Većina jezika Evrope pripada indoevropskim jezicima. Drugi po redu slede ugrofinski jezici a nakon njih ostale skupine.

Jezici u Evropi
Jezici u Evropi 1907.
Pisma u Evropi:
Pisma u Evropi 1901.

Od priznatih jezika Evrope njihov broj po državama iznosi: Albanija (7; ukupno 7), Andora (3; ukupno 5), Austrija (9; ukupno 20), Belgija (10; ukupno 29), Belorusija (2; ukupno 11), Bosna i Hercegovina (4; ukupno 8), Bugarska (11; ukupno 16), Crna Gora (4; ukupno 4), Češka (10; ukupno 20), Danska (7; ukupno 13), Estonija (2; ukupno 18), Finska (12; ukupno 23), Francuska (23; ukupno 62), Gibraltar (2; ukupno 3), Grčka (14; ukupno 24), Hrvatska (7; ukupno 22), Irska (5; ukupno 5), Island (2; ukupno 2), Italija (33; ukupno 42), Latvija (5; ukupno 13), Lihtenštajn (3; ukupno 4), Litva (4; ukupno 12), Luksemburg (3; ukupno 6), Mađarska (9; ukupno 17), Makedonija (9; ukupno 10), Malta (4; ukupno 4), Moldavija (5; ukupno 13), Nizozemska (15; ukupno 38), Norveška (10; ukupno 20), Nemačka (27; ukupno 69), Poljska (14; ukupno 20), Portugal (8; ukupno 9), Rumunjska (15; ukupno 23), Rusija (evropska Rusija 60, za dva je nepoznat broj govornika; cijela Rusija 100; ukupno 123), San Marino (2; ukupno 2), Slovačka (10; ukupno 13), Slovenija (4; ukupno 10), Srbija (14; ukupno 21), Španija (14; ukupno 21), Švedska (12; ukupno 30), Švajcarska (12; ukupno 26), Turska (evropska Turska 12, za jedan nije poznat nijedan govornika; cijela Turska 34, ukupno 45), Ujedinjeno Kraljevstvo (12; ukupno 56), Ukrajina (13; ukupno 42), Vatikan (1; ukupno 1)[1].

Mongolski jezici

uredi
  • kalmički

Turkijski jezici

uredi

Ogurski jezici

uredi
  • čuvaški

Oguski jezici

uredi

Kipčački jezici

uredi
  • krimski tatarski
  • karačaj-balkarski
  • karaimski
  • kazaški
  • kumički
  • nogajski
  • tatarski
  • urumski

Baskijski jezik je izolovani jezik na severu Pirinejskog poluostrva, i kao takav nije povezan niti s jednim od navedenih jezika.

Ugrofinski jezici su podporodica uralskih jezika.

  • inarski laponski
  • kildinski laponski
  • luleski laponski
  • severni laponski
  • piteski laponski
  • skoltski laponski
  • južni laponski
  • terski laponski
  • umeski laponski
  • udmurtski
  • vepski
  • võro
  • votički

Severni kavkaski jezici

uredi

Severozapadni kavkaski jezici

uredi
  • abazinski
  • abhaski
  • adigejski
  • kabardinski

Severoistočni kavkaski jezici

uredi
  • avarski
  • bats
  • čečenski
  • darginski
  • inguški
  • lakski
  • lezginski
  • tabasaranski
  • cezki
  • udi

To je semitski jezik koji se govori na Malti i povezan je s arapskim, ali se piše latiničnim pismom. Kao službeni jezik, njime govori najmanje stanovnika Evropske unije.

Južni kavkaski jezici

uredi

Većina jezika Evrope su indoevropski jezici. Ova velika porodica jezika razvila se iz jezika koji se govorio pre više hiljada godina, a stručno se naziva protoindoevropski jezik.

  • kuronski
  • latgalijski
  • latvijski
  • litvanski
  • staropruski (izumro)
  • žemaitski (po nekima je narečje litvanskog)
  • kornijski - oživljen
  • kumbrijski - izumro
  • bretonski
  • velški

Severni germanski

uredi

Zapadni germanski

uredi
  • visokonemački jezici
  • nisko frankonijski jezici
  • niskonemački jezici
    • zapadni niskonemački
    • istočni niskonemački
      • plautdietsch (menonitski niskonemački)
  • anglo-frizijski jezici
    • frizijski
      • zapadni frizijski
      • saterlandski frizijski (istočni frizijski)
      • severni frizijski
    • angliski jezici
      • engleski
      • škotski engleski (scots)
      • zapadnoindijski engleski
      • yola (izumro u 19. stoljeću)
      • tok pisin
      • hiberno-engleski
      • šelta (pomješan s irskim)

istočni germanski

uredi
  • gotski (izumro)
  • burgundijski (izumro)
  • krimski gotski (izumro u 19. stoljeću)
  • lombardijski (izumro)
  • vandalski (izumro)

Romanski jezici su nastali iz vulgarnog latinskog jezika koji se govorio širom Rimskog carstva.

  • aragonski
  • asturski
    • mirandski
  • katalonski
    • istočni katalonski
      • alguerški
      • balearski
      • središnji katalonski
      • severni katalonski
    • zapadni katalonski
      • severozapadni katalonski
      • valensijski
  • fala (Ekstremadura)
  • galicijski
    • eonavijski (galicijsko narečje s tragovima asturijskog)
  • ladino
  • mozarabski jezik (izumro)
  • portugalski
  • portuñol
  • Španski jezik
    • estramadurski jezik
    • aljama
  • frankoprovansalski
  • langue d'oïl
    • burgundijski
    • champenois
    • Franc-Comtois
    • француски
      • белгијски француски
      • швајцарски француски
    • гало
    • lorrain
    • нормански
      • jèrriais
      • dgèrnésiais
    • pikardijski
    • Poitevin-Saintongeais
    • valonski
  • oksitanski
    • gaskonjski
      • Aranese
    • Auvergnat
    • Languedocien
    • Limousin
    • provansalski
      • šuadit (judeo-provansalski) (izumro 1977)
  • korzikanski
  • dalmatski
  • italijanski
    • emilijano-romanjolo
    • judeotalijanski
    • ligurski
      • monegaški
    • lombardski
    • napuljski
    • pijemontski
  • sardinski jezici
    • kampidanski
    • galurski
    • logudorski
    • sasarski
  • sicilijanski
  • venecijanski
  • češki
  • kašupski
  • poljski
  • polapski (izumro)
  • pomeranijski (izumro)
  • slovinački
  • lužičkosrpski
    • donjolužičkosrpski
    • gornjolužičkosrpski

Istorija pisama

uredi

Pisani sistem u Evropi temelji se na fonografsko-azbučnom načelu. Njegov izvor je severnosemitski (2000-1700 s. e.), zatim prenesen u Evropu preko Grka i od tamo predstavljen Rimljanima u 6. stoleću stare ere. Latinski se alfabet razvio na nekoliko načina. U srednjem veku, karolinška minuskula bila je najvažnija varijacija latinskog pisma. Iz nje su se razvile dve grane: gotička koja se upotrebljavala u Nemačkoj i italijansko-antičko-latinska koja se i danas upotrebljava. (U Irskoj se upotrebljava i posebni irski tip.)

Neke nacije Evrope su i prije toga razvile svoja vlastita pisma, npr. Germani su upotrebljavali rune (3. do 17. st.).

Jezici po evropskim državama :

1. Albanija (7; ukupno 7): gegijski jezik (1,800.000; 2007), toskijski jezik (2,900.000; 1989), vlaški romski (60.000; 1991), makedorumunski (10.000; Salminen 1993), srpski (297.000; 2007).), makedonski (150.000), grčki (60.000; 1989)[2]
2. Andora (3; ukupno 5): katalonski (31.000; 1990), francuski (2.400; 1986), španski (24.600; 1986)[3].
3. Austrija (9; ukupno 20),
4. Belgija (10; ukupno 29),
5. Belorusija (2; ukupno 11),
Bosna i Hercegovina (4; ukupno 8),
Bugarska (11; ukupno 16),
Crna Gora (4; ukupno 4),
Češka (10; ukupno 20),
Danska (7; ukupno 13),
Estonija (2; ukupno 18),
Finska (12; ukupno 23),
Francuska (23; ukupno 62),
Gibraltar (2; ukupno 3),
Grčka (14; ukupno 24),
Hrvatska (7; ukupno 22),
Irska (5; ukupno 5),
Island (2; ukupno 2),
Italija (33; ukupno 42),
Kosovo (albanski, srpskohrvatski, turski, romski)
Latvija (5; ukupno 13),
Lihtenštajn (3; ukupno 4),
Litvanija (4; ukupno 12),
Luksemburg (3; ukupno 6),
Mađarska (9; ukupno 17),
Makedonija (9; ukupno 10),
Malta (4; ukupno 4),
Moldavija (5; ukupno 13),
Nizozemska (15; ukupno 38),
Norveška (10; ukupno 20),
Nemačka (27; ukupno 69),
Poljska (14; ukupno 20),
Portugalija (8; ukupno 9),
Rumunjska (15; ukupno 23),
Rusija (evropska Rusija 60, za dva je nepoznat broj govornika; cijela Rusija 100; ukupno 123),
San Marino (2; ukupno 2),
Slovačka (10; ukupno 13),
Slovenija (4; ukupno 10),
Srbija (14; ukupno 21),
Španija (14; ukupno 21),
Švedska (12; ukupno 30),
Švajcarska (12; ukupno 26),
Turska (evropska Turska 12, za jedan nije poznat nijedan govornika; cijela Turska 34, ukupno 45),
Ujedinjeno Kraljevstvo (12; ukupno 56),
Ukrajina (13; ukupno 42),
Vatikan (1; ukupno 1): italijanski; jedan je izumro: latinski.

Reference

uredi