Vrginmost
Vrginmost je naseljeno mjesto i sjedište opštine u Sisačko-moslavačkoj županiji, Republika Hrvatska. Prema rezultatima popisa iz 2021. u opštini je živelo 2.047 stanovnika, a u samom naselju je živelo 860 stanovnika.[1]
Vrginmost | |
---|---|
![]() Ulaz u Vrginmost | |
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Sisačko-moslavačka |
Opština | Vrginmost |
Stanovništvo | |
— 2011. | ![]() |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 21′ 12″ S; 15° 51′ 55″ I / 45.353333° S; 15.865202° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 131 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 44410 Vrginmost |
Pozivni broj | +385 44 |
Registarska oznaka | SK |
Veb-sajt | www |
Geografski položaj
urediVrginmost se nalazi u prelaznom pojasu Banije i Korduna, jer Petrova gora kao međa dvije šire regije ne predstavlja jasnu i značajnu prirodnu granicu dvije oblasti. Stanovnici se smatraju kordunašima. Ovo je i pogranično područje sa BiH, prema opštini Velika Kladuša. Najbliži veći grad je Karlovac, udaljen 40 km.
Ime
urediPoslije pada Srpske Krajine, ime naselja Vrginmost je 1996. godine bilo nasilno promijenjeno, bez prethodno održanog referenduma o promjeni imena grada, pa se mjesto od 1996. do 2012. zvalo Gvozd.[2] U skladu sa željama većine stanovništva, 23. oktobra 2012. godine, opštinsko vijeće vratilo je naselju viševjekovno ime Vrginmost.[3] Ime opštine za sada ostaje Gvozd, jer su odluke o promjeni naziva grada ili opštine u nadležnosti Sabora Hrvatske.
Ime Gvozd je inače stari naziv za Petrovu goru nazvanu tako po mjestu pogibije starohrvatskog vladara Petra Svačića. Samo naselje Vrginmost je smješteno jugoistočno od Gvozda i od svog osnivanja nosi naziv Vrginmost ili po starijem pravopisu Vrgin- Most i ne vuče nikakvu etničku konotaciju, pa je ostalo nejasno koji je bio razlog promjene imena mjesta. Prva inicijativa vraćanja viševjekovnog naziva mjesta — Vrginmost pokrenuta je još 2002. godine, ali su nadležne institucije ovu inicijativu proglasile „neustavnom“, jer je zatraženo da se o toj inicijativi prethodno izjasne predstavnici mjesnih odbora u kojima bi bilo sprovedeno glasanje za takvu odluku. Nova opštinska vlast izvršila je potpuno legalnu proceduru, sprovela sve zahtjeve državnih institucija i na taj način ostvarila pravo da donese odluku o vraćanju starog imena mjesta. Od svih vijećnika samo je predstavnik HDZ-a bio protiv, pa je odluka o promjeni naziva postala punovažna još u mjesecu julu, ali je konačna odluka o promjeni imena mjesta zvanično prošla procedure i proglašena 23. oktobra 2012. godine. Ostalo je još da se u Saboru Hrvatske zvanično promijeni i ime opštine.
Sama promjena imena nije stvorila konfuzije i rasprave u trenutku donošenja odluke, u julu mjesecu. Poslije zvanične odluke od oktobra javnost u Hrvatskoj, mediji, prije svega izvještavanje o događaju „Nove TV“, dovela je do zakasnjele reakcije koja je probudila određene međunacionalne tenzije. Dugo je opštinska vlast u Vrginmostu čekala i od preduzeća „Hrvatske ceste“ da se postave nove table na ulazima i izlazima iz grada sa imenom Vrginmost. Krajem oktobra table su postavljene, a jedna na ulazu u grad je prežvrljana sprejom. Stvorena je napeta situacija u kojoj službenici MUP-a, danonoćno čuvaju table sa imenom mjesta. U hajku protiv odluke o promjeni imena uključile su se i HSP i HČSP, udruženja ratnih veterana, kao i lokalno rimokatoličko sveštenstvo. Neki mediji iznose čak i lažne tvrdnje o nacionalnom sastavu stanovništva koje se inače lako mogu provjeriti na zvaničnom sajtu Državnog zavoda za statistiku[4] o tome da se "96% stanovnika Gvozda koji su Hrvati protive odluci o promjeni imena“.
