Jabuka (Pančevo)

насеље у Војводини, у Србији

Jabuka je seosko naselje grada Pančeva, u Južnobanatskom okrugu Vojvodine, u Srbiji. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2022. naselje broji 5.650 stanovnika i ima najveći procenat etničkih Makedonaca u Srbiji.

Jabuka
Opštinska kuća, sagrađena 1901.
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
GradPančevo
Stanovništvo
 — 2011.Pad 6.181
 — gustina125/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 56′ 49″ S; 20° 35′ 42″ I / 44.94704° S; 20.59503° I / 44.94704; 20.59503
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina79 m
Površina49,4 km2
Jabuka na karti Srbije
Jabuka
Jabuka
Jabuka na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26201
Pozivni broj013
Registarska oznakaPA

Istorija uredi

 
Spomen-kompleks Stratište

Mađarsko ime Torontálalmás, koje je bilo zvanično od 1898. do 1918, znači „Torontalska jabuka”, a nemačko ime Apfeldorf, koje je bilo zvanično od marta 1943. do septembra 1944, znači „Jabučko selo”.

Komunalno područje je od 1552. do 1718. bilo deo Temišvarskog pašaluka Osmanskog carstva, a posle Požarevačkog ugovora deo Habzburškog Banata. Od 1765. bilo je deo Vojne krajine Austrijskog carstva, a potom je 1867. pripalo Torontalskoj županiji Austrougarske monarhije. Područje je posle Prvog svetskog rata i Trijanonskog sporazuma pripalo Torontalsko-tamiškoj županiji Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1922. Beogradskoj oblasti, a od 1929. bilo je u Dunavskoj banovini Kraljevine Jugoslavije. Nakon Drugog svetskog rata bilo je deo Pančevačkog okruga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a potom i Savezne Republike Jugoslavije.

Godine 1928. poljoprivrednici su tokom poljodeljskih radova na poljima blizu puta za Glogonj pronašli fragmente Sarmatske keramike iz razdoblja Velike seobe naroda. To je prvi put objavljeno 1932. u jugoslovenskoj publikaciji. Naučno osoblje Arheološkog instituta u Beogradu izvršilo je sedamdesetih godina 20. veka iskopavanja na komunalnom području i pronašlo je predmete i tragove privremenog naseljavanja vinčanske i starčevačke kulture tokom neolita, badenske kulture tokom halkolita i halštatske kulture.[1][2]

U Stratištu[3] je od 1941. do 1944. po naredbi nemačkih Pančevaca i Vermahta ubijeno približno 3.500 Jevreja iz Srbije i Mađarske (i prinudni radnici iz Bora), kao i srpski Romi. Prvo spomen-obeležje sagrađeno je 1948. pored puta. Sastoji se od belog postamenta i obeliska, a na vrhu je crvena zvezda. U naselju se nalazi i memorijalni kompleks izgrađen 1980. prema arhitektonskom konceptu Nebojše Delje.[4][traži se izvor]

Sedamdeset i dve osobe jugoslovenske nacionalnosti pogubljene su u oktobru 1944. zbog saradnje s neprijateljem kao vladinih zvaničnika na nemačkoj teritoriji vojnog komandanta u Srbiji. Naredbu je potpisao istražitelj Odeljenja za zaštitu naroda (Ozna) Aleksandar Novaković iz Beograda, a za njeno sprovođenje je bio odgovoran Oznin službenik Milan Orlić.[traži se izvor]

U januaru 1945. istražni operater Aleksandar Pavlović iz Oznine komisije morao je da izvrši procenu žrtava bez ikakvih nemačkih dokaza, a broj masovnih grobnica i žrtava nastao je na osnovu svedočenja rumunskih seljana.[traži se izvor]

Iz svih krajeva Jugoslavije pristizale su porodice sa samo najosnovnijim sredstvima za život. Veliki broj doseljenika je poticao iz Makedonije, a najviše je bilo iz opštine Kriva Palanka.

Kultura uredi

 
Hram Svetog Ilije
 
Stara zgrada Osnovne škole Goce Delčev

U naselju poslednjih nekoliko godina funkcionišu udruženje građana makedonske nacionalnosti „Jabuka” i udruženje Roma „Crni Biseri”. Pri Domu kulture duži niz godina radi i kulturno-umetničko društvo „Vasil Hadžimanov”, koje predstavlja naselje na mnogim festivalima u Srbiji i Severnoj Makedoniji. Grupa entuzijasta je 2000. osnovala pozorištance „Mali Princ”. Od 2002. priređuje se turistička manifestacija „Bubafest”, a dan održavanja je obično prva subota u maju.

