori se pripisuje da je prvi upotrebio reči filozof i filozofija. Reč je uvedena kao suprotnost sofistima — mudracima važnim u antičkoj Grčkoj koji su prodavali svoje znanje kao učitelji — dok se filozofi, kao ljudi koji vole mudrost, nisu bavili mudrošću zbog novca.[8][9][10]

Istorijski, filozofija je obuhvatala sve oblike znanja.[11] Od vremena antičkog grčkog filozofa Aristotela do 19. veka, „prirodna filozofija“ je obuhvatala astronomiju, medicinu i fiziku.[12] Na primer, Njutnova knjiga iz 1687. godine se zvala Matematički principi prirodne filozofije, a kasnije je klasifikovana kao knjiga fizike. U 19. veku je razvoj modernih istraživačkih univerziteta doveo do profesionalizacije i specijalizacije akademske filozofije i drugih disciplina.[13][14] U moderno doba, neka istraživanja koja su tradicionalno bila deo filozofije su postala zasebne akademske discipline, uključujući psihologiju, sociologiju, lingvistiku i ekonomiju.

Oblasti filozofije

Filozofija izučava više polja kao što su epistemologija, logika, metafizika, etika i estetika.[15][16] [17]

Epistemologija

Epistemologija ili teorija saznanja je grana filozofije koja se bavi prirodom i obimom znanja,[17] poput odnosa između istine, verovanja i teorije opravdanja.[17]

Skepticizam je pozicija u kojoj se dovodi u pitanje svaka mogućnost koja bi potpuno potvrdila svaku istinu. Regres argument je osnovni problem u epistemologiji. Javlja se kada u potpunosti želimo da dokažemo izjavu P, za čiji dokaz nam treba drugi dokaz. Tada dobijemo lanac koji može imati tri oblika koji su svi prema Minhauzenovoj trilemi nedovoljni. Jedna opcija je infinitizam, gde lanac traje večno. Druga opcija je fundacionalizam gde se lanac dokaza na kraju oslanja na osnovna uverenja ili aksiome, koji ostaju nedokazani. Poslednja opcija je koherentizam gde pravi lanac dokaza kruži tako da dokaz na kraju samog sebe dokazuje.

Racionalizam je pozicija prema kojoj u procesu saznanja presudnu ulogu i značaj ima razum. Prema empirizmu , posmatranje preko čulnog iskustva je izvor znanja. Racionalizam tvrdi da svaki mogući predmet znanja može se prepoznati iz koherentnih prostorija bez posmatranja. Empirizam takođe tvrdi da je bar neko znanje samo stvar posmatranja i često navodi koncept tabula rasa, gde se pojedinci ne rađaju sa mentalnim sadržajem tj. da se znanje gradi na osnovu iskustva ili percepcije. Epistemološki solipsizam je ideja da je postojanje sveta izvan uma je neodgovorivo pitanje.

Logika

 
Rene Dekart, francuski filozof, matematičar i naučnik.

Logika je grana filozofije koja izučava idealne metode mišljenja i ispitivanja; unutrašnje i spoljno posmatranje, dedukciju i indukciju, obrazovanje hipoteza i eksperiment, analizu i sintezu.[18]

Logika je nauka o formalnim uslovima, principima i pravilima ispravnog, korektnog mišljenja. Predstavlja veštinu i metodu pravilnog mišljenja. Ona je „logija“ ili metoda svake nauke, svakog učenja i svake umetnosti . Definiše se kao nauka zato što se proces pravilnog mišljenja može, kao kod fizike i matematike, svesti na zakone, a veština je zato što vežbanjem čovek stiče sigurnost u svoje mišljenje.[19]

Metafizika

Prvo određenje metafizike dato je kod Aristotela, ali joj on nikada ne daje to ime već je naziva prima philosophia, odnosno, prva filozofija. Ova oblast filozofije se bavi onim što je najviše, samom suštinom stvari. Ne interesuju je pojedinačnosti, svojstva i osobenosti svekolikog čulnog sveta, ona istražuje prve i najviše principe prirode i saznanja.

Politička filozofija

Politička filozofija je grana filozofije koja u svom najapstraktnijem obliku razmatra koncepte i argumente preko kojih se formira politička misao.[20] Debata o značenju reči „političko“ je jedan od najvećih problema političke filozofije. U širem shvatanju, pod ovim pojmom se podrazumeva politička praksa i institucije od kojih se sastoji vlast svake države.

Etika

Etika se bavi izučavanjem morala i pojmovima dobrog i ispravnog. Svaka etička teorija sadrži bar dve komponente - teorije: onu koja određuje šta je dobro ili vredno i ona koja određuje šta je ispravno. Zajedno sa estetikom spada u zajedničku oblast filozofije koja se naziva aksiologija ili teorija vrednosti

Estetika

Estetika je grana filozofije koja se bavi posebnim oblikom ljudskog stvaralaštva, umetnošću.[21][22][23] Estetika ispituje lepo i vredno u umetnosti, suštinu umetničkog stvaranja i doživljaja umetničkog dela.[24] Potiče od grčke reči αισθητική, što znači „onaj koji primjećuje“ ili „osetljiv“. Za Imanuela Kanta, estetika je „nauka koja posmatra uslove osećajne percepcije“.

