Izabrani članci
uredi

Januar uredi

 
Sankt Moric - središte grada i jezero zimi

Sankt Moric (nem. Sankt-Moritz, romanš: San Murezzan, ital. San Maurizio) je grad i turističko mesto u istočnoj Švajcarskoj. Sankt Moric pripada kantonu Graubinden, gde je jedno od najvećih naselja.

Sankt Moric je svetski čuveno izletište i zimovalište u Engadinskoj dolini u istočnoj Švajcarskoj, gde se okuplja svetski "džet-set".

Sankt Moric je jedinstven i po tome što je najviši grad u Evropi - nalazi se na nadmorskoj visini od 1.822 metra.

Grad Sankt Moric se nalazi u istočnom delu Švajcarske. Od glavnog grada države, Berna, Davos je udaljen oko 330 km istočno, dok je od sedišta kantona, Hura, na 85 km jugoistočno.


uredi

Februar uredi

 
Centralni Pirineji

Pirineji (francuski: Pyrénées; španski: Pirineos; oksitanski: Pirenèus ili Pirenèas; katalonski Pirineus; aragonski: Perinés; baskijski: Pirinioak) su planinski venac na jugozapadu Evrope koji čini prirodnu granicu između Francuske i Španije. Oni odvajaju Pirinejsko poluostrvo od Francuske, a prostiru se oko 430 km od Baskijskog zaliva na Atlantskom okeanu do rta Kap d Kre na Sredozemnom moru.

Većim delom glavni greben čini francusko-špansku granicu, sa kneževinom Andorom između njih. Najveći izuzetak od ovog pravila je dolina Val d'Aran, koja pripada Španiji iako leži na severnoj strani grebena. Druga manja orografska odstupanja uključuju vodopad Serdanj i špansku enklavu – grad Ljivija.

Pirineji su deo sledećih francuskih departmana, od istoka na zapad: Pyrénées-Orientales, Aude, Ariège, Haute-Garonne, Hautes-Pyrénées, i Pyrénées-Atlantiques.

Pirineji su takođe deo sledećih španskih provincija: Girona, Barcelona, Lleida, Huesca, Zaragoza, Navarre, i Guipúzcoa. Konačno, Pirineji su deo nezavisne kneževine Andore.


uredi

Mart uredi

 
Versajski dvorac, zapadna fasada i vrt

Versajski dvorac (franc. Château de Versailles, Palais et parc de Versailles) je bila rezidencija francuskih kraljeva Luja XIV, Luja XV i Luja XVI. Smeštena je na 11 hektara kod grada Versaja jugozapadno od Pariza, i okružena sa 815 hektara parkova. Ovaj dvorac-spomenik je čuven u svetu po svojoj lepoti, kao i po značajnim događajima koji su se tu odigrali. Kraljevi su sa svojim dvorjanima bili stanovnici dvorca od 1682. do 1789, sa izuzetkom nekoliko godina u periodu regentstva Filipa, vojvode Orlenskog (1715-1723). Versaj je postao simbol vrhunca francuske monarhije.

Dvorac Versaj je nastao kao lovački dvorac Luja XIII, koji su od 1661. značajno dogradile arhitekte Luja XIV: Luj le Vo, Fransoa Dorbej, Žil Arden-Mansar i Rober de Kot. Unutrašnju dekoraciju je dizajnirao Šarl Lebren, a parkove Andre le Notr. Tako je nastao po mnogima najlepši od svih dvoraca Evrope. Unutar zidina Versaja živelo je oko 6.000 ljudi, a dvorac ukrašavaju mnogobrojne fontane i predivno zelenilo. U dvorcu se nalazi i znameniti stoni astronomski sat. Važna dvorana je Galerija ogledala u kojoj je 1919. godine potpisan Versajski ugovor i tako okončan Prvi svetski rat. Versaj prestaje biti kraljevska rezidencija 1789. godine nakon Francuske revolucije.


uredi

April uredi

 
Babičev plivajući mlin na Muri, kraj Veržeja

Reka Mura je međunarodna reka koja teče kroz Austriju, Sloveniju, Hrvatsku i Mađarsku. Ujedno je i najsevernija hrvatska reka, severna prirodna granica Međimurja prema Sloveniji i Mađarskoj. Izvire u Austriji (Visoke Ture), a do Hrvatske dolazi tokom kroz Austriju, Sloveniju i Mađarsku (pogranična reka). Najveća je pritoka reke Drave, i to leva. U Dravu se uliva između Donje Dubrave u Međimurju i Legrada u Podravini, na lokaciji Veliki Pažut koja je zaštićena kao posebni zoološki rezervat.

