Tom Dimulen

Tom Dimulen (franc. Tom Dumoulin, Mastriht, 11. novembar 1990) bivši je holandski profesionalni biciklista u periodu od 2011. do 2022. godine, koji je poslednje vozio za UCI vorld tur tim Jumbo—vizma. Osvojio je po jednom Điro d’Italiju, Binkbank Tur i Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar, gdje je osvojio i po jednu srebrnu i bronzanu medalju, kao i Svjetsko prvenstvo u ekipnom hronometru, gdje je osvojio i jednu srebrnu medalju. Četiri puta je osvojio prvenstvo Holandije u vožnji na hronometar i dvije srebrne medalje na Olimpijskim igrama u vožnji na hronometar — 2016. i 2020. Po jednom je završio Tur de Frans i Điro d’Italiju na drugom mjestu, dok je Vuelta a Espanju jednom završio na šestom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najagresivnijeg vozača. Ostvario je ukupno devet etapnih pobjeda na grand tur trkama.

Tom Dimulen
Dimulen 2018.
Lični podaci
Puno ime	Tom Dimulen
Nadimak	▪ Veliki Tom ▪ Leptir iz Mastrihta ▪ Ljepotan ▪ Lovac Tom ▪ Turbo Tom
Datum rođenja	( 1990-11-11)11. novembar 1990.
Mjesto rođenja	Mastriht, Holandija
Državljanstvo	Holandija
Visina	1,85 m
Masa	69 kg
Timske informacije
Trenutni tim	završio karijeru
Disciplina	drumski
Tip vozača	hronometraš
Juniorska karijera
2009—2010	PPL—belisol
Profesionalna karijera
2011	Rabobank kontinentalni tim
2012—2019	Projekt 1t4i
2020—2022	Jumbo—vizma
Uspjesi
Điro d’Italija Điro d’Italija 1 (2017)
Vuelta a Espanja Najagresivniji vozač 1 (2015)
Prvenstva
Svjetski šampion (vožnja na hronometar)	1 (2017)
Nacionalni šampion (vožnja na hronometar)	4 (2014, 2016, 2017, 2021)
Druge trke
Binkbank Tur 1 (2017)
Nagrade i medalje Osvojene medalje Predstavljajući Holandiju Drumski biciklizam Olimpijske igre Rio de Žaneiro 2016. Vožnja na hronometar Tokio 2020. Vožnja na hronometar Svjetsko prvenstvo Bergen 2017 Vožnja na hronometar Inzbruk 2018. Vožnja na hronometar Ponferada 2014. Vožnja na hronometar Predstavljajući Sanveb Svjetsko prvenstvo Bergen 2017. Ekipni hronometar Inzbruk 2018. Ekipni hronometar
Ažurirano: 24. avgust 2022.

Profesionalnu karijeru počeo je 2011. u kontinentalnom timu Rabobanka, gdje je proveo jednu sezonu, nakon čega je prešao u tadašnji tim Projekt 1t4i, gdje je prve sezone uglavnom vozio trke za vozače do 23 godine. Prvi veliki uspjeh ostvario je 2014. kada je osvojio nacionalno prvenstvo u vožnji na hronometar i bronzu na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar, završivši iza Bredlija Viginsa i Tonija Martina. Godine 2015. završio je na šestom mjestu na Vuelta a Espanji, uz dvije etapne pobjede; bio je lider do etape 20, na kojoj je izgubio preko četiri minuta. Godine 2016. osvojio je nacionalno prvenstvo u vožnji na hronometar po drugi put, nakon čega je ostvario jednu etapnu pobjedu na Điru i dvije na Turu, a sezonu je završio osvajanjem srebrne medalje na Olimpijskim igrama, gdje je u vožnji na hronometar završio 47 sekundi iza Fabijana Kančelare.

Godine 2017. ostvario je najveći uspjeh u karijeri; osvojio je Điro d’Italiju, postavši tako prvi holandski pobjednik Đira. Iste godine, osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar, postavši tako prvi holandski svjetski šampion u vožnji na hronometar. Godine 2018. završio je Điro d’Italiju na drugom mjestu, 46 sekundi iza Krisa Fruma. Sajmon Jejts je bio lider do etape 19, kada je Frum napao na 80 km do cilja, ostvario etapnu pobjedu i sa četvrtog mjesta preuzeo roze majicu. Na Tur de Fransu 2018, takođe je završio na drugom mjestu, iza Gerenta Tomasa. Dimulen i Kris Frum (koji je Tur završio na trećem mjestu) postali su tako prvi vozači koji su i Điro i Tur završili na podijumu iste godine, nakon Marka Pantanija 1998.

Godine 2019. pao je na Điru, zbog čega je propustio ostatak sezone. Godine 2020. napustio je tim Sanveb nakon osam godina i prešao je u Jumbo—vizmu. Sezona je bila prekinuta od marta do avgusta zbog pandemije kovida 19; vozio je Tur de Frans, gdje je radio za Primoža Rogliča i završio ga je na sedmom mjestu. U januaru 2021. odlučio je da privremeno prekine karijeru, a biciklizmu se vratio u junu, nakon čega je osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u vožnji na hronometar, završivši iza Rogliča, kao i prvenstvo Holandije u vožnji na hronometar po četvrti put. Godine 2022. vozio je Điro d’Italiju, sa koje se povukao nakon etape 14, poslije čega je izjavio da će završiti karijeru na kraju sezone. Prvenstvo Holandije u vožnji na hronometar završio je na drugom mjestu, iza Baukea Moleme, nakon čega je u avgustu 2022. završio karijeru.

Djetinjstvo i juniorska karijera

Dimulen je odrastao u blizini bulevara Mas, gdje je nekada bio cilj trke Amstel gold. Prvi put kad je gledao trku, nisu ga impresionirali biciklisti, već helikopteri. Prvi sport kojim se bavio bio je fudbal. Ipak, ubrzo se pokazalo da nije dovoljno talentovan za fudbal i počeo je da traži sport u kojem bi uspio. Počeo je da se bavi atletikom, zatim hokejom na ledu i na kraju biciklizmom; pridružio se grupi koju je formirao bivši holandski profesionalni biciklista, Uv Vajnands. Dimulen ipak nije htio da bude biciklista, već doktor, ali u Holandiji je teško upisati medicinsku školu: od oko 300 prijava koliko pristiže, samo 100 bude primljeno. Nakon što nije primljen, odlučio je da se posveti biciklizmu godinu dana, da vidi kako će ići; tako je i ostao u biciklizmu, a kasnije je izjavio da nikad ne bi postao biciklista da je primljen u školu.

Dimulen na trci Zapadne Flandrije 2011.

Najbolja sezona u juniorskoj karijeri bila mu je 2010. kada je učestvovao na kupu nacija u Portugalu (Trofeo sidade da gvarda). Na hronometru na trećoj etapi nije vozio hronometraški bicikl; pobijedio je na etapi na biciklu koji je pozajmio od suvozača, a uspio je da sačuva prednost i osvoji trku. Sezonu je nastavio na trci Điro dele Ređoni, gdje je završio na 13. mjestu, nakon čega je vozio trku Rojal olimpija tur u Holandiji, koju je završio na 21. mjestu. Nacionalno prvenstvo u vožnji na hronometar za vozače do 23 godine završio je na petom mjestu. Kasnije iste godine, osvojio je hronometar na osmoj etapi trke Bejbi Điro (Điro d’Italija za juniore). Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je u konkurenciji do 23 godine osvojio sedmo mjesto u vožnji na hronometar, a vozio je i drumsku trku koju je završio na 80. mjestu. Na kraju sezone trebalo je da pređe u tim Servelo, ali tim se rasformirao pa je prešao u razvojni tim Rabobanka.

Na kraju 2010, nakon što je prešao u Rabobank, uglavnom je vozio juniorske trke. Sezonu je počeo na klasiku Beverbek, gdje je završio na 29. mjestu. Nakon nekoliko trka bez značajnijih rezultata, u aprilu je osvojio trku Triptik de Mon e Šato u Belgiji. Na Lijež—Bastonj—Liježu za vozače do 23 godine završio je osmi. U maju je osvojio treće mjesto na trci u domovini, na Rojal olimpija turu. Evropsko prvenstvo i u vožnji na hronometar i u drumskoj vožnji završio je na 22. mjestu. Tur de l’Avenir završio je na 16. mjestu, a sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je u vožnji na hronometar za vozače do 23 godine završio osmi. Na Svjetskom prvenstvu se povezao sa timom Argos—Šimano, za koji je potpisao profesionalni ugovor na kraju sezone.

Profesionalna karijera

2012—13

Sezonu 2012. je počeo na trci Vuelta a Andaluzija (Ruta del Sol). Na prologu otvaranja trke, Dimulen je završio deveti, a dobrim vožnjama u nastavku trke završio je šesti u generalnom plasmanu. U nastavku sezone nije bilježio dobre rezultate; vozio je Ronde van Flanderen i Lijež—Bastonj—Lijež, ali ih nije završio, dok je Amstel gold rejs završio na 46. mjestu. Na trci Tur of Kalifornija završio je peti u sprintu na šestoj etapi, dok je trku završio na 23. mjestu, uz četvrto mjesto u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača. Tur de Luksemburg je otvorio sedmim mjestom na prologu, dok je trku završio na petom mjestu, uz drugo mjesto u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, gdje je ostao 22 sekunde iza Vauta Pulsa. Na nacionalnom prvenstvu završio je sedmi i u drumskoj i u vožnji na hronometar. Prva grand tur trka koju je vozio bila je Vuelta a Espanja u avgustu. Vuelta je počela ekipnim hronometrom, koji je Dimulenov tim završio na 19. mjestu. U nastavku trke nije ostvario dobre rezultate i napustio je trku tokom osme etape. U finišu sezone završio je deseti na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar za vozače do 23 godine, Điro di Lombardiju nije završio, dok je posljednju trku u sezoni — Memorijal Frank Vandenbruke — završio na 94. mjestu.

Dimulen na Tur de Fransu 2013.

Sezonu 2013. počeo je u Španiji, na trci Vuelta a Andaluzija, gdje je osvojio brdsku klasifikaciju. Tireno—Adrijatiko je počeo 16 km dugim ekipnim hronometrom, koji je Dimulenov tim završio na 14. mjestu, hronometar dug 9 km na sedmoj etapi završio je na 11. mjestu, dok je u generalnom plasmanu završio na 34. mjestu. Sredinom marta vozio je Milano—Sanremo po prvi put i završio ga tek na 129. mjestu, nakon čega je vozio trku Dridagse de Pan („Tri dana De Pana”) na kojoj je završio sedmi na hronometru a šesti u generalnom plasmanu. U nastavku sezone vozio je Ardenske klasike i Tur de Romandi, ali nije ostvario značajnije rezultate. Na Baloaz Beldžijum turu osvojio je klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, dok je u generalnom plasmanu završio na petom mjestu. Na nacionalnom prvenstvu u vožnji na hronometar osvojio je treće, a u drumskoj vožnji drugo mjesto. U julu je vozio Tur de Frans po prvi put. Na hronometru na etapi 11 završio je deveti, dok u nastavku trke nije ostvario dobre rezultate i završio je na 42. mjestu u generalnom plasmanu i na petom u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača. Nakon četiri sprinterske etape na Eneko turu, Dimulen je na hronometru na petoj etapi završio drugi, četiri sekunde iza Silvana Šavanela, zahvaljujući čemu je došao na treće mjesto u generalnom plasmanu. Na šestoj etapi Dimulen je pao, ali je u finišu etape napao zajedno sa vozačima Astane — što nije mogao da prati lider trke, Lars Bum. Dimulen je došao do četvrtog mjesta na etapi, zahvaljujući čemu je preuzeo lidersku majicu, osam sekundi ispred Zdenjeka Štibara. Na posljednjoj, sedmoj etapi, Štibar je napao na 10 km do cilja; Dimulen nije mogao da ga prati i Štibar je osvojio etapu 4 sekunde ispred Stanarda, dok je Dimulen završio 25 sekundi iza i završio trku na drugom mjestu u generalnom plasmanu. U finišu sezone završio je šesti na trci Gran pri de Valon, 14. na ekipnom hronometru na Svjetskom prvenstvu i 18. na Điro di Lombardiji, posljednjoj trci u sezoni.

2014.

Sezonu 2014. počeo je na trci Ruta del Sol. Trka je krenula prologom dugim 7 km, koji je Dimulen završio na drugom mjestu, 7 sekundi iza Alehandra Valverdea. U nastavku trke, Dimulen nije bio konkurentan ni za etapnu pobjedu ni za generalni plasman i završio je trku na 39. mjestu. Nakon Španije, vozio je trke u Italiji; najuspješniji je bio na Strade Bjankeu, gdje je osvojio 12. mjesto. Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na trci Kriterijum antarnasjonal, gdje je bio najbolji na hronometru na drugoj etapi. Na Ardenskim klasicima nije bio uspješan; Amstel gold rejs završio je na 20, Fleš Valon na 21. i Lijež—Bastonj—Lijež na 65. mjestu. Na trci Ronde van Belgije (Tur de Belžik), Dimulen je završio drugi na hronometru, 16 sekundi iza Tonija Martina; preostale etape su bile sprinterske i Dimulen je završio trku na drugom mjestu, 16 sekundi iza Martina. Tur de Suis je počeo hronometrom, na kojem je Dimulen završio drugi, šest sekundi iza Martina. Sve naredne etape do sedme bile su ravne, tako da je Dimulen držao drugo mjesto. Na hronometru na sedmoj etapi, opet isti scenario kao na otvaranju: Dimulen je završio 22 sekunde iza Martina, koji je tako povećao prednost na 28 sekundi. Na posljednjoj, devetoj etapi, Dimulen je izgubio vremena u brdima i pao je na peto mjesto. Krajem juna, po prvi put je osvojio nacionalno prvenstvo u vožnji na hronometar, nakon čega je vozio Tur de Frans.

Dimulen na Tur de Fransu 2014.

Na devetoj etapi na Turu, Dimulen je otišao u bijeg i etapu je završio na četvrtom mjestu. Za etapnu pobjedu borio se još na hronometru na etapi 20, gdje je završio drugi, minut i 39 sekundi iza Tonija Martina; Tur de Frans je završio na 33. mjestu u generalnom plasmanu, dok je u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača završio četvrti. Nakon Tur de Fransa vozio je Eneko tur, gdje je pobijedio na hronometru na trećoj etapi, zahvaljujući čemu je došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu. Na petoj etapi, Dimulen je odsprintao glavnu grupu koja je na cilj došla sekundu iza Grega van Avermata i zahvaljujući sekundama bonifikacije preuzeo je lidersku majicu. Na šestoj etapi, Tim Velens je napao na 15 km do cilja; Dimulen nije reagovao i na kraju je izgubio 52 sekunde od Velensa i pao na treće mjesto. Na posljednjoj, sedmoj etapi, Dimulen je završio u grupi sa Velensom i završio je Eneko Tur na trećem mjestu, uz osvojenu klasifikaciju po poenima. Sezonu je nastavio u Kanadi, na trci Tur of Alberta, gdje je pobijedio na prologu na otvaranju. U nastavku trke izgubio je vrijeme i završio je drugi u generalnom plasmanu, sekundu iza Derila Impija, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Na trci Gran pri siklist de Kebek, Dimulen je osvojio drugo mjesto u grupnom sprintu, ostavši iza Sajmona Geransa. Dimulen je otvorio sprint, ali ga je Gerans prestigao u posljednjim metrima. Gran pri siklist de Montreal završio je na šestom mjestu, nakon čega je učestvovao na Svjetskom prvenstvu. Sa timom Džajant—Šimano osvojio je osmo mjesto u ekipnom hronometru, nakon čega je osvojio treće mjesto i bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar, dok je drumsku trku završio na 22. mjestu. Sezonu je završio na Điro di Lombardiji, plasiravši se na 43. mjesto.

2015.

Dimulen na Tur de Suisu 2015.

Sezonu 2015. počeo je na trci Tur daun ander, na kojoj je završio četvrti, uz drugo mjesto u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača. Na prologu na otvaranju Pariz—Nice, Dimulen je završio deveti; trku je napustio tokom šeste etape, zajedno sa još 46 vozača, a u trenutku kada je napustio trku bio je na 15. mjestu u generalnom plasmanu. Milano—Sanremo završio je na 25. mjestu u grupnom sprintu, nakon čega je vozio Vuelta al Pais Vasko gdje je pobijedio na hronometru na posljednjoj, šestoj etapi, četiri sekunde ispred Hoakima Rodrigeza koji je osvojio trku; Dimulen je završio na 29. mjestu, 12 minuta iza. Sezonu je nastavio na Ardenskim klasicima; Amstel gold rejs završio je na 26, a Lijež—Bastonj—Lijež na 25. mjestu. U junu je vozio trku Tur de Suis, kao glavnu pripremu za Tur de Frans. Trku je počeo pobjedom na prologu dugom 5 km. Peter Sagan se drugim mjestom na četvrtoj etapi izjednačio sa Dimulenom, ali je Holanđanin zadržao žutu majicu — koju je izgubio na petoj, kraljevskoj etapi. Dimulen je otpao od glavne grupe na 9 km do cilja, a etapu završio 1:37 iza Tiba Pinoa i pao na treće mjesto u generalnom plasmanu. Na hronometru na posljednjoj, devetoj etapi, Dimulen je pobijedio sa 18 sekundi ispred Simona Špilaka, ali nije uspio da nadoknadi dovoljno vremena pa je završio trku na trećem mjestu u generalnom plasmanu — 19 sekundi iza Špilaka koji je osvojio trku, dok je na drugoplasirani bio Gerent Tomas. Na nacionalnom prvenstvu u vožnji na hronometar završio je tek četvrti, 49 sekundi iza Vilka Keldermana. Tur de Frans počeo je hronometrom dugim 13 km, na kojem je završio četvrti — osam sekundi iza pobjednika, Roana Denisa. U toku treće etape, na 58 km do cilja, dogodio se veliki pad u kojem je učestvovao i Dimulen koji je zbog povrede ramena morao da napusti Tur.

Dimulen na Tur de Fransu 2015.

Od povrede se oporavio na vrijeme za početak Vuelta a Espanje. Na Vuelti su učestvovala prva četvorica sa Tur de Fransa i drugi i treći sa Điro d’Italije 2015; Dimulen nije bio favorit za generalni plasman. Vuelta je počela ekipnim hronometrom, na kojem je Džajant—Alpesin, za koji vozi Dimulen, završio na 19. mjestu, ali su organizatori prije starta etape donijeli odluku da se etapa neutrališe, radi bezbjednosti vozača, tako da ostvarene vremenske razlike nisu računate. Na drugoj etapi vodila se velika borba, na 3 km do cilja: Nairo Kintana je napao, pratili su ga Nikolas Rouč i Dimulen, a ubrzo ih je dostigao Esteban Čavez, čiji je napad jedino Dimulen mogao da prati; u sprintu za pobjedu bolji je bio Čavez, koji je tako preuzeo i crvenu, lidersku majicu. Dimulen je crvenu majicu preuzeo na petoj etapi, zahvaljujući razdvajanju grupe, prilikom kojeg je Čavez bio na pogrešnom mjestu i izgubio šest sekundi, a Dimulen preuzeo vođstvo sekundu ispred Čaveza. Već na šestoj etapi, Čavez je vratio majicu. Čavez je napao na 3 km do cilja, na sekciji sa 15% nagiba; Dimulen je sačekao kilometar i krenuo za Čavezom na lakšoj dionici, te završio treći, pet sekundi iza Čaveza, dok je u sprintu za drugo mjesto bolji bio Danijel Martin. Na sedmoj etapi, Fabio Aru je napao i nadoknadio sedam sekundi za vodećim dvojcem, dok je Kris Frum izgubio vrijeme. Na devetoj etapi, Dimulen je napao na 2 km do cilja, a stigli su ga Frum i Hoakim Rodrigez. Frum je napao, ali je pred sami cilj Dimulen uspio da ga prođe i osvoji etapu. Čavez je izgubio dosta vremena i Dimulen je preuzeo crvenu majicu, 57 sekundi ispred Rodrigeza. Na etapi 11, Dimulen je otpao na posljednjem usponu; izgubio je minut i po od Arua i pao na treće mjesto u generalnom plasmanu. Na etapi 14, Astana je diktirala jak tempo i distancirala sve Dimulenove suvozače, a na posljednjem usponu otpao je i Dimulen, završivši etapu 20 sekundi iza Arua, Rodrigeza i Čaveza. Na etapi 15, Kintana je napao na 10 km do cilja, a dostigli su ga vozači Astane zbog jakog tempa; Dimulen je otpao od grupe na 5 km do cilja i etapu završio 51 sekundu iza pobjednika, Hoakima Rodrigeza, zbog čega je pao na četvrto mjesto — minut i 25 sekundi iza Arua i Rodrigeza, između kojih je bila sekunda razlike. Na etapi 16 izgubio je još pola minuta, ali je na hronometru na etapi 17 Dimulen bio dominantan i osvojio je sa skoro dva minuta ispred Arua i tri minuta ispred Rodrigeza te preuzeo lidersku majicu tri sekunde ispred Arua. Na etapi 18, Aru je pokušavao da nadoknadi vrijeme; prvi napad uputio je na 19 km do cilja, ali su svi pratili; kad je napao treći put, jedino je Dimulen mogao da prati. Grupa se na spustu spojila; Aru je napadao još nekoliko puta, ali je Dimulen pratio i završili su zajedno u grupi. Na etapi 19, Alehandro Valverde je napao na 9 km do cilja, ali bezuspješno, kao i ostali pokušaji. Dimulen je na posljednjem usponu, na 2 km do cilja, napao i uzeo još tri sekunde ispred Arua. Na etapi 20, posljednjoj u borbi za generalni plasman, Astana je radila na čelu grupe i pod jakim tempom otpali su svi Dimulenovi suvozači, a pri vrhu uspona Morkuera, na 50 km do cilja, Dimulen je otpao nakon napada Arua, Rafala Majke i Kintane. Dimulen je uspio da smanji zaostatak na devet sekundi, ali je razlika opet počela da raste; brzo je dostigla minut, a od tog trenutka konstantno je rasla i Dimulen je etapu završio četiri minuta iza Arua, koji je tako osvojio Vueltu. Dimulen je izgubio četiri-pet minuta i od ostalih konkurenata i pao na šesto mjesto u generalnom plasmanu. Posljednja etapa u Madridu je bila sprinterska; nije bilo promjena i Dimulen je Vueltu završio na šestom mjestu, tri minuta i 46 sekundi iza pobjednika Fabija Arua.

Nakon Vuelte, Dimulen je vozio Svjetsko prvenstvo, gdje je završio peti u vožnji na hronometar i na ekipnom hronometru, dok je drumsku trku završio na 11. mjestu. Sezonu je završio na Abu Dabi turu, koji je završio na 47. mjestu u generalnom plasmanu.

2016.

Sezonu 2016. počeo je na trci Tur of Oman, gdje su od ostalih favorita bili Vinčenco Nibali, Roman Barde, Domeniko Pocovivo, Danijel Martin, Jirgen van de Bruk, Mikele Skarponi i Riči Port. Dimulen je prvu etapu završio na petom mjestu, nakon napada Boba Jungelsa na 2 km do cilja. Na četvrtoj etapi, Barde je napao na 3 km do cilja, Nibali ga je pratio i uzeo etapnu pobjedu, dok je Dimulen završio četvrti, 18 sekundi iza. Posljednje dvije etape bile su sprinterske; nije bilo promjena i Dimulen je završio četvrti u generalnom plasmanu, 40 sekundi iza pobjednika, Vinčenca Nibalija. Sezonu je nastavio u martu na Pariz—Nici. Na prologu na otvaranju trke, Dimulen je završio drugi, sekundu iza Majkla Metjuza. Nakon što je treća etapa prekinuta zbog lošeg vremena, borba u brdima nastavljena je na šestoj etapi. Alberto Kontador je napao na posljednjem usponu; Riči Port, Gerent Tomas i Ilnur Zakarin su pratili, dok je Dimulen završio etapu na 12. mjestu, 31 sekundu iza pobjednika, Ilnura Zakarina. Na posljednjoj etapi, Kontador i Tomas su se borili za pobjedu, dok je Dimulen završio na 22. mjestu, minut i 26 sekundi iza, zbog čega je u generalnom plasmanu završio na 12. mjestu, minut i 56 sekundi iza pobjednika Gerenta Tomasa. Vuelta a Katalunju napustio je tokom treće etape, a sezonu je nastavio na klasicima Brabantse pejla (22. mjesto) i Amstel gold rejsu (91. mjesto). Završna trka koju je vozio pred Điro d’Italiju bila je Tur de Romandi. Trku je počeo drugim mjestom na prologu, šest sekundi iza Džona Izagirea. Na drugoj etapi, Nairo Kintana je napao na 6 km do cilja; Zakarin ga je jedini pratio, dok je Dimulen završio na 16. mjestu, 57 sekundi iza Kintane. Na hronometru na trećoj etapi, Dimulen je završio drugi, dvije sekunde iza Tiba Pinoa, zahvaljujući čemu je stigao do petog mjesta u generalnom plasmanu. Na četvrtoj etapi, nakon više napada, Dimulen je izgubio još pet sekundi. Na posljednjoj, petoj etapi, Dimulen je završio u glavnoj grupi i okončao trku na petom mjestu, 57 sekundi iza pobjednika Naira Kintane, nakon čega je vozio Điro d’Italiju.

Dimulen na Điro d’Italiji 2016.

Na Điro, Dimulen je došao zbog hronometara, u sklopu priprema za Olimpijske igre u Rio de Žaneiru. Điro je startovao hronometrom u Apeldornu (Holandija), na kojem je pobijedio Primoža Rogliča za 0:01 i tako ostvario prvu pobjedu u sezoni i uzeo roze majicu na oduševljenje domaće publike. Pobjedama na drugoj i trećoj etapi, Marsel Kitel je uzeo 20 sekundi bonifikacije i preuzeo je roze majicu od Dimulena, koji je vratio majicu već na narednoj, četvrtoj etapi, gdje je napadom na posljednjem usponu završio drugi, pet sekundi iza pobjednika Dijega Ulisija. Na šestoj etapi, Dimulen je agresivnom vožnjom završio četvrti i povećao prednost u generalnom plasmanu na 26 sekundi ispred Jakoba Fuglsanga. Na osmoj etapi, Dimulen je otpao na posljednjem usponu, na 20 km do cilja, i izgubio skoro tri minuta. Na hronometru na devetoj etapi, Dimulen nije opravdao očekivanja: završio je na 15. mjestu, minut i 58 sekundi iza Primoža Rogliča, ali je uspio da se vrati u top 10 — na sedmo mjesto u generalnom plasmanu. Na desetoj etapi, koja je sadržala nekoliko teških uspona, Dimulen je izgubio 13 minuta i ispao je iz borbe za generalni plasman. Na etapi 11, na oko 94 km do cilja, Dimulen je napustio Điro, zbog rana zadobijenih od sjedišta. Nakon Đira, Dimulen je po drugi put osvojio nacionalno prvenstvo u vožnji na hronometar, dok je nacionalno prvenstvo u drumskoj vožnji završio na 52. mjestu, nakon čega je vozio Tur de Frans, kao glavnu pripremu za hronometarsku trku na Olimpijskim igrama. Tur je startovao sprinterskom etapom, na kojoj je Mark Kevendiš uzeo žutu majicu prvi put u karijeri, dok je Dimulen završio devet sekundi iza favorita za generalni plasman. Na petoj etapi, izgubio je skoro 20 minuta, čime je izgubio i šanse za generalni plasman i stoga ciljao etapne pobjede. Prva je došla na devetoj etapi. Dimulen je otišao u bijeg, zajedno sa još 40 vozača; pratio je sve napade, a sam je napao na 12 km do cilja i brzo stekao minut prednosti. Do kraja etape prednost se smanjila i Dimulen je pobijedio 38 sekundi ispred Ruija Košte i Rafala Majke. Drugu pobjedu Dimulen je ostvario na hronometru na etapi 13, minut ispred Krisa Fruma. Sa Frumom se borio za etapnu pobjedu i na brdskom hronometru na etapi 18, gdje je završio drugi, 21 sekundu iza Fruma. Na etapi 19 je pao i povrijedio ručni zglob, zbog čega je morao da napusti Tur, a pod znakom pitanja su bile i Olimpijske igre jer je timski doktor izjavio da će mu biti potrebno 44 dana za potpuni oporavak. Povreda nije zahtijevala operaciju i dvije nedjelje prije početka Olimpijskih igara, Dimulen je potvrdio da će učestvovati.

Dimulen na Tur de Fransu 2016.

Na Olimpijske igre 2016. Tom Dimulen je došao kao jedan od najvećih favorita za zlato u trci na hronometar. Četiri dana nakon što nije završio drumsku trku, vozio je trku na hronometar. Startovao je lošije, ali je u nastavku vozio dovoljno dobro da osvoji srebrnu medalju, 47 sekundi iza Fabijana Kančelare i 15 sekundi ispred Krisa Fruma. Nakon Olimpijskih igara, Dimulen je vozio trku Tur of Briten. Na drugoj etapi, Stiven Kamings je napao na 14 km do cilja; Dimulen nije mogao da prati i završio je osmi, s minutom zakašnjenja. Na šestoj etapi, Roan Denis je napao na 10 km do cilja, nakon što su dostignuti svi bjegunci. Vaut Puls i Dimulen su ga pratili, a Puls je napao na kilometar do cilja i osvojio etapu; Dimulen je završio treći na etapi, zahvaljujući čemu je došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu. Sedma etapa je bila podijeljena na dvije, koje su vožene istog dana: hronometar dug 15 km završio je na trećem mjestu, četiri sekunde poslije Tonija Martina, smanjivši zaostatak za Kamingsom u generalnom plasmanu na 36 sekundi. Na etapi 7b, Roan Denis je napao na 2 km do cilja, osvojio etapu i preuzeo drugo mjesto od Dimulena. Posljednja, osma etapa — vožena u Londonu — bila je sprinterska; nije bilo promjena u generalnom plasmanu i Dimulen je završio treći, 38 sekundi iza Kamingsa. U sklopu priprema za Svjetsko prvenstvo, vozio je Eneko tur. Na hronometru na drugoj etapi, završio je tek na 14. mjestu, a trku je završio na devetom mjestu u generalnom plasmanu. Na Svjetskom prvenstvu vozio je sve tri trke. Ekipni hronometar, tim Džajant—Alpesin završio je na sedmom mjestu, dok je Dimulen trku na hronometar završio na 11. mjestu, dva minuta iza pobjednika Tonija Martina. Vozio je i drumsku trku, koju nije završio, nakon čega je kompletirao sezonu.

2017.

Sezonu 2017. počeo je u februaru, na Abu Dabi turu. Nakon prve dvije ravne etape, na trećoj se vodila velika borba: Rui Košta je napao na 6 km do cilja, pratio ga je Ilnur Zakarin, dok je Dimulen kasnijim napadom došao do trećeg mjesta na etapi, 10 sekundi iza Košte i Zakarina. Posljednja, četvrta etapa bila je ravna; nije bilo promjena i Dimulen je završio trku na trećem mjestu. Na klasiku Strade Bjanke, Dimulen je vozio agresivno, a na 35 km do cilja odvojio se od grupe zajedno sa još 11 vozača, s tim da nije mogao da prati kasnije napade pa je završio peti — minut i 26 sekundi iza pobjednika Mihala Kvjatkovskog. Pripreme za Điro d’Italiju nastavio je na trci Tireno—Adrijatiko. Na drugoj etapi, Gerent Tomas je napao na 5 km do cilja; Dimulen je pokušao da ga dostigne, ali je uz devet sekundi kašnjenja završio drugi. Hronometar na sedmoj etapi završio je na 13. mjestu, a trku na šestom mjestu u generalnom plasmanu. Sezonu je nastavio na klasicima Milano—Sanremo (koji je završio na 69. mjestu) i Lijež—Bastonj—Lijež (koji je završio na 22. mjestu), nakon čega je vozio Điro d’Italiju.

Dimulen na etapi 16 Điro d’Italije 2017.

Dimulen je na Điro došao sa ambicijama za generalni plasman, a najveći konkurenti na stotom Điru bili su mu Vinčenco Nibali, Nairo Kintana, Mikel Landa, Tibo Pino i Gerent Tomas. Prve borbe vođene su na četvrtoj etapi, gdje je Ilnur Zakarin napadom u finišu etape došao do 10 sekundi prednosti u odnosu na druge konkurente za generalni plasman; Dimulen je završio peti, u grupi sa drugim favoritima. Na devetoj etapi, Landa i Tomas su pali i ispali iz borbe za generalni plasman. Kintana je napao na 6 km do cilja; Nibali i Pino su jedini mogli da prate. Dimulen i Bauke Molema su pokušavali da ih dostignu; prestigli su Nibalija, koji je otpao od vodećeg dua. Na 2 km do cilja, Dimulen je otišao od Moleme, dostigao Pinoa i završio 24 sekunde iza Kintane. Na hronometru na desetoj etapi, Dimulen je pobijedio sa 49 sekundi ispred Tomasa i preuzeo roze majicu dva minuta i 23 sekunde ispred Kintane. Na etapi 11, Nibali i Pino su napadali, ali Dimulen nije posustajao i završili su sa istim vremenom. Na etapi 14, do Orope, vodila se velika borba. Kintana je napao na 4 km do cilja; Dimulen nije reagovao, bio je distanciran, vozio je svojim tempom i stigao je do vozača ispred, nakon čega je sam napao; pratili su Zakarin i Mikel Landa, dok je Kintana polako zaostajao. Dimulen je osvojio etapu i povećao prednost ispred Kintane na dva minuta i 47 sekundi. Na etapi 15, Nibali i Kintana su opet pokušavali u finišu; distancirali su Dimulena, ali on je uspio da se vrati na 2 km do cilja i da završi u grupi. Na kraljevskoj, etapi 16, Dimulen je imao stomačnih problema i na oko 40 km do cilja morao je da napravi pauzu. Glavna grupa ga je kratko čekala, ali kako je dolazio posljednji uspon na etapi, ubrzali su tempo; zaostatak Dimulena je rastao i na kraju je etapu završio dva minuta i 18 sekundi iza Nibalija, ali je zadržao roze majicu 31 sekundu ispred Kintane. Na etapi 18, Kintana je napao na sredini etape, na usponu Paso Gardena, dostigao suvozače koji su na početku etape otišli naprijed i pokušavao da nadoknadi vrijeme za Dimulenom, koji je otpao, ali se vratio do Kintane vozeći u svom ritmu. Nibali i Kintana su napadali u nastavku etape, ali nisu uspjeli da se odvoje. Dimulen ih je po završetku etape optužio da su radili zajedno da bi on izgubio, umjesto da se bore za pobjedu; dodao je da bi mu bilo drago ako Kintana i Nibali izgube svoja mjesta na podijumu, zbog čega ga je Nibali nazvao uobraženim. Na etapi 19, Dimulen je bio u problemu već na početku, kada se grupa razdvojila, i morao je da uloži mnogo snage da bi se vratio do glavne grupe. Na posljednjem usponu, Movistar i Bahrein—Merida su vukli jako; Dimulen je dvaput otpadao od grupe i vraćao se, ali treći put nije uspio i borio se da limitira svoj gubitak. Završio je etapu minut i 9 sekundi iza Kintane, koji je preuzeo roze majicu; Dimulen je sada zaostajao 38 sekundi. Na posljednjoj brdskoj, etapi 20, Nibali je napao na 25 km do cilja; Dimulen je posustajao, ali se vratio u grupu. Kintana i Nibali su se odvojili, dok je Dimulen pokušavao da smanji zaostatak; ubrzo je i Pino otišao do vozača naprijed i imali su 20 sekundi prednosti na vrhu uspona. Dimulenu su pomogli Bob Jungels, Adam Jejts i Bauke Molema, koji su radili zajedno sa njim i izgubili samo 15 sekundi. Nakon etape, Dimulen je izjavio da će im biti vječito zahvalan. Dimulen je pao na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, 53 sekunde iza Kintane. Posljednja etapa bio je 29,8 km dug hronometar; iako ga je startovao sa 53 sekunde zaostatka, Dimulen je bio favorit za osvajanje Đira. Već nakon 8 km, Dimulen je imao 31 sekundu ispred Kintane, dok je na drugom prolaznom mjerenju imao minut i osam sekundi ispred i bio virtuelni lider. Razlika je rasla i Dimulen je etapu završio na drugom mjestu, 15 sekundi iza Josa van Endena, ali je završio minut i 24 sekunde ispred Kintane, osvojivši tako svoj prvi Điro 31 sekundu ispred Kolumbijca. „Ovo je super, stvarno je ludo. Ne mogu da opišem ovo riječima, nevjerovatno je. Bio je ovo dan koji kida nerve, bio sam jako nervozan od početka i morao sam da ostanem miran, ali jednostavno nisam mogao. Imao sam dobre noge i samo sam otišao po to”, izjavio je Dimulen nakon hronometra. „Nisam znao vremenske razlike nijednog trenutka, jer sam samo htio da se fokusiram na sopstveni hronometar; onda sam se obratio sportskom direktoru i rekao mi je da ne rizikujem više u krivinama. To je rekao već na pola puta, a zatim u posljednjim kilometrima, rekao mi je da budem sasvim miran. Kada sam prošao liniju, svi su mi rekli pobijedio si, pobijedio si, a onda sam pogledao na TV-u i razlika je bila samo tri sekunde, i bio sam toliko ljut na sve, ali na kraju sve je ispalo dobro.” Dimulen je tako postao prvi holandski pobjednik Đira i prvi holandski pobjednik neke grand tur trke još od 1980. kada je Jop Zutemelk osvojio Tur de Frans. Nakon tri dana, Dimulen se vratio u domovinu, gdje je u Mastrihtu slavio pobjedu. Priređena je velika ceremonija, kojoj su prisustvovali jedini holandski grand tur pobjednici prije Dimulena, Jan Jansen i Jop Zutemelk. Na ceremoniji mu je uručena zlatna medalja grada Mastrihta i proglašen je vitezom Reda Oranje—Nasau, od strane kralja Viljema-Aleksandera.

Dimulen na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar 2017, gdje je osvojio zlatnu medalju.

Manje od nedelju nakon pobjede na Điru, Dimulen je vozio trku Hamer serije u usponu. Tim Sanveb je taj dio završio drugi, sa sakupljenih 98 poena, od ukupno šest vozača. Dimulen je produžio ugovor sa timom Sanveb do 2022. godine. Sezonu je nastavio na Tur de Svis trci. Trka je počela 6 km dugim prologom, koji je završio na petom mjestu, devet sekundi iza Roana Denisa. Na trećoj etapi, Majkl Metjuz je preuzeo lidersku majicu, nakon pobjede, dok je Dimulen došao do drugog mjesta. Na četvrtoj etapi izgubio je sedam minuta i pao je na 27 mjesto u generalnom plasmanu, šest minuta iza novog lidera — Damijana Karuza. Nakon pete etape, napustio je trku i nije startovao etapu šest. Krajem juna, osvojio je prvenstvo Holandije u vožnji na hronometar po treći put; osvojio ga je 24 sekunde ispred Stefa Klementa. Odlučio je da propusti Vuelta a Espanju, da bi se što bolje spremio za Svjetsko prvenstvo. Kao pripremnu trku vozio je Blink Bank Tur, u Holandiji (ranije se zvao Eneko Tur). Na drugoj etapi vožen je 9 km dug hronometar, koji je završio na trećem mjestu, pet sekundi iza Stefena Kinga. Na šestoj etapi voženo je 14 uspona; Peter Sagan i Tim Velens napali su na 25 km do cilja, nakon čega je Saganu pukla guma. Greg van Avermat i Dimulen napali su na 20 km do cilja, Dimulen je uspio da dođe do Velensa i njih dvojica su stigli na cilj zajedno; Velens je pobijedio u sprintu, dok je Dimulen zahvaljujući drugom mjestu preuzeo lidersku majicu. Na poslednjoj, sedmoj etapi, Jasper Stojven je napao na 3 km do cilja; Dimulen je krenuo za njim i etapu je završio na trećem mjestu, sekundu iza Stojvena i osvojio je trku, 17 sekundi ispred Velensa.

U septembru vozio je Svjetsko drumsko prvenstvo, na kojem je vozio sve tri discipline. U ekipnom hronometru, tim Sanveb je osvojio zlatnu medalju, osam sekundi ispred BMC-a. Nakon ekipnog vozio je individualni hronometar. Ruta je bila promijenjena i za razliku od prethodnih godina, hronometar se završavao usponom dugim 3,4 km; Svjetska biciklistička unija dozvolila je promjenu bicikla pred uspon, tako da su svi mogli da voze drumski bicikl na usponu, što je davalo prednost brdašima nad klasičnim hronometrašima. Dimulen nije mijenjao bicikl i osvojio je prvenstvo, 58 sekundi ispred Primoža Rogliča, postavši tako prvi Holanđanin koji je osvojio Svjetsko prvenstvo u vožnji na hronometar. Bio je član holandskog tima i na drumskoj trci. Dimulen je napao na poslednjem usponu, ali nije uspio da stvori veliku prednost; trka je završena sprintom, u kojem je Peter Sagan osvojio treću titulu zaredom, dok je Dimulen završio na 25 mjestu. Sezonu je završio na klasiku Milano—Torino u oktobru, ali ga nije završio. Nakon što su objavljene rute za Điro 2018 i Tur de Frans 2018, Dimulen je odlučio da fokus naredne sezone bude Điro.

2018.

Dimulen na Lijež—Bastonj—Liježu 2018.

Sezonu 2018. počeo je na Abu Dabi Turu, koji je završio na 38 mjestu, skoro šest minuta iza Alehandra Valverdea. U martu vozio je klasik Strade Bjanke, koji je završio na 21 mjestu, šest minuta iza pobjednika — Tisja Benota. Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku, četiri dana nakon Bjankija. Trka je počela ekipnim hronometrom, koji je tim Sanveb završio na četvrtom mjestu, 25 sekundi iza BMC-a. Na četvrtoj etapi je pao i morao je da napusti trku; tim je kasnije objavio da nije imao lomova i da će se brzo oporaviti. Kao poslednje pripremne trke prije Đira vozio je Milano—Sanremo, koji je završio na 31 mjestu, u grupi koja je na cilj došla pet sekundi iza pobjednika — Vinčenca Nibalija; Lijež—Bastonj—Lijež završio je na 15 mjestu, minut i po iza Boba Jungelsa.

Sezonu je nastavio na Điro d’Italiji, gdje mu je glavni rival bio Kris Frum, četvorostruki pobjednik Tur de Fransa. Điro je startovao hronometrom, u Izraelu, što je bio prvi start trke van Evrope. Hronometar na prvoj etapi bio je dug 9,7 km; Dimulen je trijumfovao dvije sekunde ispred Roana Denisa i 37 sekundi ispred Fruma. Roze majicu izgubio je na drugoj etapi, kada je Denis uzeo sekunde bonifikacije na prolaznom cilju. Na četvrtoj etapi završio je u grupi favorita, koja je na cilj došla četiri sekunde iza Tima Velensa, ali 17 sekundi ispred Fruma. Na šestoj etapi, Esteban Čavez je otišao u bijeg na početku etape; cilj je bio na vrhu Mon Etne, uspon dug 15 km. Dimulen je napadao više puta, pokušavajući da se odvoji od drugih favorita, ali bezuspješno. Na 1,5 km do cilja, Sajmon Jejts je napao i niko nije mogao da prati. Jejts je dostigao suvozača, Čaveza, ali mu je prepustio pobjedu i uzeo je roze majicu, zahvaljujući drugom mjestu. Dimulen je završio u grupi, 26 sekundi iza i ostao je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, ali sad 16 sekundi iza Jejtsa. Na osmoj etapi, Ričard Karapaz je napao na 2 km do cilja i trijumfovao, postavši tako prvi Ekvadorijanac koji je osvojio etapu na Điru i nekoj grand tur trci; Dimulen je završio u grupi, sedam sekundi iza. Deveta etapa vožena je do Gran Saso d’Italije. Domeniko Pocovivo je napao na 2 km do cilja, pratili su Jejts, Tibo Pino, Čavez i Karapaz, dok je Dimulen distanciran i završio je etapu 12 sekundi iza Jejtsa; pao je na treće mjesto u generalnom plasmanu, 38 sekundi iza Jejtsa i šest sekundi iza Čaveza. Na desetoj etapi, Jejts je uzeo tri sekunde bonifikacije, dok je Čavez izgubio 25 minuta i Dimulen se vratio na drugo mjesto, 41 sekundu iza Jejtsa. Na etapi 11, Jejts je napao na 2 km do cilja, Dimulen je reagovao i dostigao ga na ravnijem dijelu; međutim, profil je opet postao strmiji i Jejts se odvojio opet; ostvario je drugu etapnu pobjedu, dok je Dimulen završio dvije sekunde iza; Frum je završio 40 sekundi iza. Etapa 14 vožena je do Monte Zonkolana, jednog od najvećih uspona na trci. Kris Frum je napao na 4,3 km do cilja, dok je Sajmon Jejts napao kilometar kasnije; Dimulen je vozio na tempo, pokušavajući da limitira gubitak i etapu je završio na petom mjestu, 37 sekundi iza Fruma. Na etapi 15, Jejts je napao na poslednjem usponu, na 18 km do cilja, ali je Dimulen reagovao; Jejts je ponovo napao kilometar kasnije i ovoga puta niko nije mogao da prati. Dimulen je radio na čelu grupe, ali je prednost Jejtsa rasla i na vrhu uspona imao je 25 sekundi prednosti. Prednost je rasla i na spustu, a na neklasifikovanom usponu na 4 km do cilja, Karapaz je napao, Dimulen nije mogao da prati. Teren je do kraja bio ravan, Dimulen je stigao do grupe i etapu završio na trećem mjestu, 41 sekundu iza Jejtsa. Ostao je na drugom mjestu u generalnom plasmanu pred hronometar, ali je zaostatak porastao na dva minuta i 11 sekundi. Hronometar na etapi 16 završio je na trećem mjestu, 22 sekunde iza Roana Denisa, ali minut i 15 sekundi ispred Sajmona Jejtsa i smanjio je zaostatak u generalnom plasmanu na 56 sekundi iza Jejtsa, dok je treći Pocovivo zaostajao preko tri minuta. Na etapi 18 vodila se borba na poslednjem usponu. Dimulen je napao na 2 km do cilja, što je pratio Jejts, ali čim su usporili tempo, Pocovivo i Frum su napali, Dimulen je pratio, dok Jejts nije imao snage; prvi put na trci pokazao je znake slabosti. Dimulen je završio zajedno sa Pocovivom i Frumom, 28 sekundi ispred Jejtsa i zaostatak Dimulena smanjen je na 28 sekundi. Nakon etape izjavio je: "To je lijepo, konačno trenutak slabosti" Na etapi 19, voženo je nekoliko uspona, među kojima i Kole dele Finestre, najviši uspon trke — Čima Kopi. Na blažim sekcijama Finestrea, Sajmon Jejts je otpao od grupe, nakon čega je tim Skaj pojačao tempo. Na sredini uspona, na 80 km do cilja, Kris Frum je napao, niko nije mogao da prati. Prednost je brzo porasla na 40 sekundi, dok je Dimulen usporio da bi sačekao Tiba Pinoa i njegovog suvozača, Sebastijana Rajhenbaha, koji je zatim radio na čelu grupe i preko Finestrea prešli su sa zaostatkom od 38 sekundi. Njima su se pridružili Ričard Karapaz i Migel Anhel Lopez, koji nisu htjeli da doprinesu potjeri i prednost Fruma ubrzo je porasla na minut i 50 sekundi prije Sestrijerea, trećeg uspona na etapi; iako bi uspon trebalo da favorizuje grupu, Frum je na vrhu Sestrijerea imao prednost dva minuta i 40 sekundi. Do poslednjeg uspona, Frum je povećao prednost na tri i po minuta. Poslednji uspon startovao je na 7 km do cilja, Lopez i Karapaz su vodili borbu za bijelu majicu, zbog čega je Dimulen često otpadao i vraćao se; na kraju, u poslednjem kilometru nije imao snage da se bori za sekunde bonifikacije, završio je etapu tri minuta i 23 sekunde iza Krisa Fruma, koji je preuzeo roze majicu, dok je Dimulen ostao na drugom mjestu, ali sad 40 sekundi iza Fruma. Sajmon Jejts je etapu završio 40 minuta iza. Na etapi 20, Dimulen je više puta napadao, ali je Frum svaki put pratio. Frum je zatim napao na 6 km do cilja i Dimulen nije mogao da prati; na ravnijem dijelu etape vratio se u grupu, ali u finišu je u opet ostao iza i izgubio još šest sekundi. Na poslednjoj etapi nije bilo promjena i Dimulen je Điro završio na drugom mjestu, 46 sekundi iza pobjednika — Krisa Fruma. Frum je na Điro došao nakon pozitivnog doping testa na salbutamol na Vuelta a Espanji 2017. i postajala je mogućnost da mu pobjeda bude oduzeta kad se donese presuda; Dimulen je izjavio da ne bi volio da mu pobjeda pripadne na taj način.

Dimulen na hronometru na etapi 20, na Tur de Fransu 2018.

Nakon Đira, uzeo je dužu pauzu i odlučio je da vozi Tur de Frans, u pokušaju da završi na što boljoj poziciji. Na Turu se opet borio protiv Fruma, koji je pokušavao da osvoji Điro—Tur dabl; dok dok su ostali rivali bili Nairo Kintana, Mikel Landa, Riči Port, Romen Barde, kao i Gerent Tomas, koji je bio plan B Skaja. Nakon prve dvije sprinterske etape, na trećoj etapi vožen je ekipni hronometar, koji je tim Sanveb završio na petom mjestu, 11 sekundi iza BMC-a. Cilj šeste etape bio je na usponu Mur de Bretanj. Danijel Martin je napao na poslednjem kilometru i trijumfovao; Dimulenu se probušila prednja guma na 6 km do cilja i uprkos velikom naporu koji je uložio, završio je etapu 53 sekunde iza Martina i u generalnom plasmanu pao je na 19 mjesto, minut i 23 sekunde iza Grega van Avermata. Na devetoj etapi vožene su sekcije kaldrme koje se voze na Pariz—Rubeu; mnogi vozači su imali mehaničkih problema, dok je Riči Port napustio Tur zbog pada. Dimulen je završio u glavnoj grupi, koja je na cilj došla 27 sekundi iza vodeće trojke i došao je na 15 mjesto u generalnom plasmanu. Prva velika brdska etapa bila je etapa 11, čiji je cilj bio na usponu La Rozjer. Na polovini uspona ekstra kategorije — Kol di Pre, Alehandro Valverde je napao i ubrzo je stekao dva minuta prednosti; na 18 km dugom spustu sa narednog uspona, druge kategorije, Korme de Rozelen, Dimulen je napao zajedno sa suvozačem Kregom Andersenom. Stigao je do Valverdea, a zatim otišao i od njega; u glavnoj grupi Tomas je napao na 6 km do cilja, a na 4 km do cilja stigao je do Dimulena. Na kilometar do cilja Tomas je napao i trijumfovao na etapi, Dimulen je završio drugi, 20 sekundi iza, zajedno sa Frumom koji ga je dostigao; Dimulen je došao do trećeg mjesta u generalnom plasmanu, minut i 45 sekundi iza Tomasa. Na etapi 12 voženo je nekoliko uspona, dok je cilj bio na Alp d’Iezu, dugom 13,8 km. Stiven Krojsvajk je napao iz grupe favorita na 85 km do cilja, stvorio je veliku prednost, što je tim Skaj uspio da dostigne u finišu. Na početku uspona, napadali su Vinčenco Nibali, Nairo Kintana i Mikel Landa, ali ih je Egen Bernal na tempo dostizao. Nakon što su dostigli Krojsvajka na 4 km do cilja, Dimulen je napao, pratili su Tomas, Frum, Barde i Landa i stigli su zajedno do poslednjeg kilometra; Tomas je napao na 300 m do cilja i trijumfovao, dok je Dimulen ponovo završio drugi, dvije sekunde iza. Nakon što na prvoj etapi u Pirinejima nije bilo napada, borbe su vođene na etapi 17, koja je bila duga samo 65 km; toliko kratka etapa na Turu nije vožena od 1988. godine. Nairo Kintana, koji je bio dosta daleko u generalnom plasmanu, napao je zajedno sa Danijelom Martinom na poslednjem usponu, Kol di Porteu; uspio je da distancira sve i da pobijedi na etapi. U grupi favorita, Dimulen i Primož Roglič su više puta napadali, ali je Tomas pratio svaki napad, u finišu je Tomas napao i završio pet sekundi ispred, dok je Frum završio 48 sekundi iza. Dimulen je tako došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu, minut i 59 sekundi iza Tomasa, i 30 sekundi ispred Fruma. Na poslednjoj brdskoj, etapi 19, Roglič je napao na poslednjem usponu, Kol de Obisku, što su Tomas i Dimulen pratili. Dimulen je zatim pokušao više puta, ali je Tomas pratio; Frum je sledeći napao, Roglič je pratio, dok je Dimulen pokušavao da ih dostigne,. Uspon su prešli zajedno, a na spustu je Roglič uspio da se odvoji i da trijumfuje 20 sekundi ispred Tomasa, koji je uzeo šest sekundi bonifikacije za drugo mjesto i povećao prednost ispred Dimulena na dva minuta i pet sekundi u generalnom plasmanu. Nakon etape, Dimulen je bio ljut, izjavio je da je motor pomogao Rogliču da se udalji na spustu i trijumfuje. Na etapi 20 vožen je 31 km dug hronometar. Na prva dva prolazna cilja, Dimulen je imao slabije vrijeme od Tomasa, dok je u finišu pojačao i trijumfovao na etapi, sekundu ispred Fruma i 14 sekundi ispred Tomasa; smanjio je zaostatak u generalnom plasmanu na minut i 51 sekundu. Na poslednjoj etapi nije bilo promjena i Tomas je osvojio Tur minut i 51 sekundu ispred Dimulena, dok je Frum završio na trećem mjestu, dva i po minuta iza. Tomas je tako postao treći Britanac i prvi Velšanin koji je osvojio Tur. Dimulen i Frum su tako postali prvi vozači nakon Marka Pantanija 1998. koji su završili Điro i Tur na podijumu iste godine. Obojica su izjavila da vjeruju da je Điro—Tur dabl moguć u budućnosti.

Sezonu je nastavio na kriterijumima u Holandiji i Belgiji, gdje je ostvario četiri pobjede. Pobijedio je na kriterijumu Šam ispred Krojsvajka i Metjua van der Pula, na kriterijumu Herlen ispred Vauta Pulsa i Ramona Sinkeldama, na kriterijumu Emen ispred Nikija Terpstre i Dilana Grunevegena, kao i na kriterijumu Eten Lor ispred Tomasa i Fruma. Krajem avgusta vozio je Dojčland Tur. Na drugoj etapi, nakon više napada, odvojio se od grupe na 6 km do cilja, pratio ga je Maksimilijan Šahman, a kasnije su ih dostigli Matej Mohorič i Nils Polit. Radili su zajedno i stigli na cilj ispred grupe, a u sprintu je Šahman pobijedio ispred Mohoriča, dok je Dimulen završio na trećem mjestu. Mohorič je zahvaljujući sekundama bonifikacije preuzeo lidersku majicu na trećoj etapi; na četvrtoj etapi nije bilo promjena i Dimulen je završio na četvrtom mjestu, 16 sekundi iza Mohoriča. Sezonu je nastavio na Svjetskom prvenstvu, gdje je ekipni hronometar, sa timom Sanveb, završio na drugom mjestu, 18 sekundi iza tima Kvik-step flors. Tri dana kasnije, vozio je individualni hronometar, dug 52,5 km, sa usponom 5 km. Iako se vozio uspon, promjena bicikla nije bila dozvoljena, dok je na prvenstvu 2017, Svjetska biciklistička unija dozvolila promjenu bicikla pred uspon, tako da su svi mogli da voze drumski bicikl na usponu, što je davalo prednost brdašima nad klasičnim hronometrašima. Na prvom prolaznom cilju, nakon 16 km, zaostajao je devet sekundi iza Roana Denisa, a nakon uspona zaostajao je minut. Do kraja, u poslednjih 17 km, zaostatak je rastao i završio je na drugom mjestu, minut i 21 sekundu iza Denisa, a manje od sekunde ispred Viktora Kampenartsa. Četiri dana kasnije, vozio je drumsku trku. Na poslednjem usponu, drugom 3 km, na 10 km do cilja, odvojili su se Valverde, Barde i Majkl Vuds. Dimulen ih je dostigao po ravnom, ali nije imao snage da sprinta i završio je na četvrtom mjestu, dok je Valverde osvojio zlatnu medalju. Sezonu je završio na trci u Hong Kongu, gdje je sa timom Sanveb završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, nakon pobjede na ekipnom hronometru na drugoj etapi.

2019

Planirao je da mu fokus sezone 2019 bude Tur de Frans jer je Điro d’Italiju vozio tri godine zaredom, ali nakon što su izašle rute, odlučio je da ipak vozi Điro jer mu odgovara ruta sa tri hronometra, nakon čega će odlučiti o učešću na Turu. Sezonu je počeo na novoformiranom UAE Turu, gdje je, sa timom Sanveb, ekipni hronometar na prvoj etapi završio na drugom mjestu, sedam sekundi iza tima Jumbo—vizma. Na trećoj etapi, Roglič je napao pri vrhu uspona, Dimulen nije mogao da prati i završio je na 13 mjestu, 44 sekunde iza. Na šestoj etapi, pao je u početnim kilometrima, zbog čega je skoro napustio trku. Bjegunci su dostignuti na 2 km do cilja, nakon čega se odvojila grupa od 15 vozača. U finišu, Dimulen je počeo prvi da sprinta, ali ga je Roglič dostigao i odsprintao; drugim mjestom na etapi, došao je do šestog mjesta u generalnom plasmanu. Poslednja etapa bila je sprinterska, nije bilo promjena i Dimulen je završio na šestom mjestu, minut iza Rogliča. Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku, gdje je Sanveb ekipni hronometar na prvoj etapi završio na trećem mjestu, iza Mičelton—skota i Jumbo—vizme. Na četvrtoj etapi, nije mogao da prati napade u finišu i završio je 23 sekundi iza, ali je došao do trećeg mjesta u generalnom plasmanu, 50 sekundi iza Adama Jejtsa. Na petoj etapi, Fuglsang je napao na 24 km do cilja i došao do solo pobjede; Jejts i Roglič su napali u poslednjih pet kilometara, Dimulen nije mogao da prati i završio je na četvrtom mjestu, minut i 40 sekundi iza Fuglsanga, a minut iza Jejtsa i pao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, minut i 55 sekundi iza Jejtsa. Hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi, završio je na sedmom mjestu, osam sekundi iza Kampenartsa i završio je na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, minut i 25 sekundi iza Rogliča, koji je osvojio trku sekundu ispred Jejtsa. Sezonu je nastavio u Italiji, na Milano—Sanremu, koji je završio na 11 mjestu, tri sekunde iza desetočlane grupe koja se odvojila na usponu Pođo. U aprilu, vozio je Lijež—Bastonj—Lijež, ali ga je završio na 50 mjestu, skoro sedam minuta iza Fuglsanga.

Sezonu je nastavio na Điro d’Italiji, gdje su mu glavni rivali bili Roglič, Sajmon Jejts, Nibali i Landa. Điro je počeo hronometrom dugim osam kilometara, na kojem je pobijedio Roglič, dok je Dimulen završio na petom mjestu, 28 sekundi iza. Na četvrtoj etapi, na 5 km do cilja, pao je, ali je mogao da nastavi i završio je četiri minuta iza Karapaza i Rogliča, nakon čega je izjavio da je njegova borba za generalni plasman završena. Petu etapu je startovao, ali je zbog posljedica pada morao da napusti trku nakon samo jednog kilometra odveženog na etapi, izjavivši da je bol u koljenu bio prejak. Nakon odustajanja, izjavio je da je htio da da sve od sebe i da nije bio spreman da napusti Điro, zbog čega je pokušao da vozi petu etapu.

Sezonu je nastavio u junu, na Kriterijumu di Dofine, sa ciljem da se spremi za Tur de Frans. Na drugoj etapi, izgubio je skoro devet minuta i ispao je iz borbe za generalni plasman. Hronometar na četvrtoj etapi, završio je na trećem mjestu, 47 sekundi iza Vauta van Arta. Nakon šeste etape, izjavio je da se osjeća dobro i da će probati da napadne na sedmoj etapi, ali zbog bola u koljenu, morao je da napusti trku i nije startovao sedmu etapu.

Nakon Kriterijuma di Dofine, operisao je koljeno i uklonjen mu je komadić šljunka što mu je bio ušao ispod kože kad je pao na Điru i prvobitno je planirano da će moći da se oporavi na vrijeme za Tur de Frans, ali je nekoliko dana kasnije objavljeno da neće voziti Tur jer oporavak ne ide kako je očekivano. Na liječenju u Mastrihtu, otkriveno je da je povreda teža nego što su mislili i da je povrijedio tetivu, zbog čega je morao da završi sezonu.

U julu 2019, izjavio je da odlazak iz tima ne dovodi u pitanje, nakon što su mediji u Holandiji objavili da je moguće da će raskinuti ugovor sa timom Sanveb i preći u Jumbo—vizmu, zbog čega je menadžer tima Sanveb — Ivan Spekenbrink, izjavio da je iznenađen time i da ne zna zašto se piše o tome. Mediji su kasnije objavili da su i timovi Ineos i CCC zainteresovani za Dimulena, a da je glavni razlog zbog kojeg Dimulen hoće da napusti Sanveb povećanje plate na tri miliona, veća podrška na grand tur trkama i način na koji se brinu o njegovoj povredi. Na dan 19. avgusta, objavljeno je da će Dimulen napustiti Sanveb na kraju godine, nakon osam godina provedenih u timu, dvije godine prije isteka ugovora, nakon čega je izjavio da je već dugo imao osjećaj da stvari nisu više tako dobre i da ne mogu jedni druge da učine boljim. Istog dana, objavljeno je da je potpisao trogodišnji ugovor sa timom Jumbo—vuzma, od sezone 2020. U oktobru je objavio da su mu cilj za 2020. Tur de Frans i Olimpijske igre, dok je, u decembru, vozio prvu trku nakon šest mjeseci, trku Ševeningen u brdskom biciklizmu, koju je završio na šestom mjestu. Kao novi vozač Jumbo—vizme, predstavljen je 20. decembra, kada je tim objavio da će Roglič, Krojsvajk i Dimulen biti udruženi lideri na Tur de Fransu 2020.

2020

Sezonu 2020. trebalo je da startuje u februaru, na Vuelta a Valensijana trci, ali je morao da je preskoči zbog bolesti. Zbog problema je otkazao trening kamp na kojem je trebalo da trenira na usponima, zbog čega je morao da otkaže učešće na Tireno—Adrijatiku i Milano—Sanremu. Tim Jumbo—vizma je izjavio da su otpisali epstejn bar virus i da rade na tome da utvrde zbog čega ima zdravstvenih problema. Utvrđeno je ima problema zbog crijevnog parazita, a nakon što je liječen, izjavio je da se osjeća spremnim za trening. U martu, bio je na trening kampu u Tenerifima, gdje je izjavio da se nada da će debitovati za tim na Vuelta a Katalunji krajem marta. Sezona je prekinuta sredinom marta, zbog pandemije kovida 19, a trke su ili odložene ili otkazane. Jumbo—vizma je, u maju, objavila da ostaje pri planu da nastupi na Tur de Fransu sa tri lidera, koji će zajedno voziti pripremne trke i da će njihova forma i pozicija u generalnom plasmanu odlučiti ko će biti lider tima u završnici Tura. UCI je objavio novi kalendar za sezonu 2020, po kojem je start Tura pomjeren za 29. avgust, dok su Điro d’Italija i Vuelta a Espanja pomjerene za oktobar.

Za novi tim debitovao je u avgustu, na Tur de l’En trci, gdje je vozio zajedno sa Rogličem i Krojsvajkom, a tu su bili i Bernal i Tomas. Na prvoj etapi, u grupnom sprintu, završio je na četvrtom mjestu, dok je Roglič završio na drugom mjestu. Na drugoj etapi voženo je pet uspona; tim Jumbo—vizma je vozio na tempo; Dimulen je preuzeo na poslednjem usponu, nakon čega je otpao. Na 500 metara do cilja, Roglič je napao i pobijedio u sprintu ispred Bernala, dok je Dimulen završio pet minuta iza. Na poslednjoj, trećoj etapi, koja je vožena do uspona Gran Kolumbijer, Dimulen je ponovo radio za Rogliča i završio je na osmom mjestu, 44 sekunde iza Rogliča, koji je pobijedio na etapi i osvojio trku ispred Bernala, dok je Dimulen završio na 11 mjestu, šest minuta iza. Sezonu je nastavio na Kriterijumu di Dofine, zajedno sa Rogličem i Krojsvajkom, dok je na trci bio i trio Ineosa — Frum, Tomas i Bernal. Zbog pandemije kovida 19, trka je skraćena na pet etapa, bez sprinterskih etapa i hronometra. Na prvoj etapi, Jumbo je vozio na tempo, a na poslednjem usponu, Dimulen je reagovao na nekoliko napada, nakon čega je njihov suvozač — Van Art pobijedio. Na drugoj etapi, Dimulen je radio za Rogliča, koji je napao u poslednjem kilometru i ostvario pobjedu, dok je Dimulen završio minut iza. Treća etapa vožena je do uspona Kol de Madelena; Roglič je napao u poslednjem kilometru, završio je ispred ostalih favorita, dok je Dimulen završio 50 sekundi iza i pao je na 13 mjesto u generalnom plasmanu. Egan Bernal zbog povrede leđa nije startovao četvrtu etapu, a u toku etape, pali su Krojsvajk i Roglič; Krojsvajk je morao da napusti trku, dok je Roglič nastavio, ali nije startovao petu etapu. Dimulen je petu etapu završio na petom mjestu i završio je na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta iza Danijela Martineza.

Dimulen na Tur de Fransu 2020.

Zbog povrede zadobijene u padu na Dofineu, Krojsvajk je morao da propusti Tur, dok su Roglič i Dimulen bili lideri tima. Tur je počeo sprinterskom etapom, po kiši i lošem vremenu, zbog čega je nekoliko vozača palo, a Toni Martin je izašao ispred grupe i pokazao pokretom ruke da je etapa neutralisana i da nema napada; nastavljena je na 25 km do cilja, a u sprintu, Aleksander Kristof je pobijedio i uzeo žutu majicu. Na drugoj etapi, Alafilip je pobijedio i uzeo žutu majicu, dok je Dimulen završio u grupi koja je došla na cilj dvije sekunde iza. Cilj četvrte etape bio je na usponu Orsijere—Merlet; grupa favorita je stigla na cilj zajedno, a u sprintu, Roglič je pobijedio ispred Pogačara, dok je Dimulen završio na 11 mjestu. Na sedmoj etapi, zbog vjetra, grupa se razdvojila, a Pogačar, Riči Port, Mikel Landa i Karapaz su se našli u grupi iza; njihovi timovi su radili na čelu u pokušaju da se vrate u glavnu grupu, ali su završili minut i 20 sekundi iza grupe, zahvaljujući čemu je Dimulen došao do petog mjesta u generalnom plasmanu. Na osmoj etapi, Pogačar je napao na 15 km do cilja i završio je 40 sekundi ispred grupe, dok je Dimulen radio za Rogliča, nakon čega je otpao i završio dva minuta iza. Džordž Benet je izjavio da im je Dimulen preko radija rekao da se ne osjeća sjajno i da nije došao na Tur da bi se borio za deseto mjesto, dok je Krojsvajk izjavio da je Dimulenova žrtva bila nepotrebna jer je tako samo izbacio sebe iz borbe za generalni plasman i ostavio tim bez mogućeg plana B. Na devetoj etapi, vožena su dva brdska cilja prve kategorije; Pogačar je napao na 20 km do cilja i grupa se razdvojila. Napadao je još dva puta, a nakon drugog napada, pratili su samo Roglič, Landa i Bernal. Pogačar je pobijedio u sprintu ispred Rogliča, dok je Dimulen završio 54 sekunde iza. Cilj etape 13 bio je na usponu Pij Mari, koji je bio dug 5,4 km. U poslednjim kilometrima, Roglič i Pogačar su se odvojili od ostalih nakon napada i prešli su kroz cilj zajedno, dok je Dimulen završio minut iza. Cilj etape 15 bio je na usponu Gran Kolumbijer; Van Art je bio na čelu grupe, a na 13 km do cilja, Bernal je otpao, zajedno sa Kintanom. Tim Jumbo—vizma je vozio na tempo, Dimulen je bio na čelu grupe do 600 metara do cilja, kada je Roglič napao; Pogačar je pobijedio u sprintu ispred Rogliča, dok je Dimulen završio 34 sekunde iza, ali je došao do desetog mjesta u generalnom plasmanu, jer su drugi vozači izgubili dosta vremena. Na etapi 16, grupa je završila 16 minuta iza vozača koji su bili u bijegu; Pogačar je napao na 500 metara do cilja, većina favorita je pratila, ali je Dimulen završio sedam sekundi iza. Na etapi 17, na poslednjem usponu, nakon što je radio na čelu, otpao je iz grupe u kojoj je ostalo šest vozača. Roglič je nakon napada povećao prednost u generalnom plasmanu ispred Pogačara na 57 sekundi, dok je Dimulen završio etapu na desetom mjestu, dva minuta iza i došao je do devetog mjesta u generalnom plasmanu. Na etapi 18, Landa je napao na poslednjem usponu, ali je u finišu dostignut; u sprintu, Roglič i Pogačar su završili sekundu ispred ostalih favorita. Na etapi 20, vožen je brdski hronometar, dug 36,2 km, dok je cilj bio na usponu La Planš de bel fils, koji je bio dug 5,9 km. Van Art je postavio najbolje vrijeme, ali je Dimulen bio brži deset sekundi, nakon čega su njih dvojica zajedno gledali vožnju Pogačara i Rogliča. Roglič je bio 57 sekundi ispred Pogačara prije starta etape; na prvom prolaznom cilju, Pogačar je bio 13 sekundi ispred Rogliča, a pred početak uspona, bio je 30 sekundi ispred Rogliča. Pred uspon, obojica su mijenjala bicikl, a na 3,9 km do cilja, Pogačar je bio ispred Rogliča u virtuelnom generalnom plasmanu, dok su, u tom trenutku, Dimulen i Van Art, stajali jedan pored drugog i gledali vožnju Pogačara. Na poslednjem prolaznom mjerenju, 2.7 km do cilja, Pogačar je bio minut i 22 sekunde ispred Rogliča. Pobijedio je minut i 20 sekundi ispred Dimulena, ostvarivši treću pobjedu, dok je završio minut i 56 sekundi ispred Rogliča i preuzeo je žutu majicu. Dimulen je, zahvaljujući dobrom rezultatu na hronometru, došao do sedmog mjesta u generalnom plasmanu. Poslednja etapa bila je sprinterska, nije bilo promjena u generalnom plasmanu i Dimulen je završio na sedmom mjestu, sedam minuta i 48 sekundi iza Pogačara.

Sezonu je nastavio na Svjetskom prvenstvu, gdje je hronometar završio na desetom mjestu, minut i 14 sekundi iza Filipa Gane, nakon čega je izjavio da rezultat na hronometru nije pokazatelj forme za drumsku trku. Na drumskoj trci, Pogačar je napao na 42 km do cilja i, na ulasku u poslednji krug, na 28,8 km do cilja, imao je 25 sekundi prednosti. Na 22 km do cilja, Dimulen je napao i dostigao Pogačara, ali ih je zatim, na 21 km do cilja dostigla grupa. Nakon napada, odvojilo se šest vozača, a Dimulen je završio na 14 mjestu, u grupi koja je stigla na cilj 53 sekunde iza Alafilipa, koji je osvojio prvenstvo. Krajem septembra, vozio je Fleš Valon, prvi od dva ardenska klasika koja su vožena, gdje je radio za Rogliča i nije završio trku. Na Lijež—Bastonj—Liježu, ponovo je radio za Rogliča. Alafilip je napao na 500 metara do vrha poslednjeg uspona, pratili su Kvjatkovski, Irši, Roglič i Pogačar, koji su zajedno stigli na cilj, a u sprintu, Alafilip je slavio pobjedu, ali je utvrđeno da je Roglič pobijedio u foto finišu, dok je Dimulen završio na 12 mjestu, 14 sekundi iza.

Sezonu je nastavio na Vuelta a Espanji, gdje je bio lider tima zajedno sa Rogličem. Izjavio je da mu je cilj da završi na podijumu, kao i da, ako on bude jači, Roglič će raditi za njega, a ukoliko Roglič bude jači, Dimulen će raditi za njega, kao. I na Tur de Fransu. Na prvoj etapi, Dimulen je otpao na 4,6 km do cilja, kada je njegov suvozač — Sep Kus, izašao na čelo grupe. Roglič je pobijedio na etapi i uzeo prvu lidersku majicu na trci, dok je Dimulen završio 51 sekundu iza. Nakon etape, izjavio je da je razočaran i da je već jasno da je Roglič lider tima. Na drugoj etapi, na poslednjem usponu, Movistar je radio na čelu grupe, a na 7 km do cilja, Dimulen je otpao i završio je osam minuta iza, nakon čega je izjavio da se osjećao prazno, bez energije. U nastavku trke radio je za Rogliča, a nakon sedme etape,u dogovoru sa timom, odlučio je da je bolje da napusti trku i da se fokusira na narednu sezonu. U trenutku odustajanja, bio je na 53 mjestu u generalnom plasmanu, 42 minuta iza Rogliča.

U decembru, u doping operaciji nazvanoj Aderlas, pojavile su se slike Rogliča i Dimulena kao dio istrage. Njihove slike bile su među četrdesetak slika osoba koje ispituju zbog moguće povezanosti u doping koji je sprovodio doktor Mark Šmit. I Roglič i Dimulen, kao i tim Jumbo—vizma, porekli su bilo kakvu povezanost sa doktorom Šmitom, takođe izjavivši da ih niko nije ni na koji način kontaktirao u vezi istrage.

2021

Prije početka sezone 2021. izjavio je da vjeruje da može da se vrati na vrh. U januaru, tim je izjavio da će Roglič, Krojsvajk i Dimulen bili udruženi lideri na Tur de Fransu, kao što su planirali i za 2020, dok je Dimulen izjavio da će voziti Ronde van Flanderen, prvi put nakon 2012. Pet dana nakon što je objavljen tim za Tur de Frans, Dimulen je napustio trening kamp Jumbo—vizme i odlučio da privremeno prekine karijeru, izjavivši da ga tim podržava i da je srećan što je konačno odvojio vrijeme za sebe. Dan kasnije, objavio je na Tviteru da je dugo vremena osjećao pritisak i obavezu da mora da ostvaruje dobre rezultate zbog tima, sponzora i navijača i da je zaboravio šta hoće od sporta i svoje budućnosti, a da, zbog toga što ne zna odgovor na to, potrebno mu je vrijeme da razbistri misli i da odluči šta zapravo hoće i na koji način to hoće.

Rezultati na trkama

Rezultati na grand tur trkama

Grand tur trke	2012.	2013.	2014.	2015.	2016.	2017.	2018.	2019.	2020.	2021.
Điro d’Italija	—	—	—	—	DNF	1	2	DNF	—
Tur de Frans	—	41	33	DNF	DNF	—	2	—	7
Vuelta a Espanja	DNF	—	—	6	—	—	—	—	DNF

Rezultati na glavnim etapnim trkama

Etapne trke	2012.	2013.	2014.	2015.	2016.	2017.	2018.	2019.	2020.	2021.
Pariz—Nica	—	—	—	DNF	12	—	—	—	—
Tireno—Adrijatiko	—	34	102	—	—	6	DNF	4	—
Vuelta a Katalunja	—	—	—	—	DNF	—	—	—	NH
Vuelta al Pais Basko	—	—	40	29	—	—	—	6
Tur de Romandi	—	68	—	—	5	—	—	—
Kriterijum di Dofine	—	—	—	—	—	—	—	DNF	7
Tur de Svis	—	58	5	3	—	DNF	—	—	NH

Rezultati na klasicima

Monumentalni klasici	2012.	2013.	2014.	2015.	2016.	2017.	2018.	2019.	2020.	2021.
Milano—Sanremo	—	126	—	25	—	69	31	11	—
Ronde van Flanderen	DNF	—	—	—	—	—	—	—	—
Pariz—Rube	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Lijež—Bastonj—Lijež	DNF	121	65	25	—	22	15	50	12
Điro di Lombardija	DNF	18	43	—	DNF	—	—	—	—
Ostali klasici	2012.	2013.	2014.	2015.	2016.	2017.	2018.	2019.	2020.	2021.
Omlop het Niuvsblad	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Kurne—Brisel—Kurne	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Strade Bjanke	—	—	—	—	—	5	21	—	—
E3 Binkbank	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Gent—Vevelgem	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Dvars dor Flanderen	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Šeldeprajs	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Amstel gold rejs	46	62	20	26	91	—	—	—	—
Fleš Valon	—	—	21	—	—	—	—	—	9
Klasik San Sebastijan	—	—	—	—	—	4	—	—	—
Bretanje klasik	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Gran pri sajkliste de Kvebek	—	—	2	—	—	49	—	—	—
Gran pri sajkliste de Montreal	—	—	6	—	—	28	—	—	—
Milano—Torino	—	—	—	—	—	DNF	—	—	—

Rezultati na Svjetskom prvenstvu

Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji	2012.	2013.	2014.	2015.	2016.	2017.	2018.	2019.	2020.	2021.
Drumska trka	—	DNF	22	11	DNF	25	4	—	14
Vožnja na hronometar	—	—	3	5	11	1	2	—	10
Ekipni hronometar	—	14	8	5	7	1	2	Nije održavano
mješoviti hronometar za nacionalne timove	Nije održavano							—	—

Rezultati na Olimpijskim igrama

Olimpijske igre	2012.	2016.	2021.
Drumska trka	—	DNF
Vožnja na hronometar	—	2

Rezultati na nacionalnom prvenstvu

Prvenstvo Holandije	2012.	2013.	2014.	2015.	2016.	2017.	2018.	2019.	2020.	2021.
Drumska trka	7	2	36	52	—	47	29	—	—
Vožnja na hronometar	7	3	1	4	1	1	—	—	—

Legenda

—	Nije učestvovao
DNF	Nije završio
DSQ	Diskvalifikovan
NH	Nije održano

Spoljašnje veze

• Zvanični veb-sajt
• Profil na procyclingstats.com
• Profil na biciklističkoj arhivi
• Rezultati Toma Dimulena na Tur de Fransu