Pojam filozofije

Tradicija filozofskog mišljenja duga je više od 2500 godina i predstavlja jednu od najširih oblasti akademskog izučavanja. Uopšteno gledano, filozofija je svaki oblik racionalnog istraživanja koji nastoji da odgonetne i pronađe princip bivstvovanja ili postojanja. U filozofskoj tradiciji možemo pronaći veliki broj različitih pristupa i metoda, počev od Sokratovog metoda postavljanja pitanja u obliku dijaloga, pa sve do analitičke filozofije, koja tradicionalne filozofske probleme (kao što su istina ili postojanje apsolutnog) prevazilazi logičkom analizom jezika. U tradicionalnom smislu filozofija se bavi fundamentalnim istraživanjem osnovnih fenomena ljudske egzistencije, kao što su saznanje, umetnost, logika ili etika. Predmet savremenih filozofskih istraživanja mogu biti najrazličitije teme, počev od filozofske logike, pa sve do filozofije seksa ili filozofije sporta. Filozofija u savremenom smislu takođe uključuje i istraživanja osnovnih principa različitih intelektualnih disciplina, a takvi pravci dobijaju ime prema nazivu discipline čijim se proučavanjem bave, kao što su filozofija matematike ili filozofija nauke.

Filozofsko držanje (od Sokrata i Platona, pa do klasične nemačke filozofije) podrazumeva težnju ka otkrivanju natčulnih ili apsolutnih principa egzistencije, pa stoga možemo reći da je filozofija tradicionalno povezana sa pitanjima i problemima otkrovenja ili prosvetljenja u različitim učenjima hrišćanskih teologa i teozofa. Međutim, ono što savremenu filozofiju razlikuje od antičke ili srednjovekovne jeste njeno jasno razlikovanje od nauke i religije. Ovaj preokret donela je naučna revolucija XVII veka, tokom koje su istaknuti pojedinci, zainteresovani za izučavanje prirode i njenih zakona, sebe nazivali „prirodnim filozofima“. Razvoj univerziteta, profesionalizacija nauke i osamostaljivanje pojedinih naučnih disciplina doveli su do toga da se filozofija u akademskom smislu ograniči na nešto uži krug problema i pitanja kojima se može baviti.

Ipak, još uvek je relativno rasprostranjeno shvatanje prema kome se filozofija bavi pitanjima koja su van domašaja prirodnih nauka i religije. Tradicionalno određenje filozofije kao mišljenje mišljenja (videti Aristotelovi spisi: Metafizika), mišljenje drugog reda ili meta nivo mišljenja, nalazi se u samim korenima kontinentalne filozofije i još uvek je prilično rasprostranjeno. Međutim, za razliku od religije, koja se zasniva na idejama vere i otkrovenja, filozofija nastoji da u što većem broju slučajeva pruži racionalno objašnjenje svojih stavova.

Takođe postoji uobičajeno, svakodnevno ili laičko shvatanje filozofije, prema kome se ona svodi na „pitanja o smislu života“.

Osnovne filozofske metode su analiza, kritika, interpretacija i spekulacija, iako filozofska istraživanja često obuhvataju dosta širi krug različitih interesovanja.

Periodizacija razvoja filozofije

  1. Antička filozofija (od VII veka p. n. e. do 529. g.)
  2. Srednjovekovna filozofija (od 529 g. do XV veka)
  3. Moderna filozofija (od XV veka do Hegelove smrti 1831. g.)
  4. Savremena filozofija (od 1831. godine do danas)

Oblasti filozofskog izučavanja

Ontologija odnosno „metafizika“ proučava osnove cjelokupne stvarnosti, ili biće svega bivstvujućeg. Ime ontologija se pojavljuje prvi put u XVII vek-u, a ime metafizika u I veku p. n. e.. Aristotel je nauku o prvim uzrocima stvarnosti nazivao prvom filozofijom ili teologijom. Nemački filozof Kristijan Volf razlikovao je ontologiju kao opštu metafiziku od posebnih metafizika: teologija, psihologija i kosmologija.

"Biće“ je tokom istorije filozofije tumačeno kao temelj postojanja ničim uslovljen, kao apsolut ili supstancija. Supstancija se različito tumačila: ideja kod Platona, bivstvo kod Aristotela, duh i materija kod Dekarta, apsolutni duh kod Hegela, volja za moć kod Ničea...

Teorija saznanja ili epistemologija se bavi osnovnim principima saznanja, odnosno osnovnim pretpostavkama našeg saznajnog aparata i njegovih funkcija. Umesto ovog pojma koristi se i pojam gnoseologija. Nazivi potiču od grčkih riječi gnosis (znanje) i episteme (saznanje). Njenim osnivačem se smatra engleski filozof Džon Lok iz XVII veka. Teorija saznanja proučava korene nastanka, uslove mogućnosti, poreklo i granice ljudskog saznanja.

Filozofija nauke izučava i sistematski analizira osnovne pojmove naučne prakse kao što su teorija, zakon, eksperiment, verifikacija, verovatnoća, interpretacija), kao i probleme mogućnosti budućeg razvoja i krajnjeg dosega (ovdje se preklapa sa epistemologijom) naučnog saznanja.

Logika je filozofska disciplina koja proučava formalne strukture osnovnih oblika mišljenja ili valjanog zaključivanja (dedukcija, indukcija). Osnovni logički pojmovi, koji potiču još iz antičkog perioda (Aristotel), jesu pojam, sud i zaključak.

Etika se bavi izučavanjem i određivanjem pojmova dobrog i ispravnog. Kao filozofska disciplina proučava motive, ciljeve i norme čovjekovog djelovanja i moralnog prosuđivanja. Sama riječ potiče od grčke riječi ethos - običaj. Predmet etike je moral.

Estetika se bavi posebnim oblikom ljudskog stvaralaštva - umetnošću. Termin estetika je prvi put upotrebio Baumgarten u XVIII veku. Ona ispituje lijepo i vrijedno u umjetnosti, suštinu umjetničkog stvaranja i doživljaja umjetničkog djela.

Filozofija politike je grana filozofije koja se bavi pojmovima i argumentima političkog mišljenja. Njen glavni problem je razjašnjenje prirode političke moći i njenog ograničenja putem društvenih ustanova, kao i opravdavanje postojanja države.

Aksiologija (grčki: axios — vrijedan, dostojan divljenja) je grana filozofije koja se bavi vrijednostima: moralnim, naučnim, umjetničkim, političkim, ekonomskim religijskim i dr.

Filozofska antropologija (grčki: anthropos - čovjek) se bavi suštinom tj. prirodom ljudskog bića.

Vidi još

Napomene

  1. ^ Pravopis srpskoga jezika (t. 192) preporučuje termin „filozofija” i navodi da „filosofija” može „predstavljati samo izdvojeni manir užih krugova” i da za takav oblik „nikako nema mesta u standardu književnog jezika”.[1]

Reference

  1. ^ Pešikan 2018, str. 165, 483
  2. ^ „RTS :: Radio Beograd 1 :: Filosof”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-07-04. 
  3. ^ Teichman & Evans 1999, str. 1.
  4. ^ Grayling 1999, str. 1
  5. ^ a b Milan Vujaklija; Leksikon stranih reči i izraza (izdanje iz 1980); pp. 987.
  6. ^ „Online Etymology Dictionary”. Etymonline.com. Pristupljeno 22. 8. 2010. 
  7. ^ The definition of philosophy is: "1.orig., love of, or the search for, wisdom or knowledge 2.theory or logical analysis of the principles underlying conduct, thought, knowledge, and the nature of the universe".Webster's New World Dictionary (Second College izd.). 
  8. ^ Greco, John, ur. (2011). The Oxford Handbook of Skepticism (1st izd.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-983680-2. 
  9. ^ Glymour, Clark (2015). „Chapters 1–6”. Thinking Things Through: An Introduction to Philosophical Issues and Achievements (2nd izd.). A Bradford Book. ISBN 978-0-262-52720-0. 
  10. ^ „Contemporary Skepticism | Internet Encyclopedia of Philosophy”. www.iep.utm.edu. Pristupljeno 25. 4. 2016. 
  11. ^ „Philosophy”. www.etymonline.com. Online Etymological Dictionary. Pristupljeno 19. 3. 2016. „The English word "philosophy" is first attested to c. 1300, meaning "knowledge, body of knowledge." 
  12. ^ Lindberg 2007, str. 3.
  13. ^ Shapin 1998.
  14. ^ Briggle, Robert Frodeman and Adam. „When Philosophy Lost Its Way”. Opinionator. Pristupljeno 25. 4. 2016. 
  15. ^ „Undergraduate Program | Department of Philosophy | NYU”. Philosophy.fas.nyu.edu. Arhivirano iz originala 05. 06. 2017. g. Pristupljeno 17. 8. 2012. 
  16. ^ „Aesthetics- definition”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 14. 12. 2010. 
  17. ^ a b v G 1913, str. 501
  18. ^ White 2014.
  19. ^ Carnap, Rudolf (1953). „"Inductive Logic and Science".”. Proceedings of the American Academy of Arts and Sciences. 80 (3): 189—97. JSTOR 20023651. doi:10.2307/20023651. 
  20. ^ Audi 2004
  21. ^ Kelly 1998, str. ix.
  22. ^ Review Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. januar 2017) by Tom Riedel (Regis University)
  23. ^ Zangwill, Nick (28. 2. 2003). „Aesthetic Judgment”. Stanford Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 24. 7. 2008. 
  24. ^ „Merriam-Webster.com”. Pristupljeno 21. 8. 2012. 

Literatura

Spoljašnje veze