Zlot (Bor)

насељено место у Србији

Zlot je naseljeno mesto grada Bora u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 2.675 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 3.299 stanovnika)[1] što ga čini najvećim selom u Timočkoj Krajini.[2]

Zlot
Panorama sela
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
GradBor
Stanovništvo
 — 2022.Pad 2.675
 — gustina11,64 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 00′ 21″ S; 21° 59′ 05″ I / 44.005833° S; 21.984666° I / 44.005833; 21.984666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina265 m
Najviši vrhVelika Tresta, 1.284 m
Površina229,867 km2
Zlot na karti Srbije
Zlot
Zlot
Zlot na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19215
Pozivni broj030
Registarska oznakaBO

Etimologija uredi

O imenu Zlota postoji uverenje kod ovdanašnjeg življa da je ono u vezi sa sa doseljivanjem iz Poljske. Ovo verovanje se povezuje sa imenom poljske valute - zlot, a potkrepljuje se nalazom veće količine novca Žigmunda II – „kralja poljskog“, u ataru zaseoka Manastirište, koji se smatra prapostojbinom Zlota, baš kao i zaselak Selište.

Postoji i drugo mišljenje o imenu sela. Njega beleži Milan Đ. Milićević u „Kneževini Srbiji: „Zloćani znaju i sad odakle su se doselili. Jedni su, vele, došli sa Almaša, a drugi iz Balčice u Erdelju. Kažu da je jedan od tih prvih doseljenika kupio njivu za zolotu (30 para), pa je od toga ostalo ime selu Zlot, premda Vlasi ovo ime upravo izgovaraju - Zglot“

Geografija uredi

 
Lazarev kanjon

Zlot se nalazi u podnožju planine Malinik (1.158 m), u dolini Zlotske reke koja je najveća pritoka Crnog Timoka. Atar sela se na zapadu graniči sa atarima sela Jelovac i Strmosten, na jugu sa Podgorcem, na jugoistoku sa Sumrakovcem i Šarbanovcem, na istoku sa Brestovcem i na severu sa atarom Žagubice. Reljef je pretežno brdsko-planinski sa najvišom nadmorskom visinom koja dostiže 1.284 m (Velika Tresta).

Zlot je najveće selo u Timočkoj Krajini po površini i po broju stanovnika sa 2.675 stanovnika.[2] Severozapadno od centra sela nalaze se Zlotske pećine od kojih se izdvaja Lazareva pećina koja je najduža u Srbiji. Takođe, u blizini se nalazi i Lazarev kanjon koji je zaštićen kao spomenik prirode. Najbliži gradovi su Boljevac i Bor.

Selo se deli na: Munće (planina) i K'mp (polje). Na planini nema stalnog stanovništva već tu postoje bačije gde se zajednički napasuje stoka. Selo je razbijenog tipa sa velikim brojem zaseoka koji meštani nazivaju reonima. Centar sela je podeljen na Prvi, Drugi, Treći i Četvrti reon, a u ostatku atara se nalazi 20 reona:[3]

  • Dubrava
  • Manastirište
  • Krov
  • Prevalje
  • Ogrez
  • Devesel
  • Galonja
  • Zlaća
  • Beljevina
  • Selište
  • Gornja Stopanja
  • Donja Stopanja
  • Smolnica
  • Krlinac
  • Oblež
  • Kobila
  • Tilva
  • Dosu Banji (Banjski osoj)
  • Valja ku Frasenj (VKF, Jasenova dolina)
  • Šetaće

Lazareva pećina uredi

 
Lazareva pećina

Lazareva pećina se nalazi u istočnoj podgorini Kučaja. Od Zlota je udaljena 3 km. Ulaz u pećinu je na nadmorskoj visini od 291 m i nalazi se na levoj strani reke Valja Mikulj. Pećina je deo velikog broja speleološih objekata koji su zajedno sa ovom pećinom poznati i pod nazivom Zlotske pećine. Od ovih pećina Lazareva je najpoznatija i turistički najranije uređena – turističko uređenje pećine otpočelo je 1953. godine, a turistička staza je duga 800 m.

Prva ispitivanja Lazareve pećine je izvršio Feliks Hofman 1882. godine. Sedam godina posle Hofmana, speleološka istraživanja objavio je i Jovan Cvijić. Pećinu je izgradila podzemna reka koja i dalje prolazi kroz nju. Ukupna dužina ispitanih kanala Lazareve pećine je 9818 m, a procenjena dužina pećinskih kanala prelazi 10 km. Ukupna površina pećine je 9907 m². Procenjuje se da zapremina pećinskih prostorija iznosi više 52.000 m³.

Lazareva pećina proglašena je prirodnom retkošću i zaštićena kao spomenik prirode od 1949. godine. Zavod za zaštitu prirode Srbije proglasio je 2005. godine Lazarevu pećinu objektom geonasleđa Srbije. Lazareva pećina nalazi se na teritoriji spomenika prirode Lazarev kanjon.

Istorija uredi

Prvi podaci o Zlotu potiču iz vremena austrijske okupacije severne Srbije od 1718. do 1739. Na karti iz tog perioda ucrtano je mesto Sladsche za koje se smatra da je zlotski zaselak Zlaća i reka Sglat Bach odnosno Zlotska reka, međutim ne spominje se i samo naselje (Sglat) na Zlotskoj reci pa se pretpostavlja da u tom periodu naselja nije ni bilo. Prema predanju, krajem 17. i početkom 18. veka ovaj kraj je bio pust. Zbog velikog nasilja u Transilvaniji (Erdelj), u ovaj kraj su došli hajduci koji su sedam godina hajdukovali, a kada su dobro upoznali zemlju vraćali bi se sa svojim porodicama. Među tim hajducima najpoznatiji je bio hajduk Pičika. U tom periodu Zlot su nastanile sledeće porodice: Ursulješći (zaseok Selište), Glavašonji (zaseok Zlaća), Morkotenji (zaseok Prevalje) i Avramonji (zaseok Kobila). Iz Almaša su došli i Fironji, Dobromir, Zojkesko itd. Prema tom predanju zaseoci (salaši) su stariji od samog sela, a samo selo je obrazovano kasnije.[4]

Vuk Karadžić pominje Zlot 1828. godine u zabavniku „Danica” među selima Crne Reke koja su se tada nalazila pod turskom upravom. Od 1844. godine postoje kontinuirani podaci o Zlotu u statističkim državnim podacima. Tada se u „Konškribcionom protokolu načelstva okružja crnorečkoga” spominje da Zlot ima 364 kuća i 2.125 stanovnika. Zlot i druga naselja Crne Reke od turske vlasti bila su oslobođena 1833. godine pripajanjem Kneževini Srbiji.[5]

 
Đeneralšabna karta okoline Zlota iz 1894.

1837. godine u Zlotu je izgrađena osnovna škola, prva u borskom kraju. U njoj su se školovala samo muška deca, a od 1871. i ženska. Crkva Svetog proroka Ilije u Zlotu je izgrađena 1837. godine, kad i škola.[6] Tokom celog 19. veka i u prvoj polovini 20. veka selo je pripadalo Boljevačkom srezu Crnorečkog okruga. Između dva svetska rata, Zlot je imao status varošice.[5]

Nemci su u septembru 1941. godine potpuno spalili sela Podgorac i Zlot, što je bila osveta za partizansko uništenje rudnika Rtanj i ometanje saobraćaja uništavanjem mostova i železničkih pruga. Prvo su sela bombardovali iz vazduha, srušivši u Zlotu jednu kuću. Još 8. septembra Nemci su zaposeli položaje iznad Brestovačke Banje, na Tilva Njagri i Kobili, i spalili nekoliko zlotskih pojata. Za ovu operaciju je nemačka komanda angažovala oko 30 kamiona i bornih kola, te 700 vojnika iz Niša, Zaječara i Bora naoružanih automatima. Glavno naoružanje je bilo 7 topova i preko 30 teških mitraljeza. Oko 15 časova 9. septembra, nakon što je čitavi Podgorac spaljen, Nemci su se sa oko 50 vezanih muškaraca uputili u Zlot. U međuvremenu, još pre podne, njihove snage sa položaja kod Brestovačke Banje su blokirale naselje i pohvatale i stavile pod jaku stražu preko 100 seljaka. Istog dana nemački vojnici su u Zlotu spalili oko 30 kuća, a preko noći sproveli sve preostale mere bezbednosti i zastrašivanja. Posle mitraljeske pucnjave u kuće i staje upadali su nemački vojnici sa naramcima slame kojom su punili sve prostorije. Zatim bi ubacivali zapaljive bombe, a ukućane gurali u kuće zahvaćene vatrom i zatvarali vrata za njima. Seksualno su zlostavljali devojke i majke i bacali ih u zgarišta. 10. septembra i ovo je selo uništeno. U oba sela, Podgorcu i Zlotu, izgorele su 853 kuće i druge građevine, te velike količine ljudske i stočne hrane. Po paljevini sela Nemci su oterali u Bor i zatvorili 150 Zloćana i Podgorčana. Posle dva dana od njih su izdvojili 22, po 11 iz svakog sela, i streljali ih na pijaci u Boljevcu.[7]

Demografija uredi

Prema podacima sa poslednjeg popisa iz 2022. u Zlotu je živelo 2.675 stanovnika što je za 624 manje (-18,91%) u odnosu na prethodni popis 2011. kada je bilo 3.299 stanovnika.[1] U naselju Zlot živi 2.257 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 46,21 godina (44,51 kod muškaraca i 47,90 kod žena).[2]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 956 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,80,[8] a prema podacima sa popisa iz 2002. u naselju ima 1129 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,33. Većinu stanovništva čine Vlasi koji čine 42,58% i Srbi koji čine 47,67%.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 5.465
1953. 5.661
1961. 5.538
1971. 5.233
1981. 4.918
1991. 4.280 4.247
2002. 3.757 3.836
2011. 3.299
2022. 2.675
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[9]
Srbi
  
1.791 47,67%
Vlasi
  
1.600 42,58%
Rumuni
  
6 0,15%
Albanci
  
5 0,13%
Crnogorci
  
4 0,10%
Jugosloveni
  
4 0,10%
Nemci
  
3 0,07%
Makedonci
  
2 0,05%
Goranci
  
2 0,05%
Hrvati
  
1 0,02%
Muslimani
  
1 0,02%
Mađari
  
1 0,02%
nepoznato
  
123 3,27%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Kultura uredi

U selu postoji biblioteka "Milan Popović" koja je ogranak Narodne biblioteke u Boru. Osnovana je na Savindan 1869. kao prva seoska, a sveukupno 25. čitaonica po redu u Kneževini Srbiji.[11] Biblioteka nosi naziv po učitelju Milanu Popoviću koji je bio glavni inicijator nastanka tzv. Socijalističke čitaonice koja je osnovana marta 1909. Danas biblioteka raspolaže sa oko 10.000 primeraka knjiga.[12]

U selu postoji i kulturno-umetničko društvo "Petar Radovanović" koje je osnovano 1948. godine.

Svake godine 30. aprila više od sedam decenija, u Zlotu se održava Tradicionalna manifestacija "Bakljada". Manifestacija okuplja veliki broj ljudi koji tradicionalno šetaju sa bakljama glavnom ulicom sela. Osim toga, događaj se sastoji i od sajma etno hrane i kulturno-umetničkog programa.[13]

Sportski klubovi uredi

Obrazovanje uredi

U Zlotu se nalazi Osnovna škola „Petar Radovanović” Zlot koja pored matične škole u centru sela, ima i jedno izdvojeno odeljenje u rejonu Kobila. Zlotska osnovna škola je jedna od najstarijih seoskih škola u Timočkoj Krajini.

Škola je počela sa radom 11. decembra 1839. godine pod nazivom "Ustrojenije javnog učilištnog nastavljenija" kao muška trogodišnja škola sa oko 10 učenika i jednim učiteljem. 1863. godine postaje četvorogodišnja, a školske 1952/53. godine škola postaje prva osmogodišnja škola u Borskom srezu. Sadašnja školska zgrada izgrađena je 1948. godine.[14]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v „Knjiga 20”. Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011. Podaci po naseljima (PDF). stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. septembar 2011. ISBN 978-86-6161-109-4. 
  2. ^ a b v „Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 25. 5. 2023. Pristupljeno 3. 6. 2023. 
  3. ^ Draškić, Miroslav, Naselja, poreklo stanovništva i etnički procesi, Bor i okolina, str. 264-265, Skupština opštine Bor i Muzej rudarstva i metalurgije u Boru, Bor, 1973.
  4. ^ Stanojević, Marinko,Zbornik priloga za poznavanje Timočke krajine, knj. III, Crna Reka, str. 50, 53, Beograd, 1931.
  5. ^ a b dr Draškić, Miroslav, Naselja, poreklo stanovništva i etnički procesi u opštini Bor,Glasnik Etnografskog muzeja, knj. 38, str. 11-26, Beograd 1975.
  6. ^ Selima u pohode - Zlot Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. januar 2021) Jasna Tomić, tobor.rs Pristupljeno 23. januara 2021.
  7. ^ Ustanak naroda Jugoslavije 1941, zbornik, knjiga prva, Vojnoizdavački zavod JNA "Vojno delo", Beograd, 1962, strana 598.-612.
  8. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, Pristupljeno 2.8.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 118. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  9. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  10. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  11. ^ Na današnji dan Miloš R. Petrović, Upoznajte Borski okrug, 27. januar 2020.
  12. ^ 135 godina bibliotekarstva u borskom kraju Biserka Janošević, Narodna biblioteka Bor, 4. maj 2009. Pristupljeno 23. januara 2021.
  13. ^ Tradicija duga više od sedam decenija: Bakljada u Zlotu Dejan Đorđević, RTV Bor, 1. maj 2019. Pristupljeno 23. januara 2021.
  14. ^ Istorijat škole[mrtva veza] OŠ "Petar Radovanović", Pristupljeno 26. aprila 2020.

Spoljašnje veze uredi