Krajolik reke Mure u Međimurju je zaštićen kao značajan, i to uredbom Međimurske županije dana 18. aprila 2001. godine. Taj se datum obeležava i kao „Međimurski dan reke Mure“ u organizaciji udruženja ZEO Nobilis. U nacionalnoj percepciji, reka Mura se ne doživljava kao veća i značajna, ali redovne godišnje poplave o kojima se izveštava na nacionalnoj televiziji ipak dokazuju da je reč o velikoj reci (prosečne širine 150-250 metara) velike vodnosti i uticaja na okolni prostor.


uredi

Maj uredi

 
Versajski dvorac, zapadna fasada i vrt

Rumunija je država u jugoistočnoj, delimično u srednjoj Evropi. Na istoku izlazi na Crno more, a graniči se na jugu sa Bugarskom, na jugozapadu sa Srbijom, na severozapadu sa Mađarskom, na severu sa Ukrajinom i na severoistoku sa Moldavijom. Površina Rumunije iznosi 238.391 km². Po površini ona je 78. država u svetu. Prema popisu iz 2011. godine Rumunija je imala 19.599.506 stanovnika. Glavni i najveći grad Rumunije je Bukurešt, a ostali veći gradovi su Brašov, Temišvar, Kluž, Konstanca, Krajova i Jaši.

Moderna Rumunija je nastala kao personalna unija ujedinjenjem kneževina Moldavije i Vlaške za vreme kneza Aleksandra Jon Kuze 1859. Posle Berlinskog kongresa 1878. dobila je nezavisnost od Osmanskog carstva. Posle Prvog svetskog rata Transilvanija, Bukovina i Besarabija su se ujedinile sa Rumunijom. Posle Drugog svetskog rata, delove Rumunije (što grubo odgovaraju današnjoj Republici Moldaviji) je okupirao Sovjetski Savez, a Rumunija je postala socijalistička republika i članica Varšavskog pakta. Posle revolucije 1989. Rumunija je postala parlamentarna republika.

Rumunija je član NATO saveza i Evropske unije.


uredi

Jun uredi

 
Središte grada zimi

Štutgart (njem. Stuttgart) je glavni grad njemačke pokrajine Baden-Virtemberg. Sa oko 593.000 stanovnika, Štutgart je najveći grad te pokrajine i šesti po veličini u Njemačkoj, posle Dortmunda i Esena. Ovaj grad je s pokrajinskim parlamentom, sjedištem vlade Baden-Virtemberga kao i drugim pokrajinskim institucijma, politički centar te pokrajine. Najbliži veći gradovi su Frankfurt (oko 204 km sjeverozapadno) i Minhen (oko 220 km jugoistočno od Štutgarta).

Štutgart je sjedište vlade štutgartskog regiona (sa 2.666.849 stanovnika) kao i pokrajinske virtenberške evangelističke i rimokatoličke biskupije (Biskupija Rotenburg-Štutgart).

U drugim jezicima i dijalektima, ime grada se izgovara drugačije; „Štokarda“ na italijanskom, „Eštugarda“ na portugalskom, „Štutgarto“ na esperantu. Na bavarskom dijalektu se izgovara „Štugart“, na domaćem švapskom dijalektu ime grada se izgovara „Šdurgert“, dok mještani za svoj grad kažu „Šturgert“. Štutgart je nastao od reči stutte što znači kobila.

Grad je bio jedan od domaćina svjetskog prvenstva u fudbalu 2006. godine.


uredi

Jul uredi

Portal:Evropa/Izabrani jul 2013.
uredi

Avgust uredi

Portal:Evropa/Izabrani avgust 2013.
uredi

Septembar uredi

 
Kornati

Jadransko more ili Jadran je deo Sredozemnog mora (Mediterana) i nalazi se između Apeninskog poluostrva (Italija) i Balkanskog poluostrva. Od Jonskog mora deli ga Otrantski moreuz (Otranska vrata).

Ime Jadranskog mora postoji još od antičkih vremena; na latinskom se zvalo Mare Hadriaticum. Na modernim jezicima, zove se i Mare Adriatico na italijanskom, Adriatisches Meer na nemačkom, Jadransko morje na slovenačkom, Jadransko more na hrvatskom, Jadransko more na srpskom i Deti Adriatik na albanskom,

Ime je dobilo po gradu Adriji (ili Hadria), i tako se zvao samo severni deo današnjeg Jadranskog mora, ali je vremenom ceo zaliv Sredozemlja dobio ime „Jadransko more“. U srednjem veku Balkanski Sloveni su Jadransko more nazivali Sinje more.


uredi

Oktobar uredi

 
Pogled na ostrvo sa visine

Gernzi (engl. Bailiwick of Guernsey, franc. Bailliage de Guernesey) je britanski krunski posed između obale Francuske i Engleske, u Lamanšu. Zajedno sa Džerzijem sačinjavaju grupu Kanalskih ostrva.

Gernzi nije deo Ujedinjenog Kraljevstva, niti Evropske unije, ali je direktno pod suverenitetom Britanske krune kojeg predstavlja generalni guverner na ostrvu. Gernzijem neposredno rukovodi „bejlif“ (Bailiff), što je srednjovekovni oblik vladavine u Francuskoj, i on predsedava parlamentom i sudom.

Pored ostrva Gernzi, administrativno pripadaju i okolna ostrva: Olderni, Sark, Herm; kao i nenaseljena ostrva: BrekuBeruOrtakKasketsiŽetuLihuKrevišonUme. Na ostrvima živi 65.228 stanovnika (2005).


uredi

Novembar uredi

Portal:Evropa/Izabrani novembar 2013.
uredi

Decembar uredi

Portal:Evropa/Izabrani decembar 2013.
uredi