Od avgusta 2008. priređuje se dečja likovna kolonija. Povodom seoske slave se priređuje i etno-festival hrane „Tavče na gravče”.[5] Od 1945. Jabučani svake godine proslavljaju seosku slavu Svetog Iliju. Već duži niz godina se održava centralna proslava najvećeg makedonskog nacionalnog praznika Ilindena, dana revolucionarne borbe makedonskog naroda.

Od 1945. u naselju postoji zemljoradnička zadruga. Mnogi Jabučani su tokom perioda industrijalizacije Pančeva s poljoprivrede prešli na industriju i lokalnim samodoprinosom izgradili mnoge objekte u naselju. Na primer, 1954. izgrađena je električna mreža, a 1961. Dom kulture „Kočo Racin”, koji je i danas nosilac svih kulturnih dešavanja u Jabuci. Pored stare školske zgrade, Jabučani su 1961/1962. izgradili i novu školsku zgradu.[6]

U naselju od 1946. postoje Dom za osobe sa smetnjama u razvoju „Srce u Jabuci” i sportsko udruženje za osobe sa smetnjama u razvoju.[7]

Sport uredi

U naselju radi omladinski fudbalski klub „Jugoslavija”, osnovan 1936, a to ime nosi od 1950. godine. Jabučka „Jugoslavija” je 1940. prešla iz Banatske u Srpsku ligu. Većina njenih igrača je u stvari bila iz Pančeva.[8] Danas se takmiči u Prvoj A južnobanatskoj ligi.

Od 1959. postoji i rukometni klub „Jabuka”, koji je do devedesetih godina 20. veka nosio ime „Goce Delčev”. Danas se takmiči u Drugoj ligi Srbije grupa „Sever”. Godine 1974. osnovan je ženski rukometni klub „Jabuka”. Rukometom se u tom klubu počela baviti srpska rukometašica i reprezentativka Srbije Biljana Balać. Od 1995. radi ŽRK „Jabuka 95”, koji se danas takmiči u Drugoj ligi Srbije grupa „Sever”. U toj ligi se osamdesetih i devedesetih godina 20. veka takmičio i odbojkaški klub „Jabuka”.

Posle nekoliko godina zastoja ponovo je počeo raditi i šahovski klub „Jabuka”.

Demografija uredi

Prema popisu iz 1991. u naselju je živelo 6.598 stanovnika, a popis iz 2002. zabeležio je pad na 6.312 stanovnika.

Punoletnih stanovnika je 5.035, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,9 godina (37,0 kod muškaraca i 38,7 kod žena). Naselje broji 1.807 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu jest 3,41 (popis 2002).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[9]
Godina Stanovnika
1948. 4.392
1953. 4.623
1961. 5.245
1971. 5.453
1981. 6.453
1991. 6.598 6.441
2002. 6.312 6.614
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[10]
Srbi
  
3.224 51,07%
Makedonci
  
2.054 32,54%
Jugosloveni
  
307 4,86%
Rumuni
  
79 1,25%
Mađari
  
27 0,42%
Romi
  
24 0,38%
Slovaci
  
15 0,23%
Hrvati
  
14 0,22%
Crnogorci
  
12 0,19%
Bugari
  
9 0,14%
Slovenci
  
2 0,03%
Rusi
  
2 0,03%
Muslimani
  
2 0,03%
Nemci
  
1 0,01%
nepoznato
  
17 0,26%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Magyarország vármegyéi és városai. Torontal vármegye, Budapest 1912.
  2. ^ Simo Mladenovski, Banatsko selo Jabuka, Studenski zbor, Skopje 1986 i 1989.
  3. ^ Tomislav Beker and Biljana Regoje, Pančevački i južnobanatski Jevreji u holokaustu, Šalom Tora, Pančevo 2012, ISBN 978-86-916511-0-7.
  4. ^ Zvanična veb stranica Nebojše Delje Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. maj 2021).
  5. ^ Makedonska kuka za makedoncite vo Jabuka (Pančevo), Makedonska nacija
  6. ^ sajt OŠ "Goce Delčev"
  7. ^ Zvanični sajt Dom Srce u jabuci.
  8. ^ "Politika", 10. avg. 1940
  9. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  10. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  11. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi