Jasenovac

општина у Хрватској

Jasenovac je naseljeno mjesto i središte istoimene opštine u Posavini, u Hrvatskoj. Najpoznatija je po ozloglašenom koncentracionom logoru koji se tamo nalazio u Drugom svetskom ratu u kome su masovno ubijani Srbi, Romi i Jevreji, ali i svi drugi koji su smetali tadašnjoj vladi Hrvatske. Ime Jasenovac verovatno je nastalo od imena drveta jasen i znači „jasenov, ili napravljen od jasenovog drveta”.[1]

Jasenovac
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaSisačko-moslavačka
OpštinaJasenovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 653
Geografske karakteristike
Koordinate45° 16′ 13″ S; 16° 54′ 39″ I / 45.27038° S; 16.91086° I / 45.27038; 16.91086
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina95 m
Jasenovac na karti Hrvatske
Jasenovac
Jasenovac
Jasenovac na karti Hrvatske
Jasenovac na karti Sisačko-moslavačke županije
Jasenovac
Jasenovac
Jasenovac na karti Sisačko-moslavačke županije
Ostali podaci
Poštanski broj44324 Jasenovac
Pozivni broj+385 44
Registarska oznakaKT
Veb-sajtwww.opcina-jasenovac.hr

Geografija uredi

Opština Jasenovac smeštena je na krajnjem jugoistočnom delu Sisačko-moslavačke županije, a istovremeno predstavlja i najjugozapadniji deo Slavonije na granici sa Hrvatskom (Banija) na zapadu kao i sa Bosnom i Hercegovinom (Republika Srpska) na jugu. To je nizijski prostor kontinentalne klime, okružen rekama Trebežom, Savom, Unom i Strugom, sa svojih 10 naselja smeštenih na 168,5 km². Gotovo celo područje opštine se nalazi u Parku prirode Lonjsko polje. Samo naselje Jasenovac udaljeno je 8 km od čvorišta Novska na X panevropskom koridoru Posavske auto-ceste LjubljanaBreganaZagrebLipovac.Odličan prometni položaj (blizina auto-puta, granica sa BiH), kao i prirodna bogatstva (šume, savski šljunak su od velikog značaja za razvoj privrede u ovoj opštini.

Istorija uredi

 
Spomen park Jasenovac
 
Spomen područje Jasenovac

Procenat pravoslavaca (Srba) u opštini Jasenovac 1931.[2]

  Pravoslavci (46,73%)
  Rimokatolici i ostali (53,27%)

Prvo spominjanje naselja Jasenovac na Savi vezano je za osmanlijsko osvajanje tog grada koje je učinio Gazi Husrev-beg 1536.[1]

Jasenovac je 1905. godine imao status "trgovišta" sa selom Bumbekovača, u kotarskoj oblasti Novska. Tu je bilo 207 srpskih domova sa 1183 stanovnika Srba. Od javnih ustanova postojali su tada: srpska pravoslavna crkva, srpska narodna i komunalna škola, pošta i brzojav (telegraf).[3]

Pretplatnici jedne istorijske knjige bili su 1831. godine obrazovani i napredni ljudi Jasenovca. Skupio je pretplatu mesni učitelj David Milošević a knjigu su naručili: pop Georgije Stojkić namesnik i paroh Jasenovački, Atanasije Đaković revizor, Mihail Kutlija živopisac (u mestu 1831−1840), trgovci - Jovan i Nikola Dedović, Pavel Grujić i Jovan Ugrenić, te pomenuti učitelj.[4]

Pavlovićev "Srpski narodni list" koji je izlazio u Budimu, imao je (1839) jednog pretplatnika u mestu.[5] Duhovno štivo naručili su 1841. godine meštani Jasenovca: pop Nikolaj Dragišić paroh, Ivo i Nikolaj Dedović, Jovan Ugričić, Andrej Radojević, Georgije Dimović, Jovan Sopić, Teodor Todorović, Jovan Galijaš, Mihail Kutlija - sve trgovci i "ljubitelji serbskoga prosvješćenija".[6]

Do propasti Austrougarske 1918. Jasenovac je bio pod njenom upravom. Kada je u decembru 1918. stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca Jasenovac je postao njen deo i to je ostao do aprila 1941.

U aprilu 1941. u Zagrebu je stvorena Nezavisna Država Hrvatska, a nova hrvatska vlada na području Jasenovca je osnovala logore smrti oko 20. avgusta 1941.[7] Logor Jasenovac je postojao do 22. aprila 1945. i u logor su zatvarani, a zatim ubijani prvenstveno Srbi, Romi i Jevreji (svih uzrasta, polova i obrazovanja, svih socijalnih i drugih profila), ali i svi Hrvati i drugi koji su smetali tadašnjoj ustaškoj vladi Hrvatske.[8] Sistem Koncentracionih logora Jasenovac je dizajnirao Vjekoslav Maks Luburić dok je bio u egzilu. Bio je njegov prvi komandant. Prvi direktor logora bio je bivši sveštenik Miroslav Majstorović, a kasnije Dinko Šakić.

Srbe koji su činili približno polovinu stanovništva u opštini Jasenovac hrvatska vojska je hapsila i ubijala.[9] Početkom maja 1942. godine pohapšene su srpske porodice u Jasenovcu i Uštici, srez Novska. Sve te porodice otpremljene su u logor Jasenovac.[10]

Posle Drugog svetskog rata, Jasenovac je bio deo Socijalističke Jugoslavije do raspada SFRJ. Tokom ratnih sukoba pri raspadu SFRJ (1991—1995), Jasenovac je prvo bio deo Republike Srpske Krajine. Hrvatska je zauzela ovo područje u operaciji „Bljesak“, početkom maja 1995. godine.

Hram Svetog Jovana Krstitelja – Jasenovac (Slavonska eparhija)

Stari parohijski hram posvećen je rođenju svetog Jovana Krstitelja podignut je 1775. godine. Bila je to jednobrodna građevina u baroknom stilu, sa naglašenim polukružnim oltarskim prostorom. Nad zapadnim ulazom se nalazio visoki zvonik sa lanternom. Godine 1827. u mestu je službovao kao paroh pop Avram Sekulić.[11] Jasenovac je početkom 20. veka imao pravoslavnu parohiju III platežne klase, sa sveštenikom Mihailom Medakovićem. Na čelu Crkvene opštine bio je 1905. godine Lazar Bačić, a školski upravitelj pop Mihailo Medaković. Parohijske matrikule započete su 1777. godine, postojalo je srpsko pravoslavno groblje i parohijski dom. Srpska narodna škola radila je u zdanju građenom 1847. godine. Učitelj Jovan Sagrak je radio sa 13 đaka u redovnoj nastavi i sa još 32 u poftornoj školi.[12]

1941−1945: Ovaj hram su ustaše zapalile i do temelja srušile 1941. godine. Tom prilikom su uništeni ikonostas, crkveni mobilijar, knjige i bogoslužbeni predmeti. Istovremeno sa stradanjem crkve spaljen je i stari parohijski dom. Sačuvana je samo stara zgrada srpske veroispovedne škole sagrađene 1847. godine. Nova parohijska crkva podignuta je 1984. godine. Arhitektura hrama je sažimala srpsku srednjovekovnu tradiciju sa baroknom arhitekturom koju prekosovski Srbi prihvataju u XVIII veku. Pre toga još 1948. godine podignut je i novi parohijski dom, na mestu onog spaljenog za vreme Drugog svetskog rata.

1991: Hram je oštećen granatama i mitraljeskom vatrom.

1995: Crkva je oskrnavljena i opustošena.

2000: Crkva je ponovo obnovljena i tada episkop slavonski Sava Jurić proglašava jasenovačku crkvu Rođenja Svetog Jovana Krstitelja za manastir. Danas je ovaj manastir istovremeno i rezidencija Episkopa slavonskog.

Pojedine pravoslavne crkve pretvarane su u štale. Tako su ustaše u selu Jasenovcu koristile crkvu kao štalu sve dok je nisu razrušile, a tako su ustaše postupale i sa crkvom u Bosanskom Petrovcu.[13] Iako je crkva u Jasenovcu bila prilično oštećena služila je i za zatvor Srba.

Stanovništvo uredi

Na popisu stanovništva 2011. godine, opština Jasenovac je imala 1.997 stanovnika, od čega u samom Jasenovcu 653.[14] Nacionalni sastav opštine Jasenovac, po popisu iz 2011. godine, je bio sledeći:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi neizjašnjeni ostali
2011. 1.997 1.807 (90,49%) 152 (7,61%) 14 (0,7%) 24 (1,3%)

U Sisačko-moslavačkoj županiji najveća je depopulacija stanovništva na području opštine Jasenovac u odnosu na 1991. godinu.

Po popisu stanovništva 1991. godine na području opštine živelo je 3.599 stanovnika, dok ih je danas oko 2.000. Veliki postotak stanovništva, veći od 60% su osobe starije od 60 godina. Prema popisu iz 2001. godine 91% stanovništva čine Hrvati.

