Википедија

Kaka (fudbaler)

бразилски фудбалер
Za brazilskog fudbalera rođenog 1981 pogledajte stranicu Kaka (fudbaler, 1981).

Rikardo Izekson dos Santos Leite (port. Ricardo Izecson dos Santos Leite; Brazilija, 22. april 1982) poznatiji kao Kaka (port. Kaká) ili Rikardo Kaka (port. Ricardo Kaká),[4][5] bivši je brazilski fudbaler, koji je igrao na poziciji ofanzivnog veznog. Zahvaljujući svojim nastupima kao plejmeker, na svom vrhuncu u Milanu, u periodu koji je bio obilježen njegovim kreativnim pasovima, driblinzima i golovima, od strane mnogih označen je za jednog od najboljih fudbalera svoje generacije.[6][7][8] Ostvario je velike uspjehe i na klupskom i na reprezentativnom nivou, a jedan je od osam fudbalera u istoriji koji su osvojili Svjetsko prvenstvo, Ligu šampiona i Zlatnu loptu.[9]

Kaka
Kaka 2018. godine
Lični podaci
Puno ime Rikardo Izekson dos Santos Leite
Nadimak Kaka,
Rikardo Kaka
Datum rođenja (1982-04-22)22. april 1982. (42 god.)[1]
Mjesto rođenja Brazilija, Brazil
Visina 1,86 m[2]
Pozicija ofanzivni vezni[3]
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
2001—2003 Sao Paulo 59 (23)
2003—2009 Milan 193 (70)
2009—2013 Real Madrid 85 (23)
2013—2014 Milan 30 (7)
2014—2017 Orlando siti 75 (24)
2014 → Sao Paulo 19 (2)
Ukupno 461 (149)
Reprezentativna karijera
2001 Brazil do 20 5 (1)
2002—2016 Brazil 92 (29)
Nagrade
Fudbal
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Japan/J. Koreja 2002. Brazil
Kup konfederacija
Zlatna medalja — prvo mesto Njemačka 2005. Brazil
Zlatna medalja — prvo mesto Južna Afrika 2009. Brazil
KONKAKAF zlatni kup
Srebrna medalja — drugo mesto SAD/Meksiko 2003. Brazil

Profesionalnu karijeru počeo je 2001. sa 18 godina, u Sao Paulu, gdje je proveo dvije godine, nakon čega je prešao u Milan 2003. Igrao je finale Lige šampiona 2004/05, kada je Milan izgubio od Liverpula, nakon što je vodio 3:0 na poluvremenu. Završio je kao najbolji asistent takmičenja i dobio je nagradu za za najboljeg klupskog igrača sredine terena, od strane UEFA. Predvodio je Milan do osvajanja Lige šampiona 2006/07; završio je kao najbolji strijelac takmičenja, a zbog svojih igara, osvojio je Zlatnu loptu, ispred Kristijana Ronalda i Lionela Mesija, nagrade FIFA fudbaler godine, UEFA klupski fudbaler godine, kao i nagradu IFFHS najbolji plejmejker godine. Nakon šest godina u Milanu, prešao je u Real Madrid 2009, za 67 miliona evra,[10] postavši tako drugi najskuplji fudbaler svih vremena u tom trenutku, iza Kristijana Ronalda.[11] Nakon četiri godine u Realu, tokom kojih je imao problema sa povredama, 2013. se vratio u Milan,[12] gdje je ostao samo jednu sezonu, nakon čega je prešao u Orlando Siti, ali je prvu sezonu proveo na pozajmici u Sao Paulu. Godine 2015, vratio se u Orlando, gdje je ostao dvije godine, nakon čega je završio karijeru 2017.

Za reprezentaciju Brazila debitovao je 2002. i uvršten je na spisak igrača za Svjetsko prvenstvo 2002, kada je, sa Ronaldom, Ronaldinjom i Rivaldom, predvodio Brazil do pete titule na svjetskog prvaka. Bio je član tima i na prvenstvima 2006 i 2010. Bio je član tima na Kupu konfederacija 2005, kao i 2009, kada je Brazil osvojio turnir, a Kaka je dobio nagradu za najboljeg igrača.

Osim individualnih nagrada, u periodu od 2006. do 2009, po tri puta je uvršten u FIFA FIFPro najboljih 11 na svijetu i u UEFA tim godine, za najboljih 11 u Evropi. Godine 2010. ušao je u Kuću slavnih Milana.[13] Kao jedan od najpopularnijih igrača svog doba, postao je prvi sportista koji je došao do deset miliona pratilaca na društvenoj mreži Twitter.[14][15] Poznat je po svom humanitarnom radu, a postao je najmlađi ambasador Svjetskog programa hrane Ujedinjenih nacija, 2004.[16] Zbog svog doprinosa na terenu i van njega, časopis Time, uvrstio ga je na svoj spisak 100 najuticajnijih ljudi na svijetu, 2008. i 2009.[17]

Djetinjstvo

uredi

Rođen je u Gami, u Saveznom distriktu. Njegova majka — Simone dos Santos Leite, bila je učiteljica u osnovnoj školi, a otac — Bosko Izekson Pereira Leite, bio je Građevinski inženjer.[18] Imao je finansijski sigurno vaspitanje, koje mu je omogućilo da se istovremeno fokusira i na školu i na fudbal.[19] Njegov mlađi brat Rodrigo, koji je poznatiji kao Digao i njegov rođak — Eduardo Delani, takođe su bili profesionalni fudbaleri. Digao ga je zvao „Kaka” kada su bili mali, jer nije umio da izgovori Rikardo, što je kasnije uzeo kao nadimak kada je počinjao fudbalsku karijeru.[20] The word has no specific Portuguese translation.[21]

Kada je imao sedam godina, sa porodicom se preselio u Sao Paulo, u državi Sao Paulo.[22] Škola mu je sredila da igra za lokalni klub, koji se zvao Alfavil, sa kojim je igrao finale lokalnog turnira.[23] Na turniru, primijetili su ga skauti Sao Paula, koji su mu ponudili mjesto u svojoj akademiji za mlade.[24] Sa 18 godina, imao je nesreću na bazenu, prilikom čega je doživio frakturu kičme koja izaziva paralizu i bila je opasna po nastavak karijere.[25][26] Uspio je da se oporavi, a svoj oporavak pripisuje Bogu i od tada, daje dio sredstava koje prima crkvi.[26]

Klupska karijera

uredi

Sao Paulo

uredi

Karijeru je počeo u Sao Paulu, sa osam godina.[24] Prvi ugovor potpisao je sa 15 godina i predvodio je mladi tim Sao Paula do osvajanja takmičenja Kopa de Žuvenil. Za prvi tim, debitovao je 1. februara 2001, a postigao je 12 golova na 27 nastupa u sezoni, u kojoj je Sao Paulo po prvi put osvojio prvenstvo Rio—Sao Paulo. U finalu takmičenja, Kaka je ušao sa klupe u drugom poluvremenu i postigao je dva gola za dva minuta, u pobjedi od 2:1 protiv Botafoga.[27]

Naredne sezone, postigao je 10 golova na 22 utakmice i privukao je pažnju velikog broja evropskih klubova.[28] Za Sao Paulo, ukupno je odigrao 58 utakmica i postigao je 23 gola.[29]

Milan

uredi
 
Kaka u dresu Milana 2007.

Nakon interesovanja brojnih klubova, na ljeto 2003, prešao je u Milan, koji je prethodno osvojio Ligu šampiona 2002/03., za 8,5 miliona evra, što je predsjednik kluba Silvio Berluskoni, kasnije opisao kao „kikiriki”, aludirajući na to da je bilo jeftino.[30] Nakon mjesec dana u klubu, ušao je u startnu postavu, gdje je na poziciji ofanzivnog veznog zamijenio Ruija Kostu u prvom timu, iza napadača Jon dala Tomasona, Filipa Inzagija i Andrija Ševčenka. U Seriji A debitovao je u prvom kolu u sezoni 2003/04, na utakmici protiv Ankone, koju je Milan dobio 2:0.[31] Prvi gol u ligi dao je u pobjedi od 3:1 na gostovanju protiv Intera.[32] Sezonu je završio sa 10 postignutih golova na 30 utakmica; takođe, imao je nekoliko bitnih asistencija, kao što je asistencija za Ševčenka u pobjedi od 1:0 protiv Rome, kojom je Milan stekao devet bodova ispred Rome i kasnije osvojio titulu. Osim Serije A, Milan je osvojio i UEFA superkup, a završio je na drugom mjestu u Superkupu Italije i Interkontinetalnom kupu.[33] U Kupu Italije, Milan je ispao u polufinalu od Lacija,[34] dok je u Ligi šampiona ispao u četvrtfinalu od Deportivo La Korunje. U prvoj utakmici četvrtfinala, Kaka je postigao dva gola u pobjedi od 4:1,[35] dok je u revanšu, La Korunja pobijedila 4:0 i prošla u polufinale.[36] Dobio je nagradu za fudbalera godine u Italiji,[37] a bio je nominovan za Zlatnu loptu, gdje je završio na 15 mjestu, dok je nagradu dobio Ševčenko,[38] bio je nominovan i za nagradu FIFA fudbaler godine, gdje je završio na devetom mjestu, a osvojio je Ronaldinjo.[39]

U sezoni 2004/05, Milan je uglavnom igrao sa petoricom igrača na sredini terena i sa jednim napadačem, što je uglavnom bio Ševčenko. Na sredini, uz Kaku su obično igrali Đenaro Gatuzo, Klarens Sedorf, Masimo Ambrozini i Andrea Pirlo, koji je igrao na poziciji plejmejkera i kreirao šanse za saigrače. Milan je počeo sezonu osvajanjem Superkupa Italije, pobijedivši Lacio 3:0.[40] U Seriji A, postigao je sedam golova na 36 utakmica, a Milan je završio na drugom mjestu, iza Juventusa.[41] U Kupu Italije, ispao je u četvrtfinalu od Udinezea, nakon poraza 4:1 u gostima.[42] U Ligi šampiona, postigao je dva gola i upisao pet asistencija, a Milan je došao do finala, gdje je igrao protiv Liverpula u Istanbulu. Na poluvremenu, Milan je vodio 3:0. Kaka je izborio slobodni udarac u prvom minutu, nakon kojeg je Paolo Maldini dao vodeći gol; kasnije, započeo je akciju iz koje je Ernan Krespo postigao drugi gol, nakon čega je asistirao Krespu za 3:0.[43] U drugom poluvremenu, Liverpul je za šest minuta postigao tri gola i izjednačio, nakon čega je pobijedio 3:2 na penale.[44] Kaka i Tomason su pogodili iz penala za Milan, dok su Seržinjo, Pirlo i Ševčenko promašili.[45] Meč je kasnije nazvan „Istanbulsko čudo” i „utakmica decenije”, a označen je kao jedno od najboljih finala Lige šampiona ikada.[43] Osvojio je nagradu UEFA za najboljeg klupskog plejmejkera godine,[46] a ponovo je bio nominovan za Zlatnu loptu, gdje je završio na devetom mjestu;[47] bio je nominovan i za nagradu FIFA fudbaler godine, gdje je završio na osmom mjestu.[48]

 
Kaka daje dres tadašnjem predsjedniku Brazila — Luli 2007.

U sezoni 2005/06, postigao je prvi het trik u domaćim takmičenjima, u pobjedi od 4:1 protiv Kjeva, 9. aprila 2006; Serđo Pelisje je dao vodeći gol za Kjevo, Alesandro Nesta je izjednačio, a Kaka je sva tri gola postigao u drugom poluvremenu.[49] U polufinalu Lige šampiona, Milan je ispao od Barselone; u prvoj utakmici na San Siru, Barselona je pobijedila 1:0 golom Ludovika Žilija,[50] dok je revanš utakmica završena 0:0 i Barselona je prošla u finale.[51] U Kupu, Milan je ponovo ispao u četvrtfinalu, od Palerma, nakon poraza 3:0 na gostovanju.[52] Kaka je postigao 17 golova u Seriji A, gdje je Milan završio na drugom mjestu, ponovo iza Juventusa, ali je nakon afere Kalčopoli, degradiran na treće mjesto, zbog oduzimanja 30 bodova.[53] Treću godinu zaredom, bio je nominovan za Zlatnu loptu, ali je završio na 11 mjestu.[54] Bio je nominovan i za nagradu FIFA fudbaler godine treći put zaredom, a završio je na sedmom mjestu.[48] Izabran je u UEFA idealni tim sezone[55] i u FIFPro najboljih 11 po prvi put u karijeri.[56]

Nakon odlaska Ševčenka u Čelsi na početku sezone 2006/07, postao je glavni igrač u ofanzivi, igrajući na poziciji između napadača i veznih igrača, igrajući na poziciji ofanzivnog veznog, a ponekad i na poziciji napadača ili drugog napadača, iza Inzagija. Na dan 2. novembra 2006, postigao je prvi het trik u Ligi šampiona, u pobjedi od 4:1 protiv Anderlehta u grupnoj fazi.[57] Sezonu je završio kao najbolji strijelac Lige šampiona, sa deset golova.[58] Postigao je gol u osmini finala, za pobjedu od 1:0 protiv Seltika i prolaz Milana,[59] nakon čega je postigao tri gola u dvomeču protiv Mančester junajteda u polufinalu. Na prvoj utakmici, postigao je oba gola u porazu 3:2 na Old Trafordu,[60] nakon čega je postigao gol u pobjedi od 3:0 na San Siru.[61]

 
Kaka sa saigračima proslavlja osvajanje Lige šampiona 2007.

U finalu, Milan je pobijedio Liverpul 2:1, sa dva gola Inzagija. Kod prvog gola, izborio je slobodni udarac, iz kojega je Pirlo asistirao Inzagiju, nakon čega je Kaka asistirao Inzagiju za 2:0.[62] Na dan 30. avgusta, proglašen je za najboljeg evropskog igrača i za najboljeg napadača, a svrstan je i u UEFA tim godine, po drugi put.[63][64] Završio je kao drugi najbolji asistent u Ligi šampiona, sa pet asistencija i dobio je nagradu za IFFHS najboljeg plejmejkera na svijetu.[65]

Sezonu 2007/08, Milan je počeo osvajanjem UEFA superkupa, pobjedom nad Seviljom 3:1, a Kaka je postigao treći gol.[66] Pri rezultatu 2:1, nakon što su golove postigli Inzagi i Marek Jankulovski, oboren je u šesnaestercu; šutirao je penal, ali je odbranio golman Sevilje — Andres Palop, koji je odbio loptu do njega i Kaka je dao gol glavom.[67] Na dan 30. septembra, igrao je 200 utakmicu za Milan, u remiju 1:1 protiv Katanije, gdje je postigao gol iz penala.[68] Na dan 5. oktobra, izabran je za FIFPro fudbalera godine i izabran je u FIFPro najboljih 11 po drugi put u karijeri.[69][70] Na dan 2. decembra 2007, dobio je Zlatnu loptu, postavši osmi igrač Milana koji je dobio nagradu, a osvojio je ispred Kristijana Ronalda i Lionela Mesija.[71][72]

„On je kompletan igrač.”

—Pele o Kaki, nakon što je dobio nagradu za FIFA fudbalera godine 2007.[73]

Na dan 16. decembra, Milan je osvojio Svjetsko klupsko prvenstvo, pobjedom od 4:2 protiv Boke juniors u finalu; asistirao je Inzagiju kod dva gola, prvog i poslednjeg na utakmici i dobio je nagradu za najboljeg igrača takmičenja.[74] Na dan 17. decembra, dobio je nagradu za FIFA fudbalera godine, sa 1,047 glasova, ispred Mesija sa 504 i Kristijana Ronalda sa 426.[75][76]

 
Kaka na utakmici protiv Torina, 19. aprila 2009.

U januaru 2008, proglašen je za igrača godine u Seriji A, dobivši tako nagradu po drugi put, a 29. februara 2008, produžio je ugovor sa Milanom do 2013.[77] Na dan 2. maja, časopis Time, svrstao ga je na listu 100 najuticajnijih ljudi na svijetu.[78] Na dan 14. oktobra, stavio je otisak stopala na stadionu Marakana, u sekciji posvećenoj uspomenama na najbolje brazilske fudbalere.[79] Godine 2009, ponovo se našao na listi 100 najuticajnijih ljudi, po izboru časopisa Time.[80] Sezonu je završio sa postignutih 15 golova u Seriji A; bio je nominovan za FIFA fudbalera godine 2008, gdje je završio na četvrtom mjestu,[81] kao i za Zlatnu loptu 2008, gdje je završio na osmom mjestu.[82] Bio je na skraćenom spisku od šest kandidata za nagradu Laureus svjetski sportista godine za 2008, zajedno sa Rodžerom Federerom, Tajsonom Gejem, Majklom Felpsom, Kimijem Rejkeneom i Tajgerom Vudsom;[83] završio je na drugom mjestu, iza Federera.[84] Na kraju godine, izabran je po treći put u FIFPro najboljih 11.[85]

Na dan 13. januara, BBC je objavio da je Mančester Siti poslao ponudu Milanu za Kaku od 100 miliona funti, a direktor Milana — Umberto Gandini, izjavio je da će razmotriti ponudu samo ako Kaka dogovori lične uslove sa Sitijem.[86] Kaka je prvobitno izjavio da želi da ostane u Milanu i da sanja o tome da jednog dana bude kapiten tima, ali je kasnije izjavio: „Ako Milan želi da me proda, sješću i razgovaraću. Ali mogu da kažem to da, dokle god klub ne želi da me proda, definitivno ću ostati.“[87] Na dan 19. januara, predsjednik Milana — Silvio Berluskoni, izjavio je da je Mančester Siti odustao od ponude nakon razgovora između klubova i da će Kaka ostati u Milanu.[88] Navijači Milana su, ranije tokom tog dana, protestovali ispred sjedišta kluba, a nakon objave Berluskonija, tokom noći su se okupili ispred Kakine kuće, gdje su mu aplaudirali i pozdravljali ga, a on im je bacio svoj dres kroz prozor.[89] Sezonu je završio sa 16 postignutih golova u Seriji A i završio je na petom mjestu na listi strijelaca,[90] dok je Milan završio na trećem mjestu, sa istim brojem bodova kao Juventus, deset bodova manje od Intera.[91] Bio je nominovan za nagradu FIFA fudbaler godine, gdje je završio na četvrtom mjestu drugu godinu zaredom,[92] dok je u izboru za Zlatnu loptu završio na šestom mjestu,[93] a po treći put u karijeri izabran je u UEFA idealni tim.[94]

Real Madrid

uredi
 
Kaka na predstavljanju u Real Madridu 2009.

Na dan 3. jun 2009. objavljeno je da je novoizabrani predsjednik Real Madrida — Florentino Perez, poslao ponudu Milanu za Kaku od 68,5 miliona evra,[95][96] Dva dana kasnije, otišao je na utakmice sa reprezentacijom.[97] Vicepredsjednik Milana — Adrijano Galijani i Kakin otac — Bosko Leite, otputovali su u Meksiko na pregovore, nakon čega je Galijani izjavio: „Imali smo ručak i govorili o Kaki. Ne poričem to. Pregovori postoje, ali dogovor nije još postignut.“[98] Na dan 4. juna, Galijani je rekao za časopis Gazzetta dello Sport, da su finansijski razlozi motiv što su započeli pregovore, izjavivši: „Ne možemo da dozvolimo da Milan izgubi 70 miliona evra... Razlog ako Kaka ode biće ekonomski.“[98][99] Na dan 8. juna, Milan i Real Madrid, potvrdili su da Kaka prelazi u Real, sa kojim je potpisao šestogodišnji ugovor,[100][101] za 67 miliona evra.[11]

Predstavljen je u Realu 30. juna 2009, a debitovao je 7. avgusta, u pobjedi od 5:1 protiv Toronta, u prijateljskoj utakmici.[102] Na dan 19. avgusta, postigao je prvi gol za klub, u pobjedi od 5:0 protiv Borusije Dortmund, u prijateljskoj utakmici.[103] U takmičarskim mečevima, debitovao je 29. avgusta, u pobjedi od 3:2 protiv Deportivo la Korunje, u La ligi.[104] Prvi gol u ligi postigao je 23. septembra, iz penala, u pobjedi od 2:0 protiv Viljareala.[105] Real je sezonu završio na drugom mjestu u ligu, iza Barselone, dok je Kaka postigao osam golova i šest asistencija u La ligi, a devet golova i osam asistencija u svim takmičenjima.[106]

 
Kaka nakon postignutog gola protiv Real Sosijedada, u februaru 2011.

Na dan 5. avgusta 2010. objavljeno je da je imao operaciju lijevog koljena i da će odsustvovati četiri mjeseca.[107] Nakon što se vratio treninzima, trener Reala — Žoze Murinjo, izjavio je da je imati Kaku nakon oporavka od povrede, isto kao imati k novo pojačanje.[108][109] Nakon osam mjeseci pauze, vratio se na teren 3. januara 2011. u pobjedi od 3:2 protiv Hetafea; ušao je u igru u 77 minutu, umjesto Karima Benzeme. Nakon utakmice, izjavio je: „srećan sam što igram utakmicu ponovo i što sam zakoračio na teren.“[110] Prvi gol nakon oporavka, postigao je 9. januara, u pobjedi od 4:2 protiv Viljareala u La ligi, nakon asistencije Kristijana Ronalda.[111]

U martu 2011, zadobio je povredu sindroma iliotibijalnog trakta, što je druga najčešća povreda koljena.[112] Nakon oporavka od povrede, postigao je dva gola protiv Valensije, a sezonu je završio sa sedam golova i šest asistencija u svim takmičenjima, na 20 utakmica, dok je Real osvojio Kup kralja i završio na drugom mjestu u La ligi.[106]

 
Kaka na utakmici protiv Totenhema, u aprilu 2011.

Na dan 27. septembra 2011, odigrao je jedan od najboljih mečeva u Real Madridu; u pobjedi od 3:0 protiv Ajaksa u Ligi šampiona, postigao je jedan gol, upisao jednu asistenciju i započeo kontranapad, u kojem su učestvovali Mesut Ezil, Ronaldo i Benzema,[113] a zbog svoje igre, izabran je za igrača kola Lige šampiona.[114] Sa tom utakmicom, imao je jedan od najboljih početaka sezone u karijeri, sa postignuta dva gola, dvije asistencije i izboren jedan penal.[115] U sezoni2011/12. Real je osvojio La ligu, sa 100 bodova, dok je Kaka postigao pet golova i upisao devet asistencija u ligi, odnosno osam golova i 14 asistencija u svim takmičenjima.[106] U Ligi šampiona, Real je ispao od Bajern Minhena u polufinalu, na penale, gdje su Kaka, Kristijano Ronaldo i Serhio Ramos promašili penal.[116] U četvrtfinalu Kupa kralja, Real je ispao od Barselone.[117]

 
Kaka na utakmici protiv Sevilje, u februaru 2013.

Sezonu 2012/13. počeo je osvajanjem Superkupa Španije, pobjedom od 4:2 protiv Barselone. Na dan 4. decembra, dao je gol za pobjedu od 4:1 protiv Ajaksa, čime je postao najbolji brazilski strijelac u Ligi šampiona, sa 28 golova.[118] Nakon utakmice izjavio je: „Ovo je bio važan gol za mene i nadam se da mi je ostalo još golova da pomognem Real Madridu. Ovo je bila važna pobjeda i specijalna noć.“[119] Na dan 12. januara 2013, na remiju 0:0 protiv Osasune, ušao je u igru u 60 minutu, ali je dobio dva žuta kartona za 18 minuta i morao je da napusti igru.[120] To mu je bio prvi crveni karton u dresu Real Madrida i prvi crveni karton nakon utakmice između Brazila i [[Fudbalska reprezentacija Obale Slonovače|Obale Slonovače [[, na Svjetskom prvenstvu 2010.[121] Real Madrid je sezonu završio na drugom mjestu u La ligi, iza Barselone,[122] dok su izgubili u finalu Kupa kralja od Atletiko Madrida.[123] U Ligi šampiona, Real je ispao u polufinalu treću godinu zaredom, od Borusije Dortmund.[124]

Na dan 29. avgusta 2013, izjavio je da želi da napusti Real,[125] za koji je postigao 29 golova, uz 32 asistencije na 120 utakmica u svim takmičenjima, tokom četiri sezone.[126][127] Početkom septembra 2013, na društvenoj mreži Tviter, oprostio se od Real Madrida i navijača.[128]

Povratak u Milan

uredi

Na na dan 2. septembra 2013, Milan je potvrdio da se Kaka vraća u klub, sa kojim je potpisao dvogodišnji ugovor.[129][130] Vrijednost ugovora bila je četiri miliona evra godišnje, a uzeo je dres sa brojem 22, koji je nosio i prvi put kada je igrao za Milan.[131][132] Takođe, postavljen je za zamjenik kapitena.[133] Na debiju za klub, bio je kapiten na utakmici protiv Čjasa, kada mu je kapitensku traku dao golman — Marko Amelija.[134]

Na prvoj takmičarskoj utakmici za klub, povrijedio je lijevi mišić primicača, a odlučio je da ne prima platu dok se ne oporavi.[135] Na teren se vratio 19. oktobra, u pobjedi od 1:0 protiv Udinezea, kada je ušao u 76 minutu umjesto Alesandra Matrija.[136] Na narednoj utakmici, asistirao je Robinju za gol u remiju 1:1 protiv Barselone u Ligi šampiona. Prvi gol, postigao je 30. oktobra, u remiju 1:1 protiv Lacija; ESPN je njegov gol opisao kao „senzacionalni uvijeni šut sa ivice terena u desni gornji ugao.“[137] Na dan 7. januara 2014, postigao je svoj stoti gol za Milan, za vođstvo od 1:0 protiv Atalante, nakon čega je postigao još jedan gol u pobjedi 3:0.[138] Na dan 11. marta, postigao je gol u porazu 4:1 od Atletiko Madrida, u osmini finala Lige šampiona.[139] Na dan 29. marta 2014, postigao je dva gola u pobjedi od 3:0 protiv Kjeva, na svojoj 300 utakmici za Milan.[140][141]

U junu 2014, objavljeno je da pregovara sa Orlandom, kako bi prešao u klub u januaru 2015, kada počinje MLS liga.[142][143] Na dan 30. juna 2014, sporazumno je raskinuo ugovor sa Milanom, iako mu je ostala još jedna godina ugovora; aktivirao je klauzulu po kojoj može da ode ako se klub ne kvalifikuje za evropska takmičenja.[144] Sezonu je završio sa sedam postignutih golova u Seriji A[145] i dva u Ligi šampiona.[146]

Orlando Siti

uredi
 
Kaka u Hjustonu u martu 2015.

Na dan 2. jula, potpisao je za Orlando, koji je takmičenje trebalo da počne tek u januaru 2015, po prvi put u MLS ligi.[147] Potpisom za klub, postao je prvi označeni igrač u istoriji Orlanda;[148] što je pravilo koje omogućava svakom timu da ima maksimum tri igrača čije plate ne spadaju u pravilo o ograničenju plate koju tim može da daje svim igračima u sezoni, poznato kao „Salary cap”.[149] Pravilo o tri označena igrača doneseno je 2007. kada je Dejvid Bekam došao u Los Anđeles galaksi i postalo je poznato kao „Bekamovo pravilo“.[150] Na predstavljanju u klub, izjavio je da je uvijek želio da igra u Americi i da je jedan od glavnih razloga što je izabrao Orlando, taj što je vlasnik Brazilac — Renato Augusto da Silva.[151] Pošto MLS liga počinje u januaru, otišao je na pozajmicu u Sao Paulo tokom ljeta, što je nazvao izuzetno zadovoljavajućim.[152]

Dolaskom u Orlando, postao je najplaćeniji igrač i istoriji MLS lige, sa zaradom 6,6 miliona dolara godišnje i sa garantovanom kompenzacijom od 7,2 miliona dolara godišnje,[153][154] prestigavši tako Klinta Dempsija, koji je došao u Sijetl saunderse 2013, za 6,7 miliona dolara godišnje.[155][156]

Pozajmica u Sao Paulo

uredi

Na dan 3. jula 2014, stigao je u Sao Paulo i počeo je sa treninzima dan kasnije.[157] Na dan 27. jula 2014, debitovao je za klub u Seriji A, u koju se vratio nakon 11 godina, na utakmici protiv Goijasa, i postigao je gol u 76 minutu, u porazu 2:1.[158] Na dan 4. septembra 2014, postigao je gol u pobjedi od 2:0 protiv Krisijume, u drugoj rundi Kopa Sudamerikane.[159] Na dan 9. novembra 2014, postigao je gol u pobjedi od2:1 protiv Vitorije.[160]

Povratak u Orlando

uredi

Na početku 2015, vratio se u Orlando. Prvi gol za klub, postigao je 5. februara, u pobjedi od 4:0 protiv Dalasa, u prijateljskoj utakmici.[161] Na dan 23. februara, postigao je gol u remiju 1:1 protiv Njujork Sitija, u prijateljskoj utakmici.[162] Na dan 8. marta, debitovao je u MLS ligi, gdje je postigao gol iz slobodnog udarca, za remi 1:1 protiv Njujork Sitija, što je bio prvi gol Orlanda u istoriji u takmičarskim utakmicama.[163][164][165] Na dan 28. marta, postigao je gol uz asistenciju, za remi 2:2 protiv Montreal impakta.[166][167] U izboru za igrača mjeseca za mart, završio je na drugom mjestu, iza Oktavija Rivera.[168]

 
Kaka na utakmici protiv Toronta.

Na dan 13. aprila 2015, postigao je gol iz penala, u pobjedi od 2:0 protiv Portland timbersa.[169][170] Na dan 17. maja, postigao je gol, uz jednu asistenciju, u pobjedi od 4:0 protiv branioca titule — Los Anđeles galaksija, čime je Orlando postao prvi klub debitant u ligi koji je pobijedio aktuelnog prvaka sa više od tri gola razlike.[171][172][173] Na dan 30. juna, postigao je gol u 21 minutu, za pobjedu od 2:0 protiv Kolumbus krua, u osmini finala Otvorenog kupa SAD-a.[174] Na dan 5. jula, dobio je prvi crveni karton u klubu, u remiju 1:1 protiv Ril Solt Lejka, nakon što je prethodno postigao gol.[175] Kasnije tokom mjeseca, izabran je za Ol-star meč, gdje je bio kapiten tima.[176] Meč je odigran na stadionu Dik sporting park, u Komers Sitiju. Postigao je gol iz penala, nakon čega je asistirao Davidu Vilji, u pobjedi od 2:1 protiv Totenhema i dobio je nagradu MVP za najkorisnijeg igrača Ol-stara.[177] Orlando je sezonu završio na sedmom mjestu u Istočnoj konferenciji i nije uspio da postane prvi debitantski klub koji se plasirao u plej of nakon Sijetl saundersa 2009.[178] Kaka je sezonu završio sa devet golova i sedam asistencija na 28 utakmica u MLS ligi, uz jedan postignut gol na dva nastupa u Kupu.[179]

 
Kaka na Ol-star meču MLS lige 2016.

Nakon što je, zbog povrede, propustio prve tri utakmice u sezoni 2016, vratio se na teren 3. aprila, na utakmici protiv Portland timbersa, gdje je postigao jedan gol i upisao dvije asistencije, u pobjedi od 4:1,[180] zahvaljujući čemu je izabran u tim nedelje.[181] U julu 2016, izabran je u Ol-star tim, zajedno sa Viljom i bivšim saigračem iz Milana — Andreom Pirlom.[182] Drugu sezonu u klubu, završio je sa devet golova i deset asistencija, na 24 utakmice,[179] a Orlando nije uspio da se plasira u plej of ponovo.[183]

Na dan 5. marta, na prvoj utakmici u sezoni 2017, protiv Njujork Sitija, uhvatio se za lijevu nogu u 11 minutu, zbog čega je morao da izađe iz igre; Orlando je pobijedio 1:0, a objavljeno je da Kaka mora da pauzira šest nedelja, zbog istegnuća tetive.[184] Na teren se vratio 29. aprila i postigao je gol u pobjedi od 2:0 protiv Kolorado rapidsa.[185] Sledeće nedelje, postigao je gol u porazu 2:1 od Toronta.[186] Treći gol u sezoni postigao je u remiju 2:2 protiv Sporting Kanzas Sitija.[187] Na dan 14. juna, igrao je na utakmici petog kola Kupa, u porazu od Majamija, koji je tada trenirao njegov bivši saigrač iz Milana — Alesandro Nesta.[188] Na dan 17. juna, asistirao je za gol Matijasu Perezu Garsiji, u remiju 3:3 protiv Montreal impakta.[189] U narednom kolu, asistirao je Skotu Suteru, za izjednačujući gol u poslednjem minutu, u remiju 1:1 protiv Sijetl saundersa.[190] Na dan 7. jula, izabran je za treći Ol-star meč zaredom,[191] gdje je postigao gol u remiju 1:1 protiv Atalante, 29. jula.[192]

Orlando je izgubio šanse za plasman u plej of 7. oktobra, nakon pobjede Njujork red bulsa protiv Vankuver vajtkapsa 3:0.[193] Na dan 11. oktobra 2017, objavio je da neće produžiti ugovor sa Orlandom za sezonu 2018.[194] Poslednju zvaničnu utakmicu za klub igrao je 15. oktobra, u pobjedi od 1:0 protiv Kolumbus krua,[195][196] a sezonu je završio sa šest postignutih golova i pet asistencija, na 23 utakmice.[179] Za Orlando je igrao još jednom, igrao u pobjedi od 6:1 protiv reprezentacije Portorika, u humanitarnoj utakmici održanoj radi prikupljanja novca za oporavak Portorika nakon uragana Marija.[197] Tokom tri sezone u Odlandu, postigao je 24 gola i 22 asistencije, na 75 utakmica.[198]

Kraj karijere

uredi

Na dan 17. decembra 2017, objavio je da završava karijeru, nakon što je odbio ponude Sao Paula i Milana.[199] Potvrdio je da želi da radi kao direktor za fudbalska pitanja i da mu je Milan ponudio poziciju.[200]

Reprezentativna karijera

uredi

Mlada reprezentacija i debi u seniorskoj

uredi
 
Kaka u dresu Brazila 2006.

Uvršten je na spisak igrača za Svjetsko prvenstvo za igrače do 20 godina 2001 u Argentini. U grupnoj fazi, Brazil je ostvario sve tri pobjede, protiv Njemačke 2:0, Iraka 6:1 i Kanade 2:0 i plasirao se u nokaut fazu sa prvog mjesta.[201] U osmini finala, Brazil je pobijedio Australiju 4:0, a Kaka je dao drugi gol.[202] U četvrtfinalu, Brazil je poveo 1:0 protiv Gane, u 44 minutu, golom Adrijana, ali je Gana u poslednjih deset minuta postigla dva gola i plasirala se u polufinale.[203]

Nekoliko mjeseci kasnije, 31. januara 2002, debitovao je za seniorsku reprezentaciju Brazila, u pobjedi od 6:1 protiv Bolivije, u prijateljskoj utakmici; ušao je u igru u 69 minutu umjesto Žuninja Pauliste.[204] Prvi gol za reprezentaciju, postigao je 7. marta 2002, u pobjedi od 6:1 protiv Islanda, u prijateljskoj utakmici.[205] Selektor Brazila — Luis Felipe Skolari, uvrstio ga je u tim za Svjetsko prvenstvo 2002, na kojem su reprezentaciju predvodili Ronaldo, Rivaldo i Ronaldinjo.[206] Debitovao je na prvenstvu na utakmici trećeg kola grupne faze, protiv Kostarike, kada je ušao u igru u 75 minutu, umjesto Rivalda, a Brazil je pobijedio 5:2.[207] Do kraja prvenstva više nije igrao, a Brazil je u finalu pobijedio Njemačku i osvojio petu titulu prvaka svijeta.[208]

Godine 2003. bio je kapiten na KONKAKAF Zlatnom kupu, gdje je Brazil nastupao sa reprezentacijom do 23 godine i završio je na drugom mjestu, izgubivši u finalu od Meksika 1:0 na produžetke.[209] Kaka je postigao tri gola na turniru, dva u četvrtfinalu u pobjedi od 2:0 protiv Kolumbije[210] i jedan u polufinalu, u pobjedi od 2:1 protiv Sjedinjenih Američkih Država na produžetke; postigao je gol u 89 minutu, kojim je Brazil izborio produžetke.[211]

Kup konfederacija 2005. i Svjetsko prvenstvo 2006.

uredi
 
Kaka na treningu sa reprezentacijom, prije početka Svjetskog prvenstva 2006.

Bio je član tima na Kupu konfederacija 2005, u Njemačkoj. Igrao je na svakoj utakmici, a postigao je jedan gol, u pobjedi od 4:1 protiv Argentine u finalu]].[212]

Uvršten je u tim za Svjetsko prvenstvo 2006, a na prvoj utakmici, postigao je gol u pobjedi od 1:0 protiv Hrvatske i proglašen je za igrača utakmice.[213] Brazil je izgubio u četvrtfinalu od Francuske 1:0, golom Tijerija Anrija.[214]

„U 2006. bio je dio „magičnog kvarteta“, Kaka i Ronaldinjo u sredini, sa napadačima Ronaldom i Adrijanom. Tim je bio težak i neizbalansiran, zbog čega je morao da radi pozadi na sredini terena, a Kaka je platio cijenu.“

— Tim Vikeri za ESPN, o reprezentaciji Brazila na Svjetskom prvenstvu 2006.[215]

Na prijateljskoj utakmici protiv Argentine, 3. septembra, u Londonu, ušao je u igru u 59 minutu, umjesto Danijela Karvalja; u 88 minutu, uzeo je loptu na svojoj polovini, nakon čega je pretrčao Mesija, a zatim vodio loptu do gola i postigao treći gol na utakmici, za pobjedu od 3:0.[216] Zbog ubrzanja i načina na koji ga je postigao, izjavio je da mu je najbolji gol ikada.[217] Na dan 12. maja 2007, zbog gustog rasporeda koji je imao, odustao je od nastupa na Kopa Americi 2007, koju je Brazil zatim osvojio.[218] U reprezentaciju se vratio 22. avgusta, u pobjedi od 2:0 protiv Alžira.[219]

Kup konfederacija 2009. i Svjetsko prvenstvo 2010.

uredi
 
Kaka (lijevo), na utakmici protiv Čilea na Svjetskom prvenstvu 2010.

