Трешња

воће

Trešnja (Prunus subg. Cerasus), ranije crešnja/črešnja (od lat. cerasia) je listopadna drvenasta biljka iz potfamilije Prunoideae, čiji se istoimeni plodovi koriste u ljudskoj ishrani kao voće. Najčešće je visoka oko 20 m. U Evropi se sve ređe može naći u prirodi pa je ova vrsta drveća danas ugrožena. Trešnja je pripitomljena i ima veliki značaj u voćarskoj proizvodnji.

Trešnja
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Podrod:
Vrste

Vidi tekst

Izgled i građa uredi

 
List, cvijet, plod trešnje

Trešnja može dostići visinu od 30 do 32 metra, a prečnik stabla može biti 50 ili više cm. Kora je svijetlo do tamnosmeđa sa karakterističnim horizontalnim linijama, koje vremenom sve više debljaju i na tim mjestima se javljaju pukotine. Ispočetka, dok je drvo još mlado, linije se skoro i ne primjećuju, da bi s vremenom i kora zadebljala, a linije prelaze iu pukotine. Kora može i da se ljušti u horizontalne trake. Listovi su eliptičnog, odnosno više jajastog oblika, na obodu su testerasti, dugi oko 10, a široki oko 5 cm i peraste su nervature. Imaju karakteristične crvenkasto-smeđe žlijezde na peteljci, u blizini liske. Cvijet je bijele boje i nalazi se na dugoj peteljci. Pupovi su elipsoidni i zašiljeni, tamnosmeđe su boje i prekriveni sa više ljuspi. Cvjetovi se javljaju u velikom broju i gusto su raspoređeni i grupisani. Karakteristika cijele potfamilije, pa i trešnje, je građa cvijeta, koji ima jedan oplodni listić. U plodniku ima dva sjemena zametka, od kojih se često samo jedan razvija u sjeme[1]. Plod je tipična monokarpna koštunica, loptast je i ima tamnocrvenu, ružičastu ili žutu boju. Prečnik mu je oko 1 cm, a u kulturnih sorti može biti krupniji. Plod trešnje je izuzetno mesnat i slatkog je ukusa.

Životni uslovi uredi

Na Balkanu se javlja u mezofilnim šumama u prirodi. Heliofitna je vrsta i zahtijeva puno svjetlosti na staništu. Uspijeva na suvljem, osunčanom zemljištu, ali više joj odgovaraju bogata i umjereno vlažna tla[2].

Rasprostranjenost i značaj uredi

 
Stablo trešnje - kora

Trešnja je široko rasprostranjena u srednjem i zapadnom dijelu Evrope, na Balkanu, Apeninskom i sjevernom dijelu Pirinejskog poluostrva. Ima je i na Mediteranu, ali se rjeđe sreće. U najjužnijim dijelovima Evrope raste na nešto većim nadmorskim visinama. U Aziji se može naći na Kavkazu, Krimu i dijelovima Male Azije[2]. Trešnja ima veliki značaj kao poljoprivredna biljka, jer je pripitomljena i jedna je od najzastupljenijih biljaka u voćarstvu, zbog svojih ukusnih plodova, koji se koriste u svježem i prerađenom stanju. Danas je vještačkom selekcijom i oplemenjivanjem stvoren veliki broj sorti trešanja koji su vrlo česte voćarske kulture u cijelom svijetu. Brojni su razlozi: ne zahtijeva posebnu konstrukciju prilikom uzgoja, nije zahtjevna ni u pogledu rezidbe, a otporna je na mnoge bolesti i štetnike[3]. Trešnja je poznata još iz praistorije, kad su za nju znali ljudi iz bronzanog doba, tačnije 2000 godina p. n. e. U 8. vijeku p. n. e. trešnja je već bila pripitomljena i ljudi su koristili njene plodove. Smatra se da su prve trešnje gajene na teritoriji Male Azije i Grčke. Pored toga što se koriste u ljudskoj ishrani, plodove trešnje jedu i životinje i na taj način doprinose razmnožavanju trešnje u prirodi.

Kultivari uredi

 
Trešnje sorte ”Rejnir” iz države Vašington, SAD
 
Sorte trešanja crvene i bele boje

Sledeće kultivare je Kraljevsko hortikulturno društvo nagradilo Nagradom za zasluge u vrtu:

Ime Visina Širina Ref.
Accolade 8m 8m [4]
Amanogawa 8m 4m [5]
Autumnalis (P. × subhirtella) 8m 8m [6]
Autumnalis Rosea (P. × subhirtella) 8m 4m [7]
Avium Grandiflora see Plena
Colorata (P. padus) 12m 8m [8]
Grandiflora see Plena
Kanzan 12m 12m+ [9]
Kiku-shidare-zakura 4m 4m [10]
Kursar 8m 8m [11]
Morello (P. cerasus) 4m 4m [12]
Okamé (P. × incam) 12m 8m [13]
Pandora 12m 8m [14]
Pendula Rosea 4m 4m [15]
Ime Visina Širina Ref.
Pendula Rubra 4m 4m [16]
Pink Perfection 8m 8m [17]
Plena (Grandiflora) 12m 8m+ [18]
Praecox (P. incisa) 8m 8m
Prunus avium (divlja trešnja) 12m+ 8m+
Prunus × cistena 1.5m 1.5m [19]
Prunus sargentii (Sargentova trešnja) 12m+ 8m+ [20]
Prunus serrula (Tibetanska trešnja) 12m 8m+ [21]
Shirofugen 8m 8m [22]
Shirotai 8m 8m [23]
Shōgetsu 8m 8m [24]
Spire 12m 8m [25]
Stella 4m 4m [26]
Ukon 8m 8m+ [27]

Proizvodnja uredi

Vodeće nacije proizvođači slatkih trešanja 2014. godine (tone)
Rang Zemlja Produkcija
1 Turska 445.556
2 Sjedinjene Države 329.852
3 Iran 172.000
4 Španija 118.220
5 Italija 110.766
6 Čile 83.903
7 Rumunija 82.808
8 Uzbekistan 80.000
9 Rusija 77.000
10 Grčka 73.380
Svet 2.245.826
Source: UN Food & Agriculture Organization[28]
Vodeće nacije proizvođači kiselih trešanja 2014. godine (tone)
Rang Zemlja Produkcija
1 Rusija 198.000
2 Ukraine 182.880
3 Turska 182.577
4 Poljska 176.545
5 Sjedinjene Države 137.983
6 Iran 111.993
7 Srbija 93.905
8 Mađarska 91.840
9 Uzbekistan 45.000
10 Azerbejdžan 25.669
World 1.362.231
Source: UN Food & Agriculture Organization[28]

Godine 2014, svetska produkcija slatkih trešanja je bila 2,25 miliona tona, pri čemu je Turska proizvela 20% ukupne količine. Drugi veći proizvođači slatikih trešanja su bili Sjedinjene Države i Iran. Svetska produkcija kiselih trešanja je 2014. iznosila 1,36 miliona tona, a vodeći proizvođači su bili Rusija, Ukrajina, Turska i Poljska.

Evropa uredi

Najveći komercijalni voćnjaci trešnje u Evropi su u Turskoj, Italiji, Španiji i drugim zemljama mediteranskog regiona, i u manjoj meri u Baltičkim zemljama i južnoj Skandinaviji.

U Francuskoj od 1920-ih, prve trešnje sezone prispevaju u aprilu/maju iz regiona Sere (Istočni Pirineji),[29] gde lokalni proizvođači šalju, po tradiciji od 1932, prvu gajbu trešanja predsedniku republike.[30]

Severna Amerika uredi

U Sjedinjenim Državama, najveći deo slatkih trešanja se uzgaja u Vašingtonu, Kaliforniji, Oregonu, Viskonsinu, i Mičigenu.[31] Značajne sorte trešnje su Bing, Alster, Rejnir, Bruks, Tuleri, King, i Svithart.[32] Oregon i Mičigen proizvode svetlo obojene Rojal An (Napoleon; alternativno Kvin An) trešnje za proces marašino trešnje. Većina kiselih trešanja (koje se isto tako nazivaju tart) uzgaja se u Mičigenu, kome slede Juta, Njujork, i Vašington.[31] Neke od sorti su Nanking i Evans. Travers Siti u Mičigenu se naziva „svetskom prestonicom trešanja”,[33] i u njenu se održava Nacionalni festival trešanja i pravi najveća pita od trešanja na svetu. Specifični region severnog Mičigena poznat po produkciji tart trešanja se naziva „Travers Bej” regionom.

Većina sorti trešnje ima zahtev za hlađenjem od 800 ili više sati, što znači da bi izašle iz dormantnog stanja, procvetale i formirale plod, zimska sezona mora da ima najmanje 800 sati sa temperaturama ispod 45 °F (7 °C). Sorte „male hladnoće” koje zahtevaju 300 sati ili manje su Mini Rojal i Rojal Li, kojima je neophodno unakrsno oprašivanje, dok se sorta Rojal Krimzon samooprašuje.[34] Ovi varijeteti obuhvataju širok opseg uzgojnih uslova u SAD. Sorte „male hladnoće” uzgajaju kalifornijski proizvođači trešanja, pri čemu je Kalifornija drugi po veličini proizvođač slatkih trešanja u SAD.[35]

Domaće i uvezene sorte trešanja dobro uspevaju u kanadskim provincijama Ontario i Britanska Kolumbija, gde se godišnji festival trešanja održava već sedam decenija u Okanaganskoj dolini u gradu Osojus.[36] Osim Okanagena, drugi regioni uzgoja trešanja u Britanskoj Kolumbiji su Similkaminska dolina i Kutenejska dolina, pri čemu ova tri regiona zajedno proizvedu 5,5 miliona kg godišnje ili 60% ukupne kanadske produkcije.[37] Sorte slatkih trešanja u Britanskoj Kolumbiji su Rejnir, Van, Čilan, Lapins, Svithart, Skina, Stakato, Kristalina i Bing.

Nutritivna vrednost uredi

Trešnje, kisele, crvene, sirove
Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz)
Energija209 kJ (50 kcal)
12,2 g
Šećeri8,5 g
Prehrambena vlakna1,6 g
0,3 g
1 g
Vitamini
Vitamin A ekv.
(8%)
64 μg
(7%)
770 μg
85 μg
Tiamin (B1)
(3%)
0,03 mg
Riboflavin (B2)
(3%)
0,04 mg
Niacin (B3)
(3%)
0,4 mg
Vitamin B5
(3%)
0,143 mg
Vitamin B6
(3%)
0,044 mg
Folat (B9)
(2%)
8 μg
Holin
(1%)
6,1 mg
Vitamin C
(12%)
10 mg
Vitamin K
(2%)
2,1 μg
Minerali
Kalcijum
(2%)
16 mg
Gvožđe
(2%)
0,32 mg
Magnezijum
(3%)
9 mg
Mangan
(5%)
0,112 mg
Fosfor
(2%)
15 mg
Kalijum
(4%)
173 mg
Natrijum
(0%)
3 mg
Cink
(1%)
0,1 mg
Ostali konstituenti
Voda86 g

Procenti su grube procene zasnovane na američkim preporukama za odrasle.
Izvor: NDb USDA
Trešnje, slatke, crvene, sirove
Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz)
Energija263 kJ (63 kcal)
16 g
Šećeri12,8 g
Prehrambena vlakna2,1 g
0,2 g
1,1 g
Vitamini
Vitamin A ekv.
(0%)
3 μg
(0%)
38 μg
85 μg
Tiamin (B1)
(2%)
0,027 mg
Riboflavin (B2)
(3%)
0,033 mg
Niacin (B3)
(1%)
0,154 mg
Vitamin B5
(4%)
0,199 mg
Vitamin B6
(4%)
0,049 mg
Folat (B9)
(1%)
4 μg
Holin
(1%)
6,1 mg
Vitamin C
(8%)
7 mg
Vitamin K
(2%)
2,1 μg
Minerali
Kalcijum
(1%)
13 mg
Gvožđe
(3%)
0,36 mg
Magnezijum
(3%)
11 mg
Mangan
(3%)
0,07 mg
Fosfor
(3%)
21 mg
Kalijum
(5%)
222 mg
Natrijum
(0%)
0 mg
Cink
(1%)
0,07 mg
Ostali konstituenti
Voda82 g

Procenti su grube procene zasnovane na američkim preporukama za odrasle.
Izvor: NDb USDA

Sirove slatke trešnje sadrže 82% vode, 16% ugljenih hidrata, 1% proteina, i zanemarljive količine masti (tabela). Kao sirovo voće, slatke trešnje pružaju mali hranljivi sadržaj po serviranju od 100 g, i jedino dijetetska vlakna i vitamin C su prisutni u umerenim količinama, dok drugi vitamini i dijetarni minerali svaki doprinosi sa manje od 10% dnevno potrebnih količina (DV) po serviranju, respektivno (tabela).[38]

U poređenju sa slatkim trešnjama, sirove kisele trešnje sadrže 50% više vitamina C po serviranju od 100 g (12% DV) i oko 20 puta više vitamina A (8% DV), posebno beta-karotena (tabela).[39]

Druge upotrebe uredi

Drvo trešnje je cenjeno zbog njegove bogate boje i ravnih zrna u proizvodnji finog nameštaja, posebno radnih i trpezarijskih stolovi, i stolice.[40][41]

Trešnja u tradiciji i mitologiji uredi

Kora trešnje je osnovni materijal koji se koristi za pravljenje lila tokom obreda pod nazivom Lilanje ili Paljenje petrovdanskih lila. Ovo je običaj koji je vekovima prisutan kod stočarskog stanovništva na području zapadne Srbije. Vezan je za praznik Petrovdan posvećen Svetim Apostolima Petru i Pavlu, koji se proslavlja 12. jula.[42] Ovaj narodni običaj se kod Srba, osim na Petrovdan, upražnjava i pred Velike poklade, uoči Ivanjdana, Spasovdana i Đurđevdana. Sličan običaj prisutan je kod svih Slovenskih naroda, ali i kod mnogih drugih.[43]

Da bi se napravile lile kora trešnje se trakasto oljušti, savije kružno poput "vetrenjače" i pričvrsti na vrh leskovog štapa dužine oko 1 metar. Da bi bila spremna za upotrebu, odnosno lako zapaljiva, ovako napravljena lila suši se nekoliko dana. Centralni događaj svetkovine je paljenje lila i praćen je nizom običaja.[42]

Godine 2017, na predlog Centra za kulturu „Vuk Karadžić” iz Loznice, običaj paljenja petrovdanskih lila ili lilanje uvršten je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.[42]

Vrste uredi

Reference uredi

  1. ^ Kojić M. 2003. Botanika. Bard-fin: Beograd.
  2. ^ a b Photoforest, Multimedijalni atlas drveća i grmlja Republike Srpske
  3. ^ Brzica K. 1978. Praktično voćarstvo za svakoga. NIRO „Glas": Banja Luka.
  4. ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Accolade' (d) AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  5. ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Amanogawa' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  6. ^ „RHS Plant Selector Prunus × subhirtella 'Autumnalis' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  7. ^ „RHS Plant Selector Prunus × subhirtella 'Autumnalis Rosea' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  8. ^ „RHS Plant Selector Prunus padus 'Colorata' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  9. ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Kanzan' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  10. ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Kiku-shidare-zakura' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  11. ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Kursar' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  12. ^ „RHS Plant Selector Prunus cerasus 'Morello' (C) AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  13. ^ „RHS Plant Selector Prunus × incam 'Okamé' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  14. ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Pandora' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  15. ^ „RHS Plant Selector Prunus pendula 'Pendula Rosea' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  16. ^ „RHS Plant Selector Prunus pendula 'Pendula Rubra' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  17. ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Pink Perfection' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  18. ^ „RHS Plant Selector Prunus avium 'Plena' (d) AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  19. ^ „RHS Plant Selector Prunus × cistena AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  20. ^ „RHS Plant Selector Prunus sargentii AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  21. ^ „RHS Plant Selector Prunus serrula AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  22. ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Shirofugen' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  23. ^ „RHS Plant Selector Prunus 'Shirotae' AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  24. ^ „RHS Plant Selector – Prunus 'Shogetsu'. Arhivirano iz originala 06. 06. 2013. g. Pristupljeno 29. 5. 2013. 
  25. ^ „RHS Plant Selector – Prunus 'Spire'. Arhivirano iz originala 06. 06. 2013. g. Pristupljeno 29. 5. 2013. 
  26. ^ „RHS Plant Selector Prunus avium 'Stella' (F) AGM / RHS Gardening”. Apps.rhs.org.uk. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 11. 2012. 
  27. ^ „RHS Plant Selector – Prunus 'Ukon'. Arhivirano iz originala 17. 05. 2013. g. Pristupljeno 29. 5. 2013. 
  28. ^ a b „Crops/Regions/Production of Cherries by Countries (from pick lists)”. UN Food & Agriculture Organization, FAOSTAT, Statistics Division. 2014. Arhivirano iz originala 11. 5. 2017. g. Pristupljeno 12. 9. 2017. 
  29. ^ Cardenas, Fabricio (24. 8. 2014). „Premières cerises de Céret et d'ailleurs” [First cherries from Céret and elsewhere]. Vieux papiers des Pyrénées-Orientales (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 27. 6. 2015. g. 
  30. ^ Cardenas, Fabricio (1. 6. 2014). „Des cerises de Céret pour le président de la République en 1932” [Ceret cherries for the President of the Republic in 1932]. Vieux papiers des Pyrénées-Orientales (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. 
  31. ^ a b Cherry Production (PDF) (Izveštaj). National Agricultural Statistics Service, USDA. 23. 6. 2011. ISSN 1948-9072. Arhivirano iz originala (PDF) 6. 4. 2012. g. Pristupljeno 6. 10. 2011. 
  32. ^ „Cherry Varieties”. Arhivirano iz originala 08. 12. 2014. g. Pristupljeno 24. 10. 2014. 
  33. ^ „Traverse City- Cherry Capital”. Michigan History. Pristupljeno 27. 3. 2018. 
  34. ^ Lazaneo, Vincent (21. 1. 2011). „New cherry tree varieties thrive in mild climate”. San Diego Tribune (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 6. 2018. 
  35. ^ „Cherry”. fruitandnuteducation.ucdavis.edu (na jeziku: engleski). Department of Plant Sciences, University of California, College of Agricultural & Environmental Sciences. Pristupljeno 6. 6. 2018. 
  36. ^ „Cherry Fiesta 2017”. Osoyoos Festival Society. 2016. Arhivirano iz originala 21. 11. 2016. g. Pristupljeno 6. 6. 2018. 
  37. ^ „Cherries”. BC Ministry of Agriculture. 2013. Arhivirano iz originala 2. 2. 1999. g. Pristupljeno 28. 6. 2014. 
  38. ^ „Nutrition facts, cherries, sweet, raw, 100 g”. US Department of Agriculture National Nutrient Database, Standard Reference 21. Nutritiondata.com. Arhivirano iz originala 11. 02. 2013. g. Pristupljeno 19. 2. 2013. 
  39. ^ „Nutrition facts, cherries, sour, red, raw, 100 g”. US Department of Agriculture National Nutrient Database, Standard Reference 21. Nutritiondata.com. Arhivirano iz originala 31. 03. 2013. g. Pristupljeno 19. 2. 2013. 
  40. ^ „Types of Ontario wood: Black cherry”. Queen's Printer for Ontario, Canada. 2016. Arhivirano iz originala 25. 12. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2016. 
  41. ^ „Selecting wood furniture” (PDF). Utah State University. 1987. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 12. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2016. 
  42. ^ a b v „Paljenje petrovdanskih lila, lilanje”. Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije. Etnografski muzej u Beogradu. Pristupljeno 9. 8. 2019. 
  43. ^ Grupa autora, Srpski mitološki rečnik, NOLIT, Beograd, 1970.g.

Spoljašnje veze uredi