Bacanje kladiva (engl. hammer throwing, nem. Hammerwurf, franc. lancement du marteau, rus. метание молота) je jedna od atletskih bacačkih disciplina.[1]

Takmičar u bacanju čekića na Gorštačkim igrama u Škotskoj

Ranije se smatralo da je ova atletska disciplina samo za snažne ljude, a danas da je za one koji žele da postanu snažni. Bacanje kladiva razvija celi kompleks psihomotoričkih osobina (snagu, okretnost i brzinu), pa izrazito pojačava osećaj ravnoteže.

Istorijski razvoj uredi

Prva takmičenja u ovoj disciplini sreću se u Ujedinjenom Kraljevstvu, gde su zabeleženi prvi postignuti rezultati. Bacao se teški kovački čekić, koji je zbog duge drvene drške diktirao kretanje sa zamasima pretežno u horizontalnoj ravni. Kasnije je drvena drška zamenjena lancem, a zatim žicom. U početku se bacalo sa linije, zatim iz kruga prečnika 2,5 m i najzad iz kruga prečnika 2,135 m.

Iz Velike Britanije ta disciplina se prenela u susedne, a kasnije i u ostale zemlje. Ipak bacanje kladiva zbog posebnih uslova pod kojima se izvodi (posebno bacalište, zaštitna mreža, opasnost od kidanja žice i sl.) nije tako rasprostranjena disciplina, kao što su druga bacanja.

Prvi rezultat zabeležen je 10. maja 1828. u Velikoj Britaniji kada je Englez Adam Vilson bacio kladivo 27,74 m[2]. Prvi zvanični najbolji rezultat na svetu registrovan je 1883. godine, a postigao ga je Džon Gruera (Velika Britanija), sa rezultatom od 30,85 m.[3]. Istaknutiji takmičar početkom 20. veka bio je Džon Flanagan (SAD) koji je 13 puta popravljao najbolji rezultat dok se nije 1909 učvrstio na 56,19 .[3]. Američki bacači su dominirali do 1928. godine kada je Irac Patrik O'Kalahan na Olimpijskim igrama u Antverpenu postao olimpijski pobednik sa tadašnjim olimpijskim rekordom 51,39 m.

U Jugoslaviji se bacanje kladiva pojavilo odmah posle 1918. godine. Prvi zabeleženi rekord postavio je Đuro Gašpar 1920. godine sa rezultatom 31,84 m.[3]. Najveći uspeh postigao je Ivan Gubijan, osvajanjem srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine. To je bila prva olimpijska medalja u atletici za jugoslovensku atletiku uopšte, a i dan danas jedina medalja u disciplini bacanja kladiva.

Bacanje kladiva u muškoj konkurenciji je na programu drugih Olimpijskih igara u Parizu 1900 godine i od tada je na programu Olimpijskih igara. Amerikanac Džon Flanagan je prvi atletičar koji je pobedio u bacanju kladiva na Olimpijskim igrama.

U ženskoj konkurenciji bacanje kladiva počelo se razvijati mnogo kasnije pa je na Olimpijske igre, uvedeno tek u Sidneju 2000. godine.

 
Bacač kladiva

Na Svetskom i Evropskom prvenstvu u atletici na programu je od samog početka Svetskom 1983. godine u Helsinkiju, odnosno Evropskom 1934. u Torinu.

U ženskoj konkurenciji bacanje kladiva je ušlo u program na Svetskom prvenstvu 1999. godine u Sevilji, a na Evropskom prvenstvu 1998. u Budimpešti.

Zbog specifičnih uslova za takmičenje bacanje kladiva nije na programima atletskih prvenstava koja se održavaju u dvorani.

Pravila takmičenja uredi

Kladivo se baca iz kruga prečnika 2,135 m. Dozvoljena je upotreba rukavice za zaštitu ruke. Bacač može da započne bacanje iako se kladivo u polaznom položaju leži izvan kruga za bacanje. Ako se u toku izvođenja prekine žica, takmičar može ponoviti bacanje. Bacanje se priznaje samo onda, ako nije prekinuto kretanje zbog toga što je za vreme izbacivanja ili okreta kladivo dotaklo tlo unutar kruga ili van njega.

Celo kladivo koje bacaju muškarci mora da bude teško najmanje 7,257 kg, dugo najviše 122 cm. Prečnik glave kladiva treba da ima najmanje 10,2 cm, a najviše 12,0 cm. Debljina žice treba da ima najmanje 3 mm. Dužina drške kladiva je 105 mm., a njena širina 110 mm. Prečnik metalnog materijala od kojeg je drška izrađena treba da bude 55 mm. Radi zaštite bacača, sudija i publike krug za bacanje kladiva ograđen je zaštitnom mrežom prečnika 7,60 m. i visine najmanje 2,74 m. Mreža je otvorena u pravcu bacanja, a otvor iznosi 6 m. Sektor za određivanje prostora u koji treba da padne kladivo određen je uglom od 45°.

Kladivo za žene je teško 4 kg.

Svetski rekordi uredi

Prvi svetski rekord u bacanju kladiva IAAF (International Association of Athletics Federations – Međunarodna atletska federacija) je priznala 1913. godine. Trenutni rekord kod muškaraca je 86,74 metra a postigao ga je Jurij Sedih iz SSSRa, danas Rusije na Evropskom prvenstvu u Štutgartu 30. avgusta 1986. Kod žena rekord drži Anita Vlodarčik iz Poljske rezultatom 82,98 koji je ostvarila u Varšavi, 28. avgusta 2016.

Lista najboljih rezultata u bacanju kladiva — muškarci uredi

Ovo je lista 10 atletičara koji su najdalje bacili kladivo, sa stanjem na dan 7 decembar 2023. godine.[4] (Napomena: neki atletičari su više puta prebacila dužinu od 83.93 m. Prikazan je samo najbolji rezultat svakog atletičara.)

Rang Rezultat Ime Datum rođenja Država rođenja i
sadašnja država
Mesto Datum
1. 86,74 Jurij Sedih 11. jun 1955.   Sovjetski Savez
  Rusija
Štutgart, Nemačka 30. avgust 1986.
2 86,73 Ivan Tihon 4. juni 1976.   Sovjetski Savez
  Belorusija
Brest, Francuska 3. jul 2005.
3. 86,04 Sergej Litvinov 23. januar 1958.   Sovjetski Savez
  Rusija
Drezden, Istočna Nemačka 30. avgust 1986.
4. 84,90 Vadim Devjatovski 20. mart 1977.   Sovjetski Savez
  Belorusija
Minsk, Belorusija 27. jul 1996.
5. 84,86 Kodži Murofuši 8. oktobar 1974.   Japan Prag, Češka Republika 29. jun 2003.
6. 84,62 Igor Astapkovič 4. januar 1963.   Sovjetski Savez
  Belorusija
Sevilja, Španija 6. jun 1992.
7. 84,48 Igor Nikulin 14. avgust 1960.   Sovjetski Savez
  Rusija
Lozana, Švajcarska 12. jul 1990.
8. 84,40 Jirži Tam 5. februar 1957.   Sovjetski Savez
  Estonija
Banska Bistrica, Čehoslovačka 9. septembar 1984.
9. 84,19 Adrijan Anuš 28. jun 1973.   Mađarska Sombathelj, Mađarska 10. avgust 2002.
10. 83,93 Pavel Fajdek 4. jun 1989.   Poljska Šćećin, Poljska 9. avgust 2015.

Lista najboljih rezultata u bacanju kladiva — žene uredi

Ovo je lista 10 atletičarki koje su najdalje bacile kladivo, sa stanjem na dan 7 decembar 2023. godine.[5] (Napomena: neke atletičarke su više puta prebacila dužinu od 77,68 m. Prikazan je samo najbolji rezultat svake atletičarke.)

Rang Rezultat Ime Datum rođenja Država rođenja i
sadašnja država
Mesto Datum
1. 82,98 Anita Vlodarčik 8. avgust 1985.   Poljska Varšava, Poljska 28. avgust 2016.
2. 80,31 Diana Prajs 8. jun 1993.   SAD Judžin, SAD 26. jun 2021.
3. 80,17 Bruk Anderson 23. avgust 1995.   SAD Tuson, SAD 20. maj 2023.
4. 79,42 Beti Hajdler 14. oktobar 1983   Nemačka Hale, Nemačka 21. maj 2011.
5. 78,80 Tatjana Lisenko 9. oktobar 1983.   Sovjetski Savez
  Rusija
Moskva, Rusija 16. avgust 2013.
6. 78,69 Aksana Mjanjkova 28. mart 1982.   Sovjetski Savez
  Belorusija
Minsk, Belorusija 18. jul 2012.
7. 78,62 Kamrin Rodžeres 7. jun 1999.   Kanada Los Anđeles, SAD 26. maj 2023.
8. 78,00 Džani Kasanovoid 19. januar 1995.   SAD Tuson, SAD 21. maj 2022.
9. 77,78 Gven Beri 29. jun 1989.   SAD Hožov, Poljska 8. jun 2018.
10. 77,68 Ženg Vang 14. decembar 1987.   Kina Čengdu, Kina 29. mart 2014.

Rekordi muški uredi

(stanje 7. decembar 2023)

Rezultat Ime Datum rođenja Država Mesto Datum
SR 86,74 Jurij Sedih 11. jun 1955.   Sovjetski Savez
  Rusija
Štutgart, Nemačka 30. avgust 1986.
OR 84,80 Sergej Litvinov 23. januar 1958.   Sovjetski Savez
  Rusija
Seul Južna Koreja 26. septembar 1988.
ER 86,74 Jurij Sedih 11. jun 1955.   Sovjetski Savez
  Rusija
Štutgart, Nemačka 30. avgust 1986.
SAR 82,71 Rudi Vinkler 6. decembar 1994.   Sjedinjene Američke Države Judžin, SAD 20. jun 2021.
JAR 78,63 Vagner Hoze Alberto Domingos 26. mart 1983.   Argentina Celje, Slovenija 19. jun 2016.
AFR 81,27 Mostafa Elgamel
  1. oktobar 1988.
  Južna Afrika Kairo, Egipat 21. mart 2014.
AZR 84,86 Kodži Murofuši 8. oktobar 1974.   Japan Prag, Češka Republika 29. jun 2003.
OKR 79,29 Stjuart Randel 30. jun 1972.   Australija Varaždin, Hrvatska 6. jul 2002.
RS 67,93 Jovan Stranić 26. jun 2004.   Srbija
AK Vojvodina, Novi Sad
Ptuj, Slovenija 23. maj 2023.

Rekordi žene uredi

(stanje 7. decembar 2023)

Rezultat Ime Datum rođenja Država Mesto Datum
SR 82,98 Anita Vlodarčik 8. avgust 1985.   Poljska Varšava, Poljska 28. avgust 2016.
OR 82,29 Anita Vlodarčik 8. avgust 1985.   Poljska Rio, Brazil 15. avgust 2016.
ER 82,98 Anita Vlodarčik 8. avgust 1985.   Poljska Varšava, Poljska 28. avgust 2016.
SAR 80,31 Diana Prajs 8. jun 1993.   SAD Judžin, SAD 26. jun 2021.
JAR 73,74 Dženifer Dalgren 21. april 1984.   Argentina Buenos Ajres Brazil 10. april 2010.
AFR 75,49 Anete Neka Ečikunvoke 29. jul 1996.   Nigerija Tuson, SAD 22. maj 2021.
AZR 77,68 Ženg Vang 14. decembar 1987.   Kina Čengdu, Kina 29. mart 2014.
OKR 74,61 Loren Brus 23. mart 1997.   Novi Zeland Tuson, SAD 20. maj 2021.
RS 66,41 Sara Savatović 5. oktobar 1993.   Srbija
AK Novi Beograd
Ejms, SAD 15. maj 2015.

Legenda:

  • SR: svetski rekord
  • OR: olimpijski rekord
  • ER: evropski rekord
  • SAR: rekord Severne Amerike
  • JAR: rekord Južne Amerike
  • AFR: rekord Afrike
  • AZR: rekord Azije
  • OKR: rekord Okeanije
  • RS: rekord Srbije

Reference uredi

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 116. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Najbolji rezultati pre IAAF [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. jul 2007)
  3. ^ a b v Enciklopedija fizičke kulture JLZ Zagreb 1975
  4. ^ „Hammer Throw - men - senior - outdoor”. worldathletics.org. Pristupljeno 2023-12-07. 
  5. ^ „Hammer Throw - women - senior - outdoor”. worldathletics.org. Pristupljeno 2023-12-07. 

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi