Žabalj je gradsko naselje u opštini Žabalj, u Južnobačkom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2022. imao je 8449 stanovnika. Nalazi se u regionu poznatom kao Šajkaška (jugoistočni deo Bačke), u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini.

Žabalj
Pravoslavna crkva u Žablju
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaŽabalj
Stanovništvo
 — 2011.Pad 8449
 — gustina64,2/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 22′ 15″ S; 20° 03′ 51″ I / 45.370822° S; 20.064292° I / 45.370822; 20.064292
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina80 m
Površina131,4 km2
Žabalj na karti Srbije
Žabalj
Žabalj
Žabalj na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21230
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS

Nazivi uredi

Žabalj je poznat po još nekim nazivima na drugim jezicima: mađ. Zsablya, nem. Josefsdorf, panonskorusinski: Жабель.

Geografija uredi

 
Katolička crkva u Žablju

Grad Žabalj se nalazi u jugoistočnom delu Bačke, blizu reke Tise. Žabalj je takođe i sedište opštine, u kojoj se pored ovog grada nalaze i sela: Gospođinci, Đurđevo i Čurug. Žabalj je raskrsnica važnih puteva: Novi SadZrenjanin i Novi Sad (preko Bačkog Gradišta) — Senta. Žabalj je veliko, uređeno mesto, s karakteristikama gradskog naselja (od 1966. je i službeno gradsko naselje). Ovde se nalazi Žabalj (slatinsko stanište).

Istorija uredi

Podaci o naselju na području današnjeg Žablja datiraju iz praistorije. Žabalj se prvi put pominje 1514. godine kao tvrđava u kojoj je bio zarobljen Đerđ Doža. Za vreme Otomanske imperije (u 16. i 17. veku) naseljen je Srbima. U 18. i 19. veku Žabalj je deo habsburške Vojne krajine (Šajkaški bataljon). Krajem 18. veka, posle velike poplave (1784), dislocirano je prvobitno naselje kraj obale Tise na današnje mesto (12 km od Tise). Novi Žabalj je od 1784. godine nosio ime "Jozefdorf" ili "Josifovo selo".[1] Broj Srba pravoslavnih 1783. godine iznosio je 1546, a 1835. godine - već 4013 duša.

Prva crkva u Žablju se pominje 1720. godine, bila je građena od cigle (1783), ali je ona kasnije srušena. To je bilo na ranijoj lokaciji zvanoj "Stari Žabalj" položenoj na desnoj obali Tise do 1784. godine. Tu je 1893. godine još stojao veliki drveni krst na "svetom mestu" - gde je bio oltar srušenog hrama. Za novu - drugu crkvu 1784. godine podnet je Dvorskom ratnom savetu u Beču plan i proračun. Kako je i ta crkva bila neadekvatna - po svemu mala predstojala je gradnja nove, za koju su Žabaljci još 1826. godine nabavili kao prvo - 1500 akova kreča. Dvorski ratni savet u Beču dozvolio je 1832. godine da se gradi nova (treća po redu) pravoslavna crkva u mestu. Ta, današnja pravoslavna crkva Svetog Nikole izgrađena je 1835. godine, a osveštao ju je maja iste godine episkop bački Đorđe Hranislav. Stan protoprezvitera žabaljskog u Žablju kupili su vernici prilogom pre zvanične naredbe od 1868. godine. Za 5000 f. kupljena je u Žablju 1815. godine, kuća udovice Sofije Rajić za "parohijski dom".[2] Mesna Katolička crkva je podignuta tek 1901. godine. Od 1918. godine varoš Žabalj je deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca – kasnije Jugoslavije.

U Žablju je za vreme građanskog rata 1848-1849. godine stradala pravoslavna crkva i parohijski - protin dom. Kada se jula 1850. godine pravio izveštaj o pretrpljenoj šteti, Žabaljska opština je prijavila štetu za crkvu, 20.399 f. 52 novčića. Međutim Poverenstvo je predložilo manji iznos: za crkvene utvari - 810 f., a za opravku crkve i unutrašnji nameštaj 13.125 f. 34 novčića. Ukupno je ponuđena suma od 13.935 f. 34 novčića, a toliko je i Ratno ministarstvo u Beču i odobrilo.[2]

