Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo

једна од две аутономне покрајине у саставу Социјалистичке Републике Србије

Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo (skraćeno SAP Kosovo; alb. Krahina Socialiste Autonome e Kosovës) bila je jedna od dve autonomne pokrajine u sastavu Socijalističke Republike Srbije, jedne od šest republika u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Pripadala je najnerazvijenijim krajevima SFR Jugoslavije. Glavni grad SAP Kosova bila je Priština.

Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo
Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo
Krahina Socialiste Autonome e Kosovës
1945—1990. (45 god.)

  Položaj SAP Kosova u SR Srbiji i SFRJ
Glavni gradPriština
Zemlja SFR Jugoslavija
 SR Srbija
Površina10.686 km2
Stanovništvo1.584.441 (1981)
gustina: 1831/km²
Događaji
Vladavina
 • Obliksocijalistička autonomna pokrajina
Zakonodavna vlastSkupština SAP Kosova
Istorija 
• Uspostavljeno
1945
• 
10. jul 1945.[a]
• 
9. april 1963.[b]
• 
27. februar 1974.[v]
• 
28. mart 1989.[g]
• 
5. jul 1990.[d]
• 
28. septembar 1990.[đ]
• Ukinuto
1990. (45 god.)
Prethodnik
Sledbenik
Kraljevina Albanija
Vojna uprava u Srbiji
Kraljevina Bugarska
Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija

Osnovana je 10. jula 1945. kao Autonomna Kosovsko-metohijska Oblast (skraćeno AKMO). Status autonomne pokrajine dobila je 9. aprila 1963, donošenjem novog Ustava Jugoslavije i Srbije, pod zvaničnim nazivom Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija, a usvajanjem Ustavnog zakona 24. februara 1969. preimenovana je u Socijalističku Autonomnu Pokrajinu Kosovo.

Ustavnim amandmanima iz 1968. godine i novim Ustavom SFRJ iz 1974. godine pokrajina je stekla punu ustavnu i zakonodavnu autonomiju, čime je faktički dobila status konstitutivnog elementa jugoslovenske federacije, ostajući u sastavu SR Srbije. Ovlašćenja pokrajine znatno su smanjena donošenjem amandmana na Ustav SR Srbije u martu 1989, što je dovelo do nezadovoljstva među separatistima. Usled izbijanja krize u funkcionisanju pokrajinskih organa, Skupština SR Srbije je 5. jula 1990. raspustila pokrajinsku Skupštinu i Izvršno veće. Donošenjem novog Ustava Srbije 28. septembra 1990. vraćen je prvobitni naziv Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija.

Istorija uredi

Prvi koraci ka izgradnji administrativnih struktura teritorijalne autonomije na području Kosova i Metohije načinjeni su tokom Drugog svetskog rata, u razdoblju od 1941. do 1945. godine. Posle kratkotrajnog Aprilskog rata, Kosovo i Metohija su 1941. godine okupirani od strane sila Osovine. Italija je veći deo Kosova i celu Metohiju, kao i delove Makedonije i Grčke priključila tzv. Velikoj Albaniji, koja je bila italijanski protektorat. Partizanski ustanak, pod rukovodstvom KPJ, na Kosovu i Metohiji se razvijao sporije nego u drugim krajevima Srbije i Jugoslavije, zbog velikih represalija, teškog života pod Italijanskom okupacijom, odvođenja u logore i na prinudni rad. Veliki deo srpskog stanovništva je raseljen pod pritiskom okupacionih snaga, a mnogi su pri tome i stradali.

Za sve vreme rata albanske mase se nisu htele aktivirati u narodnooslobodilački pokret, pa je u tim uslovima, zbog neprijateljskog stava Albanaca prema Jugoslaviji, pokret protiv okupatora na Kosovu i Metohiji bio lišen masovne baze, koju je imao u drugim delovima zemlje. Tek u jesen 1942. godine formiraju se Glavni štab NOV i PO Kosova i Metohije, Prvi albanski NOP odred „Zejnel Ajdini“ i Šarplaninski NOP odred. Od aprila 1943. godine na Kosovu i Metohiji se nalazio delegat Vrhovnog štaba i CK KPJ Svetozar Vukmanović Tempo, tako da je učinjen veliki napredak u organizovanju oružane borbe protiv okupatora. Novembra 1943. godine formirana je Prva makedonsko-kosovska brigada.