Reljef
urediŠire područje Vrginmosta je izrazito brežuljkast kraj, odnosno spada u nisko pobrđe. Prosječna nadmorska visina je oko 200 m. Veći dio teritorije je pokriven prolaznim šumama i šumarcima među kojima se ističu: Kremešnica koja se prostire od Sjeničaka prema Lasinji, Medveđak, Katićkosa, Trepča, Tukleč i Abez između sela Sjeničaka, Utinje i Pješčanice, zatim Topličke kose sjeverozapadno od Topuskog, Debela kosa između sela Katinovca i Crnog Potoka, kao i istočne padine Petrove gore u graničnom području prema susjednoj opštini Vojnić, sa predjelima Kijak, Hrastovac, Magarčevac, Španova poljana i najvišim vrhom Petrove gore — Petrovcem, na nadmorskoj visini od 507 m.
Izuzev Kupe u sjevernom dijelu kraja i Gline u graničnom pojasu prema Bosni, odn. području Velike Kladuše, većih vodenih tokova gotovo i da nema. Sa druge strane, ovaj prostor bogat je potocima i izvorima. Od većih potoka ističe se Velika Trepča, koja izvire ispod južnih padina Jurinih brda, protiče kroz Vrginmost, pored Kirina i Čremušnice, da bi kod zasioka Lukinić primila Malu Trepču i dalje do ušća u Kupu jugoistočno od Lasinje tekla kao Trepča. Od ostalih većih potoka ističu se Mala Utinja, koja izvire na istočnim padinama šume Medveđak, protiče kroz selo Sjeničak i uljeva se u Kupu kod mjesta Skakavac. Zatim, Čemernica, koja izvire na istočnim padinama Petrove gore, kod sela Podgorja i uljeva se u Glinu kod Gređana i Perna koju čine slivovi sa istočnih padina Petrove gore između Hrastovca i Španove poljane, a uljeva se u Glinu kod Starog Sela Topuskog.
Klima je umjereno-kontinentalna. Temperature u julu su iznad +20 °C, a zimi se spuštaju i do -20 °C. Zemljište nije posebno plodno. Spada u grupu „posnih“ i „kiselih“ zemljišta. Od bjelogorične šume najviše je bukve, hrasta, graba i pitomog kestena. Brežuljci obiluju brezovom šumom.
Istorija
urediNaselje Vrginmost prvi put se pominje početkom 18. veka, a dobilo je ime po izvjesnom Vrgi, koji je ovdje sagradio kuću i mali most preko rijeke. Reč je u stvari o svešteničkoj porodici Vrga. Godine 1867. mesni paroh pop je Jovo Verga, kupac poznate Radićeve poljoprivredne knjige.[5] On je pretplatnik Vukove knjige srpskih pesama i nekoliko godina ranije - 1862. godine - kao Jovan Vrgu.[6]
Početkom 20. veka u Vrginom mostu politička i crkvena opština, pravoslavna crkva i komunalna osnovna škola, pošta i brzojav i željeznička stanica. U mestu je tada 401 srpski dom sa 2856 pravoslavnih duša. Predsednik pravoslavne crkvene opštine je paroh pop Teodor Lukač, perovođa Vasilj Korkut. U njenom sastavu su i sela Pješčanica i Brnjavac. Sve stare crkvene matice su u požaru 1889. godine izgorele. Trošna srpska pravoslavna crkva je posvećena Sv. Iliji,[7] pri kojem služi 13 godina pop Lukač rođen u mestu 1868. godine. Pravoslavna parohija je prve klase, nema parohijski dom, a ima srpsko pravoslavno groblje.
Komunalna osnovna škola ima jedno zdanje podignuto 1860. godine. U njoj rade učitelj Mile Oklobdžija i učiteljica Danica Dereta. Školu je 1905/1906. godine pohađalo 115 učenika, od 353 školskog uzrasta. Deca dolaze iz pomenutih parohijskih filijala.
Srbi u mestu su bili aktivni i društveni, pa su za nekoliko godine početkom 20. veka stvorili dve slične po nameni udruženja. U Vrginmostu je 1901. godine osnovana Srpska štedionica kao zadruga. A 1907. godine Srpska poljoprivredna kreditna zadruga.[8]
Drugi svetski rat
urediOvaj odeljak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. |
U Drugom svjetskom ratu, u avgustu mjesecu 1941. godine ustaše su ubile 1.564[9] Srba iz Vrginmosta i okoline u pokolju u Glinskoj crkvi. Ubijeno je i najmanje 116 djece [traži se izvor]. Tada su i spaljena srpska sela u okolini, kao i hram Sv. proroka Ilije, podignut 1773. godine. 1942. Vrginmost su oslobodili Partizani (vidi Bihaćka operacija 1942.)
U samom mjestu Vrginmost, u toku NOB-a, u partizanskim jedinicama je bilo oko 20 lica, od kojih je 6 poginulo, a među preživjelima je bilo 5 nosilaca „Partizanske spomenice 1941.". Od strane neprijatelja je ubijeno 38 mještana, 3 su umrla od tifusa, a 3 su žrtve rata.
Pobijeni mještani bili su prezimena: Ajdinović, Arbutina, Babić, Branković, Crevar, Dančula, Ivković, Janjanin, Jarčov, Jovičić, Korkut, Lapčević, Ličina, Lukač, Malbaša, Malobabić, Miličević, Mitić, Mraović, Mrkobrada, Nastašić, Paunović, Radanović, Rodić, Rončević, Samardžija, Tepšić i Vladić — svi Srbi.
U srezu Vrginmost masovno su ubijani žene i deca od strane ustaša. Često su ih zatvarali u seljačke kuće, koje bi zapalili i svi bi unutra izgoreli. Ustaše su takođe nagonili žene da pasu travu. U pojedinim mestima sreza Vrginmosta posle silovanja srpskih žena i devojaka ustaše bi im "odrezali grudi i polne organe" govoreći: "Nećete više rađati srpske pse".[10]
Josip Klemenčić mesar i opštinski komesar iz Vrginmosta, za vreme pokolja stanovništva i paljenja sela u bihaćkom srezu opljačkao je od Srba "veliku sumu papirnog novca i i više kilograma srebrnog novca".[11]
Srbi iz sela Sjeničaka koji su jula 1941. godine došli u Vrginmost da traže dozvolu za vršidbu žita, pohvatani su i ubijeni. Tada je u jednom danu stradalo 20 Srba iz Sjeničaka.[12]
U srezu Vginmost vlasti su naredile svim seljacima da sa porodicama dođu u sresko mesto radi pokatoličavanja. U opštini Čemernici predsednik opštine Josip Živčić naredio je da svi Srbi muškarci, u uzrastu od 16 do 60 godina, moraju 3. avgusta 1941. godine neizostavno doći u Vrginmost, gde će ih dočekati rimokatolički župnici i prevesti ih u rimokatoličku veru, uz obećanje da nakon toga više niko neće smeti da dirne pokatoličene Srbe i oni će biti ravnopravni sa Hrvatima. U naredbi je još stajalo da svi koji toga dana ne dođu da se pokrste, biće kod svojih kuća ubijeni. Stoga je, sasvim razumljivo, što se toga dana okupilo u Vrginmostu oko 1.200 lica. Ustaše su razdvojile muškarce od žena, pa žene pustili kućama sa decom, a muškarce poubijali. Ovakvih i sličnih primera bilo je bezbroj.[13]
U srezu Vrginmost ustaše su zajedno sa opštinskim vlastima prisiljavali Srbe na pokatoličavanje preteći im ubistvom i logorima.[14][nepouzdan izvor?]
U srezu Vrginmost porušene su crkve u Čemernici, Topuskom, Stipanu, Kirinu, Boviću, Slavskim Poljima, Pješčanici, Perni i Blatuši.
Savremeno doba
urediDo 1991. godine opština Vrginmost bila je u sastavu nekadašnje Zajednice opština Karlovac. Referendumom od 3. februara 1992. stanovništvo se većinski odlučilo za pristupanje tadašnje opštine Vrginmost SAO Krajini. Padom Krajine, poslije operacije „Oluja“, najveći dio stanovništva odlazi u izbjeglištvo, ugl. u Srbiju i Republiku Srpsku. Jedan dio stanovništva kasnije odlazi i u treće zemlje. Vrginmost postaje opština sa novim imenom Gvozd, nametnutim 1996. godine. Kao teritorijalno umanjena u odnosu na prijeratnu, današnja opština obuhvata 19 naselja sa ukupnom površinom od 212,4 km² i nalazi se u sastavu Sisačko-moslavačke županije. U međuvremenu prostor je naseljen Hrvatima, većinom izbjeglim iz Bosne i Hercegovine. Manji broj uglavnom starijeg srpskog stanovništva vratio se u svoja prethodna mjesta stanovanja.
Stanovništvo
urediNa poslednjem popisu stanovništva iz 2021. godine, na području opštine ukupno je popisano 2.047 stanovnika, a u samom mestu Vrginmost popisano je ukupno 860 stanovnika.
Na popisu stanovništva iz 2011. godine, na području opštine ukupno je popisano 2.970 stanovnika, a u samom mjestu Vrginmost popisano je ukupno 1.095 stanovnika.[15]
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine opština Vrginmost (današnja, umanjena) ima 3.779 stanovnika u 19 naselja. Većinu čine Srbi (58%) a brojni su i Hrvati (40%), većinom naseljeni u naselja koja su do pada Krajine bila naseljena Srbima. Sam gradić Vrginmost ima 1.303 stanovnika, pretežno Hrvata.
Popis 1991.
urediPo popisu stanovništva iz 1991. godine, opština Vrginmost je imala 16.599 stanovnika, raspoređenih u 40 naseljenih mjesta.
godina popisa | ukupno | Srbi | Hrvati | Jugosloveni | ostali |
---|---|---|---|---|---|
1991. | 16.599 | 11.729 (70,66%) | 4.043 (24,35%) | 278 (1,67%) | 549 (3,30%) |
Bivša velika opština Vrginmost je novom teritorijalnom organizacijom u Hrvatskoj ukinuta i formirane su tri opštine: Vrginmost, Lasinja i Topusko. Iako čitav kraj gravitira Karlovcu, iz političko-etničkih razloga opštine Vrginmost i Topusko ušle su u sastav Sisačko-moslavačke županije. Opština Lasinja je u sastavu Karlovačke županije. Time je u obje županije obezbjeđena ogromna hrvatska etnička većina.
Prema novoj teritorijalnoj podjeli, nacionalni sastav 1991. godine je bio sljedeći:
* | ukupno | Srbi | Hrvati | Jugosloveni | ostali |
---|---|---|---|---|---|
opština Vrginmost | 8.082 | 7.568 (93,64%) | 182 (2,25%) | 102 (1,26%) | 230 (2,84%) |
opština Lasinja (deo) | 1.693 | 17 (1,00%) | 1.610 (95,09%) | 25 (1,47%) | 41 (2,42%) |
opština Topusko | 6.824 | 4.144 (60,72%) | 2.251 (32,98%) | 151 (2,21%) | 278 (4,07%) |
Vrginmost (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
urediNacionalnost[16] | 2011. | 2001. | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
Srbi | 322 (29,41%) | 1.403 (89,36%) | 1.185 (84,46%) | 929 (86,98%) | 676 (80,47%) | |
Hrvati | 755 (68,95%) | 47 (2,99%) | 44 (3,13%) | 65 (6,08%) | 138 (16,42%) | |
Jugosloveni | — | — | 42 (2,67%) | 125 (8,90%) | 34 (3,18%) | 9 (1,07%) |
ostali i nepoznato | 18 (1,64%) | 78 (4,96%) | 49 (3,49%) | 40 (3,74%) | 17 (2,02%) | |
Ukupno | 1.095 | 1.303 | 1.570 | 1.403 | 1.068 | 840 |
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Vrginmost je imalo 1.570 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Austrougarski popis 1910.
urediNa popisu 1910. godine naselje Vrginmost (zajedno sa Crevarskom Stranom, koja se kao samostalno naselje iskazuje od 1921. godine) je imalo 707 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:
Političko uređenje
urediTrenutni načelnik opštine je Milan Vrga (SDSS).
Privreda
urediDanas u Vrginmostu nema nijednog značajnog privrednog objekta. Opština spada među najsiromašnija područja u Hrvatskoj.
Kultura i obrazovanje
urediNa području opštine djeluje jedna osnovna škola — OŠ „Gvozd“.
Poznate ličnosti
uredi- Mile Mrkšić, komandant Srpske vojske Krajine
- Gavrilo Rodić, general u austrijskom carstvu
- Rade Malobabić, srpski revolucionar
- Branko Mamula, admiral flote Jugoslovenske narodne armije
- Ognjeslav Utješenović Ostrožinski (1817—1890), književnik
- Rade Bulat (1920—2013), general JNA i narodni heroj
- Pavle Jakšić (1913—2005), general, načelnik generalštaba JNA i narodni heroj
Sport
urediDo 1995. godine i protjerivanja Srba, u Vrginmostu je postojao fudbalski klub "Jedinstvo”. Poslije 1995. godine, doseljeni Hrvati osnivaju NK „Gvozd” koji se trenutno takmiči u 2. županijskoj ligi.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „Prvi rezultati popisa 2021. godine”. popis2021.hr. Arhivirano iz originala 14. 01. 2022. g. Pristupljeno 17. 1. 2022.
- ^ „Gvozd će se opet zvati Vrginmost”. Dnevnik.hr. 13. 06. 2012. Pristupljeno 03. 11. 2012.
- ^ „SDSS — Samostalna demokratska srpska stranka”. Sdss.hr. Arhivirano iz originala 25. 08. 2012. g. Pristupljeno 03. 11. 2012.
- ^ „Republika Hrvatska — Državni Zavod Za Statistiku”. Dzs.hr. Pristupljeno 03. 11. 2012.
- ^ Đorđe Radić: "Vođa pri gazdovanju srpskom narodu", Novi Sad 1867.
- ^ Vuk St. Karadžić: "Srpske narodne pjesme", Beč 1862.
- ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910.
- ^ "Zbornim o Srbima u Hrvatskoj", teći tom, Beograd 1995.
- ^ Milka Ljubičić, Milan Bunjac: Pokolj Srba u Glinskoj pravoslavnoj crkvi, Glina 1995. (sadrži poimeničan popis žrtava)
- ^ Stranjaković 1991, str. 221,222,230.
- ^ Stranjaković 1991, str. 107.
- ^ Stranjaković 1991, str. 191.
- ^ Stranjaković 1991, str. 193.
- ^ Dragan Brkić, zemljoradnik iz Čemernice, srez Vrginmost
- ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 22. 11. 2013.
- ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
Literatura
uredi- Dabić, Vojin S. (2000). Vojna krajina: Karlovački generalat (1530—1746). Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve.
- [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. maj 2013), Dušan Baić, „Kotar Vrginmost u NO borbi 1941-1945", Beograd, 1980. ;
- [2], Svetozar Livada, "Kordunski rekvijem";
Literatura
uredi- Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.
Spoljašnje veze
uredi- Vrginmost — mape, vremenski podaci itd.
- Fotografije grada i okoline
- Još fotografija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. septembar 2007)
- Parohija Vrginmost
- [3] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. oktobar 2012)
- [4]
- [5] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. novembar 2012)
- [6]