Vrbas (grad)

градско насеље у Србији у општини Врбас у Јужнобачком округу

Vrbas je gradsko naselje u Srbiji i sedište istoimene opštine u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 20.892 stanovnika.

Vrbas
Vrbas — kolaž slika (Fontana u centru, Vila Tabori, Zgrada dobrovoljnog vatrogasnog društva, Metodističko-evangelistička crkva, Gradski muzej, Spomenik Narodnooslobodilačkoj borbi i žrtvama fašizma, Katolička crkva)
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaVrbas
Stanovništvo
 — 2022.Pad 20.892
 — gustina195[a]/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 34′ 10″ S; 19° 38′ 20″ I / 45.56951° S; 19.63883° I / 45.56951; 19.63883
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina78 m
Površina107[a] km2
Vrbas na karti Srbije
Vrbas
Vrbas
Vrbas na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21460
21463
21464
Pozivni broj021
Registarska oznakaVS / ВС

Nazivi uredi

Vrbas je poznat po još nekim nazivima na drugim jezicima: mađ. Verbász, rusinski: Вербас, nem. Werbass, ukr. Вербас.

U periodu od 25. maja 1983. do 12. avgusta 1992. Vrbas je nosio naziv Titov Vrbas u čast predsednika SFRJ Josipa Broza Tita.[1] Donošenjem Zakona o teritorijalnoj podeli Srbije vraćen mu je stari naziv.

Geografija uredi

Geografski položaj Vrbasa karakteriše mnoštvo prirodno-geografskih i društveno-ekonomskih komponenti i međusobnih uticaja. Zauzima deo prostora koji se nalazi u geometrijskom središtu Bačke. U gradu se ukrštaju železničke pruge: Subotica—Vrbas—Beograd i Sombor—Vrbas. Ovde se nalazi Železnička stanica Vrbas. Kroz Vrbas vode važni drumski putevi sledećih pravaca: Sombor-Vrbas—Novi Sad, Vrbas—Bačka Palanka, Vrbas—Subotica. Vrlo značajnu ulogu imaju i vodeni tokovi, koji predstavljaju deo hidrosistema Dunav—Tisa—Dunav. Graniči se sa opštinama: Kula, Mali Iđoš, Srbobran, Temerin, Novi Sad, Bačka Palanka i Odžaci.

Vrbas ima veoma povoljan položaj i u topografskom pogledu. On je jedno od deset naselja nanizanih u podnožju Telečke, tj. tačno na dodiru najveće bačke lesne zaravni i i lesne terase. Veliki bački kanal, prokopan duž nekadašnjeg toka Crne bare, rastavlja Vrbas na dva nejednaka dela. Položaj na kontaktu lesne zaravni kao višeg i lesne terase kao nižeg terena, pruža Vrbasu višestruke povoljnosti. Kako je Telečka u celini nagnuta prema jugu (naročito periferijskim delom), to je viši deo vrbaškog atara prisojne ekspozicije. Prisojnost je naročito izražena kod odseka kojim se ova lesna zaravan spušta na lesnu terasu. Stoga su u prošlosti stanovnici težili da na odseku gaje vinovu lozu ili voće, a mnogi su veštački ublažavali nagibe odseka i na njima gradili kuće.

Istorija uredi

 
Arheološka mapa Vrbasa

Prvi pomen u pisanim izvorima o Vrbasu je iz 1387. godine. Međutim istorija Vrbasa seže mnogo dalje u prošlost. Zahvaljujući arheološkim ispitivanjima na lokalitetima: Čarnok, Šuvakov salaš i ciglana Polet, mnogo toga o prošlosti Vrbasa je jasnije. Na obalama Crne bare konstatovana su neolitska naselja. Na Šuvakovom salašu otkrivena je kuća koja potvrđuje dosadašnja saznanja o tome da su naselja delom ukopana u les, da su zidovi kuća od pletera i da su domaće životinje već tada bile svakodnevnica sela. Iz perioda bronzanog doba konstatovano je naselje sa nekropolom u neposrednoj blizini Čarnoka. Veoma značajno nalazište mlađeg gvozdenog doba na lokalitetu Čarnok-Bačko dobro polje uspešno se štiti i istražuje.

Dolaskom Kelta na ova područja u drugoj polovini 4. veka p. n. e, Čarnok postaje keltski opidum, i prvenstveno predstavlja trgovački centar a kasnije dobija i odbrambenu ulogu. Od 1. veka nove ere ovi prostori su deo barbarikuma koji se nalazi naspram Rimskog carstva i doživljava direktne uticaje Rimske civilizacije. Istovremeno dolazi do naseljavanja Sarmata, pripadnika iranskih naroda, koji donose i grčko-helenističke kulturne uticaje. Od 4. veka naše ere prostore zapljuskuju talasi naroda koji su nošeni velikom seobom naroda. Najduže se zadržavaju Avari, o čemu svedoči nekropola na lokalitetu ciglana Polet. Početak 9. veka označava kraj avarske dominacije i kontrolu Franaka a zatim Bugara nad ovim prostorima.

Za godinu osnivanja Vrbasa uzima 1213. kao sedište poseda dvojice plemića pod nazivom „Orbaspalotaja”. Prema pisanim izvorima ovde je uglavnom živelo slovensko stanovništvo, Srbi, koji su u više navrata zbog poplava, ratova ili bolesti napuštali naselje. Godine 1720. nastupaju ogromne etičke promene, Srbi se sele u Rusiju i Banat a počinje kolonizacija Nemaca, Rusina i Mađara na ove prostore.

U 19. veku zahvaljujući prokopavanju kanala i izgradnji pruge PeštaSuboticaNovi Sad, Vrbas je izrastao u industrijsko-zanatski trgovinski centar. Otvaraju se nove osnovne škole, zanatska škola i gimnazija.

Za vreme Kraljevine SHS/Jugoslavije Vrbas se sastojao od dva naselja i dve opštine, Stari Vrbas u osnovi srpsko, a Novi Vrbas u osnovi nemačko. Delila ih je samo jedna ulica (današnja Bačka ulica) i Kanal kralja Petra. Godine 1930. povedena je akcija za administrativno spajanje Opština Stari i Novi Vrbas ali je zbog otpora mesnih Nemaca spajanje izostalo. Aprila 1939. u Novom Vrbasu nacionalsocijalistički nemački omladinci razbili su prozore na sinagogi uz uzvike: „Jevrejske svinje, smrdljivi čivuti!”

 
Razgledanica iz Vrbasa, 1935.

Kao posledicu fašističke okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu i činjenice da je 95% jugoslovenskih Nemaca bilo učlanjeno u profašističku organizaciju „Kulturbund[2] i da je sebe deklarisalo kao državljane Trećeg rajha,[2] nove posleratne jugoslovenske vlasti su većinu nemačkog stanovništva tadašnje Jugoslavije (uključujući i Nemce iz Vrbasa) lišile građanskih prava i konfiskovale im imovinu. Veći deo jugoslovenskih Nemaca (oko 200.000) napustio je teritoriju Jugoslavije zajedno sa okupacionom nemačkom vojskom u povlačenju, dok je manji deo Nemaca koji je ostao na jugoslovenskoj teritoriji logorisan.[3] Nemci iz Vrbasa odvedeni su u sabirne logore u Bačkom Jarku, Gakovu i Kruševlju, gde su neki od njih umrli od gladi, hladnoće i bolesti.[traži se izvor] Posle ukidanja logora, i većina preostalih Nemaca se iselila iz zemlje.

Doseljavanje Nemaca uredi

Doseljavanje Nemaca u Vrbasu počelo je 21. jula 1785. godine. Fridrih Loc navodi da su toga dana dospele 283 nemačke porodice sa 1.132 lica. On je istovremeno naveo i matične delove iz kojih su se Nemci doselili: Falc, Alzas-Loren, Luksemburg, Rajnhesen, Hesen-Štarkenburg, Oberhesen, Saksonija, Trir, Koblenc, Visbaden, Oldenburg-Birkenfeld, Virtemberg, Bavarska i Baden. Uz njih Loc pominje doseljenike iz Švajcarske, Rumunije i Mađarske.[4]

Prostor na kome je zasnovan Novi Vrbas uzimali su starovrbaški Srbi u zakup i iskorišćavali ga kao oranice, pašnjake i livade. Reč je o potesima „Kis Dobra” i „Paraštinac”. Oba potesa, a naročito ovaj drugi, bila su obradiva sredinom 18. veka, kada je Stari Vrbas bio gusto naseljen. Ali kako se vremenom broj seljačkih porodica smanjivao, polja su ostajala prazna. Deo stanovnika Starog Vrbasa je napustio deo svog atara zbog velikih dažbina. Upravo na tom napuštenom delu atara su Nemci zasnovali Novi Vrbas 1785. godine. Starovrbaški Srbi su imali dosta zemlje u vreme naseljavanja Nemaca: od 1,5 do 2 sesije,[5] a malobrojni i po 3 sesije.[6]

Prilikom razmeravanja atara krajem 1784. i početkom 1785. godine, Starom Vrbasu je ostavljeno 176,5 a budućem, Novom Vrbasu, namenjeno je 125,5 sesija. Uz to su kolonizacijski organi oduzeli deo atara Feketića i pripojili ga ataru Novog Vrbasa. Podizanje naselja Novi Vrbas trajalo je više od dve godine. Kako su pojedini Nemci prispeli u Sombor kao centar za organizaciju prihvatanja i razmeštanja još u jesen 1784. godine, to su morali dugo čekati na podizanje naselja. Iste jeseni seljaci iz susednih sela morali su kulukom da pooru i zaseju zemlju a nemačkim doseljenicima je bilo ostavljeno da obave žetvu i vršidbu žita.

I Fridrih Loc, poput ostalih hroničara iz drugih nemačkih naseobina u Bačkoj, piše o velikim poteškoćama u prilagođavanju doseljenika u novoj sredini. On naročito ukazuje na močvarne terene oko Crne bare, koji su više od svega drugog odbijali doseljenike. Prva generacija je stoga mnogo patila od barske groznice, a zatim od srdobolje i drugih bolesti. Iz podataka koje je Loc našao u crkvenim knjigama jasno se vidi da su u početku vladali masovni pomori, zbog čega su doseljenici svoje novo naselje prozvali „grob Nemaca.”[7] Do 1848. godine Stari Vrbas je bio „komorsko selo” podložno somborskoj „komori”, a ne feudalnim plemićima. Otuda je u pogledu prava i dažbina bio u povoljnijem položaju od sela u oblasti Vojne granice. I u komorskim selima je život bio težak od zakupnine i „gramzivosti” činovnika. Da su dažbine bile velike i često nesnošljive, vidi se i po tome što su Starovrbašani u jednom momentu bili prisiljeni da se odreknu dela svog atara, na kojem su se kasnije naselili Nemci.

Kultura i obrazovanje uredi

 
Bolnica u Vrbasu

Povoljan geografski položaj i migracije omogućili su da se na teritoriji Vrbasa jave rani oblici prosvetnog života. Tako da su se postepeno otvarale:

  • 1735. Srpska crkvena osnovna škola
  • 1765. Rusinska osnovna škola
  • 1790. Narodna osnovna škola

Ubrzo zatim otvaraju se i Jevrejska, državno mešovita, Nemačka i druge škole. U Vrbasu postoji i Gimnazija Žarko Zrenjanin.

Narodna biblioteka „Danilo Kiš” osnovana je 1962. sa sedam odeljenja, dva u Vrbasu i po jedno u okolnim opštinama. Poseduje oko 103.000 knjiga, učestvuje u većini kulturnih manifestacija opštine. Dom kulture „Vrbas” osnovan je 1968, u okviru njega radi i bioskop „Jugoslavija”. Izgoreo je u požaru početkom 90-ih posle čega je počeo sa gradnjom novi.

Od 1969. godine u Vrbasu se održava Festival poezije mladih, najstariji pesnički festival u regionu.

Demografija uredi

U naselju Vrbas živi 20.355 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,1 godina (36,6 kod muškaraca i 39,5 kod žena). U naselju ima 8379 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,08.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednjem popisu primećen je značajan pad u broju stanovnika.

Etnički sastav prema popisu iz 1953.[8]
Srbi
  
12.524 33,29% Crnogorci
  
11.292 30,02% Rusini
  
5.352 14,22% Mađari
  
5.266 14,00% Hrvati
  
775 2,06% Slovaci
  
432 1,14% Slovenci
  
101 0,26% Jugosloveni
  
69 0,18% Makedonci
  
45 0,11% Rumuni
  
20 0,05% ostali
  
1.738 4,62%
Etnički sastav prema popisu iz 1961.[9]
Srbi
  
16.410 38,29% Crnogorci
  
12.525 29,22% Mađari
  
5.319 12,41% Hrvati
  
1.205 2,81% Makedonci
  
166 0,38% Jugosloveni
  
125 0,29% Slovenci
  
123 0,28% Albanci
  
66 0,15% Muslimani
  
42 0,09% ostali
  
6.872 16,03%
Etnički sastav prema popisu iz 1971.[10]
Srbi
  
17.073 39,25% Crnogorci
  
11.906 27,37% Mađari
  
4.675 10,74% Hrvati
  
1.117 2,56% Jugosloveni
  
798 1,83% Makedonci
  
167 0,38% Slovenci
  
115 0,26% Albanci
  
111 0,25% Muslimani
  
106 0,24% Romi
  
19 0,04% ostali
  
7.373 16,95%
Etnički sastav prema popisu iz 1981.[11]
Srbi
  
17.965 39,26% Crnogorci
  
13.033 28,48% Mađari
  
4.012 8,76% Jugosloveni
  
2.654 5,80% Hrvati
  
1.076 2,35% Makedonci
  
186 0,40% Muslimani
  
170 0,37% Albanci
  
129 0,28% Slovenci
  
67 0,14% Romi
  
55 0,12% ostali
  
6.409 14,00%
Etnički sastav prema popisu iz 1991.[12]
Srbi
  
19.331 41,67% Crnogorci
  
13.619 29,36% Rusini
  
4.227 9,11% Mađari
  
3.435 7,40% Jugosloveni
  
2.266 4,88% Hrvati
  
858 1,84% Slovaci
  
360 0,77% Makedonci
  
174 0,37% Muslimani
  
152 0,32% Romi
  
133 0,28% Albanci
  
89 0,19% Slovenci
  
48 0,10% Rumuni
  
36 0,07% Bunjevci
  
29 0,06% ostali
  
1.272 2,74% Regionalna pripadnost
  
157 0,33% neizjašnjeni
  
85 0,18% nepoznato
  
105 0,22%
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[13]
Srbi
  
21.907 47,77% Crnogorci
  
11.371 24,79% Rusini
  
3.765 8,21% Mađari
  
2.885 6,29% Ukrajinci
  
975 2,12% Jugosloveni
  
675 1,47% Hrvati
  
659 1,43% Slovaci
  
312 0,68% Makedonci
  
155 0,33% Romi
  
136 0,29% Nemci
  
127 0,27% Muslimani
  
100 0,21% Slovenci
  
57 0,12% Rusi
  
47 0,10% Albanci
  
45 0,09% Bošnjaci
  
23 0,05% Bunjevci
  
23 0,05% Bugari
  
14 0,03% ostali
  
60 0,13% Regionalna pripadnost
  
149 0,32% neizjašnjeni
  
1.326 2,89% nepoznato
  
1.014 2,21%
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[14]
Srbi
  
23.251 55,24% Crnogorci
  
7.353 17,47% Rusini
  
3.375 8,02% Mađari
  
2.464 5,85% Ukrajinci
  
836 1,99% Hrvati
  
549 1,49% Romi
  
355 0,84% Slovaci
  
286 0,68% Jugosloveni
  
170 0,40% Makedonci
  
149 0,35% Nemci
  
121 0,29% Muslimani
  
112 0,27% Albanci
  
48 0,13% Rusi
  
46 0,11% Slovenci
  
35 0,08% Bunjevci
  
15 0,04% Bugari
  
13 0,03% Bošnjaci
  
7 0,02% Rumuni
  
5 0,01% ostali
  
226 0,54% Regionalna pripadnost
  
452 1,07% neizjašnjeni
  
2.066 5,89% nepoznato
  
158 0,38%
Jezički sastav prema popisu iz 2011.
Srpski
  
35.838 85,14% Rusinski
  
2.872 6,82% Mađarski
  
1.224 2,91% Crnogorski
  
213 0,51% Slovački
  
128 0,30% Romski
  
108 0,26% Hrvatski
  
86 0,20% Makedonski
  
46 0,11% Nemački
  
45 0,11% Albanski
  
31 0,07% Ruski
  
21 0,05% Rumunski
  
7 0,02% Slovenački
  
6 0,01% Bugarski
  
3 0,01% ostali
  
485 1,15% Regionalna pripadnost
  
452 1,07% neizjašnjeni
  
803 1,91% nepoznato
  
176 0,42%
Demografija[15]
Godina Stanovnika
1948. 14.837
1953. 15.470
1961. 19.316
1971. 22.496
1981. 25.143
1991. 25.858 25.610
2002. 25.907 26.198
2011. 24.112
2022. 20.892
Etnički sastav prema popisu iz 2011. (samo grad Vrbas)[14]
Srbi
  
12.243 50,77% Crnogorci
  
5.196 21,55% Mađari
  
1.690 7,00% Rusini
  
1.354 5,61% Ukrajinci
  
634 2,63% Hrvati
  
361 1,49% Jugosloveni
  
110 0,45% Romi
  
106 0,44% Nemci
  
92 0,38% Makedonci
  
82 0,34% Slovaci
  
80 0,33% Muslimani
  
39 0,16% Rusi
  
36 0,15% Slovenci
  
29 0,12% Albanci
  
20 0,08% Bugari
  
13 0,05% Bunjevci
  
11 0,04% Bošnjaci
  
4 0,01% Rumuni
  
1 0,02% ostali
  
174 0,72% Regionalna pripadnost
  
289 1,19% neizjašnjeni
  
1.420 5,89% nepoznato
  
125 0,51%
Etnički sastav prema popisu iz 2022.[16]
Srbi
  
22.739 62,13% Crnogorci
  
4.264 11,65% Rusini
  
2.833 7,74% Mađari
  
1.949 5,33% Ukrajinci
  
626 1,71% Hrvati
  
379 1,04% Romi
  
336 0,92% Slovaci
  
256 0,7% Jugosloveni
  
151 0,41% Makedonci
  
119 0,33% Nemci
  
72 0,2% Muslimani
  
61 0,17% Albanci
  
52 0,14% Rusi
  
46 0,13% Slovenci
  
23 0,06% Bošnjaci
  
23 0,06% Bunjevci
  
12 0,03% Bugari
  
11 0,03% Rumuni
  
4 0,01% ostali
  
155 0,42% Regionalna pripadnost
  
168 0,46% neizjašnjeni
  
1.151 3,14% nepoznato
  
1.171 3,20%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznati Vrbašani uredi

Galerija uredi

Napomene uredi

  1. ^ a b Podaci za površinu i gustinu naseljenosti dati su zbirno za katastarsku opštinu Vrbas, na kojoj se nalaze dva naselja Vrbas i Kosančić.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Opća enciklopedija – dopunski svezak, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, (1988). str. 694.
  2. ^ a b Jelena Popov, Vojvodina i Srbija, Veternik, 2001, str. 72
  3. ^ Z. Janjetović, Logorisanje vojvođanskih Nemaca od novembra 1944. do juna 1945. godine, Tokovi istorije, br. 1-2, Beograd, 1997.
  4. ^ Lotz, Friedrich (1935). Neuwerbaß : aus der Vergangenheit eines Batschkaer deutschen Sprachinseldorfes : 1785-1935. Festausschuß der 150-jährigen Ansiedlungsfeier. str. 91. 
  5. ^ „sesija”. Wiktionary. 
  6. ^ Iványi, Istvan (1909). Bács-Bodrog vármegye községei. Budapest: Bács-Bodrog vármegye 1. str. 173. 
  7. ^ Lotz, Friedrich (1935). Neuwerbaß : aus der Vergangenheit eines Batschkaer deutschen Sprachinseldorfes : 1785-1935. Festausschuß der 150-jährigen Ansiedlungsfeier. Neuwerbaß. str. 101. 
  8. ^ http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1953/Pdf/G19534001.pdf
  9. ^ http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1961/Pdf/G19614001.pdf
  10. ^ http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1971/Pdf/G19714001.pdf
  11. ^ http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1981/Pdf/G19814001.pdf
  12. ^ http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1991/pdf/G19914026.pdf
  13. ^ Contact Support
  14. ^ a b Etnička struktura nakon popisa 2011.
  15. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  16. ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka <ref>; nema teksta za reference pod imenom 2022 popis.
  17. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Vasović, dr Milorad (1968): Vrbas i njegova komuna - geografska monografija. str. 30.

Spoljašnje veze uredi