Nastupao je na Kupu konfederacija 2009, gdje je nosio broj 10. Bilo mu je to prvo takmičenje nakon Svjetskog prvenstva 2006, a u prvoj utakmici grupne faze, protiv Egipta, postigao je dva gola, od čega drugi u 90 minutu iz penala, za pobjedu od 4:3.[220] U finalu, Brazil je igrao protiv Sjedinjenih Američkih Država, koje su vodile 2:0 na poluvremenu; Brazil je preokrenuo u drugom poluvremenu i pobijedio 3:2, a Kaka je dobio nagradu za igrača utakmice, nakon čega je dobio Zlatnu loptu, za najboljeg igrača turnira.[221][222][223]

Uvršten je u sastav tima za Svjetsko prvenstvo 2010, gdje je ponovo nosio dres sa brojem 10.[224] Na utakmici drugog kola grupne faze, protiv Obale Slonovače, upisao je dvije asistencije u pobjedi od 3:0, nakon čega je, u 88 minutu, dobio crveni karton, zbog dva žuta kartona. Drugi žuti karton dobio je zbog udaranja laktom Abdula Kadera Keite, što je izazvalo brojne polemike, jer su mnogi tvrdili da nije trebalo da dobije drugi žuti.[225][226][227] Na utakmici osmine finala, u pobjedi od 3:0 protiv Čilea, asistirao je kod gola Luisu Fabijanu.[228] U četvrtfinalu, Brazil je izgubio od Holandije 2:1, nakon preokreta, sa dva gola Veslija Snajdera;[229] Kaka je završio kao jedan od šestorice igrača sa po tri asistencije, iza Bastijana Švajnštajgera.[230]

Kasnija karijera

uredi

Nakon više od godinu dana odsustvovanja iz reprezentacije zbog povrede, 27. oktobra 2011, uvršten je na spisak igrača za prijateljske utakmice protiv Gabona i Egipta u novembru.[231] Naknadno je morao da bude isključen iz tima zbog povrede lista i nije igrao ni na jednoj utakmici.[232]

„Najbolji fudbaler sa kojim sam ikada igrao? To je Ronaldo, fenomeno. Drugi Ronaldo, Kristijano, vjerovatno ulazi u mojih top pet, ali gledao sam kako Fenomeno radi stvari koje niko drugi nikada nije uradio.“

—Kaka 2013, o Ronaldu, kao najboljem igraču sa kojim je igrao.[233]

Ponovo je pozvan u reprezentaciju 28. septembra 2012, za prijateljske utakmice protiv Iraka i Japana u oktobru.[234] Nakon što je dobio poziv, izjavio je: „priznajem da je ovaj poziv bio iznenađujući.... Kada je spisak objavljen, bio sam veoma srećan. Bilo je to kao da mi je prvi poziv.“[235] Selektor Brazila — Mano Manezes, rekao je da, uprkos tome što su Kaka i Oskar slični, moći će da igraju zajedno jer je Kaka u poslednje vrijeme promijenio stil igre.[236] Na svom povratku u tim, postigao je gol u pobjedi od 6:0 protiv Iraka, uz asistenciju Oskaru,[237] nakon čega je postigao gol i protiv Japana, u pobjedi od 4:0, gdje je Nejmar dao dva gola.[238] Igrao je i na hiljaditoj utakmici u istoriji reprezentacije, u remiju 1:1 protiv Kolumbije, 14. novembra 2012.[239]

Na dan 5. marta, novi selektor reprezentacije — Luis Felipe Skolari, pozvao ga je u tim za prijateljske utakmice protiv Italije u Londonu i Rusije u Ženevi, krajem marta.[240][241] Ipak, nije uvršten u tim za Kup konfederacija 2013, kao ni u tim za Svjetsko prvenstvo 2014.[242] Nakon skoro 18 mjeseci, novi selektor reprezentacije — Dunga, u oktobru 2014, uvrstio ga je na spisak igrača za prijateljske utakmice protiv Argentine i Japana.[243][244] Na dan 1. maja 2015, izabran je među sedam potencijalnih zamjena za Kopa Ameriku 2015,[245][246][247] ali nije pozvan u sastav tima za turnir.[248] U avgustu 2015, pozvan je u tim za prijateljski utakmicu protiv Kostarike u septembru, gdje je ušao u igru u 67 minutu umjesto Lukasa Lime, što mu je bio 90 nastup za Brazil.[249] Nakon povrede Daglasa Koste, Dunga ga je pozvao u sastav tima za Kopa Ameriku sentenario.[250] Na dan 30. maja 2016, u pobjedi od 2:0 protiv Paname u prijateljskoj utakmici, ušao je u igru u 80 minutu umjesto Filipea Kutinja.[251] Početkom juna, zadobio je povredu mišića i morao je da propusti Kopa Ameriku, gdje ga je zamijenio Ganso; više nije dobijao poziv za realizaciju.[252]

Stil igre i prijem

uredi
 
Dres Kake sa brojem 22, koji je nosio dok je bio u Milanu, u muzeju stadiona San Siro.

Označen kao jedan od najboljih fudbalera svoje generacije, na sajtu FIFA opisan je kao igrač koji ima „sposobnost da gotovo bez napora prolazi pored protivnika, pruža pasove za razdvajanje odbrane i dosljedno pogađa sa distance.“[253][254][255] Tokom perioda u Milanu, sredinom 2000-ih i tokom boravka u Real Madridu, prije povreda, koje su uticale na njegovu pokretljivost, bio je brz, okretan, radnik na terenu, vješt i kreativan timski igrač, sa dobrim tempom, kontrolom lopte, pokretom i balansom, sposoban da driblinzima prolazi igrače jedan na jedan, kao i za kontranapade.[256][257][258][259] Hvaljeći njegovu brzinu i eleganciju sa loptom, Karl Mačet je 2017. napisao za Bleacher Report:

„Njegov hod, posebno kada je imao posjed, bio je očaravajući. Razumno neobičnog stasa za plejmejkera, veznog igrača visokog malo više od šest stopa, Kaka se i dalje mogao okretati i ubrzati pored defanzivca na isti način na koji bi upravljali igrači sa brojem 10 sa nižim centrom gravitacije. Ali taj isti elegantni, dugonogi korak učinio ga je nezaustavljivim u trku.“[258]

Tim Vikeri je za ESPN napisao: „kad Kaka trči naprijed sa loptom, ima snagu teretnog voza. Oženio je snagu sa finesom. Jednom kada je njegovo ubrzanje redukovano, nedostajalo mu je suptilnosti da zasija kao ranije.“[215] Karl Anka je za BBC napisao da su mu problemi sa koljenima i preponama oduzeli eksplozivnost koja mu je bila potrebna kako bi upravljao sredinom terena, kao i da je 2009. već bio u opadanju.[217] Anka je takođe napisao da je to što je poslednji osvojio nagradu za FIFA fudbalera godine, 2007, prije dominacije Mesija i Kristijana Ronalda tokom naredne decenije, njegov položaj u fudbalu bio „izgubljen u magli“ i da je njegova veličina nestala iz vida.[217]

 
Kaka (drugi desno), u dresu Milana, sa Ronaldinjom, Bekamom i trenerom Ančelotijem.

Ronaldinjo je izjavio: „za dvije, možda tri sezone u Milanu, bio je najbolji na svijetu. Nije postojalo ništa što ne može da uradi“, dok je Andrea Pirlo izjavio: „postojao je trenutak kada timovi prosto nisu znali kako da ga zaustave.“[260] Hvaljen je zbog svojih driblinga iz sredine, kao u zbog vizije i pasova, koji su mu omogućavali da asistira saigračima.[261] Uglavnom je igrao na poziciji ofanzivnog veznog, odakle je znao često da postiže golove, stvara prilike i da dijeli asistencije.[262] Kao univerzalan fudbaler, mogao je da igra i na nekoliko pozicija u napadu, kao krilni napadač napadu,[263][264] kao drugi napadač,[265] a povremeno u vrhu napada[257][266] ili u dublje u sredini, kao plejmejker.[267] Pored toga, imao je snažan i precizan, unutar i izvan šesnaesterca, sa bilo kojom nogom,[268] iako je prirodno dešnjak;[269] takođe je bio dobar izvođač penala i slobodnih udaraca.[270][271]

Privatni život

uredi
 
Kaka sa ženom — Karolinom Seliso, 2007.

Sa djevojkom iz djetinjstva — Karolinom Seliso, oženio se 23. decembra 2005, u crkvi u Sao Paulu.[272] U martu 2008, dobio je sina — Luku Seliso Liete,[273] dok je u aprilu 2011. dobio ćerku — Izabelu.[274] Godine 2015, Kaka i Seliso, objavili su na društvenim mrežama da se razvode.[275]

Dobio je italijansko državljanstvo 12. februara 2007.[276] Ima ugovor sa kompanijom Adidas, u što ga je sprječavalo da se pojavi u foto kolekciji se reklamama često pojavljivao, a takođe, ima ugovor sa kompanijom Armani, koji ga je spriječio da se nađe u kolekciji slika fudbalera Milana koje je objavila kompanija Dolce & Gabbana početko 2007.[277]

Zajedno sa Ronaldinjom, pojavio se na omotu italijanske verzije video igre FIFA 07, jednoj od video igara FIFA, od kompanije EA Sports;[278] takođe, pojavio se na omotu nekoliko regionalnih verzija video igre FIFA 11[279] FIFA 12,[280] i FIFA 16.[281] Pojavio se u video igri FIFA 20, kao dio ultimativnog tima legendi.[282]

„U svlačionici, sjedio sam između Maldinija i Ronalda, koji me je pitao hoću li da budem dio njegovog klana, pokazujući mi kopiju Plejboja ili hoću da budem u Kakinom klanu, koji je imao nekoliko crkvenih stvari u svlačionici.“

—Alešandre Pato o Ronaldu i Kaki tokom perioda u Milanu 2007.[283]

Izjavio je da mu je Rai, bivši brazilski fudbaler i kapiten Sao Paula uzor.[284][285] Najbolji prijatelj mu je Maurisio Saragosa, koji je takođe bio profesionalni fudbaler, s bili su kumovi jedan drugome na vjenčanjima.[286] Takođe je blizak prijatelj sa fudbalerom Kolumbije — Radamelom Falkaom.[287]

U aprilu 2012, postao je prvi sportista koji je dostigao 10 miliona pratilaca na društvenoj mreži Twitter,[14] a do marta 2015, bio je peti najpraćeniji sportista na društvenim mrežama, iza Kristijana Ronalda, Lionela Mesija, Dejvida Bekama i Nejmara, sa 33 miliona pratilaca na društvenoj mreži Facebook.[288]

 
Par kopački Adidas, sa tekstom koji izražava njegovu hrišćansku vjeru. Nakon postizanja golova, proslavljao ih je tako što bi pokazivao prema nebu, kako bi izrazio zahvalnost Bogu.[289]

Kaka je evangelista i aktivni je član crkve Hristovog Vaskrsenja u Sao Paulu.[290] Postao je prilično religiozan sa 12 godina, o čemu je izjavio: „naučio sam da je vjera ta koja odlučuje da li će se nešto desiti ili ne.“ Nakon Svjetskog prvenstva 2002, osvajanja Serije A sa Milanom 2004. i osvajanje Lige šampiona 2007, skidao je dres kako bi otkrio majicu ispod njega na kojoj je pisalo „pripadam Hristu“; takođe, isti natpis, uz “Bog je vjeran“, nosio je na kopačkama.[20] Tokom slavlja nakon pobjede 4:1 protiv Argentine, u finalu Kupa konfederacija 2005, zajedno sa nekoliko saigrača, nosio je majice na kojima je pisalo „Hrist vas voli“, na nekoliko jezika. Dok je primao nagradu za FIFA fudbalera godine 2007, izjavio je da je, kada je bio mlađi samo želio da bude profesionalni fudbaler u Sao Paulu i da je htio da odigra jednu utakmicu za reprezentaciju Brazila, ali da mu je Bog dao više nego što je ikada tražio.[291] Iako dijele zajedničke ciljeve, nije član organizacije „Sportisti Hrista“.[292] Tokom proslave golova, obično je pokazivao prema nebu, kao gest kojim se zahvaljuje Bogu.[289] Njegov omiljeni muzički žanr je vjerska muzika,[293] dok mu je omiljena knjiga Biblija.[294] U intervjuu za brazilski časopis O Globo, izrazio je želju da postane evangelički svještenik.[295]

Od novembra 2004, bio je Ambasador protiv gladi, programa Ujedinjenih nacija, a u tom trenutku, postao je najmlađa osoba na toj poziciji.[16] U avgustu 2015, objavio je da je upisao studije sportskog marketinga na Univerzitetu Vinter park u Floridi.[296] On 5 January 2019, he announced his engagement to Brazilian model Carolina Dias on Instagram.[297] Bio je jedan od nekoliko fudbalera koji su podržali kandidaturu Žaira Bolsonara za predsjednika, na izborima 2018.[298]

Statistika karijere

uredi

Klubovi

uredi
Klub Sezona Liga Kup Kontinentalno[nb 1] Ostalo[nb 2] Ukupno Ref.
Liga Utakm. Gol. Utakm. Gol. Utakm. Gol. Utakm. Gol. Utakm. Gol.
Sao Paulo 2001. Brazilska Serija A 27 12 7 1 5 0 16 4 55 17
2002 22 9 9 6 — 17 8 48 23
2003 10 2 5 0 7 5 22 7
Ukupno 59 23 21 7 5 0 40 17 125 47 —
Milan 2003/04. Serija A 30 10 4 0 10 4 1 0 45 14 [299]
2004/05. 36 7 1 0 13 2 1 0 51 9 [299]
2005/06. 35 14 2 0 12 5 — 49 19 [299]
2006/07. 31 8 2 0 15 10 48 18 [299]
2007/08. 30 15 0 0 8 2 3 2 41 19 [299]
2008/09. 31 16 1 0 4 0 — 36 16 [299]
Ukupno 193 70 10 0 62 23 5 2 270 95 —
Real Madrid 2009/10. La liga 25 8 1 0 7 1 — 33 9 [299]
2010/11. 14 7 3 0 3 0 20 7 [300]
2011/12. 27 5 4 0 8 3 1 0 40 8 [301]
2012/13. 19 3 2 1 6 1 — 27 5 [302]
Ukupno 85 23 10 1 24 5 1 0 120 29 —
Milan 2013/14. Serija A 30 7 1 0 6 2 — 37 9 [303]
Sao Paulo 2014. Brazilska Serija A 19 2 0 0 5 1 24 3 [299]
Orlando Siti 2015. MLS 28 9 2 1 — 30 10 [304][305]
2016. 24 9 0 0 24 9 [304][305]
2017. 23 6 1 0 24 6 [304][305]
Ukupno 75 24 3 1 — 78 25 —
Ukupno u karijeri 461 149 44 9 102 31 46 19 654 208 —
  1. ^ Uključuje Kopa Merkosul, Kopa Sudamerikanu, Ligu šampiona i Kup UEFA
  2. ^ Uključuje Šampionat Paulista, Turnir Rio—Sao Paulo, Superkup Italije, Superkup Španije, UEFA superkup, Interkontinentalni kup i Svjetsko klupsko prvenstvo

Reprezentacija

uredi
Nastupi i golovi za reprezentaciju po godinama
Reprezentacija Godina Nastupi Golovi
Brazil
2002 5 1
2003 10 5
2004 8 3
2005 13 3
2006 11 5
2007 12 5
2008 3 1
2009 13 3
2010 7 1
2012 3 2
2013 2 0
2014 2 0
2015 2 0
2016 1 0
Ukupno 92 29

Golovi za reprezentaciju

uredi
Ažurirano nakon utakmice igrane 29. maja 2016.[306][307]
Ključ
‡ Gol iz penala
Golovi za reprezentaciju, po datumima, sa prikazom lokacije, protivnika, rezultata i takmičenja.
Broj Datum Lokacija Protivnik Gol za Konačan rezultat Takmičenje
1. 7. mart 2002. Kujaba, Brazil   Island 3:0 6:1 Prijateljska
2. 19. jul 2003. Majami, SAD   Kolumbija 1:0 2;0 KONKAKAF zlatni kup 2003.
3. 2:0
4. 23. jul 2003.   Sjedinjene Države 1:1 2:1
5. 7. septembar 2003. Barankilja, Kolumbija   Kolumbija 2:1 2:1 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2006.
6. 11. oktobar 2003. Kuritiba, Brazil   Urugvaj 1:0 3:3
7. 28. april 2004. Budimpešta, Mađarska   Mađarska 1:0 4:1 Prijateljska
8. 10. oktobar 2004. Marakaibo, Venecuela   Venecuela 1:0 5:2 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2006.
9. 2:0
10. 27. mart 2005. Gojanija, Brazil   Peru 1:0 1:0
11. 29. jun 2005. Frankfurt, Nemačka   Argentina 2:0 4:1 Kup konfederacija 2005.
12. 10. novembar 2005. Abu Dabi, UAE   UAE 1:0 8:0 Prijateljska
13. 4. jun 2006. Ženeva, Švajcarska   Novi Zeland 3:0 4:0 Prijateljska
14. 13. jun 2006. Berlin, Nemačka   Hrvatska 1:0 1:0 Svjetsko prvenstvo 2006.
15. 3. septembar 2006. London, Engleska   Argentina 3:0 3:0 Prijateljska
16. 10. oktobar 2006. Stokholm, Švedska   Ekvador 2:1 2:1
17. 15. novembar 2006. Bazel, Švajcarska   Švajcarska 2:0 2:1
18. 24. mart 2007. Geteborg, Švedska   Čile 2:0 4:0
19. 12. septembar 2007. Foksborou, SAD   Meksiko 2:1 3:1
20. 17. oktobar 2007. Rio de Žaneiro, Brazil   Ekvador 3:0 5:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
21. 5:0
22. 18. novembar 2007. Lima, Peru   Peru 1:0 1:1
23. 11. oktobar 2008. San Kristobal, Venecuela   Venecuela 1:0 4:0
24. 6. jun 2009. Montevideo, Urugvaj   Urugvaj 4:0 4:0
25. 15. jun 2009. Blumfontejn, Južnoafrička republika   Egipat 1:0 4:3 Kup konfederacija 2009.
26. 4:3
27. 6. jul 2010. Dar es Salam, Tanzanija   Tanzanija 4:0 5:1 Prijateljska
28. 11. oktobar 2012. Malme, Švedska   Irak 3:0 6:0
29. 16. oktobar 2012. Vroclav, Poljska   Japan 4:0 4:0

Uspjesi

uredi

Klupski

uredi
Sao Paulo
  • Kup Sao Paula za juniore (1):
    • 2000.
  • Trofej Rio-Sao Paulo (1):
    • 2001.
Milan
Real Madrid

Reprezentacija

uredi

Individualno

uredi
  • Izbor u idealan tim KONKAKAF zlatnog kupa (1):
    • 2003.
  • Najbolji strani fudbaler Serije A (3):
    • 2004, 2006, 2007.
  • Najbolji fudbaler Serije A (2):
    • 2004, 2007.
  • FIFPro 1
    • 2007.
  • Najbolji vezni igrač Lige šampiona (1):
    • 2005.
  • UEFA tim godine (2):
    • 2006, 2007.
  • Najbolji napadač Lige šampiona (1):
    • 2007.
  • Najbolji strelac Lige šampiona (1):
    • 2007.
  • Zlatna lopta (1):
  • Izbor u idealan tim Kupa konfederacija: (1):
    • 2009.
  • Najbolji igrač Kupa konfederacija (1):
    • 2009.

Reference

uredi
  1. ^ „Biografia de Kaká”. Quadro de Medalhas. decembar 2010. Pristupljeno 5. 3. 2012. 
  2. ^ „Kaká: Player Profile”. Orlando City SC. 2. 2. 2015. Arhivirano iz originala 26. 09. 2018. g. Pristupljeno 08. 04. 2021. 
  3. ^ „Kaká”. soccerway.com. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  4. ^ „Ricardo Kaká”. YouTube. Pristupljeno 29. 8. 2013. 
  5. ^ „Rooney and Kaka both confident ahead of second leg”. YouTube. Pristupljeno 29. 8. 2013. 
  6. ^ „Andriy Shevchenko's Perfect XI: 'Creative maestro' Kaka and 'exceptionally dangerous' John Terry”. Fourfourtwo.com. 29. 9. 2016. Pristupljeno 6. 8. 2017. 
  7. ^ „Best Brazilian Players of All Time - Kaká”. ESPN.com. Pristupljeno 6. 8. 2017. 
  8. ^ „Pele: Kaka is best and better than Ronaldo”. ESPNFC.com. 18. 6. 2007. Pristupljeno 6. 8. 2017. 
  9. ^ „Kaka: Former Brazil, AC Milan and Real Madrid midfielder announces retirement”. BBC. 17. 12. 2017. 
  10. ^ „Kaka i zvanično u Real Madridu”. B92.net. 9. 6. 2009. Pristupljeno 12. 3. 2019. 
  11. ^ a b „2009 Bilancio” (PDF) (na jeziku: italijanski). A.C. Milan. 31. 08. 2010. str. 76. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 11. 2010. g. Pristupljeno 13. 08. 2017. 
  12. ^ „Brazil international leaves Real Madrid for AC Milan”. BBC Sport. 2. 9. 2013. Pristupljeno 12. 3. 2019. 
  13. ^ „A.C. Milan Hall of Fame: Ricardo Izecson dos Santos Leite (Kakà)”. acmilan.com. A.C. Milan. Pristupljeno 3. 4. 2015. 
  14. ^ a b „Kaka tops 10M Twitter followers”. ESPN. 26. 4. 2012. 
  15. ^ „World Fame 100”. ESPN. Pristupljeno 6. 8. 2017. 
  16. ^ a b „Soccer star Kaká puts the floodlights on global hunger” (Saopštenje). World Food Programme. 30. 11. 2004. Arhivirano iz originala 14. 6. 2012. g. Pristupljeno 15. 6. 2010. 
  17. ^ „"Kaka profile"”. Arhivirano iz originala 05. 12. 2018. g. Pristupljeno 28. 6. 2014. . Goal.com.
  18. ^ Istoé Gente,. „Kaká vira fera”. Arhivirano iz originala 07. 04. 2022. g. , 21 October 2002.
  19. ^ „Soccer-Fans-Info”. Soccer-Fans-Info. 22. 4. 1982. Arhivirano iz originala 16. 10. 2013. g. Pristupljeno 12. 12. 2010. 
  20. ^ a b Mitten, Andy (4. 6. 2006). „The golden boy of a golden team”. The Independent. London. Arhivirano iz originala 06. 09. 2023. g. Pristupljeno 15. 6. 2010. 
  21. ^ Soldo, Ivan (6. 8. 2010). „Kaka: 10 Facts You Should Know”. Bleacher Report. Pristupljeno 30. 7. 2015. 
  22. ^ „FIFA Classic Football”. Arhivirano iz originala 07. 06. 2008. g. 
  23. ^ „Kaka Biography (Portuguese)”. Kakamania.br.tripod.com. Pristupljeno 12. 12. 2010. 
  24. ^ a b „Kaka's greatest moments”. Fox Sports. 8. 6. 2018. 
  25. ^ „v-brazil.com”. v-brazil.com. Arhivirano iz originala 16. 9. 2018. g. Pristupljeno 12. 12. 2010. 
  26. ^ a b Hughes, Rob (1. 12. 2004). „Soccer: Kaka able to see beyond dollar signs”. International Herald Tribune. Pristupljeno 15. 6. 2010. 
  27. ^ „"Torneio Rio-São Paulo 2001"”. Pristupljeno 22. 3. 2018. . Rsssf.
  28. ^ Vicente, Emerson. „Sao Paulo to sell Kaka”. Sky Sports. Pristupljeno 19. 2. 2015. 
  29. ^ „Kaká – Career History and Profile”. About.com. 19. 1. 2009. Arhivirano iz originala 24. 2. 2009. g. 
  30. ^ Brown, Oliver (16. 1. 2009). „Heaven sent, with the T-shirt to prove it”. The Sydney Morning Herald. Pristupljeno 14. 03. 2015. 
  31. ^ „Italy » Serie A 2003/2004 » 1. Round » Ancona Calcio - AC Milan 0:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  32. ^ „Italy » Serie A 2003/2004 » 5. Round » Inter - AC Milan 1:3”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  33. ^ „Roma vs. Milan: 0–1”. Pristupljeno 3. 9. 2013. 
  34. ^ „Italy » Coppa Italia 2003/2004 » Semi-finals » AC Milan - Lazio Roma 1:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  35. ^ „Champions League 2003/2004 » Quarter-finals » AC Milan - Deportivo La Coruña 4:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  36. ^ „Champions League 2003/2004 » Quarter-finals » Deportivo La Coruña - AC Milan 4:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  37. ^ „Oscar Aic, rossoneri superstar Kakà e gli altri, 2004 da ricordare”. la Repubblica (na jeziku: italijanski). 24. 1. 2005. Arhivirano iz originala 18. 5. 2019. g. Pristupljeno 4. 12. 2018. 
  38. ^ Moore, Rob (21. 1. 2011). „European Footballer of the Year ("Ballon d'Or")”. RSSSF. 
  39. ^ „FIFA Awards – World Player of the Year - Top 10”. RSSSF. Arhivirano iz originala 12. 1. 2016. g. Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  40. ^ „Italy » Supercoppa 2004 » Final » AC Milan - Lazio Roma 3:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  41. ^ „Italy » Serie A 2004/2005 » 38. Round”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  42. ^ „Italy » Coppa Italia 2004/2005 » Quarter-finals”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  43. ^ a b „"Games of the decade: 2005 UEFA Champions League Final: The Miracle of Istanbul"”. Pristupljeno 15. 4. 2012. . ESPN.
  44. ^ Bailey, Graeme (25. 5. 2005). „Reds take European crown”. Sky Sports. Pristupljeno 12. 3. 2015. 
  45. ^ McCarra, Kevin (26 May 2005) „"Grit, spirit and the ultimate glory"”. Pristupljeno 8. 7. 2011. . The Guardian.
  46. ^ „Best MidfielderAwards”. playmakerstats.com. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  47. ^ Pierrend, José (29. 1. 2006). „European Footballer of the Year ("the best 2005”. RSSSF. Arhivirano iz originala 11. 5. 2011. g. Pristupljeno 26. 12. 2008. 
  48. ^ a b „FIFA Awards – World Player of the Year - Top 10”. RSSSF. Arhivirano iz originala 12. 1. 2016. g. Pristupljeno 31. 3. 2016. 
  49. ^ „ON THIS DAY: KAKA' FIRST HAT-TRICK”. A.C. Milan. 9. 4. 2015. Pristupljeno 13. 5. 2015. 
  50. ^ „Champions League 2005/2006 » Semi-finals » AC Milan - FC Barcelona 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  51. ^ „Champions League 2005/2006 » Semi-finals » FC Barcelona - AC Milan 0:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  52. ^ „Kaká » Coppa Italia 2005/2006”. worldfootball.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  53. ^ „Del Pjero: Kalčopoli bio atomska bomba italijanskog fudbala”. mozzartsport.com. 24. 11. 2017. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  54. ^ Pierrend, José (03. 01. 2007). „European Footballer of the Year ("Ballon d'Or") 2006”. RSSSF. 
  55. ^ „Team of the Year 2006”. UEFA.com. Arhivirano iz originala 09. 07. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  56. ^ „FIFPRO WORLD XI 2005/2006”. Arhivirano iz originala 1. 7. 2014. g. 
  57. ^ Aikman, Richard (2. 11. 2006). „Kaká orchestrates Milan triumph”. UEFA.COM. Pristupljeno 13. 5. 2015. 
  58. ^ „Kakà è del Real Madrid Ha firmato per sei anni” [Kakà belongs to Real Madrid He has signed a six-year contract]. La Repubblica (na jeziku: italijanski). 7. 6. 2009. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  59. ^ Aikman, Richard (8. 3. 2007). „Celtic foiled by Kaká magic”. UEFA.com. Pristupljeno 8. 10. 2013. 
  60. ^ McNulty, Phil (24. 04. 2007). „BBC SPORT | Football | Europe | Man Utd 3–2 AC Milan”. BBC News. Pristupljeno 08. 10. 2013. 
  61. ^ Cheese, Caroline (2. 5. 2007). „BBC SPORT | Football | Europe | AC Milan 3–0 Man Utd (Agg: 5–3)”. BBC News. Pristupljeno 08. 10. 2013. 
  62. ^ „2006/07: Milan avenge Liverpool defeat”. UEFA.com. 23. 5. 2007. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  63. ^ „Kaka named UEFA's European club player of the year”. Reuters (UK). 30. 08. 2007. Arhivirano iz originala 18. 05. 2015. g. Pristupljeno 19. 03. 2015. 
  64. ^ „Team of the Year 2007”. UEFA.com. Arhivirano iz originala 09. 07. 2015. g. Pristupljeno 6. 8. 2015. 
  65. ^ „2007 IFFHS World's Best Playmaker”. IFFHS. Pristupljeno 31. 8. 2012. 
  66. ^ „2007: Milan overcome sombre Sevilla”. UEFA.com. Pristupljeno 06. 08. 2015. 
  67. ^ „Supercoppa Europea 2007: Milan-Siviglia: 3–1”. Arhivirano iz originala 04. 09. 2013. g. Pristupljeno 04. 09. 2013. 
  68. ^ „Serie A: le pagelle di Milan-Catania” [Serie A: player ratings for Milan-Catania] (na jeziku: italijanski). ESPN FC. 30. 09. 2007. Pristupljeno 13. 05. 2015. 
  69. ^ „Kaka named FIFPro world player of the year”. ESPN FC. 05. 10. 2007. Pristupljeno 19. 03. 2015. 
  70. ^ „FIFPRO WORLD XI 2006/2007”. Arhivirano iz originala 02. 03. 2014. g. 
  71. ^ Bilal, Ahmed (02. 12. 2007). „Ballon D'Or 2007 Winner: Kaka”. Soccer Lens. Arhivirano iz originala 22. 09. 2015. g. Pristupljeno 21. 05. 2015. 
  72. ^ „Ballon d'Or: Kaka crowned”. Football Italia. Arhivirano iz originala 04. 12. 2007. g. Pristupljeno 02. 12. 2007. 
  73. ^ „"Kaka named World Player of the Year"”. Arhivirano iz originala 05. 10. 2015. g. Pristupljeno 7. 6. 2014. . Reuters.
  74. ^ „2007 Mondiale per Club: Milan vs. Boca Juniors: 4–2”. Arhivirano iz originala 22. 05. 2012. g. Pristupljeno 04. 09. 2013. 
  75. ^ Ledsom, Mark (17. 12. 2007). „Kaka named World Player of Year”. Reuters (UK). Arhivirano iz originala 05. 10. 2015. g. Pristupljeno 19. 03. 2015. 
  76. ^ Christenson, Marcus (18. 12. 2007). „Kaka pips Messi and Ronaldo to clinch world player prize”. The Guardian. Pristupljeno 21. 05. 2015. 
  77. ^ Burton, Chris (29. 02. 2008). „Kaka will not leave Milan”. Sky Sports. Pristupljeno 01. 03. 2008. 
  78. ^ Keller, Kasey (12. 05. 2008). „Kaká – The 2008 Time 100”. TIME. Arhivirano iz originala 28. 03. 2009. g. Pristupljeno 21. 5. 2015. 
  79. ^ „Kaká – Maracanã Hall of Fame”. A.C. Milan. Arhivirano iz originala 28. 10. 2008. g. 
  80. ^ „Kaká – The 2009 Time 100”. TIME. 24. 07. 2009. Arhivirano iz originala 20. 08. 2013. g. Pristupljeno 21. 05. 2015. 
  81. ^ „FIFA World Player of the Year - Men's votes by player” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 12. 01. 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 01. 2009. g. Pristupljeno 12. 01. 2009. 
  82. ^ Pierrend, José Luis (16. 01. 2009). „European Footballer of the Year ("Ballon d'Or") 2008”. RSSSF. Pristupljeno 16. 01. 2009. 
  83. ^ „Laureus World Sportsman of the Year 2008 nominees”. Laureus. Arhivirano iz originala 16. 02. 2017. g. Pristupljeno 18. 10. 2017. 
  84. ^ „British pair scoop Laureus awards”. BBC Sport. 18. 02. 2008. Arhivirano iz originala 25. 02. 2008. g. Pristupljeno 18. 10. 2017. 
  85. ^ „FIFPro World XI 2008”. Arhivirano iz originala 04. 10. 2013. g. Pristupljeno 8. 8. 2014. 
  86. ^ Panja, Tariq; Alessandro Poggi (16. 01. 2009). „AC Milan's Gandini Says Kaka Will Talk With Manchester City”. Bloomberg. 
  87. ^ Marcotti, Gabriele (16. 01. 2009). „Kaka and Manchester City: three days that shook the football world”. The Times. UK. Arhivirano iz originala 06. 09. 2023. g. Pristupljeno 08. 04. 2021. 
  88. ^ „Kaka deal dead but Bellamy signs for £12M”. CNN. 19. 01. 2009. Pristupljeno 07. 05. 2010. 
  89. ^ „Kaka salutes fans pleading with him to stay”. Agence France-Presse. 19. 01. 2009. Pristupljeno 20. 01. 2009. 
  90. ^ „Italy » Serie A 2008/2009 » Top Scorer”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  91. ^ „Italy » Serie A 2008/2009 » 38. Round”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  92. ^ „Messi takes first award, Marta obtains record-breaking fourth crown”. FIFA.com. 21. 12. 2009. Arhivirano iz originala 10. 12. 2011. g. Pristupljeno 22. 02. 2010. 
  93. ^ „Classement 2009”. France Football (na jeziku: francuski). Groupe Amaury. Arhivirano iz originala 16. 11. 2012. g. Pristupljeno 10. 01. 2013. 
  94. ^ „UEFA Team of the Year 2009”. UEFA.com. 18. 01. 2011. Pristupljeno 06. 08. 2015. 
  95. ^ „KAKÁ FOR SALE”. Football Italia. Channel 4. 03. 06. 2009. Arhivirano iz originala 11. 06. 2009. g. 
  96. ^ „KAKA' MILAN REAL TUTTO PRONTO”. La Gazzetta dello Sport (na jeziku: italijanski). 03. 06. 2009. Pristupljeno 14. 08. 2017. 
  97. ^ „Kaka will leave”. Football Italia. Channel 4. 1. 6. 2009. Arhivirano iz originala 11. 6. 2009. g. 
  98. ^ a b „Galliani: We have to sell Kaká”. Football Italia. Channel 4. 03. 06. 2009. Arhivirano iz originala 18. 09. 2009. g. 
  99. ^ „PERCHE' DOBBIAMO VENDERE KAKA'”. La Gazzetta dello Sport (na jeziku: italijanski). 04. 06. 2009. Pristupljeno 14. 08. 2017. 
  100. ^ „Kaka completes Real Madrid switch”. ESPN. 09. 06. 2009. Arhivirano iz originala 21. 07. 2011. g. Pristupljeno 25. 01. 2011. 
  101. ^ „Kaka completes Real Madrid switch”. BBC. 09. 06. 2009. 
  102. ^ Arcedillo, Manuel (8. 8. 2009). „Kaka, Alonso, Albiol and Arbeloa debut”. Realmadrid.com. Arhivirano iz originala 8. 10. 2012. g. Pristupljeno 25. 1. 2011. 
  103. ^ J. O'Donnell, Michael (19. 8. 2009). „Goal-scoring efficiency”. Realmadrid.com. Arhivirano iz originala 22. 8. 2009. g. Pristupljeno 25. 1. 2011. 
  104. ^ J O'Donnell, Michael (29. 8. 2009). „Great start”. Realmadrid.com. Arhivirano iz originala 15. 7. 2011. g. Pristupljeno 25. 1. 2011. 
  105. ^ Cristobal, Carlos (23. 9. 2009). „Cristiano and Kaka make it four straight”. Realmadrid.com. Arhivirano iz originala 26. 9. 2012. g. Pristupljeno 25. 1. 2011. 
  106. ^ a b v „"Stuck in the past - Kaka return exposes AC Milan's backward transfer policy"”. Pristupljeno 29. 6. 2018. . Goal.com.
  107. ^ „Kaka out for up to four months after knee surgery”. ESPN FC. 5. 8. 2010. Pristupljeno 19. 3. 2015. 
  108. ^ Bairner, Robin (18. 12. 2010). „Kaka Returns To Squad Training With Real Madrid – Report”. GOAL.COM. Pristupljeno 19. 3. 2015. 
  109. ^ Macdonald, Paul (7. 12. 2010). „Real Madrid Coach Jose Mourinho Reiterates Belief That Kaka Can Be 'Like A New Signing' In January”. GOAL.COM. Pristupljeno 19. 3. 2015. 
  110. ^ „Kaka: "It was special to play 20 minutes"”. Realmadrid.com. 4. 1. 2011. Arhivirano iz originala 7. 10. 2012. g. Pristupljeno 1. 9. 2012. 
  111. ^ „Ronaldo steals show with hat-trick”. Realmadrid.com. 09. 01. 2011. Arhivirano iz originala 07. 10. 2012. g. Pristupljeno 01. 09. 2012. 
  112. ^ Baker, Rober L.; Fredericson, Michael (2016). „ClinicalKey”. www.clinicalkey.com. Pristupljeno 2019-11-17. 
  113. ^ „La contra perfecta”. MARCA.com. Pristupljeno 1. 9. 2012. 
  114. ^ „Encuesta: ¿Quién ha sido el mejor jugador de la segunda jornada de la Champions?”. Marca (na jeziku: španski). Pristupljeno 19. 3. 2015. 
  115. ^ „Kaka's great start to the season”. Realmadrid.com. 28. 9. 2011. Arhivirano iz originala 31. 8. 2012. g. Pristupljeno 1. 9. 2012. 
  116. ^ „Champions League 2011/2012 » Semi-finals » Real Madrid - Bayern München 1:3”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  117. ^ „Spain » Copa del Rey 2011/2012 » Quarter-finals”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  118. ^ Cerna, Michael (3. 12. 2012). „Real Madrid 4–1 Ajax: Spanish Giants Prove Far Too Much for Dutch to Handle”. Bleacher Report. Pristupljeno 19. 3. 2015. 
  119. ^ „Kaká: "I hope I've got goals left to help Real Madrid"”. Realmadrid.com. 4. 12. 2012. Arhivirano iz originala 10. 11. 2013. g. Pristupljeno 21. 2. 2013. 
  120. ^ „Kaka sent off as Madrid miss Ronaldo”. Edition.cnn.com. Pristupljeno 25. 3. 2013. 
  121. ^ „Real's Kaka sees red”. Nst.com.my. 14. 1. 2013. Arhivirano iz originala 25. 01. 2013. g. Pristupljeno 25. 3. 2013. 
  122. ^ „Spain » Primera División 2012/2013 » 38. Round”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  123. ^ „Spain » Copa del Rey 2012/2013 » Final » Real Madrid - Atlético Madrid 1:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  124. ^ „Champions League 2012/2013 » Semi-finals”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  125. ^ „Transfer news: Real Madrid's Kaka wants to leave and is linked with AC Milan return | Football News”. Sky Sports. Pristupljeno 29. 8. 2013. 
  126. ^ Bonn, Kyle (1. 9. 2013). „Real Madrid hands Kaka to AC Milan on a free”. NBC Sports (Pro Soccer Talk). Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  127. ^ „Kaká: The Rise, Fall and Resurrection of Ricky Kaká”. The Roaming Libero. 13. 8. 2013. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  128. ^ Coerts, Stefan (4. 9. 2013). „Kaka bids emotional farewell to Madrid”. GOAL.COM (USA). Pristupljeno 11. 3. 2015. 
  129. ^ „Brazil international leaves Real Madrid for AC Milan”. BBC Sport. 2. 9. 2013. Pristupljeno 4. 9. 2013. 
  130. ^ „Transfer deadline day 2013: Kaka re-joins AC Milan on free transfer from Real Madrid”. The Telegraph. 2. 9. 2013. Pristupljeno 11. 3. 2015. 
  131. ^ „Official: AC Milan sign Kaka”. Goal.com. 2. 9. 2013. Pristupljeno 11. 3. 2015. 
  132. ^ „Kaka snubs England for Milan return”. ESPN (UK). 02. 09. 2013. Pristupljeno 11. 03. 2015. [mrtva veza]
  133. ^ Gladwell, Ben (10. 9. 2015). „Kaka made AC Milan vice captain”. ESPN FC. Pristupljeno 11. 3. 2015. 
  134. ^ „Kaka thankful to captain Milan”. ESPN FC. 9. 9. 2013. Pristupljeno 11. 3. 2015. 
  135. ^ Gladwell, Ben (16. 9. 2013). „Kaka to forgo pay while injured”. ESPN FC. Pristupljeno 18. 5. 2014. 
  136. ^ „Italy » Serie A 2013/2014 » 8. Round » AC Milan - Udinese Calcio 1:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  137. ^ „Disappointing draw for Milan”. ESPN FC. 30. 10. 2013. Pristupljeno 18. 5. 2014. 
  138. ^ Davies, Jack (5. 1. 2014). „AC Milan 3–0 Atalanta: Kaka double eases pressure on hosts”. GOAL.COM. Pristupljeno 11. 3. 2015. 
  139. ^ FERNÁNDEZ, JORGE (11. 5. 2017). „Isco's happiest defeat”. Marca. 
  140. ^ „Brazilian playmaker Kaka scored twice as AC Milan recorded a second successive Serie A win with a comfortable defeat of Chievo.”. BBC Sport. 29. 3. 2014. Pristupljeno 8. 3. 2015. 
  141. ^ „Balotelli, Kaka lead AC Milan to second straight win against Chievo”. FOX Soccer. 29. 3. 2014. Pristupljeno 8. 3. 2015. 
  142. ^ Graham, Parker (20. 6. 2014). „Orlando City on brink of bringing Kaká to MLS in 2015”. The Guardian. Pristupljeno 11. 3. 2015. 
  143. ^ „Kaka: AC Milan forward in talks with MLS side Orlando City”. BBC Sport. 20. 6. 2014. Pristupljeno 11. 3. 2015. 
  144. ^ „OFFICIAL AC MILAN COMMUNICATION”. A.C. Milan. 30. 6. 2014. Pristupljeno 11. 3. 2015. 
  145. ^ „Kaká » Serie A 2013/2014”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  146. ^ „Kaká » Champions League 2013/2014”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  147. ^ „Major League Soccer names Orlando City SC as 21st franchise, set for 2015 debut”. Major League Soccer. 19. 11. 2013. Arhivirano iz originala 23. 11. 2013. g. Pristupljeno 20. 11. 2013. 
  148. ^ Liston, Barbara (2. 7. 2014). „Brazilian soccer star Kaká signs MLS contract with Orlando”. Reuters. Arhivirano iz originala 02. 04. 2015. g. Pristupljeno 17. 3. 2015. 
  149. ^ Wahl, Grant (28. 11. 2011). „Hollywood Ending: If this was indeed David Beckham's final game in MLS, he went out in style, carrying the Galaxy to a championship and affirming the value of star power in America”. Sports Illustrated. Pristupljeno 25. 11. 2011. „In the first four seasons of MLS's Beckham Rule, which allowed clubs to sign up to three designated players outside the salary cap, ....” 
  150. ^ Lansley, Pete (13. 4. 2007). „Becks could be the next American idol”. The Telegraph. Pristupljeno 1. 12. 2007. 
  151. ^ „Kaka: Brazilian to join Orlando City via Sao Paulo after AC Milan exit”. BBC Sport. 30. 6. 2014. Pristupljeno 11. 3. 2015. 
  152. ^ „ORLANDO CITY SIGNS BRAZILIAN SUPERSTAR KAKA”. Orlando City SC. 1. 7. 2014. Pristupljeno 1. 7. 2014. 
  153. ^ Carlisle, Jeff (29. 9. 2014). „Kaka tops Clint Dempsey as the highest-paid player in MLS”. ESPN FC. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  154. ^ Abnos, Alexander (29. 9. 2014). „Kaka to be highest-paid player in MLS history; more salary figures”. Planet Futbol (Sports Illustrated). Pristupljeno 17. 3. 2015. 
  155. ^ „Kaká set to become highest-paid MLS player with earnings of over $7m”. The Guardian. 30. 9. 2014. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  156. ^ Vertelney, Seth (29. 9. 2014). „Kaka is Major League Soccer's highest-paid player”. GOAL.COM (USA). Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  157. ^ „Sem folga, Kaká treina em dois períodos” (na jeziku: portugalski). São Paulo FC. 5. 7. 2014. Arhivirano iz originala 11. 07. 2014. g. Pristupljeno 27. 7. 2014. 
  158. ^ „Goiás encontra o caminho do gol e bate o São Paulo na estreia de Kaká” (na jeziku: portugalski). Globo Esporte. 27. 7. 2014. Pristupljeno 27. 7. 2014. 
  159. ^ „SÃO PAULO VS. CRICIÚMA 2 – 0”. Soccerway. 4. 9. 2014. Pristupljeno 4. 9. 2014. 
  160. ^ „Kaka helps Sao Paulo down Vitoria”. Fox Sports. 9. 11. 2014. Pristupljeno 9. 11. 2014. 
  161. ^ Keep, James (5. 2. 2015). „Kick Off: Kaka scores his first goal for Orlando City”. Major League Soccer. Arhivirano iz originala 07. 02. 2015. g. Pristupljeno 13. 2. 2015. 
  162. ^ Davis, Jason (23. 2. 2015). „Kaka scores wondergoal for Orlando City and the Colorado Rapids add a DP”. ESPN FC. Pristupljeno 8. 3. 2015. 
  163. ^ Veness, Simon (9. 3. 2015). „Debutant Kaká earns Orlando draw against New York with injury-time goal”. The Guardian. Pristupljeno 9. 3. 2015. 
  164. ^ Tenorio, Paul (8. 3. 2015). „Kaká saves the day for Orlando City in opener”. Orlando Sentinel. Pristupljeno 9. 3. 2015. 
  165. ^ „Kaka scores late as Orlando splits spoils with NYCFC in MLS debuts”. ESPN FC. 8. 3. 2015. Pristupljeno 9. 3. 2015. 
  166. ^ Tremblay, Olivier (28. 3. 2015). „Montreal Impact 2, Orlando City 2 | MLS Match Recap”. Major League Soccer. Arhivirano iz originala 31. 03. 2015. g. Pristupljeno 3. 4. 2015. 
  167. ^ Patterson, Mark (28. 3. 2015). „Kaka Scores for Orlando City in MLS Clash Away to Montreal Impact”. Bleacher Report. Pristupljeno 3. 4. 2015. 
  168. ^ „Vancouver Whitecaps FC's Octavio Rivero wins Etihad Airways MLS Player of the Month for March”. Major League Soccer. 2. 4. 2015. Arhivirano iz originala 06. 07. 2015. g. Pristupljeno 19. 4. 2015. 
  169. ^ Itel, Dan (13. 4. 2015). „Portland Timbers 0, Orlando City SC 2 | MLS Match Recap”. Major League Soccer. Pristupljeno 19. 4. 2015. 
  170. ^ „Kaká's penalty helps Orlando City sink Portland Timbers”. The Guardian. 13. 4. 2015. Pristupljeno 19. 4. 2015. 
  171. ^ Diaz, George (17. 5. 2015). „Orlando City spices it up with 4–0 rout versus L.A. Galaxy”. Orlando Sentinel. Pristupljeno 18. 5. 2015. 
  172. ^ Simon Evans, and Peter Rutherford (17. 5. 2015). „Kaka inspires Orlando to 4–0 thrashing of Galaxy”. Reuters. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 18. 5. 2015. 
  173. ^ Rothschild, Ty (19. 5. 2015). „After smashing LA Galaxy for first MLS home win, Orlando City think the Citrus Bowl "can be a fortress"”. Major League Soccer. Arhivirano iz originala 19. 05. 2015. g. Pristupljeno 18. 5. 2015. 
  174. ^ Brian Venard (1. 7. 2015). „2015 US Open Cup Round 5: Kaka scores in debut as Orlando City hands Columbus Crew first-ever shutout loss (video)”. thecup.us. Pristupljeno 3. 6. 2016. 
  175. ^ „Kaka shown first straight red card of his career after scoring spectacular goal vs. Real Salt Lake”. MLS. 6. 7. 2015. Arhivirano iz originala 25. 09. 2015. g. Pristupljeno 5. 7. 2015. 
  176. ^ „Orlando City midfielder Kaka voted 2015 AT&T MLS All-Star captain”. MLS. 20. 7. 2015. Arhivirano iz originala 22. 07. 2015. g. Pristupljeno 20. 7. 2015. 
  177. ^ „MLS All-Stars 2–1 Tottenham: Kaka and David Villa down Spurs”. Sky Sports. 30. 7. 2015. Pristupljeno 30. 7. 2015. 
  178. ^ Dave Zeitlin (25. 10. 2015). „Philadelphia Union 1, Orlando City SC 0 – MLS Match Recap”. MLS Soccer. Pristupljeno 26. 10. 2015. 
  179. ^ a b v „Kaká”. MLSSoccer.com. Pristupljeno 31. 10. 2016. 
  180. ^ Tim Hill (8. 4. 2016). „MLS preview: Kaka's back for Orlando City – and he's still brilliant”. The Guardian. Pristupljeno 12. 4. 2016. 
  181. ^ Benjamin Baer (4. 4. 2016). „2016 Team of the Week (Wk 5): Kaká returns to lead Orlando City over champs”. MLS Soccer. Pristupljeno 12. 4. 2016. 
  182. ^ „Villa, Pirlo and Kaka headline MLS All-Star squad to face Arsenal”. FourFourTwo. 17. 7. 2016. Pristupljeno 18. 7. 2016. 
  183. ^ Simon Veness (21. 10. 2016). „Orlando's Kaka eager for 2017 but demands more pressure, winning mentality”. MLSSoccer.com. Pristupljeno 31. 10. 2016. 
  184. ^ „Kaká out 6 weeks after pulling hamstring in Orlando City's season opener”. orlandosentinel.com. 
  185. ^ „Kaka scores in return to Orlando City as Whitecaps rally past Impact”. espnfc.com. 
  186. ^ „Cyle Larin can't convert vs. Toronto, and Orlando City seeks other offense”. 
  187. ^ „Orlando City SC 2, Sporting Kansas City 2, 2017 MLS Match Recap”. 
  188. ^ „US Open Cup: il Miami di Nesta elimina l'Orlando City di Kakà e Nocerino”. La Gazzetta dello Sport. Pristupljeno 15. 6. 2017. 
  189. ^ „Orlando City SC 3, Montreal Impact 3, 2017 MLS Match Recap”. Pristupljeno 17. 6. 2017. 
  190. ^ „Seattle Sounders FC 1, Orlando City SC 1, 2017 MLS Match Recap”. Pristupljeno 22. 6. 2017. 
  191. ^ „2017 MLS All-Star Fan XI presented by Target headed by hometown stars”. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  192. ^ „Orlando City Draws 1-1 at Atlanta United”. Pristupljeno 29. 7. 2017. 
  193. ^ „Red Bulls clinch playoff spot with shutout of Whitecaps”. CBC. 7. 10. 2017. Pristupljeno 18. 10. 2017. 
  194. ^ „Kaka won't renew contract with Orlando City at season's end”. espnfc.com. 11. 10. 2017. Pristupljeno 16. 10. 2017. 
  195. ^ „Orlando City vs. Columbus Crew: Final Score 1-0 as Lions Lose Kaká's Final MLS Match”. espnfc.com. 15. 10. 2017. Pristupljeno 16. 10. 2017. 
  196. ^ Simon Veness (16. 10. 2017). „Kaká bids farewell to Orlando City SC: A "hard day, but very happy"”. www.mlssoccer.com. Pristupljeno 18. 10. 2017. 
  197. ^ Ian Quillen (5. 11. 2017). „Kaká makes final curtain call in friendly for Puerto Rican hurricane relief”. www.mlssoccer.com. Pristupljeno 5. 11. 2017. 
  198. ^ „Kaká » Club matches”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  199. ^ Reuters (17. 12. 2017). „Former Milan and Real Madrid player Kaká retires from football at age of 35”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 19. 12. 2017. 
  200. ^ Marcel Merguizo (17. 12. 2017). „Kaká anuncia aposentadoria e diz que vai estudar para ser dirigente” [Kaká announces retirement and says he will prepare to become a director] (na jeziku: portugalski). Globoesporte.com. Pristupljeno 17. 12. 2017. 
  201. ^ „U20 World Cup 2001 Argentina » Group B”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  202. ^ „U20 World Cup 2001 Argentina » Round of 16 » Brazil - Australia 4:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  203. ^ „U20 World Cup 2001 Argentina » Quarter-finals » Ghana - Brazil 2:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  204. ^ „Friendlies 2002 » January » Brazil - Bolivia 6:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  205. ^ „Friendlies 2002 » March » Brazil - Iceland 6:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  206. ^ Sortable list of players at ScoreShelf.com website
  207. ^ „// Kaka's World Cup Blog – IN ENGLISH!”. Kakafans.net. Arhivirano iz originala 16. 10. 2007. g. Pristupljeno 12. 12. 2010. 
  208. ^ „"Redemption for Ronaldo as world's eyes turn east"”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 22. 5. 2014. . FIFA.com.
  209. ^ „Gold Cup 2003 USA/Mexico » Final » Brazil - Mexico 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  210. ^ „Gold Cup 2003 USA/Mexico » Quarter-finals » Colombia - Brazil 0:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  211. ^ „Gold Cup 2003 USA/Mexico » Semi-finals » USA - Brazil 1:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  212. ^ „Brazilian carnival climaxes Frankfurt festival”. FIFA.com. 29. 6. 2015. Arhivirano iz originala 10. 07. 2015. g. Pristupljeno 7. 7. 2015. 
  213. ^ „Budweiser Man of the Match”. Arhivirano iz originala 16. 10. 2013. g.  – FIFA.com, 13 June 2006
  214. ^ „Brazil 0–1 France: Thierry Henry's superb volley sent holders Brazil out of the World Cup as France moved into the semi-finals.”. BBC Sport. 1. 7. 2006. Pristupljeno 12. 3. 2015. 
  215. ^ a b Vickery, Tim (18. 12. 2017). „Kaka's spectacular run with Milan and Brazil overshadowed by his successors”. ESPN. 
  216. ^ „New-look Brazil sink Argentina”. 4. 9. 2006. Arhivirano iz originala 28. 05. 2015. g. Pristupljeno 22. 5. 2009. 
  217. ^ a b v Anka, Carl (18. 9. 2018). „Noughty Boys: Celebrating Kaka, one of the football greats of the 2000s”. BBC. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  218. ^ Tired Kaká to skip Copa America – World Soccer News, 5 December 2007
  219. ^ „Friendlies 2007 » August » Algeria - Brazil 0:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  220. ^ Ashenden, Mark (15. 6. 2009). „Brazil 4–3 Egypt”. BBC Sport. Pristupljeno 30. 6. 2009. 
  221. ^ „Top awards for Brazilian duo”. FIFA.com. 28. 6. 2009. Arhivirano iz originala 12. 12. 2018. g. Pristupljeno 30. 6. 2009. 
  222. ^ Dawkes, Phil (28. 6. 2009). „US 2–3 Brazil”. BBC Sport. Pristupljeno 30. 6. 2009. 
  223. ^ „Kaká Fact File”. Espnstar. Arhivirano iz originala 21. 7. 2011. g. 
  224. ^ Morrison, Neil. „World Cup 2010 - Match Details”. rsssf.com. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  225. ^ Williams, Richard (2. 7. 2010). „World Cup 2010: Holland knock out Brazil with spirited comeback”. The Guardian. Pristupljeno 15. 3. 2015. 
  226. ^ „2010 FIFA World Cup: Kaka's Wild Red Card Proves Need for Video Replay”. Pristupljeno 6. 9. 2013. 
  227. ^ „Dutch fightback buries Brazil”. FIFA.COM. 2. 7. 2010. Arhivirano iz originala 02. 07. 2010. g. Pristupljeno 12. 3. 2015. 
  228. ^ „World Cup 2010 South Africa » Round of 16 » Brazil - Chile 3:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  229. ^ Bevan, Chris (2. 7. 2010). „Netherlands 2–1 Brazil: The Netherlands produced a stunning second-half comeback to reach the semi-finals as Brazil's World Cup imploded in a dramatic game in Port Elizabeth.”. BBC Sport. Pristupljeno 12. 3. 2015. 
  230. ^ „World Cup 2010 Africa de Sud » Assists”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  231. ^ „Seleção Brasileira está convocada”. Arhivirano iz originala 29. 10. 2011. g. 
  232. ^ „Brazil's Kaka misses friendlies against Gabon and Egypt”. BBC. 12. 10. 2015. 
  233. ^ „Kaka: I prefer Brazilian Ronaldo over Cristiano”. Goal. Pristupljeno 20. 9. 2018. 
  234. ^ Etherington, Tom. „Kaká: I did not expect Brazil recall”. Sambafoot.com. Pristupljeno 30. 9. 2012. 
  235. ^ „'Kaka elated with surprise return to Brazilian national team”. Goal.com. Pristupljeno 30. 9. 2012. 
  236. ^ Etherington, Tom. „Mano Menezes believes Kaká and Chelsea's Oscar can play alongside each other for Brazil”. Sambafoot.com. Pristupljeno 30. 9. 2012. 
  237. ^ „Friendlies 2012 » October » Brazil - Iraq 6:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 8. 4. 2021. 
  238. ^ „Neymar scores twice as Brazil demolish Japan in friendly in Poland”. The Independent. 16. 10. 2012. 
  239. ^ „Brazil name strong squad for Colombia clash”. Soccernet.espn.go.com. 30. 10. 2012. Arhivirano iz originala 24. 01. 2013. g. Pristupljeno 21. 2. 2013. 
  240. ^ Sargeant, Jack (18. 3. 2013). „Kaka included; Ronaldinho omitted from Brazil squad”. SBNation.com. Pristupljeno 25. 3. 2013. 
  241. ^ „Kaka vows to earn Brazil World Cup berth”. Sports.ndtv.com. 19. 3. 2013. Arhivirano iz originala 11. 4. 2013. g. Pristupljeno 25. 3. 2013. 
  242. ^ „"Brazil names 23-man World Cup roster; Ronaldinho, Kaka left out"”. Arhivirano iz originala 06. 05. 2015. g. Pristupljeno 24. 5. 2014. . CBS.
  243. ^ Hanson, Peter (3. 10. 2014). „Kaka earns Brazil recall”. Football Australia. Arhivirano iz originala 06. 07. 2015. g. Pristupljeno 14. 2. 2015. 
  244. ^ „Kaka earns Brazil recall”. SBS (The World Game). 4. 10. 2014. Pristupljeno 8. 3. 2015. 
  245. ^ Tenorio, Paul (12. 5. 2015). „Orlando City's Kaká added to Brazil's preliminary Copa América squad”. Orlando Sentinel. Pristupljeno 13. 5. 2015. 
  246. ^ „Orlando City SC's Kaká added to Brazil's Copa América preliminary roster”. Major League Soccer. 12. 5. 2015. Arhivirano iz originala 14. 05. 2015. g. Pristupljeno 13. 5. 2015. 
  247. ^ „Dunga names Kaká among Brazil's Copa America roster alternates”. Planet Futbol (Sports Illustrated). 12. 5. 2015. Pristupljeno 13. 5. 2015. 
  248. ^ „Copa America 2015: Can Dunga's new-look Brazil squad triumph in Chile?”. Sky Sports. 14. 6. 2015. Pristupljeno 7. 7. 2015. 
  249. ^ Armen Bedakian (5. 9. 2015). „Orlando City captain Kaka returns as Brazil defeats Costa Rica”. The Score. Pristupljeno 10. 9. 2015. 
  250. ^ „Copa America: Kaka replaces injured Douglas Costa in Brazil squad”. BBC Sport. 27. 5. 2016. Pristupljeno 27. 5. 2016. 
  251. ^ Benjamin Baer (30. 5. 2016). „Kaká makes substitute appearance as Brazil defeat Panama 2-0”. MLSSoccer.com. Pristupljeno 30. 5. 2016. 
  252. ^ „Copa America: Kaka ruled out for Brazil with injury”. BBC Sport. 2. 6. 2016. Pristupljeno 2. 6. 2016. 
  253. ^ „"Kaka Profile"”. Arhivirano iz originala 07. 07. 2015. g. Pristupljeno 7. 6. 2014. . FIFA.com.
  254. ^ „Kaka named world's best player”. The Guardian. 17. 12. 2007. Pristupljeno 18. 12. 2014. 
  255. ^ „Messi magic captivates even football legends”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2014. g. Pristupljeno 18. 12. 2014. 
  256. ^ „Kakà in slalom: 4 ammoniti Maldini non sbaglia niente” (na jeziku: italijanski). Il Corriere della Sera. 25. 10. 2004. Pristupljeno 9. 12. 2014. 
  257. ^ a b „Kakà, un predestinato alta classe brasiliana”. La Repubblica (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 9. 12. 2014. 
  258. ^ a b Karl Matchett (16. 10. 2017). „The Forgotten Genius of Kaka”. bleacherreport.com. Pristupljeno 18. 10. 2017. 
  259. ^ Alex Bellos (17. 6. 2006). „How privileged Kaka made most of luck to become Brazil's master of magic”. The Guardian. Pristupljeno 1. 12. 2018. 
  260. ^ „Kaka - A Footballing Genius”. Bein Sports. Pristupljeno 13. 10. 2020. 
  261. ^ „Why Arsenal & Man United Should Chase This South American Superstar. Transfer Scouting Report.”. Arhivirano iz originala 26. 02. 2014. g. Pristupljeno 4. 9. 2013. 
  262. ^ „Agroppi: Kakà e Ibra fra i primi dieci stranieri mai venuti in Italia” (na jeziku: italijanski). Arhivirano iz originala 26. 12. 2013. g. Pristupljeno 9. 12. 2014. 
  263. ^ „Kakà, Rui, Sheva e Inzaghi tutti insieme per il Bruges”. La Repubblica (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 9. 12. 2014. 
  264. ^ „Rui Costa centrale Kakà sfrutterà la fascia sinistra”. La Gazzetta dello Sport (na jeziku: italijanski). 22. 10. 2003. Pristupljeno 9. 12. 2014. 
  265. ^ „Modulo Kakà: "La seconda punta ero io"”. La Gazzetta dello Sport (na jeziku: italijanski). 12. 11. 2004. Pristupljeno 9. 12. 2014. 
  266. ^ „Milan, Ancelotti: "Kakà è un trequartista"”. sport.it (na jeziku: italijanski). Arhivirano iz originala 13. 12. 2014. g. Pristupljeno 9. 12. 2014. 
  267. ^ Marco Conterio (18. 11. 2013). „ESCLUSIVA TMW - Milan, Benetti: "Kakà regista? Scelto il danno minore"” (na jeziku: italijanski). TuttoMercatoWeb.com. Pristupljeno 16. 1. 2017. 
  268. ^ „Io, più forte di Kaká” (na jeziku: italijanski). Il Corriere della Sera. 15. 6. 2006. Pristupljeno 9. 12. 2014. 
  269. ^ „Kaka: Q&A”. FourFourTwo. 1. 8. 2007. Pristupljeno 19. 10. 2019. 
  270. ^ „Fantacalcio: i migliori rigoristi e le possibili sorprese”. sportlive.it (na jeziku: italijanski). Arhivirano iz originala 20. 1. 2015. g. Pristupljeno 19. 1. 2015. 
  271. ^ „Rigori, sbagliano anche i fenomeni”. La Stampa (na jeziku: italijanski). 27. 4. 2012. Pristupljeno 19. 1. 2015. 
  272. ^ Downie, Andrew (19. 1. 2009). „Seven dead and dozens injured after 'Kaka's church' collapses during service”. The Daily Telegraph. UK. Pristupljeno 9. 1. 2009. 
  273. ^ „Kaka ties the knot”. Daily Star. 24. 12. 2008. Pristupljeno 25. 1. 2011. 
  274. ^ „Tweet”. Twitter. 8. 12. 2010. Pristupljeno 9. 1. 2011. „It's with great joy, that I confirm that my lovely wife @cacelico is pregnant of our 2nd child !! Now it's a girl !!” 
  275. ^ „Caroline Celico on Instagram: "Uma das decisões mais difíceis da nossa vida é escolher se queremos andar juntos, ou separados. Decisões que influenciam outros, que..."”. Instagram. Pristupljeno 3. 8. 2015. 
  276. ^ Brazilian Kaká gets Italian citizenship – People's Daily Online, 13 February 2007
  277. ^ „"Hottest Footballers of all time. #21. Kaka"”. Arhivirano iz originala 03. 07. 2016. g. Pristupljeno 7. 6. 2014. . Glamour Magazine.
  278. ^ „FIFA 07”. allfifa.weebly.com. Pristupljeno 25. 4. 2015. 
  279. ^ „'FIFA 11' launches worldwide with ten different covers”. The Independent. 1. 10. 2010. Arhivirano iz originala 25. 09. 2015. g. Pristupljeno 18. 5. 2014. 
  280. ^ Eddie Makuch (1. 8. 2011). „Rooney, Kaka named FIFA 12 global cover stars”. gamespot.com. Pristupljeno 25. 4. 2015. 
  281. ^ „EA Sports FIFA 16 is finally in stores! Find out who made the MLS custom cover”. MLS Soccer. 22. 9. 2015. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 23. 9. 2015. 
  282. ^ „FIFA 20 FUT Icons”. EA.com. Pristupljeno 19. 3. 2020. 
  283. ^ Gladwell, Ben (4. 11. 2016). „Alexandre Pato: Ronaldo tried to win me over with Playboy at AC Milan”. ESPN FC. Pristupljeno 28. 3. 2017. 
  284. ^ „Kaká: A dream come true”. FIFA. 17. 12. 2007. Arhivirano iz originala 12. 08. 2011. g. Pristupljeno 25. 1. 2011. 
  285. ^ Hughes, Rob (18. 12. 2007). „Kaká leads a Brazilian celebration”. The New York Times. Pristupljeno 25. 1. 2011. 
  286. ^ „FC Dallas Updates: AC Milan or Liverpool?”. Blogger. 22. 5. 2007. Arhivirano iz originala 11. 9. 2007. g. 
  287. ^ Gleeson, Patrick (12. 11. 2012). „Kaka hails Falcao ahead of Brazil-Colombia friendly”. Goal.com. Pristupljeno 14. 11. 2012. 
  288. ^ „Cristiano Ronaldo overtakes Shakira as Facebook's most 'liked' person”. Yahoo.com. 10. 2. 2017. 
  289. ^ a b „Kaka profile”. Sky Sports. Pristupljeno 9. 10. 2018. 
  290. ^ Rohter, Larry (19. 3. 2007). „Brazil's Top TV Preachers Land in Hot Water in Miami”. The New York Times. Pristupljeno 15. 9. 2009. 
  291. ^ „Kaka wins Fifa world player crown”. BBC News. 17. 12. 2007. 
  292. ^ „Interview”. Atletas de Cristo. Arhivirano iz originala 2. 2. 2007. g. Pristupljeno 26. 12. 2006. 
  293. ^ „Public Chat Session”. RickyKaka.com. Arhivirano iz originala 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 26. 12. 2006. 
  294. ^ „Milan put their faith in Kaka”. Arhivirano iz originala 27. 02. 2008. g.  – The Telegraph, 5 February 2007
  295. ^ „Kakà: "Io, futuro pastore evangelico"” (na jeziku: italijanski). 
  296. ^ Sean Rollins. „Kakà to Miss Clash with Toronto FC”. The Mane Land. Arhivirano iz originala 26. 10. 2021. g. Pristupljeno 08. 04. 2021. 
  297. ^ „Sederet Pesona Carolina Dias, Model Cantik Asal Brasil yang Berhasil Luluhkan Hati Ricardo Kaka - Semua Halaman - bolastylo.bolasport.com”. BolaStylo.com. 5. 1. 2019. Pristupljeno 5. 1. 2019. 
  298. ^ „Brazilian right wingers: Jair Bolsonaro pulls out politically reticent football stars”. The Indian Express. 22. 9. 2018. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  299. ^ a b v g d đ e ž „Kaká » Club matches”. World Football. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  300. ^ „Kaká”. ESPN FC. ESPN. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  301. ^ „Kaká”. ESPN FC. ESPN. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  302. ^ „Kaká”. ESPN FC. ESPN. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  303. ^ „Kaká”. ESPN FC. ESPN. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  304. ^ a b v „Kaká”. Soccerway. Perform Group. Pristupljeno 6. 2. 2017. 
  305. ^ a b v „Kaká”. MLSsoccer.com. Pristupljeno 18. 10. 2017. 
  306. ^ „Kaka”. National football team. Pristupljeno 8. 4. 2014. 
  307. ^ „"Ricardo Izecson dos Santos Leite "Kaká" – Goals in International Matches"”. Pristupljeno 28. 6. 2014. . RSSSF.

Spoljašnje veze

uredi
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Кака_(фудбалер)&oldid=28474980”