Popis 2001. uredi

Po popisu iz 2001. godine, u opštini Jasenovac je živelo 2.391. stanovnika, od toga u samom Jasenovcu — 780.

Popis 1991. uredi

Do nove teritorijalne organizacije, opština Jasenovac se nalazila u sastavu bivše velike opštine Novska. Nacionalni sastav opštine Jasenovac, po popisu iz 1991. godine, je bio sledeći:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi Jugosloveni ostali
1991. 3.599 2.419 (67,21%) 911 (25,31%) 106 (2,94%) 163 (4,52%)

Jasenovac (naseljeno mesto), nacionalni sastav uredi

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Jasenovac je imalo 1.154 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Hrvati
  
632 54,76%
Srbi
  
348 30,15%
Jugosloveni
  
88 7,62%
Albanci
  
13 1,12%
Muslimani
  
3 0,25%
Ukrajinci
  
3 0,25%
Crnogorci
  
3 0,25%
Mađari
  
2 0,17%
Česi
  
2 0,17%
Grci
  
1 0,08%
neopredeljeni
  
42 3,63%
region. opr.
  
2 0,17%
nepoznato
  
15 1,29%
ukupno: 1.154

Austrougarski popis 1910. uredi

U vreme popisa stanovništva 1910. godine, područje današnje opštine Jasenovac nalazilo se u sastavu Požeške županije, u okviru upravnog kotara Pakrac. Sastojalo se iz upravne opštine Jasenovac sa područnim opštinama: Jablanac Jasenovački (naselje Jablanac Jasenovački sa zaseokom Jasenovački Strug), Jasenovac (naselje Jasenovac sa zaseokom Lončarice), Košutarica (naselje Košutarica), Mlaka (naselje Mlaka) i Uštica (naselje Uštica sa zaseocima Višnjica Uštička, Klenov Bok, Tanac i Uštička Gradina) i dela upravne opštine Krapje sa područnim opštinama: Drenov Bok (naselje Drenov Bok sa zaseokom Bumbekovača), Krapje (naselje Krapje) i Puska (naselje Puska).

Na poslednjem austrougarskom popisu stanovništva iz 1910. godine, opština Jasenovac je imala 8.773 stanovnika sledećeg narodnosnog i verskog sastava[15]:

Stanovništvo prema narodnosti ukupno Hrvati Srbi Nemci Česi Mađari Italijani Rusini Slovenci napomena[16]
Višnjica 180 180 0 0 0 0 0 0 0 U vreme popisa predstavljala je deo naselja u sastavu naselja Uštica pod imenom Višnjica Uštička. Samostalno naselje od 1948.
Drenov Bok 922 919 3 0 0 0 0 0 0 Sastojao se iz dva dela naselja: Bumbekovača (st. 9) i Drenov Bok (st. 913).
Jasenovac 2.365 1.338 975 33 8 8 0 2 1 Sastojao se iz dva dela naselja: Jasenovac (st. 2.327) i Lončarice (st. 38).
Košutarica 802 801 0 0 0 1 0 0 0
Krapje 1.080 1.072 3 1 2 0 1 0 1
Mlaka 1.176 37 1.138 1 0 0 0 0 0 Sastojala se iz dva samostalna naselja: Mlaka (st. 823) i Jablanac Jasenovački (st. 353) sa dva dela naselja: Jablanac Jasenovački (st. 350) i Jasenovački Strug (st. 3).
Puska 832 797 29 0 0 0 6 0 0 Iskazano zajedno sa naseljem Trebež.
Tanac 182 173 9 0 0 0 0 0 0 U vreme popisa predstavljao je deo naselja Uštica. Samostalno naselje od 1948.
Trebež 0 0 0 0 0 0 0 0 0 Iskazano kao samostalni deo naselja u sastavu naselja Puska od 1948. pod imenom Trebež Krapjanski, a od 1953-1981 pod imenom Trebež Puščanski. Samostalno naselje od 1981. Za podatke o stanovništvu pogledati pod: Puska.
Uštica 1.194 492 702 0 0 0 0 0 0 Sastojala se iz tri dela naselja: Klenov Bok (st. 7), Uštica (st. 1.077) i Uštička Gradina (st. 110).
ukupno 8.733 5.809 (66,51%) 2.859 (32,73%) 35 (0.40%) 10 (0.11%) 9 (0.10%) 7 (0.08%) 2 (0.02%) 2 (0.02%)
Stanovništvo prema veroispovesti ukupno rimokatolici pravoslavci jevreji grkokatolici
Višnjica 180 180 0 0 0
Drenov Bok 922 919 3 0 0
Jasenovac 2.365 1.380 979 4 2
Košutarica 802 801 0 0 1
Krapje 1.080 1.074 3 3 0
Mlaka 1.176 38 1.138 0 0
Puska 832 803 29 0 0
Tanac 182 173 9 0 0
Trebež 0 0 0 0 0
Uštica 1.194 489 702 3 0
ukupno 8.733 5.857 (67,06%) 2.863 (32,78%) 10 (0.11%) 3 (0.03%)

Napomena: Popis stanovništva 1910. godine bio je baziran na izjašnjavanju prema jezičkom i verskom opredeljenju, bez pitanja o narodnosnoj pripadnosti. Hrvatski i Srpski jezik bili su predstavljeni kao jedan jezik pod imenom: Hrvatski ili Srpski jezik. Hrvatski i srpski narod predstavljeni su u tabeli u odnosu na versko izjašnjavanje. Rimokatolici i grkokatolici (takođe i zanemariv broj pripadnika drugih veroispovesti) koji su za svoj jezik iskazali hrvatski ili srpski predstavljeni su u narodnosnom smislu kao Hrvati, a pravoslavci koji su za svoj jezik iskazali hrvatski ili srpski predstavljeni su u narodnosnom smislu kao Srbi. Na osnovu jezika, u narodnosnom smislu, samostalno su iskazani Bunjevci, Iliri/Dalmatinci i Šokci (osim u Hrvatskoj-Slavoniji gde su ubrojani u Hrvate ili su zbog zanemarivog broja tako jezički opredeljenih iskazani kao "ostali"). Onovremeni Rusini predstavljaju u zajedničkom smislu današnje narode Ukrajince i Rusine. Jevreji su na popisu iskazivani samo kao verska zajednica bez posebno predstavljenog narodnosnog opredeljenja, pa su na osnovu iskazanog jezika ubrojani u druge narode. Ostali narodi predstavljeni su u narodnosnom smislu na osnovu iskazanog jezika.

Spomenici i znamenitosti uredi

Spomen-područje Jasenovac jedan je od najvećih spomenika holokausta i genocida na području bivše Jugoslavije. Od 2002. godine u stvaranju novog koncepta Spomen područja Jasenovac sarađuju stručnjaci iz Hrvatske i inostranstva.

Posavsko selo Krapje, smešteno uz rub Save nedaleko od Jasenovca, proglašeno je selom graditeljske baštine u kojem se svake godine obeležava Dan Evropske baštine. Jedinstven ugođaj uz prekrasnu prirodu i tradiciju, ali ponajprije fascinantnu staro-posavsku arhitekturu potiče ljude da posećuju ovo pitomo selo, koje predstavlja veliku kulturnu znamenitost opštine Jasenovac.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Logos 2022, str. 27— u napomeni 88
  2. ^ Logos 2022, str. 27, 29.
  3. ^ Mata Kosovac, navedeno delo
  4. ^ Vasilije Jovanović: "Istorija Velikog Petra prvog Imperatora i samodršca Rusije", Karlovac 1831. godine
  5. ^ "Srbski narodni list", Budim 1839. godine
  6. ^ Nikolaj Vujinović: "Kratko rukovodstvo k poznaniju svješćene istorije Staroga Zavjeta", Karlštat (Karlovac) 1841.
  7. ^ Logos 2022, str. 15, 27.
  8. ^ Logos 2022, str. 27, 29, 47, 49, 55-57.
  9. ^ Logos 2022, str. 27-29— sa napomenom 92. „Na katolički Božić 24. 12. 1941. ustaše su doterale oko 500 srpskih seljaka iz okoline Jasenovca... oni su bili prvo primorani da iskopaju duboku jamu. Posle toga, ustaše su udarale jednog po jednog u glavu sa maljevima, [i] bacili su njih u jamu...
  10. ^ Gliša Radulović, zemljoradnik iz Jasenovca, srez Novska, Beograd 7.12.1942. (K)
  11. ^ "Serbski letopis", Budim 1828. godine
  12. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
  13. ^ Milivoje Kovačević iz Jasenovca, srez Novska
  14. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 16. 8. 2015. 
  15. ^ Knjiga: "Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima", autor: Jakov Gelo, izdavač: Zagreb, Državni zavod za statistiku. 1998. ISBN 978-953-6667-07-9.;
  16. ^ Knjiga: "Stanovništvo i naselja SR Hrvatske 1857-1971", autor: Mirko Korenčić, izdavač: Zagreb, Državni zavod za statistiku, 1979.

Literatura uredi

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Spoljašnje veze uredi