Privreda Australije

Privreda Australije je razvijena, ali zavisna od izvoza sirovina (rude, ugalj, nafta i dr). Do Prvog i Drugog svetskog rata oslanjala se na kolonijalne veze sa Velikom Britanijom. Tokom 70-ih godina HH veka, Australija se povezuje sa azijsko-pacifičkim prostorom, gde na prvom mestu kao glavni partner zauzima Japan, a slede ga Južna Koreja, Kina, Tajvan i Singapur. Ka njima izvozi sirovine, a uvozi gotove proizvode i mašine. Od 2005. godine na osnovu međunarodnog sporazuma Australija održava tesne trgovinske veze sa SAD. Privredna razmena sa Evropom je minimalna, a glavni razlog je velika udaljenost kontinenata.

Privreda
Panorama Sidneja
Valutaaustralijski dolar
($A ili A$, A$ ili $AU, AUD)
Fiskalna godina1. jul - 30. jun
Članstvo u organizacijamaAPEK
Svetska trgovinska organizacija
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj
Statistika
BDP (nominalna)AUD$ 1.3001 biliona[1]
BDP rast3,3% (jun 2010)
BDP po stanovniku65.869,00 (2011)
BDP po sektorupoljoprivreda: (3,8%)
industrija: (24,9%),
usluge: 71,3% (2009)
Inflacija (IPC)2,8% (treći kvartal 2010) [2]
Džini indeks0.331 (2009)[3]
Glavne industrijerudarstvo, industrija, obrazovanje i transportna sredstva, prehrambena, hemijska
Razmena
Izvoz161,5 milijarde (2009)
Izvozna dobraugalj, ruda gvožđa, obrazovanje, zlato, meso, vuna, aluminijum, pšenica, mašinerija i transportna sredstva
Glavni izvozni partneriKina (21,81%), Japan (19,19%), Južna Koreja (7,88%), Indija (7,51%), Sjedinjene Američke Države (4,95%), Velika Britanija (4,37%), Novi Zeland (4,1%) (2009)
Uvoz160,9 milijarde(2009)
Uvozna dobramašine i transportna sredstva, računar, telekomunikaciona oprema i delove ; sirova nafta i naftni derivati
Glavni uvozni partneriKina (17,94%), SAD (11,26%), Japan (8,36%), Tajland (5,81%), Singapur (5,54%), Nemačka (5,3%) (2009)
Javne finansije
Prihodi323,6 milijarde (2009)
Kreditni rejting13. (nominalan) / 17. (PPP)
Sve vrednosti, ako nije drugačije naznačeno, izražene su u američkim dolarima

Osnovne crte privrede uredi

 
Reljef Australije

Australija ima razvijenu, mešovitu privredu zapadnog tipa, sa nešto višim bruto domaćim proizvodom u odnosu na Veliku Britaniju, Nemačku i Francusku, posmatrano kroz paritet kupovne moći. Zemlja se nalazi na trećem mestu liste Indeksa društvenog razvoja UN za 2006, dok je u odnosu na opšti kvalitet života u 2005. zauzela šestu poziciju na listi magazina Ekonomist. Odsustvo izvozno orijentisane prerađivačke industrije najčešće označava kao ključna slabost australijske privrede. Međutim, sve razvijeniji turizam i rastući izvoz robe široke potrošnje učinili su ovu kritiku manje bitnom. Australija je ipak četvrta zemlja na svetu po visini tekućeg deficita, izraženo u apsolutnim ciframa (u relativnim, to iznosi oko 7% BDP-a). Neki ekonomisti smatraju ovo problematičnim, posebno zbog toga što se podudara sa visokom trgovinskom razmenom i niskim kamatama koje smanjuju troškove otplate spoljnog duga.[4]

Houkova vlada započela je proces ekonomske reforme uvođenjem plivajućeg kursa australijskog dolara i delimičnom deregulacijom finansijskog sistema.[5] Hauardova vlada nastavila je proces mikroekonomskih reformi, uključujući i delimičnu deregulaciju tržišta rada i privatizaciju državnih firmi, pre svega u oblasti telekomunikacija.[6] Posredni poreski sistem suštinski je reformisan u julu 2000, uvođenjem poreza na dobra i usluge od 10%, što je neznatno smanjilo čvrsto oslanjanje australijskog poreskog sistema na porez od prihoda pojedinaca i firmi.

U januaru 2007, nezaposlenost u Australiji bila je 4,6%,[7] sa 10.033.480 zaposlenih ljudi. Tokom poslednje decenije, inflacija se uglavnom kretala između 2—3%, a minimalne kamatne stope između 5—6%. Sektor usluga, uključujući turizam, obrazovanje i finansijske usluge, čini 69% bruto domaćeg proizvoda.[8] Poljoprivreda i prirodne sirovine čine između 3—5% BDP-a, ali značajno doprinose ukupnoj spoljnotrgovinskoj sposobnosti zemlje. Australija najviše izvozi u Japan, Kinu, Sjedinjene Države, Južnu Koreju i Novi Zeland.[9]

Starosedelačka privreda uredi

Starosedeoci Australije razvili su sopstveni sistem poljoprivrednog gazdovanja. Ceđenje otrova iz biljaka, mlevenje zrnevlja radi dobijanja brašna, zatim ribolov u priobalju, branje kokosovih oraha, trske i sl, samo su neke od zanimanja i pristupa. Lov je bio dobro razvijen u prošlost, a kao njegova posledica došlo je do izumiranja mnogih životinjskih vrsta. Dominirala je sakupljačka poljoprivreda. Podizanjem nivoa svetskog mora pre oko 15.000 godina razvila se i trgovina, a samim tim i pomorstvo.

Poljoprivreda uredi

 
Poljoprivreda, šumarstvo, lov i ribolov Australije

Ova grana poljoprivrede u Australiji je razvijena u dolinama velikih reka — Marej, Marambidži i Darling, tj. u država Kvinslend i Novi Južni Vels. Gaje se najviše žitarice — pšenica (6. u svetu), ječam (6. u svetu), sirak, zob, kukuruz i ovas. U severnim podgorinama Velikih razvodnih planina razvijeno je vinogradarstvo (11. u svetu po zasadu vinove loze). Gaji se i povrće, ali i pamuk (11. u svetu).

U saveznoj državi Kvinslend, na obalama Koralnog mora, u širem području Taunsvila zastupljena je plantažna proizvodnja. Ovde se gaji nekoliko vrsta tropskog voća, kao i šećerna trska.

Stočarstvo je razvijeno na jugoistoku države (Viktorija) i na Tasmaniji, kao i u unutrašnjosti kontinenta na pašnjacima. Govedarstvo je najzastupljenije, naročito prerada mesa i mleka. Oko većih gradskih središta Perta, Sidneja, Brizbejna i Melburna razvijeni su živinarstvo i svinjogojstvo. Ovčarstvo je jedna od najrazvijenijih grana. Na pašnjacima širom Zapadne, Južne Australije, zatim Kvinslenda i Novog Južnog Velsa gaji se oko 100 miliona ovaca. Australija je druga u svetu po broju ovaca, a prva u svetu po proizvodnji vune („merino“).

Šumarstvo, lov i ribolov uredi

U Australiji ima oko 85 miliona hektara šuma (11% površine), ali su one uglavnom proređene i drvna građa je nekvalitetna. Prave šume zastupljene su na Velikim razvodnim planinama i na Tasmaniji, gde su šumarstvo i drvna industrija najrazvijeniji. Bogati zasadi eukaliptusa na severu Kvinslenda i borova u Novom Južnom Velsu koriste se osim u drvnoj i u industriji papira i celuloze.

Uprkos velikom morskom prostranstvu ribolov nije značajno razvijen. Godišnji ulov kreće se oko 240.000 tona. Najzastupljeniji je u Zapadnoj Australiji i oko Tasmanije. Dok je na severu u Arafurskom i Timorskom moru i zalivu Karpentarija zastupljeno gajenje rakova. Gajenje školjki je zamrlo.

Rudarstvo i energetika uredi

 
Ležišta i energenti Australije

Rudarstvo se na prostoru Australije razvilo u XIX veku, otkrićem zlata u periodu 1851-1892. godina u Viktoriji (oko Melburna), severnom Kvinslendu i Zapadnoj Australiji (Kalgurli). Ova otkrića pokrenula su „zlatnu groznicu“, privredni razvoj i velike migracije.

Australija obiluje značajnim nalazištima metala i nemetala. Zlata ima u Kalgurliju (Zapadna Australija), Pajn Kriku i Tenat Kriku (Severna Teritorija). Proizvodnja na godišnjem nivou kreće se oko 270 tona, što je čini trećom u svetu. Najznačajnija nalazišta olovno-cinkane rude su Broken Hil (Novi Južni Vels) i Rozberi (Tasmanija). Godišnja proizvodnja olova je oko 680.000 tona, a cinka oko 1,5 miliona tona, po čemu je Australija prvi i druga na globalnom nivou. Bakar se eksploatiše na prostoru Kvinslenda (Maunt Ajza) i Novog Južnog Velsa (Kobar), sa ukupnom proizvodnjom od 890.000 tona. Najveća ležišta rude gvožđa nalaze se na platou Kimberli (drugi u svetu), gde se dobija i oko 30% svetske proizvodnje dijamanata (prvi u svetu). Ističu se i nalazišta mangana (ostrvo Grote), nikla (Kvinslend) i volframa (King Ajland). Opal se eksploatiše u Južnoj Australiji (Kuber Pidi, Olimpik Dem, Mintabi) i Novom Južnom Velsu (Vajt Klifs, Lajtning Ridž).

Australija ima bogata ležišta fosilnih energenata. Kameni ugalj se eksploatiše u Kvinslendu (Blek Voter, Boven, Maura) i Novom Južnom Velsu (Njukasl (Novi Južni Vels), Vulongong). U okolini Melburna su značajna nalazišta mrkog uglja. Nafta i zemni gas eksploatišu se u Timorskom moru i Basov prolazu. Na platou Kimberli su bogate zalihe urana, sa proizvodnjom od oko 3.500 tona godišnje, što je čini drugom u svetu. Najveće hidroelektrane nalaze se u Novom Južnom Velsu i Viktoriji, na rekama Marej i Marambidži — „Hjum“, „Dartmut“, „Kiva“, „Tumut“ i dr.

Industrija uredi

 
Industrija i saobraćaj Australije

Razvoj industrije Australije je vezan je za drugu polovinu XIX veka. Najveći uspon doživela je nakon Drugog svetskog rata u periodu 1950-1960. godina. Glavna karakteristika industrijske proizvodnje Australije je njena koncentrisanost na jugoistok, tj. države Novi Južni Vels i Kvinslend, gde se nalazi čak 70% svih postrojenja. Metalurgija se razvila u okolini Perta (Kvinana), i Sidneja (Njukasl, Port Kembla). Petrohemija je smeštena u Ogasti i Frimentlu. Valjaonice i topionice metala su u Maunt Ajzi, Gledstonu, Taunzvilu, Banberiju i Kvinani. Hemijska industrija koncentrisala se u Banberiju, Melburnu i Njukaslu, a prehrambena u okolini svih većih gradskih centara. Zapaženo mesto zauzimaju i automobilska, tekstilna i grafička industrija.

Saobraćaj uredi

U Australiji je izrađeno oko 800.000 kilometara puteva, od čega je 40% asfaltirano. Na auto-puteve otpada skoro 20.000 kilometara. Najgušća saobraćajna mreža nalazi se na jugoistoku države u Novom Južnom Velsu, Viktoriji i krajnjem jugu Kvinslenda. Putevi su najviše orijentisani ka obali, pa su tako svi veliki gradski centri povezani mrežom saobraćajnica. Železnički saobraćaj odvija se na 45.000 kilometara pruga. Najznačajnija železnica je na relaciji Pert-Sidnej („Indijan-Pacifik ekspres“) dugačka 4500 kilometara. Njena specifičnost je deonica kroz Nularbor ravnicu dugačka 500 kilometara u pravoj liniji. To je čini jedinstvenom u svetu.

Trgovina i morski saobraćaj odvijaju se preko najvećih luka Australije — Sidneja, Port Hedlenda, Frimatla, Melburna, Brizbejna i drugih. Vazdušni saobraćaj na međunarodnim linijama omogućen je preko aerodroma u Sidneju, Melburnu, Brizbejnu, Pertu, Kernsu i Hobartu. Najpoznatiji avio-prevoznici u Australiji su Kvantas ervejz, zatim Verdžin blu, Er Nort i dr.

Trgovina uredi

Izvoz Australije orijentisan je najviše na jugoistočnu Aziju, pre svih Japan, Kinu, Južnu Koreju, Singapur i Tajvan. Prema njima izvozi sirovine, a uvozi gotove proizvode. Oko 40% izvoza i 28% izvoza odlazi na Kinu i Japan. Australija je već oko sto godina svoju ponudu bazirala na sirovinama i rudama (nafta, gas, zlato, bakar, srebro, mangan), da bi početkom XXI veka primat preuzeli industrijski proizvodi i usluge. Od 2005. godine Australija održava specijalne trgovinske veze sa Sjedinjenim Državama. Savremena ponuda odnosi se na naučnu, medicinsku i telekomunikacionu opremu, zatim delove za automobilsku i avioindustriju. Godine 2009. ukupan godišnji izvoz iznosio je 161,5 milijardi dolara, a uvoz 160,9 milijardi dolara. To je rezultovalo aktivnim trovinskim bilansom u iznosu od oko 600 miliona dolara.

Turizam uredi

Turizam Australije zasniva se na bogatoj ponudi letovališta i velikim prirodnim lepotama. Prosečno oko 5,7 miliona turista godišnje poseti ovu zemlju. To donosi prihod od oko 32 milijarde dolara. Većina posetioca je sa Novog Zelanda, iz Japana, Evrope i SAD. Godine 2002. Australiju je posetilo 800.000 Novozelanđana i oko 720.000 Japanaca. Najpopularnije turističke destinacije su Sidnej sa čuvenom Sidnejskom operom, zatim Uluru i Kata Tjuta u unutrašnjosti, sveta mesta Aboridžina. Za ljubitelje surfovanja i vodenih sportova, najznačajnija destinacija su plaže Perta, Melburna i Adelejda. Posebnu turističku vrednost imaju brojni nacionalni parkovi, zaštićene oblasti i regioni, kao i veliki broj endemičnih vrsta životinja (koala, kengur, valabi) i biljaka (eukaliptus).

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ G-20: The new global economy - CNN Money http://money.cnn.com/news/economy/g20/interactive/index.html?cnn=yes&hpt=C2
  2. ^ Australian Bureau of Statistics 6401.0 Consumer Price Index, Australia, September 2010. , Pristupljeno 11. 02. 201.
  3. ^ Australian Bureau of Statistics 6523.0 Household Income and Income Distribution, Australia, 2007-08, (released 2009-08-20, page 16) http://www.abs.gov.au/AUSSTATS/abs@.nsf/DetailsPage/6523.02007-08
  4. ^ Colebach, T. We're on a long and slippery slide to disaster, 2. mart 2005, The Age
  5. ^ Macfarlane, I. J. (1998). Australian Monetary Policy in the Last Quarter of the Twentieth Century. Reserve Bank of Australia Bulletin, October
  6. ^ Parham, D. (2002). Microeconomic reforms and the revival in Australia’s growth in productivity and living standards. Conference of Economists, Adelaide, 1 October
  7. ^ Australian Bureau of Statistics. Labour Force Australia. Cat#6202.0
  8. ^ Department of Foreign Affairs and Trade (2003). Advancing the National Interest, „Appendix 1” (PDF). Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  9. ^ Australian Bureau of Statistics. Year Book Australia 2005

Literatura uredi

  • Mastilo, Natalija (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultet, Beograd
  • Vujadinović, S. (2009): Regionalna geografija Australije, Geografski fakultet, Beograd

Spoljašnje veze uredi