Zbog teškoća u organizovanju narodnooslobodilačkih odbora u srezovima na području Kosova i Metohije, kasnilo se i sa organizovanjem oblasnog NOO tako da je CK KPJ u oktobru 1943. godine ukazao na potrebu za hitnim preduzimanjem dodatnih napora u cilju boljeg organizovanja narodne vlasti na kosovsko-metohijskom području. Pomenute teškoće su došle do punog izražaja neposredno nakon Drugog zasedanja AVNOJ-a krajem novembra 1943. godine, pošto se znatan deo albanskih aktivista NOP-a sa ovog područja počeo izjašnjavati za integraciju sa Albanijom. Ove tendencije su dovele do sazivanja Bujanske konferencije koja se otvoreno izjasnila za priključenje Kosova i Metohije susednoj Albaniji. Pošto su bile suprotne odlukama AVNOJ-a, odluke Bujanske konferencije su početkom 1944. godine odbačene od strane rukovodstva KPJ i NOP Jugoslavije.[1]

Tokom jeseni 1944. godine, u sklopu Kosovske operacije, jedinice NOVJ su oslobodile područje Kosova i Metohije, nakon čega se pristupilo organizovanju narodne vlasti na sreskom i oblasnom nivou. Konačna odluka o statusu ovog područja doneta je početkom proleća 1945. godine, kada se Oblasni NOO Kosova i Metohije izjasnio za stvaranje posebne autonomne oblasti u sastavu Srbije. Ovu odluku je 7. aprila 1945. godine prihvatila Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije, kojoj su se u ime Oblasnog NOO Kosova i Metohije obratili Dušan Mugoša i Mehmed Hodža. Tom prilikom usvojen je i zaključak o sazivanju prve oblasne skupštine za Kosovo i Metohiju.[2]

Autonomna Kosovsko-metohijska Oblast (1945—1963) uredi

Oblasna skupština Kosova i Metohije zasedala je od 8. do 10. jula 1945. u Prizrenu i tom prilikom je donet niz odluka o budućem uređenju Autonomne Kosovsko-metohijske Oblasti, čije je osnivanje potvrđeno 7. avgusta na Trećem zasedanju AVNOJ-a i potom ozakonjeno 1. septembra 1945, kada je Narodna skupština Srbije usvojila poseban Zakon o ustanovljenju i ustrojstvu Autonomne Kosovsko-metohijske Oblasti.[3] Ove odluke potvrđene su Ustavom FNRJ iz 1946. i Ustavom NR Srbije iz 1947. godine.[4]

Odlukom Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) broj 153 6. marta 1945. doneta je privremena zabrana vraćanja kolonista na njihova prijašnja mesta življenja[5] Ova odluka bila je privremenog karaktera, usled najavljenje revizije dodeljivanja zemlje u međuratnom periodu. Početkom avgusta 1945. usvojen je Zakon o reviziji kolonističkih odnosa, čime je prestala da važi privremena opšta zabrana povratka kolonista, već su pravo na zemlju gubili svi oni kolonisti kojima je bila dodeljena zemlja nakon Prvog svetskog rata, a to su uglavnom bili Srbi.

Prvi Statut AKMO donet je 23. maja 1948, a stupio na snagu 30. oktobra 1948, nakon potvrde u Narodnoj skupštini NR Srbije. Glavni organi AKMO bili su Oblasni narodni odbor kao predstavničko telo i Izvršno veće kao nosilac izvršne vlasti. Drugi Statut AKMO donet je 20. februara 1953. godine. Tokom 1958. usvojeni su posebni propisi kojima je službena upotreba albanskog jezika u potpunosti izjednačena sa upotrebom srpskog jezika, nakon čega se započelo sa vođenjem dvojezične administracije u svim granama pokrajinske uprave. Današnje granice AKMO je dobila u periodu 1959-1963. proširenjem na severu, kada su joj pridodati delovi opštine Raška, opštine Leposavić, Lešak i Zubin Potok.

