Википедија

Леопард

животиња из породице мачака

Leopard (lat. Panthera pardus) je životinja iz porodice mačaka i najmanja od četiri velike mačke iz roda Panthera (ostale su tigar, lav i jaguar). Leopardi su nekada živeli u Aziji i Africi, od Koreje do južne Afrike, ali se njihova raspodela dramatično smanjila zbog lova i gubitka staništa, tako da leopardi sada uglavnom žive u potsaharskoj Africi. Izolovane populacije žive u Pakistanu, Indiji, Indokini, Maleziji i Kini. Zbog gubitka staništa i stalnog opadanja populacije, leopardi su svrstani u ugrožene vrste; njihov broj je veći od drugih pripadnika roda Panthera.

Leopard
(Panthera pardus)
Vremenski raspon: 2.588–0 Ma
↓
 rani Pleistocen do danas
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Carnivora
Podred: Feliformia
Porodica: Felidae
Rod: Panthera
Vrsta:
P. pardus
Binomno ime
Panthera pardus
Linnaeus, 1758
Podvrste
Spisak podvrsta:
Rasprostranjenost podvrsti leoparda (ne računajući izumrlu podvrstu Panthera pardus spelaea)
  nekadašnja rasprostranjenost podvrsti
  nesigurno
  današnja rasprostranjenost podvrsti (fragmentisano)
  današnja rasprostranjenost podvrsti
Sinonimi
Sinonimi vrste:
  • Felis pardus (Linnaeus, 1758)

Leopard ima relativno kratke noge i dugačko telo, sa velikom lobanjom. Fizički najviše podseća na jaguara, iako je manji i slabije građe. Njegovo krzno je označeno rozetama koje nemaju unutrašnje tačke, za razliku od jaguara. Leopardi koji su melanistični, bilo potpuno crni ili vrlo tamne boje krzna, se kolokvijalno nazivaju crni panteri.

Životinja svoj uspeh u životu u divljini duguje svom oportunističkom načinu lova, svojoj sposobnosti da se prilagodi na razne vrste staništa i sposobnosti da trči približno 65 km na sat. Leopardi love bukvalno svaku životinju koju mogu da love i uhvate. Njegova staništa variraju od kišnih šuma do pustinjskih terena.

Osobine uredi

 

Prisutan je polni dimorfizam, mužjaci su veći i teži od ženki.[2] Leopard je mišićava životinja, noge su mu relativno kratke, a glava široka. Mužjaci su u ramenima visoki 60 — 70 cm, a ženke 57 — 64 cm. Dužina tela (sa glavom) se kreće u rasponu od 90 do 196 cm, dok je dužina repa 66 do 102 cm. Veličina se razlikuje po regionima.[3] Mužjaci teže 37 — 90 kg, a ženke 28 — 60 kg.[4][5]

Leopard ima srednje dugačke, snažne noge koje završavaju šapama velike površine. Oči imaju, kao i sve mačke usmerene prema napred, a uši su mu okruglaste.

Izgled krzna uredi

Obeležje leopardovog krzna su „rozete”. To su manje-više pravilno prstenasto jedna do druge složene mrlje u čijoj sredini je boja malo tamnija od osnovne boje krzna. Rozete su složene u redovima, naročito duž leđa. Na prsima i grlu su umesto rozeta, pege složene jedna do druge da podsećaju na ogrlicu. Na gornjoj strani repa se rozete nastavljaju njegovom sredinom. Prema kraju repa rozete su sve manje izražene i ponekad se mogu spojiti u više poprečnih pruga. Donji deo repa je prema kraju sve svetliji, ponekad sve do bijele boje. Trbuh i unutrašnja strana bedara takođe nema rozete i bele, žućkaso bele ili sivkasto bijele boje. Spoljna strana nogu prekrivena je pegama iste boje kao i rozete, koje su prema šapama sve manje. Glava i gornja strana vrata su takođe prekrivene pegama.

Crna pantera uredi

Na većim visinama i u kišnim šumama se često može sresti crni panter. Kod njega je izražena crna boja krzna koja se nasleđuje recesivnim genom, što je pojava koja se naziva melanizam. To znači da ova nasledna osobina može biti prisutna i kod jednog standardno obojenog leoparda, ako je heterozigot, ali i da u jednom istom leglu mogu da se jave i standardno obojeni i crni mladunci.

Čula uredi

Ušne školjke su im okruglaste, a sluh je izuzetno dobro razvijen. Leopardi čuju i vrlo visoke frekvencije (do 45.000 herca) koje ljudsko uho ne može registrovati.

Oči su im usmerene napred i dovoljno razmaknute da im to omogućuje izvrstan stereoskopski vid. Pri dnevnoj svetlosti vid leoparda je otprilike jednak ljudskom, ali u mraku je pet do šest puta bolji: leopardi mogu svoje okrugle zenice jako raširiti, dako da i slabo svetlo još uvek može doći do oka. Osim toga, leopard kao sve mačke, ima mrežnjaču prevučenu reflektujućim slojem koji se naziva Tapetum lucidum, koji refleksijom pojačava primljeno svetlo. I čulo mirisa je kod leoparda izvanredno razvijeno.

Areal rasprostranjenja, brojčano stanje uredi

U istorijsko vreme leopard je nastanjivao celu Afriku s obe strane Sahare, kao i velike delove Azije. U Africi živi kako u središnjim delovima u tropskim šumama tako i u brdima, savanama i polupustinjama od Maroka pa sve do Rta dobre nade na krajnjem jugu. Leopard izbegava samo velika, vrlo suha područja, pa ih tako nema u Sahari niti u najsušim delovima Namiba. U praistorijskom vremenu leopard je živio i u srednjoj Evropi, no tu je nestao već krajem ledenog doba.

U Aziji nastanjuje (Sibirski leopard) crnogorične šume uz Amur kao i tropska područja Indije i Jugoistočne Azije. Živi od Anatolije, Arabije i Izraela pa sve do ostrva Jave. Nema ga na Sumatri, kao niti u bezvodnim središnjim pustinjama Azije. Mislilo se da ga nema ni na Borneu, ali je tamo 2007. godine otkrivena potpuno nova vrsta leoparda, Neofelis diardi. Severna granica danas ide od Kavkaza preko severnog Irana, Avganistana i Kašmira duž Himalaja sve do Amura u istočnom Sibiru.

Od svih 5 velikih mačaka, leopard živi na najvećem području, što je s vremenom dovelo do razvoja brojnih podvrsta.

Leopard je izumro u velikom broju područja. Tu spadaju Maroko, Sinajsko poluostrvo i ostrvo Zanzibar. U području Amura i na Kavkazu izumiranje leoparda verovatno više nije moguće zaustaviti. Na Arapskom poluostrvu prema procenama živi još oko dvadeset jedinki. Slično mali broj jedinki živi još u Anatoliji i Palestini. Na Sri Lanki je zbog smanjenja broja jedinki genetička raznolikost toliko smanjena, da ih se verovatno više neće moći spasiti. Na Kavkazu živi još oko 50 jedinki za čiju zaštitu se ulažu veliki napori. U Iranu i Turkmenistanu živi još koja stotina jedinki persijskog leoparda, a u Pakistanu i Bangladešu su isto tako vrlo retki. U Kini je preživio još samo u nekoliko izolovanih područja. U Indiji broj leoparda je procenjen na oko 14.000.

Danas većina leoparda živi u Africi, južno od Sahare. Tu se broj procenjuje na oko 700.000 jedinki, od čega samo u DR Kongu navodno živi oko 226.000. Međutim, neki stručnjaci sumnjaju u ispravnost tih procena. Prema njima, u Africi u prirodi živi još samo oko 233.000 leoparda.

Sistematika uredi

Podela leoparda na pojedine podvrste je problem koji ni do danas nije zadovoljavajuće rešen. Postoji više podela koje se ne podudaraju. Ovdje se navodi jedna klasifikacija samo kao primer. Dodatak o ugroženosti pojedinih podvrsta preuzet je prema IUCN-u.

Afričke podvrste uredi

  • P. p. pardus, severna i središnja Afrika
  • P. p. adersi, ima vrlo male pege, Zanzibar, izumro
  • P. p. jarvisi (sinajski leopard), krzno svetlo, s velikim pegama, Sinaj, verovatno izumro
  • P. p. melanocita, južna Afrika
  • P. p. nanopardus, Somalija
  • P. p. panthera (berberski leopard), Severna Afrika, jako ugrožen, manje od 250 jedinki
  • P. p. sindica, jugozapadna Afrika
  • P. p. suahelica, Istočna Afrika

Azijske podvrste uredi

 
Persijski leopard (Panthera pardus saxicolor)
  • P. p. ciscaucasica, Kavkaz, jako ugrožen
  • P. p. delacouri, Jugoistočna Azija
  • P. p. fusca, Indija, jugoistočni Pakistan
  • P. p. japonenis severna Kina, ugrožen, oko 40 jedinki u zatočeništvu
  • P. p. kotiya, Šri Lanka, jako ugrožen, oko 20 jedinki u zatočeništvu
  • P. p. melas, Java, ugrožen
  • P. p. millardi, Kašmir, severoistočni Pakistan
  • P. p. nimr, Arabijsko poluostrvo, jako ugrožen, još samo oko 20 jedinki
  • P. p. orientalis (amurski leopard), dugo, gusto krzno, zimi lagano zlatne boje, crvenkasto žuto ljeti, velike pjege; istok Sibira, jako ugrožen, manje od 50 jedinki u prirodi, oko 120 u zatočeništvu
  • P. p. pernigra, Nepal, Kašmir
  • P. p. saxicolor (persijski leopard), velik, krzno svijetlo i često sivkasto, Iran, Avganistan, zapadni Pakistan, ugrožen, oko 130 jedinki u zatočeništvu
  • P. p. tulliana (anatolijski leopard), krzno relativno svetlo, često sa sivim tonovima Turska, Zapadna Azija, jako ugroženi, manje od 250 jedinki

Podvrste koje priznaje IUCN uredi

 
Areali 9 podvrsta koje priznaje IUCN

Od 1794. do 1956. bilo je opisano 27 podvrsta leoparda. Na osnovu prvih analiza mitohondrijalne DNK samo 8 podvrsta je smatrano za validne podvrste.[6] Kasnijim analizama otkrivena je i 9 validna podvrsta arabijski leopard. Postoji mogućnost da je stvaran broj podvrsta veći od 9, mali broj uzoraka uzetih od afričkih leoparda (različitih populacija ranije smatranih za posebne podvrste) znači da pitanje postojanja nekih podvrsta nije konačno razrešeno.[7]

Devet podvrsta koje priznaje Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) predstavljene su u sledećoj tabeli:[1][7][8]

Podvrste leoparda
Podvrste Opis Slika
Afrički leopard (P. p. pardus) Naseljava potsaharsku Afriku. Najrasprostranjenija je podvrsta leoparda.  
Indijski leopard (P. p. fusca) Naseljava Indijski potkontinent: Indija, Nepal, Bangladeš i Butan.  
Arabijski leopard (P. p. nimr) Naseljava Arabijsko poluostrvo, sušne oblasti država Saudijska Arabija, Izrael, Jordan i Ujedinjeni Arapski Emirati. Najmanja je podvrsta leoparda.  
Persijski leopard (P. p. saxicolor) ili centralnoazijski leopard ili kavkaski leopard Naseljava Kavkaz, Turkmenistan, Avganistan i severni Iran.[8] Najveća je podvrsta leoparda.  
Severnokineski leopard (P. p. japonensis) ili kineski leopard Naseljava centralnu i severnu Kinu. Podvrsta je prosečne veličine.  
Amurski leopard (P. p. orientalis) ili dalekoistočni leopard ili sibirski leopard Danas naseljava samo Daleki istok Rusije i severoistočnu Kinu. Podvrsta je kritično ugrožena i jedna je od najugroženijih životinja na svetu. Na Korejskom poluostrvu je izumro.  
Indokineski leopard (P. p. delacouri) Naseljava Indokinu i Južnu Kinu.  
Javanski leopard (P. p. melas) Naseljava indonežansko ostrvo Javu. Podvrsta je kritično ugrožena.  
Šrilankanski leopard (P. p. kotiya) Naseljava Šri Lanku.  

Morfološke analize lobanja leoparda ukazuju na mogućnost postojanja još dve podvrste:[8]

Podvrste koje su u prošlosti priznavane uredi

U tabeli ispod je prikazano 27 populacija leoparda koje su priznavane kao podvrste u prošlosti, a koje Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) i danas priznaje kao podvrste ili priključuje nekoj drugoj podvrsti.[6][7]

Ime nekadašnje podvrste Naučno ime Autoritet Podvrsta kojoj je priključena
Berberski leopard P. p. panthera Schreber, 1777 P. p. pardus
(afrički leopard)
Severnoafrički leopard P. p. pardus Linneaus, 1758
Eritrejski leopard P. p. antinorii de Beaux, 1923
Zapadnoafrički leopard P. p. reichenowi Odbrera, 1918
Zapadnoafrički šumski leopard P. p. leopardus Schreber, 1777
Centralnoafrički leopard P. p. shortridgei Pocock, 1932
Kapski leopard P. p. melanotica Gunther, 1885
Istočnoafrički leopard P. p. suahelicus Neumann, 1900
Zanzibarski leopard P. p. adersi Pocock, 1932
Uganđanski leopard P. p. chui Heller, 1913
Kongoanski leopard P. p. iturensis Allen, 1924
Somalijski leopard P. p. nanopardus Thomas, 1904
Južnoarabijski leopard P. p. nimr Ehrenberg & Hemprich 1833 P. p. nimr
(arabijski leopard))
Sinajski leopard P. p. jarvisi Pocock, 1932
Anadolijski leopard P. p. tulliana Vaienciennes, 1856 P. p. saxicolor
(kavkaski ili persijski leopard))
Kavkaski leopard P. p. ciscaucasicus Satunin, 1914
Centralnopersijski leopard P. p. dathei Zukowsky, 1964
Severnopersijski leopard P. p. saxicolor Pocock, 1927
Beludžistanski leopard P. p. sindica Pocock, 1930a
Kašmirski leopard P. p. millardi Pocock, 1930b P. p. fusca
(indijski leopard)
Nepalski leopard P. p. pernigra Hodgson, 1863
Indijski leopard P. p. fusca Meyer, 1794
Šrilankanski leopard P. p. kotiya Deraniyagala, 1956 P. p. kotiya (šrilankanski leopard)
Južnokineski ili indokineski leopard P. p. delacouri Pocock, 1930b P. p. delacouri (indokineski leopard)
Sibirski ili amurski leopard P. p. orientalis Schlegel, 1857 P. p. orientalis (amurski leopard)
Severnokineski leopard P. p. japonensis Gray, 1862 P. p. japonensis (severnokineski leopard)
Javanski leopard P. p. melas Cuvier, 1809 P. p. melas (javanski leopard)

Najmanja podvrsta leoparda je arabijski leopard. Odrasle ženke ove podvrste teže samo 18 kg.[10] Velike podvrste čiji mužjaci dostižu težinu i do 91 kg su šrilankanski leopard i persijski leopard. Velike podvrste naseljavaju područja u kojima nema tigrova i lavova, tako da su u tim krajevima leopardi na vrhu lanca ishrane.[11]

Filogenija uredi

Dolje prikazani kladogram predstavlja filogenetske veze vrste leopard sa ostalim predstavnicima roda Panthera.

 Pantherinae 
 Neofelis 
 

Neofelis nebulosa  

 
 

Neofelis diardi

 
 
 Panthera 
 
 
 

Panthera uncia  

 
 

†Panthera blytheae

 
 
 
 

†Panthera zdanskyi

 
 

Panthera tigris  

 
 
 
 

†Panthera palaeosinensis

 
 
 
 

Panthera onca  

 
 

†Panthera balamoides

 
 

†Panthera gombaszoegensis

 
 
 
 Panthera pardus
 
 
 
 
 

Panthera pardus tulliana

 
 

†Panthera pardus spelaea

 
 
 
 

Panthera pardus kotiya

 
 

Panthera pardus fusca

 
 
 
 

Panthera pardus delacouri

 
 

Panthera pardus orientalis

 
 
 
 

Panthera pardus melas

 
 
 

Panthera pardus nimr

 
 
 

Panthera pardus pardus  

 
 
 Panthera leo 
 

†Panthera shawi

 
 
 

Panthera leo  

 
 
 

†Panthera fossilis

 
 
 

†Panthera spelaea  

 
 

†Panthera atrox  

 
 

†Panthera youngi

 
 
 
 
 sensu lato 
 
 
 
 

Ponašanje uredi

Teritorijalnost uredi

Leopardi su izraženi samotnjaci. Područja mužjaka su veća i obuhvataju najčešće područja nekoliko ženki. Prema jednoj studiji provedenoj u Krigerovom nacionalnom parku mužjak treba, zavisno od gustine raspoložive lovine, od oko 16 pa do oko 96 km², dok ženkama treba 5—30 km². U škrtim, lovinom vrlo siromašnim područjima, područja na kojima leopard traži lovinu mogu biti još i značajno veća. Životinje obilježavaju svoja područja i brane ih od istopolnih jedinki svoje vrste prijetećim ponašanjem, a po potrebi i teritorijalnom borbom. „Vlasnik” područja osigurava si mogućnost parenja, izvor hrane, pristup pojilištu, senku i slične, vrlo važne stvari za jedinku. Mogućem uljezu u područje „mirisne” poruke daju informacije o nizu osobina „vlasnika” (fizička kondicija, spremnost na borbu, dob), a u sukobu obično „vlasnik” ima prednost svog terena i izlazi kao pobednik.

Leopardi obilježavaju svoje područje prije svega mirisom, ali i akustično, glasanjem. U manjoj meri ostavlja i optičke signale, tragove kandži na stablima ili na tlu. obilježavanje ims s jedne strane ulogu obavještavanja mogućih suparnika, ali služi i samom vlasniku za lakše snalaženje u svom području.

Kretanje uredi

Kod normalnog hoda leopard koristi tipični „krstasti” hod, što znači da istovremeno podiže i spušta na tlo noge koje su dijagonalno jedna prema drugoj. Leopardi mogu hodajući prevaliti vrlo velike razdaljine. Pri tome koriste način, koji deluje kao da su samo na obilasku područja oko svog stabla za odmor ili oko skrovišta.

Brže se kreću kasom samo na kraće razdaljine. Kod lova prikradanjem može se dogoditi da samo prvih 10 do 30 m pređe kasom, pri čemu telo spušta sve bliže tlu. To se naziva prikradajućim trkom. U lovu se ovaj trk smenjuje s prikradajućim puzanjem pri kojem životinja trbuhom gotovo dodiruje tlo i prikrada se vrlo polako, tako da u svakom trenutku može zaustaviti kretanje. To se događa uglavnom tada, kad životinja prema kojoj se leopard prikrada, iz nekog razloga govorom tela pokaže, da je na oprezu. Leopard ostaje u tom stanju potpunog mirovanja dok pažnja lovine ne popusti, pa nastavlja s prikradanjem.

Galop, najbrži način kretanja leoparda i pri čemu može doseći brzinu veću od 60 km/h, se rijetko viđa kod odraslih životinja. Leopard ga koristi samo u završnoj fazi lova za prevaljivanje zadnjih metara nakon prikradanja žrtvi. Ovaj trk može biti samo kratak. To je naporno i zahtijeva veliki napor srca, što velike mačke mogu izdržati samo kratko vreme.

Poseban način kretanja je penjanje na stabla i hod po granama različitih debljina unutar krošnje. Leopardi mogu stajati i na tankim granama koje se njišu, bez gubljenja ravnoteže. Ne povređuju se niti na gustom i često nekoliko centimetara dugom, niti na kratkom, savinutom trnju stabala na kojima miruju i odmaraju se.

Kod kretanja tlom, ne pružaju kandže iz jastučića, nezavisno koji način kretanja koristili. Suprotno tome, kod penjanja po drveću pružaju kandže punom dužinom, i njihovim dubokim prodiranjem u koru stabla čvrsto drže svoje teško telo i na potpuno glatkom i uspravnom stablu. Na srmo stablo penju se u skokovima. Prednje noge pri tome široko rašire tako da gotovo obgrle debelo stablo. Najčešće, leopard s tla krene posebno snažnim odrazom uvis, koji mu daje mogućnost da i nakon tog prvog nastavi s daljnim kretanjem sa vertikalnim skokovima.

Kod silaska s drveta, leopard se kreće unapred dok grane i stablo ne postanu sasvim vertikalna. Kod vrlo strmih stabala koja ne daju nikakvo hvatište, sledi silazak unatrag dok ne dođe do razmaka od tla koji može savladati skokom. Tada se na stablu okrene, siđe još jedan do dva metra, i s visine od dva do četiri metra skače na tlo.

Leopardi su i dobri plivači. Opaženi su kako dan provode na ostrvu na reci, a onda plivaju na obalu i kreću u lov.

Ponašanje prema neprijateljima uredi

Odrasli leopardi su krajnje oprezni, i po mogućnosti izbjegavaju svaki susret s nadmoćnim zverima ili pripadnicima svoje vrste.

Lavovi i tigrovi predstavljaju neprekidnu opasnost za leoparde, pa oni pokušavaju koliko je god moguće sklanjati im se s puta. Postoje brojni dokumentovani slučajevi kad je susret s neprijateljskim lavovima završio kobno, smrću leoparda.

Pegave hijene i afrički divlji psi mogu isto tako biti opasnost za leoparda, no samo ako celi čopor zatekne leoparda s neosiguranim plenom, a leopard se upusti u borbu u pokušaju da odbrani svoj plen. No, događa se i da leopard uspe spasiti svoju lovinu od pegave hijene. On je sasvim ravnopravni protivnik jedne same hijene. U Krügerovom nacionalnom parku zabileženo je, da je leopard ubio nekoliko ovih zveri.

Odnos leoparda i pavijana je vrlo ambivalentan. Za vrijeme dnevnog svetla, majmuni su im opasan protivnik koji čak i napada ovog grabežljivca. Nekoliko snažnih mužjaka pavijana mogu, doslovno, leoparda rastrgati na komade. Suprotno tome, noću je leopard (zbog sposobnosti da bolje vide noću) u prednosti pa se odvažuje popeti na stabla na kojima spavaju pavijani da izazove paniku s ciljem da uhvati jednog majmuna. Pojedinačni pavijani, ili oni koji se zateknu na rubu grupe, ubrajaju se u spektar leopardove lovine.

Leopard je u normalnim okolnostima snažniji od geparda.

Ishrana uredi

Odabir leopardove lovine zavisi pre svega od ponude lovine na njegovom području. Tako leopardi imaju veliki spektar lovine, od kukaca preko gmazova do ptica i velikih sisara. No, ako je ikako moguće, leopardi će pokušati uloviti sisare teške od 30 pa do 50 kilograma. Pri tome, riječ je najčešće o srednje velikim kopitarima. Koja će vrsta kopitara pri tome biti omiljena lovina, zavisi o području u kojem određeni leopard živi. Iznenađujuće velik deo leopardove prehrane čine manje zveri kao što su mungosi ili čagljevii.

Razmnožavanje uredi

Leopardi nemaju određenu sezonu parenja, no u nekim područjima je opaženo, da se koćenje mladunaca često poklapa sa sezonom koćenja mladunaca njihove lovine. Estrus leopardice traje 6 do 7 dana. Ako ženka u tom razdoblju ne ostane skotna, estrus se ponavlja svakih 25 do 28 dana.

Ženka za koćenje bira zaštićena mesta, po mogućnosti špilju ili prolaz u stenama s uskim ulazom, a ako joj je stanište šuma, pokušaće da nađe šuplje stablo kako bi mladunci bili što bolje zaštićeni od mogućih neprijatelja. U okotu je najčešće dvoje do troje mladunaca, teških oko 500 grama. Mladunci se rađaju slepi i potpuno nemoćni, no brzo rastu i u dobi od dva do tri meseca počinju jesti i meso.

O iskustvu ženke zavisi i preživljavanje njenih mladunaca. Uobičajeno je, da ženka uspe do odrasle dobi podići jedno do dvoje mladunaca. Oni ostaju s njom između 13 i 18 meseci, mužjaci obično kraće od ženki.

Reference uredi

  1. ^ a b Stein, A. B.; Athreya, V.; Gerngross, P.; Balme, G.; Henschel, P.; Karanth, U.; Miquelle, D.; Rostro, S.; Kamler, J.F. & Laguardia, A. (2016). „Panthera pardus”. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2016: T15954A50659089. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-1.RLTS.T15954A50659089.en  . 
  2. ^ Hoath, R. (2009). „Leopard Panthera pardus (Linnaeus, 1758)”. Field Guide to the Mammals of Egypt. Cairo, Egypt: American University in Cairo Press. str. 106—107. ISBN 978-977-416-254-1. 
  3. ^ Stein, A. B.; Hayssen, V. (2010). „Panthera pardus (Carnivora: Felidae)” (PDF). Mammalian Species. 45 (900): 30—48. doi:10.1644/900.1. Arhivirano iz originala (PDF) 05. 03. 2016. g. 
  4. ^ Estes, R. (1991). „Leopard Panthera pardus”. The Behavior Guide to African Mammals, Including Hoofed Mammals, Carnivores, Primates. Los Angeles: The University of California Press. str. 366–369. ISBN 978-0-520-08085-0. 
  5. ^ Nowak, R. M. (1999). „Panthera pardus (Leopard)”. Walker's Mammals of the World (Sixth izd.). Baltimore, USA: Johns Hopkins University Press. str. 828—831. ISBN 978-0-8018-5789-8. 
  6. ^ a b Miththapala, S.; Seidensticker, J.; O'Brien, S. J. (1996). „Phylogeographic subspecies recognition in leopards (Panthera pardus): molecular genetic variation”
  7. ^ a b v Uphyrkina, O.; Johnson, E.W.; Quigley, H.; Miquelle, D.; Marker, L.; Bush, M.; O'Brien, S. J. (2001). „Phylogenetics, genome diversity and origin of modern leopard, Panthera pardus”
  8. ^ a b v Khorozyan, I. G.; Gennady, F.; Baryshnikov, G. F.; Abramov, A. V. (2006). „Taxonomic status of the leopard, Panthera pardus (Carnivora, Felidae) in the Caucasus and adjacent areas”
  9. ^ Soultan, Alaaeldin; et al. (2016). „Recent observation for leopard Panthera pardus in Egypt”.
  10. ^ Spalton, J.A. and H.M. Al Hikmani (2006). „The Leopard in the Arabian Peninsula — Distribution and Subspecies Status”.
  11. ^ Brakefield, T. (1993). Big Cats: Kingdom of Might.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

 
Leopard na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Леопард&oldid=27538016”