Tokom druge polovine 19. veka broj stanovnika u Žablju je rastao. Srbi pravoslavci su dominirali, ostalih nacija je mnogo manje. Tako je 1880. godine registrovano u mestu: 4160 Srba, 527 Mađara, 512 Nemaca, 6 Slovaka, dok je "ostalih" 144. Ukupno je tada bilo 5349 stanovnika. Deceniju potom, u Žablju je već 6697 žitelja, a broj Mađara se duplirao. Iz popisa od 1890. godine vidi se da je Srba sada 4960, Mađara 1017, Nemaca 884, Rumuna 6, Rutena 17, Hrvata 2, Slovena 1 a "ostalih" - 80.[2] Evangelistička crkva u Žablju osvećena je novembra 1927. godine.[3]

Prema pravoslavnoj parohijskoj statistici sa kraja 1891. godine u mestu ima: 4770 pravoslavaca, sa 817 pravoslavnih domova, tri sveštenika, 435 učenika u pet osnovnih škola.[4]

 
Spomenik žrtvama racije 1942. kod Žablja

U narodnooslobodilačkom ratu Žabalj, Čurug, Đurđevo i Gospođinci doživljavaju neprijateljsku odmazdu (1942), kojoj prethodi formiranje i početak borbenog puta Šajkaškog partizanskog odreda. Za vreme Mađarske okupacije tokom Drugog svetskog rata veoma rano dolazi do formiranja Šajkaškog partizanskog odreda. U Raciji 1942. godine ubijeno je 666 stanovnika Žablja od čega 141 žena, 101 dete i 69 starih lica. Prema nacionalnosti žrtve je činilo 614 Srba, 28 Jevreja, 23 Roma i 1 Mađar.[traži se izvor] Kao odmazdu za ove zločine partizani su u jesen i zimu 1944. godine ubili oko 2000 žitelja Žablja mađarske i nemačke nacionalnosti.[traži se izvor]

Ovde je rođen ruski general srpskog porekla Simeon Zorić, bliski saradnik carice Katarine Velike.[5]

Kultura uredi

 
Prednji deo fasade na pravoslavnoj crkvi u centru varoši

Mnogobrojna spomen-obeležja iz revolucionarne prošlosti su u selima ovog dela Šajkaške, a na obali Tise je impozantan spomenik Šajkaškom partizanskom odredu, rad Jovana Soldatovića. Pored građevina seoske arhitekture, u Čurugu je i jedina tipična panonska vetrenjača na teritoriji Vojvodine, a u pravoslavnoj crkvi je poznati ikonostas — rad Đorđa Krstića. Kraj Žablja, na obali Tise, smeštena je bogata Zavičajna muzejska zbirka.

U Žablju postoji srednja škola osnovana 1976. godine.

Privreda uredi

Žabalj je u razvijenom poljoprivrednom području. U Žablju su velika šećerana i manji privredni pogoni.

 
mapa opštine Žabalj i Šajkaške

Demografija uredi

U naselju Žabalj živi 7493 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,7 godina (36,5 kod muškaraca i 38,9 kod žena). U naselju ima 3073 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,12.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 6.273
1953. 6.672
1961. 7.457
1971. 7.851
1981. 8.503
1991. 8.766 8.654
2002. 9.598 9.877
2011. 9.161
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
8.672 90,35%
Romi
  
202 2,10%
Jugosloveni
  
119 1,23%
Hrvati
  
88 0,91%
Mađari
  
85 0,88%
Rusini
  
31 0,32%
Makedonci
  
20 0,20%
Albanci
  
16 0,16%
Crnogorci
  
9 0,09%
Ukrajinci
  
8 0,08%
Slovaci
  
7 0,07%
Nemci
  
4 0,04%
Rusi
  
3 0,03%
Muslimani
  
3 0,03%
Slovenci
  
2 0,02%
Česi
  
1 0,01%
Rumuni
  
1 0,01%
Bunjevci
  
1 0,01%
nepoznato
  
86 0,89%
Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ "Naše doba", Novi Sad 1886. godine
  2. ^ a b v "Srpski sion", Karlovci 1893. godine
  3. ^ "Politika", Beograd 15. novembra 1927. godine
  4. ^ "Srpski sion", Karlovci 1892. godine
  5. ^ Kovačević, Snežana. „Žabalj – mala opština s velikom riznicom istorije”. Politika Online. Pristupljeno 2022-12-12. 
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi