Vizni režim Šengenske zone

Vizni režim Šengenske zone predstavlja osnovnu politiku Evropske unije u pogledu zahteva za ulazak stranaca na njenu teritoriju. Vizni režim definisan je „Uredbom 539/2001” Saveta Evropske unije, odnosno njenim aneksima.

Vizni režim Šengenske zone tiče se kretanja stranaca u Šengenskoj zoni, uključujući Bugarsku, Kipar, Rumuniju i Hrvatsku. Vizni režim Šengenske zone primenjuju i države članice Evropskog ekonomskog prostora — Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska. Jedinstvena zona prostire se de fakto i na Vatikan, Monako i San Marino.

Izuzetak u odnosu na vizni režim Šengenske zone predstavljaju vizne politike država Zajedničkog područja putovanja — Irske i Ujedinjenog Kraljevstva kao i posebna pravila za putovanja u Specijalne teritorije Evropske unije.

Odredbe viznog režima ne primenjuju se na državljane EU i državljane država članica EEP i Švajcarske. Na njih se odnosi „Direktiva 2004/38” o slobodi kretanja.

Mapa vizne politike uredi

 
Vizni režim Šengenske zone
  Države članice Šengenske zone
  Druge države članice EU koje primenjuju istu viznu politiku koje su u obavezi da pristupe Šengenskoj zoni kada budu ispunile uslove.
  Države članice EU koje vode nezavisnu viznu politiku
  Nije potrebna viza do 90 dana, sa određenim izuzecima)
  Viza potrebna za ulazak na teritoriju Šengenske zone
  Viza potrebna i za tranzit preko aerodroma u Šengenskoj zoni
  Nepoznato

Bezvizni režim uredi

Nosioci običnih pasoša sledećih država i teritorija nisu u obavezi da pribave vizu za Šengensku zonu za boravak do 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana koji podrazumeva uzimanje u obzir perioda od 180 dana koji prethodi svakom danu boravka (ako drugačije nije napomenuto):[1]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi