Sjajni članci

Danas je sreda, 22. maj 2024

Izabrane godišnjice za april
uredi

IČ-Avion Rafal

 
Rafal B.

Rafal (franc. Rafale) francuski je višenamenski dvomotorni borbeni avion. Razvio ga je i proizvodi Marsel Daso, zajedno sa svojim tradicionalnim kooperantima. Koncepcijski, ovaj avion se zasniva na aerodinamičkoj šemi delta krila, blisko spregnutog sa kanarom (franc. canard).

Rafal treba da bude oslonac francuskog nacionalnog vazduhoplovstva i ratne mornarice, kao i inostranih tradicionalnih korisnika borbenih aviona Marsel Daso, za dejstva sa kopna i mora, u periodu do 2040. godine. Namenjen je da ravnopravno izvršava zadatke protivvazduhoplovne odbrane, premoći u vazdušnom prostoru i dejstva vazduh-zemlja i vazduh-more. Za razliku od švedskog Gripena, Rafal je potpuno nacionalni program. Francuska odluka o programu Rafala je bila zasnovana na interesu da samostalno integrišu svoje nove tehnologije u napredni avion, koji će im u narednom periodu zameniti postojeće Miraž F-1, Super Etandar, Miraž 2000, F-8 Krusejder i SEPECAT Jaguar.

Program je počeo sa integracijom novih tehnologija u eksperimentalni avion, tzv. demonstrator novih tehnologija (ACX). Iz njega je proizašao prototipski razvoj i serijska proizvodnja aviona Rafal, u više varijanti. Rafal je uveden u operativnu upotrebu u Francuskoj, a uvođenje u operativnu upotrebu ozbiljno razmatraju i Brazil, Indija, Grčka, Švajcarska, Libija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Katar.


{{IČ-Avion Rafal}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Astronomija

 
Maglina Rak slikana teleskopom Habl.

Astronomija (starogrčki: αστρον + νόμος i u prevodu znači zakon zvezda) je nauka koja proučava objekte i pojave izvan Zemlje i njene atmosfere. Ona proučava poreklo, razvoj, fizička i hemijska svojstva, kretanje, kao i procese koji se odvijaju na nebeskim telima (kao što su planete, zvezde, zvezdani sistemi, galaksije...), pojave kao što je kosmičko pozadinsko zračenje, i nastanak, razvoj i sudbinu svemira. Osobe koje se bave astronomijom zovu se astronomi.

Astronomija je jedna od najstarijih nauka. Astronomi ranih civilizacija izvodili su planska zapažanja o noćnom nebu, a astronomski artefakti su pronađeni i iz mnogo ranijeg perioda. Međutim, bilo je potrebno otkriće teleskopa pre nego što je astronomija mogla da se razvije u savremenu nauku. Istorijski gledano, astronomija je uključivala raznovrsne discipline kao što su astrometrija, nebeska navigacija, posmatračka astronomija, izrada kalendara, pa čak i astrologija, ali profesionalna astronomija se danas često poistovećuje sa astrofizikom. Od 20. veka, profesionalna astronomija je podeljena na posmatračke i teorijske grane. Posmatračka astronomija usmerena je na sticanje i analiziranje podataka, uglavnom korišćenjem osnovnih principa fizike. Teorijska astronomija je usmerena prema razvoju računarskih ili analitičkih modela za opisivanje astronomskih objekata i pojava. Dva polja dopunjuju jedno drugo, tako da teorijska astronomija nastoji objasniti rezultate posmatranja, a posmatranja se koriste se za potvrdu teorijskih rezultata.


{{IČ-Astronomija}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Vankuver

 
Panorama Vankuvera

Vankuver (engl. Vancouver, franc. Vancouver) je po veličini treći grad u Kanadi. Nalazi se u pokrajini Britanska Kolumbija i najveći je grad u zapadnom delu zemlje. Po popisu iz 2006. Vankuver ima 578.041 stanovnika, a grad sa okolinom 2.116.581 stanovnika.

Osnovan je 1867. kada su u oblasti Gastaun podignute prve pilane, koje su ubrzo postale jezgro budućeg naselja. Vankuver je status grada dobio 1886. Produžetak transkontinentalne pruge koji je vodio do grada, bio je završen 1887. s ciljem da se što bolje iskoristi velika prirodna luka Vankuvera, koja će uskoro postati važna veza u trgovini između Dalekog istoka i istočnog dela Kanade. Ovo je takođe imalo uticaja na ubrzani razvoj trgovine sa Evropom. Vankuverska luka je danas najveća i najprometnija luka u Kanadi, kao i četvrta najveća luka (po tonaži) u Severnoj Americi. Drvna industrija je i dalje glavna privredna delatnost u gradu, dok je turizam, zahvaljujući očuvanoj prirodi u okolini grada, na drugom mestu. Vankuver je treći najveći filmski centar u Severnoj Americi (posle Los Anđelesa i Njujorka) čime je zaslužio nadimak Severni Holivud. U gradu je 1986. održana Svetska izložba, a u februaru 2010. Vankuver je, zajedno sa Vislerom, bio domaćin Zimskih olimpijskih igara.


{{IČ-Vankuver}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Mladen Stojanović

 
Mladen Stojanović

Mladen Stojanović (Prijedor, 7. april 1896Jošavka, kod Čelinca, 2. april 1942) bio je ljekar, humanista i revolucionar, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, jedan od organizatora ustanka na Kozari 1941. i narodni heroj Jugoslavije.

Uoči balkanskih ratova, 1912. godine, kao učenik gimnazije se uključio u tajnu omladinsku nacionalno-revolucionarnu organizaciju „Narodna odbrana”, a nedugo potom je postao i član „Mlade Bosne”. Bio je izraziti pobornik oslobođenja jugoslovenskih naroda od Austrougarske i jedan od vođa nacionalno-revolucionarne omladine u Tuzli. Nakon Sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata, 1914. godine bio je osuđen na 15 godina zatvora, ali je 1917. godine bio amnestiran i pušten.

Nakon rata je studirao medicinu u Zagrebu i Beču, a od 1929. godine je radio kao ljekar u rodnom Prijedoru. Kao „narodni ljekar” koji je besplatno liječio siromašne, veoma brzo je stekao veliko poštovanje i popularnost među narodom Prijedora i šire okoline. Od 1936. godine je radio i kao ljekar ambulante rudnika u Ljubiji, gdje je otpočeo druženje sa radnicima i sindikalistima, ali i učestvovao u njihovoj borbi za bolje uslove života.


{{IČ-Mladen Stojanović}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Borba za nezavisnost Latinske Amerike

 
Simon Bolivar, borac za nezavisnost Latinske Amerike

Ratovi za nezavisnost Španske Amerike bili su brojni ratovi protiv španske vlasti u Španskoj Americi početkom 19. vijeka. S ciljem političke nezavisnosti, ratovi su započeli ubrzo nakon francuske invazije na Španiju 1807. tokom Napoleonovih ratova. Iako su postojala istraživanja o ideji odvojenog špansko američkog („kriolskog”) identiteta odvojenog od Pirinejskog poluostrva, politička nezavisnost u početku nije bila cilj većine španskih Amerikanaca, niti je nužno izbjegavana. Sa obnovom vlasti Ferdinanda VII 1814, on je odbacio bilo koju vlast narodnog suvereniteta, kao što se vidi u španskom ustavu iz 1812, koji je donio Kadiski kortez — parlamentarno namjesništvo koje je vladalo za vrijeme Ferdinandovog svrgnuća. Ni Liberalna revolucija 1820. nije promijenila stav Kadiskog ustava prema separatizmu, dok su se španski Amerikanci sve više radikalizovali tražeći političku nezavisnost.

Događaji u Španskoj Americi povezani su sa ratovima za nezavisnost u bivšoj francuskoj koloniji San Domingo (današnji Haiti) i kretanju Brazila ka nezavisnosti. Brazilska nezavisnost, dijelila je zajedničko polazište sa španskom Amerikom, jer su oba sukoba pokrenuta Napoleonovom invazijom na Pirinejsko poluostrvo, koja je primorala portugalsku kraljevsku porodicu da pobjegne u Brazil 1807. godine. Postupak latinoameričke nezavisnosti odvijao se u opštoj političkoj i intelektualnoj klimi koja je nastala iz doba Prosvjetiteljstva i koja je uticala na sve Atlantske revolucije, uključujući rane revolucije u SAD i Francuskoj. Neposredniji uzrok ratova za nezavisnost Španske Amerike bili su jedinstveni događaji koji su se dogodili unutar Kraljevine Španije i njene monarhije tokom ove epohe, zaključno i konačno, pojavom novih republika Španske Amerike u postnapoleonskom svijetu.


{{IČ-Borba za nezavisnost Latinske Amerike}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-FK Arsenal

 
FK Arsenal

Fudbalski klub Arsenal (engl. Arsenal Football Club) profesionalni je engleski fudbalski klub iz Londona, koji se takmiči u Premijer ligi. Jedan je od najuspešnijih klubova u engleskom fudbalu, trinaest puta je bio šampion Engleske, takođe četrnaest puta je osvojio FA kup. U sezoni 2003/04. Arsenal je postao jedini klub koji je uspeo da završi sezonu bez poraza u Premijer ligi, tako da sa 49 uzastopnih utakmica bez poraza drži rekord Premijer lige. Osnovan je 1886. godine, a 1893. godine je postao prvi klub sa juga Engleske koji se priključio fudbalskoj ligi Engleske.

Od 1913. do 2006. godine, Arsenal je igrao na stadionu Hajberi, a od 2006. godine igra na Emirejts stadionu. Tridesetih godina 20. veka klub je osvojio pet titula prvaka Engleske i dva FA kupa. U sezoni 1970/71. osvojena je dupla kruna, a devedesetih i u prvoj deceniji 21. veka osvojio je još dve duple krune i 2006. godine je stigao do finala UEFA Lige šampiona. Rekorderi su sa 14 osvojenih trofeja u FA kupu. Arsenal ima dugogodišnje rivalstvo sa Totenhemom sa kojim igraju derbi severnog Londona. Arsenal je treći najvredniji fudbalski klub na svetu prema podacima iz 2010. godine, sa procenjenom vrednošću od 1,2 milijarde dolara.


{{IČ-FK Arsenal}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Leonard Ojler

 
Ojlerov portret

Leonard Ojler (nem. Leonhard Euler; Bazel, 15. april 1707Sankt Peterburg, 18. septembar 1783) bio je švajcarski matematičar i fizičar. Živeo je i radio u Berlinu i Sankt Peterburgu. Ojler je došao do velikih otkrića u potpuno različitim oblastima kao što su matematička analiza i teorija grafova. Uveo je u upotrebu veliki broj termina koji se koriste u savremenoj matematici i unapredio matematičku notaciju, posebno u okviru analize. Ojler je zaslužan za savremeni zapis matematičke funkcije. Značajan doprinos dao je i na poljima mehanike, optike i astronomije.

Smatra se da je Ojler jedan od vrlo značajnih matematičara 18. veka i među najvećim matematičarima svih vremena. Takođe je i jedan od najplodnijih — sačuvano je oko 900 njegovih radova. Ojlerov lik je nekoliko puta štampan na poštanskim markicama u Švajcarskoj, Nemačkoj i Rusiji, na novčanici od 10 švajcarskih franaka a asteroid 2002 Ojler je dobio ime u njegovu čast. Luteranska crkva ga je uvrstila u svoj kalendar svetaca. Sećanju na Ojlera su posvetili 24. maj.


{{IČ-Leonard Ojler}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Beograd

 
Spomenik Pobedniku na Kalemegdanu

Beograd je glavni i najveći grad Srbije. Jedan je od najstarijih gradova u Evropi. Prva naselja na teritoriji Beograda potiču iz praistorijske Vinče (4800. p. n. e.). Sam Beograd osnovali su Kelti u 3. veku p. n. e. pod imenom Singidunum, nakon čega je postao rimsko naselje. Slovensko ime „Beligrad“ prvi put je zabeleženo 878. godine nove ere. Glavni grad Srbije je od 1405. godine, a bio je i prestonica zajedničke južnoslovenske države od 1918. do 2003. godine, kao i Srbije i Crne Gore od 2003. do 2006.

Grad leži na ušću Save u Dunav, u središnjem delu Srbije. Nalazi se u oblasti koja povezuje Panonsku niziju sa Balkanskim poluostrvom. Broj stanovnika u Beogradu, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, jeste 1.233.796, dok je na širem gradskom području živelo 1.659.440 stanovnika. Najveći je grad na teritoriji bivše Jugoslavije i četvrti po broju stanovnika u jugoistočnoj Evropi — posle Istanbula, Atine i Bukurešta.

Grad Beograd ima status posebne teritorijalne jedinice u Srbiji sa svojom lokalnom samoupravom. Njegova teritorija je podeljena na 17 gradskih opština, od kojih svaka ima svoje lokalne organe vlasti. Beograd zauzima preko 3,6% teritorije Republike Srbije, a u njemu živi 21% ukupnog broja građana Srbije (ne uključujući Kosovo i Metohiju). Beograd je takođe ekonomski centar Srbije i središte srpske kulture, obrazovanja i nauke.


{{IČ-Beograd}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Rat za Nagorno-Karabah

 
Region posle rata za Nagorno-Karabah

Rat za Nagorno-Karabah je trajao od februara 1988. do maja 1994. između Republike Azerbejdžan i većinskih Jermena iz Nagorno-Karabaha uz podršku Republike Jermenije.

Na referendumu koji je održan u Nagorno-Karabahu većina glasača je glasala za pripajanje Jermeniji, dok su referendum bojkotovali Azeri Nagorno-Karabaha. Kako se raspad Sovjetskog Saveza približavao, počeli su sve nasilniji sukobi između Jermena i Azera, što je dovelo do etničkog čišćenja sa obe strane.

Proglašenje nezavisnosti Azerbejdžana od Sovjetskog Saveza uvelo je ovaj region u još veći konflikt. Kao što je Azerbejdžan proglasio nezavisnost od Sovjetskog Saveza, jermenska većina u Nagorno-Karabahu glasala je za otcepljenje od Azerbejdžana i proglasila nepriznatu Republiku Nagorno-Karabah.

Kao rezultat sukoba, raseljeno je čak 230.000 Jermena iz Azerbejdžana i 800.000 Azera iz Jermenije i Karabaha. Ruskim posredovanjem potpisano je primirje u maju 1994. godine.


{{IČ-Rat za Nagorno-Karabah}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Grad Banja Luka

 
Naselja Banja Luke

Grad Banja Luka ili Grad Banjaluka (ranije opština) po broju stanovnika je najveća jedinica lokalne samouprave u Republici Srpskoj i druga u Bosni i Hercegovini. Prostire se na 1.239 km², a prema preliminarnim podacima popisa stanovništva 2013. godine, u Gradu Banjoj Luci je popisano 199.191, dok je u naseljenom mjestu Banjoj Luci popisano 150.997 lica. U sastavu ove lokalne samouprave nalaze se još 53 naseljena mjesta, od kojih najviše stanovnika imaju Kuljani, Potkozarje, Šargovac, Piskavica, Motike, Dragočaj, Rekavice, Priječani itd.

Ime Banje Luke prvi put je zabilježeno 1494. godine. Grad je od tada imao brojne uspone i padove u svom razvoju, a bio je sjedište značajnih administrativnih jedinica poput Bosanskog pašaluka u Osmanskom carstvu i Vrbaske banovine u Kraljevini Jugoslaviji. U sadašnjim granicama ova jedinica lokalne samouprave funkcioniše od 1963. godine, kada su opštine Bronzani Majdan, Ivanjska i Krupa na Vrbasu ukinute i pripojene banjolučkoj opštini. Grad Banja Luka danas zauzima preko 4,7% teritorije Republike Srpske, a u njemu živi oko 15% stanovništva ovog entiteta. Najveći je ekonomski, kulturni i obrazovni centar Republike Srpske, te jedan od najznačajnijih u Bosni i Hercegovini.


{{IČ-Grad Banja Luka}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-G protein spregnuti receptori

 
7TM α-heliksna struktura G protein spregnutog receptora

G protein spregnuti receptori (GPCR), takođe poznati kao sedam-transmembranski domen receptori, 7TM receptori, heptaheliksni receptori, serpentinski receptori, i G protein-vezani receptori (ГПЛР), sačinjavaju veliku proteinsku familiju transmembranskih receptora koji reaguju na molekule izvan ćelije i aktiviraju unutrašnje puteve prenosa signala. Krajnji rezultat je ćelijski odgovor. G protein spregnuti receptori su prisutni samo kod eukariota, što obuhvata kvasac, hoanoflagelate, i životinje. Ligandi koji se vezuju i aktiviraju ove receptore su: na svetlost senzitivna jedinjenja, mirisi, feromoni, hormoni, i neurotransmiteri. Oni variraju po veličini od malih molekula do peptida, i do velikih proteina. G protein spregnuti receptori imaju učešća u mnogim bolestima, i stoga su biološka meta za preko 30% svih modernih lekova.

Postoje dva osnovna načina prenosa signala posredstvom G protein spregnutih receptora: cAMP signalni put i fosfatidilinozitolni signalni put. Kad se ligand veže za GPCR, on izaziva konformacionu promenu receptora, što omogućava receptoru da deluje kao faktor razmene guanin nukleotida (GEF). Nakon vezivanja liganda, GPCR može da aktivira vezani G-protein putem zamene za njega vezanog GDP-a sa GTP-om.


{{IČ-G protein spregnuti receptori}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-F-35 lajtning II

 
Svečana promocija prototipa 7. jula 2006.

F-35 lajtning II je jednomotorni višenamenski borbeni avion, pete generacije, sa umanjenom uočljivošću. Namenjen je za borbu za prevlast u vazdušnom prostoru, protiv ciljeva na Zemlji i moru, kao i za izvršavanje zadataka izviđanja. Proizašao je iz eksperimentalnog aviona X-35, koji je pobedio na konkursu u programu engl. Joint Strike Fighter (JSF). Još uvek je u fazi razvoja, koja je vremenski produžena zbog povećanja zahteva, troškova i smanjenog budžeta. Američko ministarstvo odbrane je sa svojim izveštajem od 26. januara 2012. godine, potvrdilo podršku i visok prioritet programu F-35.

Dosadašnji razvoj su finansirale Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, a pridružile su im se i druge države, koje nameravaju da taj avion uvedu u svoju operativnu upotrebu. Razvoj aviona F-35 lajtning II, odvijan je u tri varijante: sa klasičnim poletanjem i sletanjem, vertikalnim poletanjem i sletanjem, a treća je mornarička za palubnu upotrebu sa nosača aviona. Za sve tri varijante, delovi su maksimalno unificirani, sa međusobnom podudarnošću od 80%. Postignuta je smanjena uočljivost (stelt), u kome cilju je projektovano i unutrašnje nošenje naoružanja, u „bunkeru“ u trupu aviona.

Prototipski razvoj i projektovanje je realizovala firma Lokid Martin, koja je i nosilac razvoja eksprimentalnog aviona X-35, prethodnika ovom programu. Prototip aviona F-35 lajtning II je prvi put leteo 15. decembra 2006. godine. Višenamenski avion F-35 lajtning II, namenjen je u perspektivi da zameni ceo skup borbenih aviona srednje klase, koji su trenutno u operativnoj upotrebi u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji i kod ostalih njihovih saveznika. Na taj način će to biti najmasovniji internacionalni avion u ratnim vazduhoplovstvima i mornaricama većeg broja zemalja.


{{IČ-F-35 lajtning II}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Konstantin Dragaš

 
Ikona Konstantina Dragaša

Konstantin XI Paleolog (ponekad pogrešno označen i kao Konstantin XII, grč. Κωνσταντίνος ΧΙ Δραγάσης Παλαιολόγος; 8. februar 1405 — 29. maj 1453), poznat kao Konstantin Dragaš, bio je morejski despot (savladar 1428—1437, 1443—1449), carski regent u Carigradu (1423—1424. i 1437—1440) i poslednji vizantijski car od 6. januara 1449. godine do svoje smrti 29. maja 1453. godine. Pripadao je dinastiji Paleologa, a bio je sin Manojla II (1391—1425) i srpske princeze Jelene Dragaš, čije je prezime Dragaš usvojio.

Kao morejski despot je zauzeo Atinsko vojvodstvo, pomogao bratu Tomi da slomi Ahajsku kneževinu i podigao veliki bedem na Korintu tzv. Heksamileon, ali je pred naletom Osmanskog carstva morao da se povuče sa poseda van Peloponeza.

Kao poslednji vizantijski car pokušao je da dobije pomoć zapadne Evrope za odbranu Carigrada, ali mu to nije pošlo za rukom, tako da se sa nešto malo dobrovoljaca sa Zapada i svojim ljudima suprotstavio Mehmedu II (1451—1481). Tokom skoro dva meseca opsade, uspevao je da spreči Osmanlije da prodru u Carigrad, ali je u rano jutro 29. maja odbrana probijena, a on sam je poginuo u pokušaju da zaustavi prodor Osmanlija u Carigrad. Ne zna se tačno gde je i kako poginuo, niti gde je sahranjen, zbog čega je za njega vezan veći broj legendi i predskazanja. Tokom svog života i vladavine usko je sarađivao sa svojim prijateljem i saradnikom Georgijem Sfrancesom, kome je bio kum na venčanju.


{{IČ-Konstantin Dragaš}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Velika nagrada San Marina 1994.

 
Grafički prikaz automobilske staze u Imoli

Velika nagrada San Marina 1994. godine je bila trka u svetskom šampionatu Formule 1 održana 1. maja 1994. godine na automobilskoj stazi „Enco i Dino Ferari“ u italijanskom gradu Imoli. To je bila treća trka u svetskom šampionatu Formule 1 1994. godine, a prva koja je vožena u Evropi. Trkački vikend obeležile su tragične pogibije austrijskog vozača Rolanda Racenbergera i trostrukog svetskog šampiona, Brazilca Airtona Sene, kao i veliki broj incidenata i udesa na samoj stazi u kojima je povređeno više vozača. Sportski komentator televizije Bi-Bi-Si, Mari Voker, opisao je ovu trku rečima: „Koliko mene pamćenje služi, ovo je najcrnji i najtužniji dan u istoriji Velikih nagrada Formule 1.“

Mihael Šumaher je pobedio u trci nakon ponovljenog starta. Na konferenciji za štampu održanoj po završetku, izjavio je da „ne može da se oseća zadovoljnim, a kamoli srećnim nakon pobede“, osvrćući se na tragične događaje tokom trkačkog vikenda. Nikola Larini je osvojio prve poene u svojoj karijeri zauzevši drugo mesto, a trećeplasirani vozač je bio Mika Hakinen.


{{IČ-Velika nagrada San Marina 1994.}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



Sjajni članci