Marijan Brecelj — Miha Borštnik (Gorica, 23. april 1910Ljubljana, 8. januar 1989) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Slovenije, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije. U periodu od 1974. do 1978. godine obavljao je funkciju predsednika Skupštine SR Slovenije.

marijan brecelj
Marijan Brecelj
Lični podaci
Datum rođenja(1910-04-23)23. april 1910.
Mesto rođenjaGorica, Austrougarska
Datum smrti8. januar 1989.(1989-01-08) (78 god.)
Mesto smrtiLjubljana, SR Slovenija, SFR Jugoslavija
Profesijapravnik
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Činpukovnik u rezervi
Predsednik Skupštine SR Slovenije
Period19741978.
PrethodnikTone Kropušek
NaslednikMilan Kučan
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden junaka socijalističkog rada Orden narodnog oslobođenja Orden jugoslovenske zastave s lentom
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Marijan Brecelj rođen je 23. aprila 1910. godine u Gorici. Potiče iz porodice poznatog slovenačkog lekara i pripadnika Slovenačke narodne stranke, Antona Brecelja. Njegov brat je istaknuti akademik prof. dr Bogdan Brecelj. Italijanski nacionalisti su 1919. godine proterali Breceljeve u Ljubljanu, gde je Marijan završio gimnaziju, a 1934. godine doktorirao je na Pravnom fakultetu u Ljubljani.

Za vreme studija bio je član katoličkog studentskog kluba „Zarja“. Bio je jedan od od autora protestne studentske spomenice, koja je u proleće 1932. godine kritikovala politiku dr Antona Korošca, osporavajući mu pravo vođstva nad slovenačkim narodom.

Nakon završetka studija učestvovao je u Hrišćansko-socijalističkom sindikatu (kasnije Jugoslovenski strukovni savez), a od 1936. godine bio je jedan od glavnih rukovodilaca ovog sindikata. U periodu stvaranja Narodnog fronta, Brecelj je bio jedan od hrišćanskih socijalista, koji su se zauzimali za tešnje veze sa Komunističkom partijom Jugoslavije.

Narodnooslobodilački rat uredi

Odmah nakon uspostavljanja Osvobodilne fronte krajem aprila 1941. godine, Brecelj je imenovan u njeno vođstvo kao predstavnik hrišćanskih socijalista. Od juna 1941. godine bio je član Glavnog štaba NOV i PO Slovenije i organizator partizanskog saniteta, te je ilegalno radio u rukovodstvu Osvobodilne fronte u Ljubljani. Juna 1942. godine prešao je na slobodnu teritoriju, u januaru 1943. godine postao je član Izvršnog odbora Osvobodilne fronte, a u aprilu njen organizacioni sekretar.

Brecelj je u februaru 1943. godine odigrao veoma značajnu političku ulogu prilikom sastavljanja i prihvatanja Dolomitske izjave, kojom su sve skupine Osvobodilne fronte svojim potpisima potvrdile jedinstvo organizacije i priznale rukovodeću ulogu Komunističke partije Slovenije u njoj.

Maja 1943. godine Brecelj je postao član Komunističke partije Slovenije. Bio je član Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije i član predsedništva Slovenačkog narodnooslobodilačkog saveta (SNOS). Svojim ličnim zalaganjem, doprineo je u izgrađivanju novog Slovenačkog demokratskog zakonodavstva. Od jeseni 1944. godine i još posle rata bio je potpredsednik Osvobodilne fronte.

Posleratna karijera uredi

Kada je 5. maja 1945. godine formirana prva Slovenačka vlada, postao je njen potpredsednik i ministar za industriju. Od 1950. godine bio je predsednik Saveta za zakonodavstvo NR Slovenije, a od leta 1952. godine potpredsednik Izvršnog veća Slovenije. Od 1956. godine bio je državni sekretar za robni promet vlade FNR Jugoslavije i član Izvršnog veća FNR Jugoslavije.

Maja 1963. godine izabran je za potpredsednika SR Slovenije. Od 1967. do 1974. godine bio je potpredsednik Savezne skupštine i potpredsednik Savezne ustavne komisije, gde je radio na oblikovanju novog ustavnog sistema.

Sve vreme posle rata bio je Republički ili Savezni poslanik.

Pored državnih, vršio je i visoke političke funkcije:

Umro je 8. januara 1989. godine u Ljubljani.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena narodnog oslobođenja, Ordena junaka socijalističkog rada i Ordena za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Literatura uredi