Desrbizacija
Desrbizacija ili rasrbljivanje odnosno denacionalizacija Srba je proces pojedinačnog ili kolektivnog gubljenja etničkog, odnosno nacionalnog identiteta Srba.[1] Tokom istorije, desrbizacija je vršena u dva osnovna oblika: putem prevođenja pojedinaca ili grupa iz srpskog etničkog korpusa u etnički korpus nekog drugog naroda (na primer, desrbizacija putem mađarizacije), ili u obliku odvajanja delova srpskog naroda radi stvaranja posebnih nacija (na primer, desrbizacija putem crnogorizacije).
Istorija
urediTokom osmanske vladavine u srpskim zemljama, od kraja 14. do početka 20. veka, deo pravoslavnih Srba je, dobrovoljno ili prinudno, preveden na islam,[2] čime je otpočeo proces njihove akulturacije, koja je započinjala promenom vere, a nastavljala se prihvatanjem običaja svojstvenih drugoj kulturi.[3] Ovaj proces je bio posebno izražen na području Kosova i Metohije, gde je uporedo sa islamizacijom sprovođena i albanizacija.[4] Iako je deo islamizovanih Srba zadržao svest o srpskom poreklu i pripadnosti srpskom etničkom korpusu, vekovna akulturacija je tokom 19. i 20. veka, u vreme uspona nacionalnih pokreta, dovela do identitetskog otklona koji je nakon austrougarskog zaposedanja Bosne i Hercegovine (1878) upotrebljen kao sredstvo za sprovođenje posebnog političkog projekta u vidu stvaranja bošnjačke nacije.[5]
U južnim srpskim oblastima, nakon ukidanja Srpske patrijaršije (1766) došlo je do pokušaja helenizacije srpskih crkvenih ustanova od strane fanariota koji su upravljali Carigradskom patrijaršijom, što je u razdoblju od druge polovine 18. do početka 20. veka dovelo do mnogih loših posledica, prvenstveno nakon stvaranja Bugarske egzarhije, koja je postala sredstvo za sprovođenje desrbizacije i bugarizacije.[6] Intenzivna desrbizacija putem bugarizacije sprovođena je u istočnim i južnim srpskim oblastima za vreme bugarske okupacije tokom Prvog svetskog rata, u razdoblju od 1915. do 1918. godine, a zatim ponovo tokom Drugog svetskog rata, u razdoblju od 1941. do 1944. godine.[7]
U isto vreme, na područjima pod habzburškom vlašću, desrbizacija je od početka 16. do početka 20. veka takođe sprovođena putem preveravanja pravoslavnih Srba i njihovog preobraćivanja na rimokatoličku veru, usled čega je dolazilo do njihove postepene akulturacije i mađarizacije (u oblastima Ugarske), odosno hrvatizacije (u oblastima Hrvatske i Slavonije).[8] Jedan od najizrazitijih primera desrbizacije putem unijaćenja i hrvatizacije predstavlja odnarođivanje žumberačkih Srba.[9]
Politika desrbizacije, odnosno denacionalizacije Srba poprimila je genocidne razmere za vreme Drugog svetskog rata (1941-1945), kada je ustaški režim na području Nezavisne Države Hrvatske sprovodio antisrpsku politiku po kojoj je jednu trećinu Srba trebalo pobiti, drugu trećinu proterati, a preostalu trećinu pokatoličiti i pohrvatiti.[10] Radi što brže desrbizacije i pohrvaćivanja preostalih Srba, ustaški režim je početkom 1942. godine stvorio i takozvanu Hrvatsku pravoslavnu crkvu.[11] U isto vreme, na području Bačke i Baranje,[12] mađarske okupacione vlasti su sprovodile sličnu politiku denacionalizacije Srba, putem mađarizacije.[13]
Politika desrbizacije sprovođena je i na području Crne Gore, nakon okupacije u Drugom svetskom ratu (1941), kada su saradnici okupatora, predvođeni Sekulom Drljevićem, pokušali da stvore Nezavisnu Državu Crnu Goru kao kvazi-nacionalnu državu "crnogorskog" naroda.[14] Ista politika je nastavljena i za vreme komunističke vlasti u Jugoslaviji. U razdoblju između dva svetska rata, Kominterna se u svojim programskim dokumentima zalagala za razbijanje tadašnje Kraljevine Jugoslavije i stvaranje posebne crnogorske nacije, tako da je istovetan stav zauzela i Komunistička Partija Jugoslavije.[15] Glavni zagovornik desrbizacije u Crnoj Gori bio je crnogorski komunista Milovan Đilas, koji je odlučno zastupao stav o samobitnosti crnogorske nacije, u čemu su ga otvoreno podržavali Edvard Kardelj i Josip Broz Tito.[16] Nakon uspostavljanja komunističke vlasti (1944-1945) i stvaranja Narodne Republike Crne Gore kao federalne jedinice u sastavu nove Jugoslavije (1945), komunistički režim je ozvaničio posebnu crnogorsku naciju, čime je postavljena osnova za organizovano sprovođenje procesa desrbizacije i crnogorizacije.[17] Ideološku osnovu desrbizacije u Crnoj Gori postavio je Milovan Đilas, koji je u svojim programskim člancima iz prvih poratnih godina zastupao tezu o istorijskoj posebnosti "crnogorske" nacije.[18]
Slična politika je nakon Drugog svetskog rata sprovođena i na području novostvorene Narodne Republike Makedonije, gde je komunistički režim u sklopu antisrpske politike izazvao crkveni raskol, stvorivši posebnu Makedonsku pravoslavnu crkvu[19], i tako stvorio osnov za stvaranja makedonske nacije i dalju desrbozaciju prostora novoformirane Socijalističke Republike Makedonije.
U savremenom dobu, individualna desrbizacija je prisutna u srpskoj dijaspori, a ogleda se u postepenom gubljenju etničkog, odnosno nacionalnog identiteta putem akulturacije, odnosno postepenog prihvatanja stranih kulturnih i identitetskih obeležja. Postepena desrbizacija je u savremenom društvu dodatno podstaknuta procesom sveopšte globalizacije.[20]
Terminologija
urediU literaturi i publicistici na srpskom jeziku, pored pojma desrbizacija (ili desrbiziranje,[21] odnosno desrbizovanje),[22] u istovetnom značenju se upotrebljava i pojmam rasrbljivanje[1] (ili rasrbljavanje),[23] kao i izraz odnarođivanje Srba[9] (ili odnarođavanje Srba),[24] odnosno izraz denacionalizacija Srba[7] (ili denacionaliziranje Srba,[25] odnosno denacionalizovanje Srba).[26]
U literaturi i publicistici na stranim jezicima, pored engleskog pojma deserbisation, odnosno deserbization, takođe se uoptrebljavaju: na nemačkom jeziku - pojam deserbisierung,[27] na francuskom jeziku - pojam deserbisation,[28] na italijanskom jeziku - pojam deserbizzazione,[29] na španskom jeziku - pojam deserbización,[30] na ruskom jeziku - pojam: deserbizaciя,[31] na bugarskom jeziku - pojam: desъrbizaciя,[32] na hrvatskom jeziku - pojam desrbizacija,[33] a slični pojmovi se upotrebljavaju i u literaturi na drugim jezicima.
Vidi još
uredi- Srbofobija
- Srbizacija
- Akulturacija
- Kulturološka asimilacija
- Hrvatizacija
- Albanizacija
- Bugarizacija
- Mađarizacija
- Crnogorizacija
- Bošnjakizacija
- Bošnjački integralizam
- Bosanski integralizam
- Fanarioti
- Bugarska egzarhija
- Hrvatska pravoslavna crkva
- Makedonska pravoslavna crkva
- Crnogorska pravoslavna crkva (1993)
- Crnogorska pravoslavna crkva (2018)
Reference
uredi- ^ a b Čavoški 2011.
- ^ Selimović 2001, str. 163-181.
- ^ Selimović 2017, str. 119-138.
- ^ Radovanović 1998, str. 3-38.
- ^ Kraljačić 1987.
- ^ Šešum 2013, str. 73-103.
- ^ a b Rakić 1988, str. 55-59.
- ^ Gavrilović 1996b, str. 111-126.
- ^ a b Vukšić 2015.
- ^ Lukač 1988, str. 53-85.
- ^ Đurić 1989.
- ^ Mirnić 1967, str. 143-153.
- ^ Golubović 1987, str. 91-129.
- ^ Terzić 2000, str. 181-198. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFTerzić2000 (help)
- ^ Dimić 2001, str. 285.
- ^ Bojković 2012, str. 109-111.
- ^ Veljko Đurić-Mišina (2011): Rasrbljavanje Crne Gore i crnogorčenje Srba
- ^ Đilas 1945, str. 3.
- ^ Puzović 1999, str. 155-173.
- ^ Anđelković 2018, str. 87-106.
- ^ Kostić 1961, str. 11.
- ^ Bošković 2013, str. 53.
- ^ Brborić 2001, str. 122-123.
- ^ Dedijer 1987, str. 240.
- ^ Jovanović 1938, str. 94.
- ^ Stojančević 1978, str. 56.
- ^ Transit: Europäische Revue, VII-VIII, 1994, 84.
- ^ L'évolution de l'espace yougoslave
- ^ La Questione del Kosovo: Tesi di laurea di Storia Contemporanea - Università di Bergamo 2015, 8.
- ^ Voces peregrinas: Los ciudadanos como constructores de paz, Bogota 1996, str. 334
- ^ Alekseй Timofeev, Istoki kosovskoй dramы, Moskva 1999, p. 65.
- ^ Bъlgarski ezik: Organ na Instituta za bъlgarski ezik pri Bъlgarskata akademiя na naukite, t. 30 (1980), p. 128.
- ^ Mira Šuvar, "Vladimir Velebit - svjedok historije", Zagreb 2001, str. 407
Literatura
uredi- Aleksić, Budimir (2002). Crveno-Crna Gora: O unijaćenju i kroatizaciji Crne Gore nekad i sad. Nikšić: Omladinski intelektualni centar.
- Anđelković, Petar M. (2018). „Rasrbljavanje srpskog naroda i promena identiteta u globalizirajućem društvu” (PDF). Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini. 48 (2): 87—106.
- Bojković, Dušan (2012). „Milovan Đilas o nacionalnom i državnom pitanju Crne Gore” (PDF). Tokovi istorije: Časopis Instituta za noviju istoriju Srbije (1): 106—134.
- Bošković, Dragan B. (2013). „Kulturne posledice i ideološko-političko zaleđe ideje jugoslovenske književnosti u (južno)slovenskom kontekstu: Interkulturni i interliterarni odgovor” (PDF). Zbornik Matice srpske za slavistiku (83): 49—59.
- Brborić, Branislav (2001). S jezika na jezik: Sociolingvistički ogledi. Beograd: Centar za primenjenu lingvistiku.
- Vojinović, Rajo, ur. (2007). Ustavni genocid nad Srbima: Srpski narod u novom Ustavu Crne Gore: Zbornik radova. Podgorica: Srpsko narodno vijeće Crne Gore.
- Vojinović, Rajo, ur. (2008). Kako do zaštite identiteta srpskog naroda u Crnoj Gori: Zbornik radova (PDF). Podgorica: Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća.
- Vuksanović, Momčilo, ur. (2012). Zaštita identiteta srpskog naroda u Crnoj Gori: Zbornik radova. Podgorica: Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća.
- Vukšić, Dragan (2015). Žumberački uskoci: Unijaćenje i odnarođivanje. Zagreb: Srpsko narodno vijeće.
- Gavrilović, Slavko (1976). „Srbi u Ugarskoj i pitanje mađarizacije u prvoj polovini XIX veka”. Istorijski časopis. 23: 89—104.
- Gavrilović, Slavko (1995). „O unijaćenju i pokatoličavanju Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj (XIII-XIX vek)”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 3: 7—44.
- Gavrilović, Slavko (1996a). „Unijaćenje Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Baranji (XVI-XVIII vek)”. Srpski narod van granica današnje SR Jugoslavije od kraja XV veka do 1914. godine. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 37—47.
- Gavrilović, Slavko (1996b). „Problem unijaćenja i kroatizacije Srba”. Republika Srpska Krajina. Topusko-Knin-Beograd: Srpsko kulturno društvo "Sava Mrkalj", Srpsko kulturno društvo "Zora", Radnička štampa. str. 111—126.
- Gavrilović, Vladan (2012). „Primeri unijaćenja srpskog naroda u Hrvatskoj do kraja XVIII veka” (PDF). Srpske studije. 3: 207—218. Arhivirano iz originala (PDF) 06. 05. 2019. g. Pristupljeno 25. 01. 2019.
- Golubović, Zvonimir (1987). „Denacionalizatorska politika mađarskog fašističkog okupatora u Bačkoj - prisilno iseljavanje i logorisanje - naseljavanje Bačke Mađarima iz drugih krajeva”. Zbornik Matice srpske za istoriju. 36: 91—129.
- Dedijer, Vladimir (1987). Vatikan i Jasenovac: Dokumenti. Beograd: Rad.
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Đilas, Milovan (1945). „O crnogorskom nacionalnom pitanju”. Borba. 10 (106): 3.
- Đurić, Veljko Đ. (1989). Ustaše i pravoslavlje: Hrvatska pravoslavna crkva. Beograd.
- Jovanović, Batrić (2003). Rasrbljivanje Crnogoraca: Staljinov i Titov zločin. Beograd: Srpska školska knjiga.
- Jovanović, Batrić (2005). Rasrbljivanje Crnogoraca od Staljina i Tita do Dukljana: Duhovni genocid. Podgorica: Vijeće narodnih skupština Crne Gore.
- Jovanović, Slobodan (1938). Diplomatska istorija Nove Evrope 1918-1938. Knj. 1. Beograd: Planeta.
- Kostić, Lazo M. (1961). O srpskom karakteru Boke Kotorske. Cirih.
- Kraljačić, Tomislav (1987). Kalajev režim u Bosni i Hercegovini (1882-1903). Sarajevo: Veselin Masleša.
- Lilić, Borislava (1993). „Bugarska egzarhija u Nišavskoj eparhiji”. Leskovački zbornik (33): 181—187.
- Lukač, Dušan (1988). „Denacionalizacija, iseljavanje i genocid na Balkanu u toku Drugog svetskog rata” (PDF). Istorija 20. veka: Časopis Instituta za savremenu istoriju. 6 (1-2): 53—85.
- Lutovac, Zoran (2015). Srpski identitet u Crnoj Gori (PDF). Beograd: Institut društvenih nauka. Arhivirano iz originala (PDF) 01. 11. 2018. g. Pristupljeno 02. 11. 2018.
- Milosavljević, Petar (2004). „Enciklopedijsko rasrbljivanje Srema”. Letopis Matice srpske. 473 (6): 998—1008.
- Mirnić, Josip (1967). „Denacionalizatorska politika mađarskog okupatora u jugoslovenskim zemljama 1941”. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. 10: 143—153.
- Nedeljković, Slaviša (2013). „Kosovo i Metohija u planovima bugarske propagande (1870-1878)” (PDF). Srpske studije. 4: 61—72. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 01. 2019. g. Pristupljeno 25. 01. 2019.
- Puzović, Predrag (1999). „Raskol u Srpskoj pravoslavnoj crkvi - makedonsko crkveno pitanje”. Vardarski zbornik. 1: 155—173.
- Radovanović, Milovan (1998). „Desrbizacija i albanizacija kosovo-metohijske Stare Srbije”. Arhiv za pravne i društvene nauke. 84 (3): 3—38.
- Rakić, Hranislav (1988). „Bugarski program denacionalizacije srpskog življa u prvom i Drugom svetskom ratu”. Leskovački zbornik. 28: 55—59.
- Selimović, Salih (2001). „Srbi muslimani i njihova denacionalizacija” (PDF). Glasnik Zavičajnog muzeja. Pljevlja. 2: 163—181.
- Selimović, Salih (2017). „Muslimani srpskog porekla i njihova denacionalizacija”. Srpska slobodarska misao. 18 (102): 119—138.
- Stepić, Milomir (2005). „Kosovsko-metohijska karika rasrbljivanja Balkana: Mogući epilog i njegove geopolitičke posledice”. Glasnik Srpskog geografskog društva. 85 (1): 187—198.
- Stepić, Milomir (2014). „Vek rasrbljivanja Balkana - geopolitički uzroci i posledice” (PDF). Politička revija. 41 (3): 1—23. Arhivirano iz originala (PDF) 11. 04. 2016. g. Pristupljeno 16. 02. 2018.
- Stojančević, Vladimir (1978). „Odnosi između Srbije i Bugarske od Sanstefanskog do Berlinskog ugovora: Problemi, kontroverze, međusobne pretenzije”. Zbornik Matice srpske za istoriju. 18: 51—64.
- Subotić, Momčilo (2009). „Otimanje Kosmeta u procesu rasrbljivanja Balkana” (PDF). Nacionalni interes: Časopis za nacionalna i državna pitanja. 5 (3): 49—71. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 02. 2015. g. Pristupljeno 16. 02. 2018.
- Terzić, Slavenko (2000). „Ideološki koreni crnogorske nacije i nastanak crnogorskog separatizma”. Srpska slobodarska misao. 1 (1): 181—198.
- Čavoški, Kosta (2011). Rasrbljivanje. Novi Sad: Orpheus.
- Šešum, Uroš (2013). „Društvo protiv Srba 1897-1902: Metodi i mere bugarske diplomatije, Egzarhije i Bugarsko-makedonsko-odrinske revolucionarne organizacije protiv širenja srpskog uticaja u Južnoj Staroj Srbiji i Makedoniji 1897-1902” (PDF). Srpske studije. 4: 73—103. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 01. 2019. g. Pristupljeno 25. 01. 2019.
- Wachtel, Andrew B. (2004). „How to Use a Classic: Petar Petrović-Njegoš in the Twentieth Century”. Ideologies and National Identities: The Case of Twentieth-Century Southeastern Europe. Budapest: Central European University Press. str. 131—153.
Spoljašnje veze
uredi- Terzić, Slavenko (2000). „Ideološki koreni crnogorske nacije i crnogorskog separatizma”.
- Politika (2008): Novica Đurić, Crnogorizacija srpskog jezika
- Vreme (2009): Rasrbljavanje regiona
- Veljko Đurić-Mišina (2011): Rasrbljavanje Crne Gore i crnogorčenje Srba
- Biljana Živković (2013): Rasrbljavanje - cilj jezikotvoraca
- Politika (2017): Savo Štrbac, O „Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi”
- Miroslav Zdravković (2018): Ekonomsko rasrbljivanje Crne Gore