Iako je rat završen maja 1945, na prostoru Kosova i Metohije su sve do 1952. delovale grupe razbijenih balista. U borbi sa njima učestvovale su jedinice OZNA-e i UDBA-e koje su najčešće u pojedinačnim okršajima razbijale ostatke balista, dok se određeni broj izvukao i sakrio u inostranstvu.

Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija (1963—1968) uredi

Novim Ustavom SFR Jugoslavije iz 1963. godine, AKMO je uzdignuta na stepen pokrajine, postavši Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija. Prvi Statut APKM usvojen je 10. aprila 1963. godine.[6] Pokrajina je dobila šira ovlašćenja u oblasti sudstva, privrede i socijalne politike. Iako je time bio ostvaren viši stepen autonomije, albanski deo pokrajinskog rukovodstva nije bio zadovoljan novim ustavnim rešenjima, što je došlo do punog izražaja neposredno nakon Brionskog plenuma CK SKJ (1966) i pada Aleksandra Rankovića. U isto vreme, pokrajinsko rukovodstvo u AP Vojvodini takođe je težio ka proširenju autonomije. Ove tendencije naišle su na podršku u delu saveznog rukovodstva, prvenstveno među kadrovima iz Hrvatske i Slovenije, koji su u jačanju pokrajinskih autonomija videli sredstvo za slabljenje ustavnog položaja Srbije. Tim povodom pokrenuti su mehanizmi za novu promenu ustava, što je dovelo do usvajanja ustavnih amandmana iz 1968. godine.

Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo (1968—1990) uredi

Donošenjem ustavnih amandmana u novembru 1968. godine ime pokrajine je promenjeno u Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo, čime je Metohija uklonjena iz naziva. SAP Kosovo je 1969. godine dobilo svoj Ustavni zakon, kao najviši pravni akt.[7] Amandmani na Ustavni zakon SAP Kosova usvojeni su 1972. godine.[8] Novim Ustavom SFR Jugoslavije iz iz 1974. godine, SAP Kosovo je dobilo pravo na sopstveni Ustav, koji je usvojen iste godine.[9] Time je pokrajina stekla punu ustavnu i zakonodavnu autonomiju, u okvirima SR Srbije. Između 1974. i 1989. godine, SAP Kosovo je imalo faktički status federalne jedinice SFRJ, iako je formalno-pravno i dalje bilo deo SR Srbije. Iako je albanska nacionalna manjina imala široki stepen autonomije, dolazilo je do čestih nemira na Kosovu, posebno 1968. i 1981. godine, kada je počelo i prvo javno iznošenje zahteva, najpre za "Socijalističku Republiku Kosovo" u okviru SFRJ, a potom i za nezavisnu "Republiku Kosovo" izvan Jugoslavije.

Amandmanima na Ustav SR Srbije iz 1989. godine zaustavljene su teženje ka pretvaranju SAP Kosova u federalnu jedinicu i osnažene su nadležnosti republičkih organa na celokupnom području SR Srbije. Krajem 1989. i početkom 1990. godine došlo je do dubokih podela u pokrajinskom rukovodstvu, što je sredinom 1990. godine dovelo do krize u funkcionisanju pokrajinskih organa. Deo separatistički nastrojenih delegata u Skupštini SAP Kosova održao je 2. jula skup u Prištini, na kome je usvojena Ustavna deklaracija kojom je izvršen pokušaj proglašenja Republike Kosovo, izvan sastava Srbije. Time je bio izvršen pokušaj narušavanja ustavnog poretka SR Srbije i SFRJ, što je izazvalo reakciju državnih organa. Skupština SR Srbije je 5. jula 1990. godine usvojila Zakon o prestanku rada Skupštine Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo i Izvršnog veća Skupštine Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo (Službeni glasnik SRS, br. 33/90).[10]

Novim Ustavom Republike Srbije od 28. septembra 1990. godine pokrajini je vraćen stari naziv: Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija. Ustav je pokrajinama u sastavu Srbije (Vojvodina, Kosovo i Metohija) oduzeo sve elemente državnosti, vrativši ih na prethodni nivo teritorijalne i administrativne autonomije.

