Žarko Ruvidić (Leskovac, 27. maj 1880Beograd, 23. decembar 1947) bio je srpski lekar internista, sanitetski general, načelnik Sanitetskog odeljenja Ministarstva vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije od 1936. do 1940. godine.

Žarko Ruvidić
Dr Žarko Ruvidić
Lični podaci
Datum rođenja(1880-05-27)27. maj 1880.
Mesto rođenjaLeskovac, Kneževina Srbija
Datum smrti23. decembar 1947.(1947-12-23) (67 god.)
Mesto smrtiBeograd, FNR Jugoslavija
ObrazovanjeMedicinski fakultet u Beču
Porodica
DecaRajko Ruvidić
Vojna karijera
Služba19051940.
1941.
VojskaKraljevina Srbija
Kraljevina SHS
Čin Sanitetski general[a]
JedinicaJugoslovenska divizija
Učešće u ratovimaPrvi balkanski rat,
Drugi balkanski rat,
Prvi svetski rat,
Drugi svetski rat
Odlikovanja Orden Jugoslovenske krune II reda
Orden Svetog Save II reda

Život i rad uredi

Žarko Ruvidić rođen je u Leskovcu 27. maja 1880. godine.[1] Osnovnu školu završio je u Šapcu. Prvu Beogradsku gimnaziju završio je 1898. godine. Nakon završene srednje škole studije medicine započeo je na Medicinskom fakultetu u Gracu, a nastavio u Beču, gde je i diplomirao 1904. godine, kao vojni pitomac. Specijalizirao je internu medicinu.[2] Prvih dana januara 1905. godine stupa u vojnu službu kao sanitetski poručnik, najpre kao pukovski lekar 6. pešadijskog puka u Beogradu. Krajem septembra 1906. godine odlazi u Požegu gde je postavljen za trupnog lekara garnizona i upravnika ambulante.[3] Kao trupni lekar imao je priliku da upozna život vojske i problematiku trupne sanitetske službe. Specijalizirao je internu medicinu u Beču 1909-1910. godine kod profesora Eduarda fon Nojsera i posebno se bavio tuberkulozom.[4]

 
Žarko Ruvidić kao sanitetski brigadni general 1925. godine.

U Balkanski ratovima bio je pukovski lekar 12. puka, šef Unutrašnjeg odeljenja Vojne bolnice u Skoplju.[5] U Prvom svetskom ratu 1914. bio je referent saniteta i komandir bolničke čete Drinske divizije. Preboleo je pegavac 1915. godine, prešao preko Albanije. Na Solunskom frontu uspešno je organizovao evakuaciju i zbrinjavanje ranjenika u toku Kajmakčalanske bitke.[5] Od 1917-1918. bio je šef Unutrašnjeg odeljenja i upravnik Vojne bolnice Prestonaslednik Aleksandar u Solunu.[1] Pred ofanzivu 1918. godine postavljen je za referenta saniteta Jugoslovenske divizije. Posle rata 1919. godine postavljen je za upravnika Sarajevske vojne bolnice, koja postaje bolnica II armijske oblasti. Dr Žarko Ruvidić je bio lični lekar vojvode Živojina Mišića i nalazio se njegovoj pratnji na lečenju u Francuskoj 1920. godine.[1] U periodu od oktobra 1921. godine do avgusta 1927. godine bio je šef internog odeljenja Stalne vojne bolnice I armijske oblasti i stalni član Vojno–sanitetskog komiteta pored redovne dužnosti.[1] Aleksandar I Karađorđević 1. decembra 1925. godine, a na predlog Ministra Vojske i Mornarice unapređuje dr Žarka Ruvidića u čin sanitetskog brigadnog generala.[6] Od avgusta 1927. godine do maja 1928. godine bio je načelnik Sanitetskog odeljenja V armijske oblasti u Nišu. Od maja 1928. godine ponovo postaje šef internog odeljenja Stalne vojne bolnice I armijske oblasti. Juna 1930. godine potvrđen na istoj dužnosti šefa internog odeljenja sada Glavne vojne bolnice koja je bila preimenovana Stalna vojna bolnica. Novembra 1932. godine postaje šef novoformiranog I internog odeljenja Glavne vojne bolnice. Na toj dužnosti ostaje do avgusta 1934. godine kada je postavljen za pomoćnika načelnika Sanitetskog odeljenja od Ministarstva Vojske i Mornarice.[1] 13. marta 1936. godine postavljen je za načelnika Sanitetskog odeljenja Ministarstva Vojske i Mornarice.[7] Petar II Karađorđević na predlog Ministra Vojske i Mornarice 6. septembra 1936. godine unapredio ga je i čin sanitetskog generala.[8] Na toj dužnosti je ostao do 28. septembra 1940. godine kada je stavljen na raspolaganje. Penzionisan je poslednjeg dana 1940. a reaktiviran je na istom položaju par meseci kasnije tokom 1941. godine. U Aprilskom ratu nije zarobljen i okupaciju je proveo u Beogradu.

Bio je dugogodišnji član i predsednik Glavnog sanitetskog saveza, član GO i predsednik Sanitetske sekcije Društva Crvenog krsta Jugoslavije, predsednik i nastavnik Škole za nudilje, delegat Jugoslavije na diplomatskoj konferenciji u Ženevi 1929. godine na kojoj je doneta Ženevska konvencija za poboljšanje sudbine ranjenika i bolesnika u vojskama u ratu.[5] Bio je aktivni učesnik na brojnim kongresima i drugim skupovima vojne medicine, Crvenog krsta i drugih stručnih skupova u zemlji i inostranstvu; bio je član uprave Lekarske komore, predsednik srpske i jugoslovenske Lige protiv tuberkuloze, jedan od osnivača Jugoslovenskog fiziološkog društva, potpredsednik Društva lekara BiH, aktivno je učestvovao i njihovom radu.[9] Bio je aktivan član Srpskog lekarskog društva i njegovih sekcija.

Kao načelnik vojnog saniteta doprineo je reorganizaciji sanitetske službe donošenjem nove Ratne sanitetske službe u vojsci, Sanitetske službe u miru, Uredbe o suzbijanju tuberkuloze u vojsci.[9] Osnovao je Fond za suzbijanje tuberkuloze, obnovio Internat vojnih pitomaca za obezbeđenje lekarskog kadra u vojnom sanitetu.

Napisao je veliki broj stručnih i naučnih radova koji su izlazili i Srpskom arhivu, Vojno-medicinskom glasniku, Medicinskom pregledu, Fiziološkom glasniku, Ratniku i u pojedinim manjim časopisima. Svi ovi radovi i članci uglavnom su raspravljali probleme respiratorne i kardio-vaskularne patologije, a iznosili su njegova iskustva iz vojne medicine i vojno-medicinske organizacije u ratovima, tako da predstavljaju dragocen prilog za istoriju našeg saniteta.[4]

Za svoju dugu i savesnu službu odlikovan brojnim visokim domaćim i stranim odlikovanjima. Bio je oženjen i imao je jednog sina.

Preminuo je nakon Drugog svetskog rata, 23. decembra 1947.[1] Sahranjen je na Novom groblju.

Odlikovanja uredi

Domaća odlikovanja uredi

Inostrana odlikovanja uredi

Dobitnik je i armijske pohvale za uspešnu evakuaciju ranjenika u Kajmakčalanskoj bici

Bibliografija uredi

  1. Ruvidić Ž., Epidemija skrobuta u Srpskoj vojsci 1915 i 1917, od d-ra Ruvidić Žarka, referenta saniteta Drinske divizije, S.N. na Krfu 1918. br. 98.
  2. Ruvidić Ž., Epidemija skrobuta u Srpskoj vojsci 1917, S.N. na Krfu, 1918.
  3. Ruvidić Ž., d-r, Ogromni dlakavi neaevus pigmentosus, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, XIII, god. (1907). str. 145.
  4. Ruvidić Ž., S. A. XII, 1906, 22 ; XIV, 1908, 119.
  5. Ruvidić Ž. M., Iz II med. Klinike u Beču, šef dvorski savetnik v. Neusser. Pogled na savremenu dijagnostiku i terapiju plućne tuberkuloze od sanitetskog kapetana d-ra Ruvidić Ž.. Predavanje održano na III redovnom sastanku Srp. Lekarskog Društva 23. oktobra 1910. godine, u Beogradu. Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, XVII, god. 1911, br. 1. str. 97.
  6. Ruvidić Ž., Epidemija influence 1921/22 god. Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, XXV, god. 1923, br. 5. str. 223.
  7. Ruvidić Ž., Lečenje malarije, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, XXVI, god. 1924, br. 8. str. 327.
  8. Ruvidić Ž., Epidemija mrasa i influence u I arm. Vojnoj bolnici 1924. god., Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, XXVI, god. 1924, br. 6. str. 267.
  9. Ruvidić Ž., Borba protiv malarije u vojsci, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, XLII, god. 1940, br. 9. str. 385.
  10. Ruvidić Ž., Tuberkuloza u vojsci, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, XXXI, god. 1929, br. 10. str. 867.
  11. Ruvidić Ž., Jedan slučaj kongenitalnog viciuma srca, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, XXV, god. 1923, br. 3. str. 138.
  12. Ruvidić Ž., Jedan slučaj stranog tela u jednjaku, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, XXIV, god. 1922, br. 2-3. str. 114.
  13. Ruvidić Ž., Evakuacija ranjenika pri zauzeću Kajmakčalana 1916. god., Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva, XXIV, god. 1922, br. 4-5. str. 239.
  14. Ruvidić Ž., Malarija u vojsci i njeno suzbijanje, Beograd : Vojno-sanitetski glasnik, 1938 (Beograd : Dom)
  15. Ruvidić Ž. i Pavlović V., O pneumotoraksu, Beograd : Vojno-sanitetski glasnik, 1931 (Beograd : Štamparska radionica Ministarstva Vojske i Mornarice)
  16. Ruvidić Ž., Autoregulacija krvnog pritiska i njeni poremećaji, Beograd : Štamparska radionica Ministarstva Vojske i Mornarice. (1935). str. 57 sa 20 crt. i tabelama
  17. Dr Jarko M. Rouviditch. Le désencombrement des Hôpitaux Militaires en temps de paix. str. 13. Extrait: Bulletin International des Services de Santé des Armées de Terre, der Mer et de ľAir. №1.-Janvier 1940.
  18. Ruvidić Ž., Istorija sanitetskih jedinica i ustanova Drinske divizije II poziva. – Beograd. Štamparija Živka Madžarevića (1940). str. 16. Posebni otisak: Vojno-sanitetski glasnik №3, 1940.
  19. Ruvidić Ž., Izbor meta za lečilište za tuberkulozna vojna lica. - Beograd : Štamparska radionica Ministarstva Vojske i Mornarice. (1934). str. 18 sa 5 sl. Posebni otisak: Vojno-sanitetski glasnik №1, 1934.
  20. Ruvidić Ž., Jedan slučaj paralizedesnog gornjeg i donjeg ekstremiteta posle antirabične vakcine. - Beograd : Štamparska radionica Ministarstva Vojske i Mornarice. 1933. Str 6. Posebni otisak: Vojno-sanitetski glasnik №1, 1933.
  21. Dr Ž.M. Ruvidić. Jedanaest godina rada Unutrašnjeg odeljenja Glavne vojne bolnice – 1922 do 1932 god. Zaključno. – Beograd. Štamparska radionica Ministarstva Vojske i Mornarice. (1934). str. 55 sa tab. + 3 pril. Sa crt. i dijagr., Vojno-sanitetski glasnik №3, 1934.
  22. Dr Ž.M. Ruvidić. Jedanaest godina rada Unutrašnjeg odeljenja Glavne vojne bolnice – 1922 do 1932 god. Zaključno. – Beograd. Štamparska radionica Ministarstva Vojske i Mornarice. (1934). str. 55 sa tab. + 3 pril. Sa crt. i dijagr., Vojno-sanitetski glasnik №3, 1934.
  23. Dr Žarko M. Ruvidić. Malarija – nastupna ili barska groznica. Malaria, Febris intermittens. – (Beograd. ). (1932). str. 11. sa 10 sl. Odlomak iz knjige „Zarazne bolesti u vojsci“.
  24. Dr Ruvidić Žarko: Povećan krvni pritisak – Hypertonia – Beograd. Štamparska radionica Ministarstva Vojske i Mornarice. 1932. Str 14 sa dijagr. Posebni otisak: Vojno-sanitetski glasnik №3, 1932.

Unapređenje u činove uredi

Pitomac
Kaplar[Note 1]
Pitomac
Podnarednik[Note 1]
Pitomac
Narednik[Note 1]
Potporučnik[b] Poručnik Kapetan Druge klase
           
Nije unapređen Nije unapređen Nije unapređen Nije unapređen 28. januar 1905. 1910.
Kapetan Prve klase Major Potpukovnik Pukovnik Brigadni
general
Sanitetski
general
[v]
               
1912. 1914. 1916. 1921. 1. decembar 1925. 6. septembar 1936.

Napomene uredi

  1. ^ a b v Sanitetski oficiri nisu pohađali Vojnu akademiju već su aktivirani po završetku civilnih medicinskih fakulteta.
  1. ^ Rang divizijskog generala u stručnim službama izostavljana je u formacija divizija.
  2. ^ Aktiviran kao sanitetski poručnik.
  3. ^ U stručnim službama uz čin general dodavan je naziv službe.

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ Bjelajac M., Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918-1941. : studija o vojnoj eliti i biografski leksikon, Beograd : Institut za noviju istoriju Srbije : Dobra, 2004 (Beograd : Kolorgraf). str. 266.
  2. ^ Stanojević Vladimir, Istorija srpskog vojnog saniteta = (L'histoire du service de santé de l'armée serbe) / napisao Vlad. Stanojević. Naše ratno sanitetsko iskustvo = (Notre expériece du service de santé pendant la guerre) / prikupio, sredio za štampu i izdao Vlad. Stanojević, [Ponovo štampano i dopunjeno izd.] / priredili Miroslav Jovanović, Miroslav Perišić, Beograd : Vojnoizdavački i novinski centar, 1992 (Beograd : Vojna štamparija). str. 897.
  3. ^ Službeni vojni list, broj 27, od 3.10. (1906). str. 575-576.
  4. ^ a b Dr Jovanović Radmilo, Dr Žarko M. Ruvidić (1880-1947), Nekrolozi, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo : časopis Srpskog lekarskog društva = Archives Serbes de médecine générale : organe de la Soćiété médicale Serbe = Serbian Archives of Medicine : Journal of the Serbian Medical Society, vol. 46, godina 1948, sveska 4. str. 391.
  5. ^ a b v Milanović M., Poznati srpski lekari : biografski leksikon, Beograd ; Toronto : M. Milanović =Belgrade ; Toronto : M. Milanović, 2005 (Beograd : Vojna štamparija =Belgrade : Vojna štamparija). str. 747.
  6. ^ Službeni vojni list, broj 54, od 1.12. (1925). str. 1945-1946.
  7. ^ Službeni vojni list, broj 10, od 23.3. (1936). str. 505-506.
  8. ^ Službeni vojni list, broj 33, od 6.9. (1936). str. 1801-1802.
  9. ^ a b Milanović M., Poznati srpski lekari : biografski leksikon, Beograd ; Toronto : M. Milanović =Belgrade ; Toronto : M. Milanović, 2005 (Beograd : Vojna štamparija =Belgrade : Vojna štamparija). str. 748.

Literatura uredi

  • Srpsko lekarsko društvo, Spomenica 1872-1972, Beograd : Srpsko lekarsko društvo, 1972 (Kragujevac : "Nikola Nikolić"). str. 204.
  • Stanojević S., Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka. Knj. 3, N-R, Zagreb : Bibliografski zavod, 1928 (Zagreb : Narodne novine). str. 1012.
  • Jevremović R. Bibliografija srpske zdravstvene književnosti : 1757-1918, Beograd : Srpsko lekarsko društvo, 1947 (Beograd : Jugoslovensko štamparsko preduzeće), Biblioteka Srpskog lekarskog društva ; 1.
  1. Bibliografija Srpskog arhiva : 1918-1941, Beograd : [b. i.], 1948 ([b. m. : b. i.]) Biblioteka Srpskog lekarskog društva ; 2.
  2. Živanov M., Srpska bibliografija : knjige : 1868-1944. Knj. 16, Ri – Sreć, Beograd : Narodna biblioteka Srbije, 2004 (Subotica : Birografika)
  3. Nedok A., Popović B., Srpski vojni sanitet 1914—1915. godine, Beograd : Ministarstvo odbrane Republike Srbije, Uprava za vojno zdravstvo : Akademija medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva, 2010. (Beograd : Vojna štamparija)
  4. Nedok A., Dimitrijević B., Srpski vojni sanitet u 1916. godini, Beograd : Akademija medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva, 2007. (Beograd : "Filip Višnjić")

Spoljašnje veze uredi