Demografija uredi

Po popisu stanovništva iz 1981. godine, etnički sastav SAP Kosova je bio sledeći:

Politika uredi

U jednopartijskom sistemu koji je tada vladao, jedina politička partija na području SAP Kosova bio je Savez komunista Kosova (SKK), ogranak Saveza komunista Srbije (SKS) i Saveza komunista Jugoslavije (SKJ).

Funkcioneri SAP Kosova uredi

Predsednici uredi

Pregled rukovodećih ličnosti Autonomne Kosovsko-metohijske Oblasti, Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija i Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo od 1944. do 1990.
ime i prezime početak mandata kraj mandata napomena
Predsednik Narodnooslobodilačkog odbora za Kosovo i Metohiju 1944—1945.
Mehmed Hodža 1. januar 1944. 11. jul 1945.
Predsednici Oblasnog narodnooslobodilačkog odbora Kosova i Metohije 1945—1963.
Fadilj Hodža 11. jul 1945. 20. februar 1953.
Ismet Šaćiri 20. februar 1953. 12. decembar 1953.
Đorđije Pajković 12. decembar 1953. 5. maj 1956.
Pavle Jovićević 5. maj 1956. 4. april 1960.
Dušan Mugoša 4. april 1960. 18. jun 1963.
Predsednici Skupštine AP Kosova i Metohije 1963—1969.
Stanoje Aksić 18. jun 1963. 24. jun 1967.
Fadilj Hodža 24. jun 1967. 7. maj 1969.
Predsednici Skupštine SAP Kosova 1969—1974.
Iljaz Kurteši 7. maj 1969. mart 1974.
Predsednici Predsedništva SAP Kosova 1974—1990.
Džavid Nimani mart 1974. 5. avgust 1981.
Ali Šukrija 5. avgust 1981. maj 1982.
Kolja Široka maj 1982. maj 1983
Šefćet Jašari maj 1983. maj 1984.
Šefćet Nebih Gaši maj 1984. maj 1985.
Branislav Škembarević maj 1985. maj 1986.
Bajram Selani maj 1986. maj 1988.
Remzi Koljgeci maj 1988. 30. april 1989.
Hisen Kajdomčaj 27. jun 1989. 11. april 1990.

Premijeri uredi

Pregled rukovodećih ličnosti Autonomne Kosovsko-metohijske Oblasti, Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija i Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo od 1953. do 1990.
ime i prezime početak mandata kraj mandata napomena
Predsednik Oblasnog izvršnog veća Autonomne Kosovsko-metohijske Oblasti 1953—1963.
Fadilj Hodža februar 1953. jun 1963.
Predsednici Izvršnog veća Skupštine AP Kosova i Metohije 1963—1969.
Ali Šukrija jun 1963. maj 1967.
Ilija Vakić maj 1967. februar 1969.
Predsednici Izvršnog veća Skupštine SAP Kosova 1969—1990.
Ilija Vakić februar 1969. maj 1974.
Bogoljub Nedeljković maj 1974. maj 1978.
Bahri Oruči maj 1978. 25. septembar 1981. podeno ostavku
Riza Sapundžiju 25. septembar 1981.[11] 5. maj 1982.
Imer Pulja 5. maj 1982.[12] 5. maj 1984.
Ljubomir Borković 5. maj 1984. maj 1986.
Nazmi Mustafa maj 1986. 10. mart 1987.
Kaćuša Jašari 10. mart 1987. 9. maj 1989.
Daut Jašanica 9. maj 1989. 4. decembar 1989.
Jusuf Zejnulahu 4. decembar 1989. 5. jul 1990.

Kratka hronologija uredi

Kratka hronologija Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo
datum događaj
31. decembar 1943. U Bujanu, u Malesiji (Albanija) održana Osnivačka konferencija Narodnooslobodilačkog odbora za Kosovo i Metohiju.
22. novembar 1944. Oslobođenjem Kosovske Mitrovice završena je Kosovska operacija kojom su od okupatora oslobođeni Kosovo i Metohija.
10. jul 1945. Oblasni narodnooslobodilački odbor Kosova i Metohije doneo Rezoluciju o priključenju Kosova i Metohije Federalnoj Državi Srbiji, koju je 10. avgusta potvrdio AVNOJ.
1. septembar 1945. Narodna skupština Srbije donela Zakon o ustanovljenju i ustrojstvu Autonomne Kosovsko-metohijske Oblasti.
23. maj 1948. Oblasni narodni odbor Kosova i Metohije usvojio prvi Statut Autonomne Kosovsko-metohijske Oblasti.
20. februar 1953. Nakon usvajanja Ustavnog zakona FNRJ i NR Srbije, Oblasni narodni odbor Kosova i Metohije usvojio novi Statut Autonomne Kosovsko-metohijske Oblasti.
9. april 1963. Narodna skupština Srbije usvojila Ustav Srbije kojim je Autonomna Kosovsko-metohijska Oblast podignuta na nivo autonomne pokrajine. Na osnovu novog Ustava, Oblasni narodni odbor Kosova i Metohije je 10. aprila usvojio Statut Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija.
15. novembar 1968. U Prištini održana Deseta pokrajinska konferencija SK Srbije za Kosovo i Metohiju na kojoj je dotadašnji Pokrajinski komitet SKS za KiM reorganizovan u Savez komunista Kosova.
27. novembar 1968. U Prištini izbile masovne albanske demonstracije na kojima su zahtevana veća prava i dobijanje statusa republike u okviru SFRJ.
24. februar 1969. Skupština AP Kosova i Metohije usvojila Ustavni zakon SAP Kosova kao najviši pravni akt Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo.
27. februar 1974. Skupština SAP Kosova, na osnovu prethodno usvojenih Ustava SFRJ i Ustava SR Srbije, usvojila Ustav SAP Kosova, kao najviši pravni akt u pokrajini.
11. mart 1981. U Prištini izbile iridentističke demonstracije koje su se pretvorile u višenedeljne nemire tokom kojih je uvedeno vanredno stanje u SAP Kosovo.
17. novembar 1988. Pod pritiskom „antibirokratske revolucije” rukovodioci SK Kosova Azem Vlasi i Kaćuša Jašari podneli ostavke.
28. mart 1989. Skupština SR Srbije usvojila amandmane na Ustav Srbije kojima su smanjene nadležnosti SAP Kosova i SAP Vojvodine.
5. jul 1990. Skupština SR Srbije donela Zakon o prestanku rada Skupštine SAP Kosovo i Izvršnog veća Skupštine SAP Kosovo kojim su ukinute nadležnosti i raspuštene Skupština i Izvršno veće Skupštine SAP Kosova, a njihove dužnosti preuzelo je Izvršno veće Skupštine SR Srbije
28. septembar 1990. Skupština SR Srbije donela novi Ustav kojim je SR Srbija preimenovana u Republiku Srbiju, a SAP Kosovo u AP Kosovo i Metohija.

Galerija uredi

Napomene uredi

  1. ^ Osnivanje Autonomne oblasti
  2. ^ Dobijanje statusa Autonomne pokrajine
  3. ^ Povećanje ovlašćenja pokrajine
  4. ^ Smanjenje ovlašćenja pokrajine
  5. ^ Ukidanje organa pokrajine
  6. ^ Donošenje novog Ustava Srbije

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi