Jerevan (jerm. Երևան, jermenski izgovor [jɛɾɛvɑˈn]) glavni je i najveći grad Jermenije i jedan od najstarijih stalno naseljenih gradskih centara u svetu.[2] Smešten na obalama reke Hrazdan, Jerevan predstavlja administrativni, kulturni i industrijski centar Jermenije. Glavni grad je od 1918. godine i trinaesta je po redu jermenska prestonica. Grad takođe predstavlja i sedište Araratskog katolikosata, najvećeg katolikosata Jermenske apostolske crkve i jedne od najvećih eparhija u svetu.[3]

Jerevan
jerm. Երևան
Kolažni prikaz gradskih znamenitosti Jerevana
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Jermenija
PokrajinaGrad Jerevan
Osnovan782. p. n. e.
Stara imenaErebuni, Erivanj (do 1936)
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.1.121.900 [1]
 — gustina5.030,94 st./km2
Aglomeracija (2011.)1.475.000[1]
Geografske karakteristike
Koordinate40° 10′ 48″ S; 44° 30′ 43″ I / 40.18° S; 44.512° I / 40.18; 44.512
Vremenska zonaUTC+4 (leti UTC+5)
Aps. visina900—1.200 m
Površina223 km2
Jerevan na karti Jermenije
Jerevan
Jerevan
Jerevan na karti Jermenije
Ostali podaci
GradonačelnikHračja Sarkisjan
Poštanski broj0001—0099
Pozivni broj+374 (10)
Veb-sajt
yerevan.am

Istorija Jerevana počinje 782. p. n. e. kada je kralj Argišti I od Urartua podigao utvrđenje Erebuni na zapadnim obroncima planine Ararata.[4] Erebuni je bio „zamišljen kao veliki upravni i verski centar i prava kraljevska prestonica”.[5] Kasnije su tokom drevnog Jerevanskog kraljevstva drugi gradovi bili birani za prestonice, pa je Jerevan izgubio na značaju u tom periodu. Tokom iranske i ruske vladavine nad ovim prostorima, Jerevan je bio središte Jerevanskog kanata od 1736. do 1828. godine, odnosno 1850. do 1917. godine, respektivno. Nakon Prvog svetskog rata grad je postao prestonica Demokratske Republike Jermenije kada je hiljade ljudi koji su preživeli genocid nad Jermenima u Osmanskom carstvu naselilo ove prostore.[6] Najveći rast grad je doživeo tokom 20. veka kada je Jermenija postala jedna od 15 republika Sovjetskog Saveza. Za svega 50-ak godina grad je transformisan iz varošice od nekoliko hiljada stanovnika u glavni i najvažniji kulturni, prosvetni i industrijski centar Jermenije.

Sa porastom jermenske ekonomije, Jerevan je pretrpeo veliku transformaciju. Od početka 2000-ih je izrađen veliki broj zgrada poput restorana, prodavnica, uličnih kafića koji su bili retki tokom sovjetskog perioda. Prema procenama za 2011. godinu u užem delu grada je živelo 1.122.000 stanovnika, a u širem području grada nešto manje od 1.500.000 stanovnika.[1] U prvom kvartu 2011 godine, stopa nezaposlenosti u Jerevanu iznosila je 7,8% U odnosu na 1.060.138 stanovnika koji su 2011. činili 35% ukupnog broja stanovnika Jermenije, procene iz 2016. godine navode na u Jerevanu živi 1.073.700 stanovnika.[7] UNESKO je proglasio Jerevan za Svetsku prestonicu knjige u 2012. godini.[8] Pored ovoga, Jerevan je i pridruženi član Eurocities-a, mreže evropskih prestonica.[9]

Kada je reč o značajnim znamenitostima grada Jerevana, značajno mesto svakako zauzima tvrđava Erevan, koja se smatra mestom rođenja celog grada; zatim crkva Ciranavor, koja predstavlja najstariju preživelu crkvu u Jerevanu; saborna crkva Svetog Grigorija Prosvetitelja, najveća saborna crkva Jermenske apostolske crkve u svetu; Cicernakaberd, zvanični spomenik spomenik žrtvama genocida nad Jermenima. Pored ovih, u Jerevanu se nalazi i veliki broj operskih kuća, pozorišta, muzeja, biblioteka i drugih kulturnih institucija. Jerevansko opersko pozorište glavna je pozorišna dvorana u Jerevanu; Nacionalna galerija Jermenije predstavlja najveći jermenski umetnički muzej u Republici Jermeniji i deli zgradu sa Istorijskim muzejom Jermenije; Matenadaranski arhivi koji predstavljaju jedno od najvećih spremišta drevnih knjiga i rukopisa na svetu.

Etimologija i gradski simboli uredi

 
Zidine tvrđave Erebuni izgrađene 782. p. n. e.

Prema nekim teorijama, ime grada potiče od jermenskog kralja Jervanda IV (poslednji iz dinastije Orontida), osnivača grada Ervandašata.[10] Međutim, mnogo je verovatnije da ime grada potiče od imena starog utvrđenja Erebuni (jerm. Էրեբունի) iz doba kraljevine Urartu, koju je osnovao kralj Argišti I od Urartua na području današnjeg Jerevana 782. p. n. e.[10] Prilagođavanjem termina iz urartskog jezika jermenskom jeziku došlo se do imena Jerevan (Erebuni = Erevani = Erevan = Jerevan). Do ovakve transformacije imena došla je istoričarka Margarit Izraelijan upoređujući natpise na dve pločice sa klinastim pismom pronađene u tvrđavi Erebuni:

Transkripcija drugog piktograma „BU“ imala je ključnu ulogu u našoj interpretaciji, jer je urartsko „B“ transkribovano kao jermensko „V“. Originalni natpis se izgovarao kao „ER-BU-NI“; stoga je istaknuti jermenolog-orijentalist prof. G. A. Gapancijan opravdano prigovorio, primećujući da urartsko „B” prelazi u „V” na početku reči („Biani” → „Van”) ili između dva samoglasnika („ebani” → „avan”)... Drugim rečima, slovo „B” bilo je postavljeno između dva samoglasnika pa je pravi izgovor grada-tvrđave bio očigledno Erebuni.[11]

Prema rano-hrišćanskim jermenskim hronikama, kada se Nojeva barka zaustavila na planini Ararat pošto se voda povukla nakon velikog potopa, Noje je uzviknuo „Jerevats“, koji se može prevesti kao „molitve su uslišene“ ili „pojavilo se (kopno)“.[10]

Tokom kasnog srednjovekovnog i ranog modernog perioda, kada je Jerevan bio pod turskom i kasnije persijskom vlašću, grad je bio poznat kao Iravan (pers. ایروان), a ovo ime je i danas u širokoj upotrebi među Azerbejdžancima (azer. İrəvan). Za vreme ruske vlasti nad Jermenijom tokom 19. i početkom 20. veka, grad je bio poznat kao Erivan (rus. Эривань), a 1936. godine je promenio ime u Jerevan,[12] mada je većina ljudi, pogotovo oni sa engleskog govornog područja, čak do sredine 1970-ih, i dalje grad nazivala Erevan.[13][14]

U mnogim starim jermenskim spisima često se sreću i druge varijante imena, poput Erevan, Ervan, Eruan, Arevan, Irevan, Revan ili Ajravan.[15]

Glavni simbol grada je planina Ararat, čiji vrh je vidljiv iz svakog kutka prestonice. Na gradskom grbu se nalazi krunisani zlatni lav na pijedestalu, sa skiptrom i slikom Ararata na grudima, a ispod njega je natpis „Jerevan“. Grb je u obliku pravougaonog štita sa plavim okvirom.[16]

Himna grada usvojena je 27. septembra 2004. godine i zove se „Erebuni-Jerevan“. Himnu je napisao Parujr Sevak, a muziku je komponovao Edgar Ovanisjan. „Erebuni-Jerevan“ je za himnu izabrana na takmičenju za novu himnu i zastavu koje bi najbolje reprezentovale grad. Izabrana gradska zastava je bele boje i u njenom središtu se nalazi gradski grb okružen sa 12 malih crvenih trouglova koji simbolizuju 12 istorijskih prestonica Jermenije. Zastava takođe sadrži i tri boje jermenske nacionalne zastave, budući da je lav prikazan na narandžastoj pozadini sa plavim rubom.[17]

Geografija uredi

 
Reka Hrazdan koja protiče kroz Jerevan
 
Jerevan je smešten u severoistočnom delu ravnice Ararat

Jerevan je smešten na prosečnoj nadmorskoj visini od 990 m, sa minimumom od 865 m i maksimumom od 1.390 m iznad nivoa mora.[18] Leži na obalama reke Hrazdan, severoistočno od doline Ararat, i nalazi se u centralno-zapadnom delu Jermenije. Gornji deo grada okružen je planinama sa tri strane, koji se potom spušta do obala Hrazdana na jugu. Reka Hrazdan, svojim živopisnim kanjonom, deli Jerevan na dva dela.

Istorijski gledano, Jerevan je izgrađen u srcu Jermenske visoravni,[19] u kantonu Kotajk, provincija Ajrarat u okviru Jermenskog kraljevstva.

Kao prestonica Jermenije, Jerevan nije deo nijednog marza (administrativne jedinice). Umesto toga, on se graniči sa sledećim marzevima: Kotajk sa severa i istoka, Ararat sa juga i jugozapada, Armavir sa zapada i Aragacotn sa severozapada.

Državni rezervat Erebuni, formiran 1981. godine, nalazi se na oko 8 km jugoistočno od gradskog centra, u okviru gradskog okruga Erebuni. Smešten na visini između 1.300 i 1.450 m, rezervat zahvata površinu od oko 120 hektara, koja se uglavnom sastoji od polupustinjske planinske stepe.[20]

Klima uredi

U Jerevanu vlada relativno kontinentalna klima, sa suvim i vrućim letima i hladnim i kratkim zimama. Gradska klima je određena položajem grada u niziji okruženoj planinama, kao i udaljenosti grada od mora. Klima u gradu dosta se razlikuje od četvrti do četvrti, tako da u nekim visinskim delovima grada može vladati i planinska klima.

Leti temperatura u avgustu doseže do 40 °C, dok zimi temperature znaju da padnu i do -15 °C u januaru. Godišnje padne relativno mala količina padavina od oko 320 milimetara, grad ima godišnje oko 2.700 sunčanih sati.[18]

Klima Jerevana
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 19,5
(67,1)
19,6
(67,3)
26,0
(78,8)
35,0
(95)
34,2
(93,6)
38,6
(101,5)
41,6
(106,9)
41,8
(107,2)
40,0
(104)
34,1
(93,4)
28,5
(83,3)
18,1
(64,6)
41,8
(107,2)
Srednji maksimum, °C (°F) 0,6
(33,1)
3,7
(38,7)
11,7
(53,1)
19,5
(67,1)
24,3
(75,7)
29,6
(85,3)
34,0
(93,2)
33,0
(91,4)
29,0
(84,2)
20,7
(69,3)
12,1
(53,8)
4,5
(40,1)
18,5
(65,3)
Prosek, °C (°F) −9,0
(15,8)
−2,8
(27)
5,0
(41)
16,6
(61,9)
18,8
(65,8)
21,4
(70,5)
24,3
(75,7)
25,0
(77)
20,6
(69,1)
13,6
(56,5)
6,2
(43,2)
−1,4
(29,5)
11,5
(52,7)
Srednji minimum, °C (°F) −7,8
(18)
−5,3
(22,5)
0,3
(32,5)
6,9
(44,4)
10,8
(51,4)
14,7
(58,5)
18,8
(65,8)
17,8
(64)
13,3
(55,9)
7,0
(44,6)
1,4
(34,5)
−3,6
(25,5)
6,2
(43,2)
Apsolutni minimum, °C (°F) −27,6
(−17,7)
−26,0
(−14,8)
−19,7
(−3,5)
−6,8
(19,8)
−0,6
(30,9)
3,7
(38,7)
7,5
(45,5)
7,9
(46,2)
0,1
(32,2)
−6,5
(20,3)
−14,4
(6,1)
−27,1
(−16,8)
−27,6
(−17,7)
Količina padavina, mm (in) 22
(8,7)
25
(9,8)
30
(11,8)
37
(14,6)
44
(17,3)
21
(8,3)
9
(3,5)
8
(3,1)
8
(3,1)
27
(10,6)
23
(9,1)
23
(9,1)
92
(36,2)
Izvor: [21][22]

Prirodne opasnosti uredi

 
Labudovo jezero u Jerevanskom operskom vrtu

Cela Jermenija se nalazi u zoni jake seizmičke aktivnosti.[23] Njen položaj je na području subdukcije arapske i evroazijske ploče.

Zemlju, a pogotovo Jerevan, već su nekoliko puta u prošlosti pogodili snažni potresi. Relativno nedavan vrlo jaki potres dogodio se 7. decembra 1988. godine, s epicentrom udaljenim stotinak kilometara od Jerevana u području Spitka. U tom potresu poginulo je oko 30.000 osoba.[traži se izvor] Ovaj potres od 6,9 ° po Rihterovoj skali snažno se osetio u glavnom gradu, gde je oštetio mnoge zgrade. U 17. veku je Jerevan takođe pogodio snažan potres koji je uništio veliki deo grada.

Mnogi jermenski seizmolozi predviđaju da bi idući potres bio katastrofalan za grad i da bi broj žrtava moga biti nekoliko stotina hiljada. Ova predviđanja zasnovana su na stanju zgrada u gradu, od kojih su mnoge već oštećene u potresu 1988. godine, a i mnoge su građene sa nedovoljnom zaštitom od potresa. Oko 40% građevina u Jerevanu ne zadovoljava norme zaštite od potresa.[24]

Parkovi uredi

 
Park ljubavnika u Jerevanu

Jerevan je gusto naseljen grad, ali ipak ima nekoliko velikih javnih parkova širom svojih okruga. Javni park u okrugu Erebuni sa svojim veštačkim jezerom predstavlja najstariji park u gradu. Površine od 17 hektara, ovaj park sa veštačkim jezerom datira još iz perioda kralja Argištisa I od Urartua tokom 8. veka pre nove ere. Godine 2011, park je u potpunosti preuređen i nazvan je Lion park, kako bi postao simbol partnerstva između Jerevana i francuskog grada Liona.[25]

Park ljubavnika na Aveniji Maršala Bagramjana i Engleski park u centru grada datiraju iz 18. i 19. veka, respektivno, i predstavljaju najpopularnije parkove među stanovnicima Jerevana. Botanička bašta, otvorena u Jerevanu 1935. godine, Park pobede iz 1950-ih i Kružni park predstavljaju još neke od velikih zelenih površina u gradu.

Formiran tokom 1960-ih, Jerevanski operski vrt, zajedno sa veštačkim Labudovim jezerom, takođe su neke od omiljenih zelenih površina lokalnog stanovništva, a jezero se tokom zime ledi i pretvara u klizalište.

Jerevansko jezero predstavlja veštački rezervoar otvoren 1967. godine na koritu reke Hrazdan u južnom delu centra grada, gde zauzima površinu od 0,65 km².

Svaki upravni okrug Jerevana ima svoje javne parkove, kao što su parkovi Buenos Ajres i Tumanijan u okrugu Ajapnijak, park Komitasa u Šengavitu, Vahan Zatikijan u Malatija—Sebastiji, David Anagt u Kanaker—Zejtunu, Porodični park u Avanu i Fridtjof park u okrugu Nor Nork.

Panorama Jerevana

Istorija uredi

 
Saborna crkva Svetog Grigorija Prosvetitelja
 
Muzej-institut genocida nad Jermenima „Cicernakaberd

Arheološki nalazi svedoče da je urartijanska vojna tvrđava zvana Erebuni (jerm. Էրեբունի) ustanovljena 782. p. n. e. po naređenju kralja Argistisa I na mestu današnjeg Jeravana, da bi služila kao stražarsko utvrđenje protiv varvarskih napada sa severnog Kavkaza, te je zbog toga jedan od najstarijih gradova na svetu. Od tada je mesto bilo od strateškog značaja kao raskrsnica karavanskih puteva između Evrope i Indije. Naziv Jerevan dobio je još u 7. veku posle Hrista, kada je bio glavni grad Jermenije pod persijskom vlašću.

Zbog svojeg strateškog značaja Jerevan je vekovima bio stalan uzrok sukoba i menjao je gospodare, Persijance i osmanske Turke. Godine 1827, zauzela ga je Rusija a formalno ga otcepila od Persijanaca 1828. Posle ruske revolucije 1917. Jerevan je tri godine bio glavni grad nezavisne Jermenije, a 1920. postao je prestonica novoformirane Jermenske Sovjetske Socijalističke Republike, jedne od 15 republika Sovjetskog Saveza. S raspadom Sovjetskog Saveza Jerevan je postao glavni grad nezavisne Republike Jermenije 1991.

Daleka istorija uredi

 
Ruševine tvrđave Erebuni
 
„Rodni list“ Jerevana

Jerevan je jedan od najstarijih gradova koji imaju i pisanu potvrdu o svom nastanku. U ovom slučaju to je natpis na klinastom pismu u kamenu koji svedoči o početku gradnje tvrđave. Arheološki nalazi dokazuju da je urartijanska vojna tvrđava zvana Erebuni (jerm. Էրեբունի) ustanovljena 782. godine pre nove ere po naređenju kralja Argištisa I, na mestu današnjeg Jerevana, kako bi služila kao stražarska tvrđava protiv varvarskih napada sa severnog Kavkaza, pa je zbog toga jedan od najstarijih gradova na svetu. U ovo vreme urartijske moći u gradu je napravljen sistem za navodnjavanje. Vek kasnije, kako bi nadomestio napušteni Erebuni, kralj Rusa II je nekoliko kilometara severnije izgradio tvrđavu Teišebani.[26] Ovo je postao glavni grad severne pokrajine i služio kao skladište za prikupljene proizvode koji su se kasnije slali u glavno središte kraljevstva, Tušpu. Grad su 590. godine pre nove ere opljačkali i spalili Medijci, saveznici Skita.

Pri završetku urartijskog razdoblja, vladajuća dinastija Orontida je uveliko doprinela obnovi grada. Od 6. do 4. veka pre nove ere grad je bio jedan od glavnih jermenskih satrapskih središta u Ahemenidskom carstvu.

Zbog nedostatka istorijskih dokaza, razdoblje između 4. i 3. veka pre nove ere poznato je kao mračno doba Jerevana.

Srednji vek uredi

 
Rekonstrukcija bagratidskog barjaka

Grad je doživeo intenzivniji razvoj u srednjem veku, a prva crkva u Jerevanu, crkva Svetog Petra i Pavla, izgrađena je u 5. veku (srušena je 1931. godine). Nakon više pokušaja u 640-ima, Arapi su osvojili grad 658. godine.[27] Ovo je postao drugi po važnosti grad u regiji nakon Dvina, koji je ostao glavno ekonomsko središte sve do 11. veka. Arapi su u svom pokušaju ovladavanja jermenskim stanovništvom, što je uključivalo i masovna preobraćenja, naišli na žestoki otpor stanovništva i bili su prisiljeni na kompromise. Od tada, vladajuće kalife su tolerisale hrišćanstvo i davale Jermenima široku autonomiju. U Jerevanu je razdoblje mira i prosperiteta trajalo sve do pobuna 740. godine, kad je grad opljačkan i delimično zapaljen. Ponovnu delimičnu autonomiju grad je dobio tek 850. godine, kada je na vlast došao budući jermenski kralj Ašot I, čime je započela era vladavine Bagratida.

Godine 920, uz pomoć Vizantinaca, kralj Ašot II je reintegrisao Jerevan i regiju u kraljevstvo.[27] U 10. veku, zbog svoje ekonomske i vojne moći, grad je postao središte istočne Jermenije. Sve do 11. veka, grad je bio deo bagratidskog kraljevstva, nakon čega je tajno ponuđen Vizantiji 1023. godine, da bi na kraju dospeo pod vlast Seldžuka. Nakon smrti kralja 1041. godine, vizantijski car Mihajlo V Kalafat zauzeo je Jerevan, Ani i dolinu Ararata.[28] Drugi napad Seldžuka bio je vrlo koban za tu regiju, pa su se vizantijske snage povukle u grad Ani.[29] Seldžuci su opljačkali i spalili grad, pa su na kraju preuzeli apsolutnu kontrolu nad kraljevstvom 1064. godine.[29] U 12. veku je Gruzija postala regionalna vojna sila i ušla u savez sa Jermenima kako bi oterala turske vladare. Jerevan je ponovno zauzet 1201. godine i obnovljen tokom idućih dvadeset godina, što je razdoblje poznato kao „zlatno doba grada“. Od 1225. godine su počele turkmenske i mongolske invazije na grad, nakon čega je Jerevan dobio mongolsku vlast koja je ipak imala određenu toleranciju prema hrišćanima. Od 1256. godine, Jerevan je postao glavni grad jednog od četiri ulusa (regije) u Mongolskom carstvu. U 13. veku je nastupila kriza i glad zbog koje stanovništvo opet napustilo Jerevan. Nakon više talasa napada, 1387. godine Tamerlan je opustošio grad i celo okolno područje.[30]

Moderno doba uredi

 
Jerevan 1672. godine

Razdoblje 16. i 17. veka je još jedan mračan period u istoriji grada. U tom razdoblju grad je poslužio kao bojno polje između Persijanaca i Turaka, da bi usledili napadi Arapa i Mongola i na kraju i veliki zemljotres koji je skoro u potpunosti uništio grad.[26] Neki ostaci iz tog perioda vidljivi su još i danas.[26]

Kad je grad 1827. zauzela Carska Rusija on je imao tek oko 12.500 stanovnika od kojih polovina nisu bili Jermeni. U tom razdoblju ponovo je zavladao mir i počeo je blagi demografski rast[31] i grad je dobio status glavnog grada pokrajine, a od 1849. i gubernije.[32]

 
Poštanska marka iz sovjetskog perioda — kip Davida od Sasuna

Početkom 20. veka Jerevan je bio samo malo provincijski grad od 30.000 stanovnika na vratima Ruskog carstva.[31] Godine 1918, Jerevan je postao glavni grad Nezavisne Republike Jermenije i to ostao sve do 1920. godine. Urbanista Aleksandar Tamanijan transformisao je ceo grad u dostojni glavni grad te republike. Ova izuzetna promena u potpunosti je izmenila lice grada gradnjom novih četvrti, puteva, mostova, aerodroma i na kraju 1980. godine i metroa.[33]

Jerevan je ostao glavni grad Jermenije i nakon uključenja u Sovjetski Savez 1920. godine. Dve godine kasnije, status glavnog grada u Transkavkaskoj Sovjetskoj Republici prepustio je Tbilisiju. Godine 1936, Jerevan je ponovno postao glavni grad nove Jermenske Sovjetske Socijalističke Republike, te na kraju 1991. treće nezavisne republike Jermenije. Demonstracije održane 1988. za nezavisnost Nagorno-Karabaha jedna su od posledica perestrojke i želje za nezavisnošću sovjetskih republika. Zemljotres koji je pogodio grad 7. decembra 1988. godine usporio je ovaj proces, pa je Jermenija jedna od poslednjih sovjetskih republika koja je postala nezavisna.

Zemlju i grad je 1990-ih pogodila teška ekonomska kriza koja je delimično izazvana i blokadom od strane Turske i Azerbejdžana. Tokom 2000-ih je opet usledio brži rast zemlje, a time i Jerevana, premda po mnogo čemu još zaostaje za nekim drugim područjima bivšeg Sovjetskog Saveza.

Stanovništvo uredi

Istorijski etnički sastav stanovništva Jerevana (isključujući Jerevansku tvrđavu)[34]
Godina Jermeni Azeria Rusi Ostali Ukupno
c. 1650[34] apsolutna većina
c. 1725[35] apsolutna većina ~20.000
1830[36] 4.132 35,7% 7.331 64,3% 195 1,7% 11.463
1873[37]| 5.900 | 50,1% 5-800 48,7% 150 1,3% 24 0,2% 11.938
1897[38] 12.523 43,2% 12.359 42,6% 2.765 9,5% 1.359 4,7% 29.006
1926[39] 59.838 89,2% 5.216 7,8% 1.401 2,1% 666 1% 67.121
1939[39] 174.484 87,1% 6.569 3,3% 15.043 7,5% 4.300 2,1% 200.396
1959[39] 473.742 93% 3.413 0,7% 22.572 4,4% 9.613 1,9% 509.340
1970[40] 738.045 95,2% 2.721 0,4% 21.802 2,8% 12.460 1,6% 775.028
1979[39] 974.126 95,8% 2.341 0,2% 26.141 2,6% 14.681 1,4% 1.017.289
1989[41][42] 1.100.372 96,5% 897 0,0% 22.216 2,0% 17.507 1,5% 1.201.539
2001[43] 1.088.389 98,63% 6.684 0,61% 8.415 0,76% 1.103.488
2011[44] 1.048.940 98,94% 4.940 0,47% 6.258 0,59% 1.060.138
^a Zvani Tatari pre 1918. godine

Od malog sela, Jerevan je, u isto vreme kada je postao glavni grad Jermenije, postao i metropola u kojoj danas živi preko milion stanovnika. Grad je 1827. godine imao šest javnih parkova, 851 prodavnicu, sedam karavan-saraja, deset javnih kupališta i 1.736 kuća gde je živelo 12.500 stanovnika. Stanovništvo Jerevana je od tada do 1989. naraslo na 1.200.000 građana, što je bila trećina stanovništva zemlje.

Sve do pada Sovjetskog Saveza stanovništvo grada su većinom činili Jermeni, ali sa značajnom ruskom, kurdskom, azerskom i iranskom manjinom. Azerska manjina je u potpunosti nestala nakon rata u Nagorno Karabahu između 1988. i 1994. godine, dok se ruska manjina značajno smanjila nakon gospodarske krize 1990-ih. Danas su građani Jerevana velikom većinom Jermeni.

Kao i u ostatku zemlje i u ostalim bivšim sovjetskim republikama, nakon pada Sovjetskih Saveza veliki broj stanovništva pobegao je u inostranstvo, većinom Rusiju, Evropu i Severnu Ameriku zbog gospodarske krize. Stanovništvo grada palo je s 1.250.000 stanovnika 1989. godine,[18] na 1.103.488 stanovnika 2001. godine,[45] te na 1.091.235 stanovnika 2003. godine.[46] Ipak, stanovništvo Jerevana je od tada u porastu, tako da je aglomerizacija imala 1.107.800 stanovnika 2007. godine.

Jerevanci uglavnom govore jerevanskim dijalektom, istočnim jermenskim dijalektom koji je najverovatnije nastao tokom 13. veka. Trenutno se njime služe ljudi u i oko Jerevana, uključujući gradove Vagaršapat i Aštarak. Reči iz klasičnog jermenskog (grabar) u velikoj meri učestvuju u kreiranju dijalekatskog rečnika. Kroz istoriju, ovaj dijalekat je primao uticaje raznih drugih jezika, prvenstveno ruskog i persijskog, a pozajmljenice se i danas mogu lako uočiti. Jerevanski dijalekat je trenutno najrasprostranjeniji jermenski dijalekat.[47]

Od glavnih gradova na Kavkazu, Jerevan je najslabije naseljen.

1827. 1890. 1917. 1926. 1939. 1970. 1975. 1979. 1989. 1998. 2003. 2006.
10.000 12.500 34.000 65.000 204.000 767.000 899.000 1.019.000 1.201.539 1.249.202 1.091.235 1.104.900

Izvor: [48][49]

Etničke grupe uredi

 
Katedrala Svetog Nikolaja Ruskog, uništena 1931. godine

Jerevan je prvi put naseljen Jermenima i ostao je homogen sve do 15. veka.[34][35][50] Stanovništvo Erivanske tvrđave, izgrađene 1580-ih, bilo je uglavnom sastavljeno od muslimanskih vojnika, oko dve do tri hiljade njih,[34] dok je grad u to vreme činilo većinsko jermensko stanovništvo. Francuski putopisac Žan-Batist Tavernije, koji je posetio Jerevan oko šest puta između 1631. i 1668. godine, naveo je da je Jerevan bio naseljen isključivo Jermenima.[51] Tokom Osmansko—persijskog rata 1720-ih su u Jerevanu takođe živeli isključivo Jermeni.[35] Demografija regiona promenila se zbog serije ratova između Osmanskog carstva, Irana i Rusije, tako da je već do početka 19. veka Jerevan imao muslimansku većinu.

Sve do sovjetizacije Jermenije, Jerevan je bio multikulturalni grad, uglavnom naseljen Jermenima i kavkaskim Tatarima (danas Azeri). Nakon genocida nad Jermenima, mnogi Jermeni su iz oblasti koju Jermeni nazivaju Zapadnom Jermenijom (danas Turska, a tada Osmansko carstvo) pobegli u Istočnu Jermeniju. Godine 1919, oko 75.000 jermenskih izbeglica iz Osmanskog carstva stiglo je u Jerevan, većinom iz regiona Vaspurakan (grad Van i okolina). Značajan deo izbeglica umro je od tifusa i drugih bolesti.[52]

Od 1921. do 1936. godine, oko 42.000 etničkih Jermena iz Iraka, Turske, Irana, Grčke, Sirije, Francuske, Bugarske i drugih zemalja došlo je u Sovjetsku Jermeniju, a većina njih nastanila se u Jerevanu. Drugi talas repatrijacije dogodio se između 1946. i 1948. godine, kada je oko 100.000 etničkih Jermena iz Irana, Sirije, Libana, Grčke, Bugarske, Rumunije, Kipra, Palestine, Iraka, Egipta, Francuske, Sjedinjenih Država i drugih zemalja došlo u Sovjetsku Jermeniju, a većina njih opet je naselila Jerevan. Shodno ovome, etnički sastav Jerevana postao je monoetnički tokom prve tri decenije u sastavu Sovjetskog Saveza. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. veka, Azeri koji su živeli u gradu, oko 2.000 njih, napustili su grad zbog konflikta u Nagorno-Karabahu.

Religija uredi

Jermenska apostolska crkva uredi

Jermensko apostolsko hrišćanstvo je dominantna religija u Jermeniji. Petovekovna crkva Svetog Pavla i Petra, srušena novembra 1930. godine od strane Sovjeta, bila je jedna od najstarijih crkava izgrađenih u Erebuniju/Jerevanu. Pored ove, i veliki broj drugih crkava je srušen od strane sovjetskih vlasti 1930—ih godina tokom Velike čistke.

Regulatorno telo Jermenske crkve u Jerevanu je Araratska eparhija sa sedištem u Sabornoj crkvi Svetog Sarkisa. Araratska eparhija je najveća eparhija Jermenske crkve i jedna od najstarijih eparhija na svetu, a pokriva grad Jerevan i araratsku oblast u Jermeniji.[3]

Jerevan je trenutno dom najveće jermenske crkve na svetu — saborne crkve Svetog Grigorija Prosvetitelja. Saborna crkva je osveštena 2001. godine, tokom proslave 1700. godišnjice uspostavljanja Jermenske crkve i usvajanja hrišćanstva za nacionalnu religiju u Jermeniji.

Prema podacima iz 2017. godine, Jerevan ima 17 aktivnih crkava i 4 kapele koje pripadaju Jermenskoj apostolskoj crkvi.

Ruska pravoslavna crkva uredi

Nakon pada Jerevana pod Rusko carstvo tokom Rusko—persijskog rata 1826—1828. godine, u gradu su sagrađene brojne ruske pravoslavne crkve prema naređenju ruskog generala Ivana Paskjeviča. Katedrala Svetog Nikole je izgrađena tokom druge polovine 19. veka i bila je najveća ruska crkva u gradu. Crkva Pokrova Presvete Bogorodice izgrađena je 1916. godine u okrugu Kanaker—Zejtun.[53]

Međutim, većina crkava je tokom 1930—ih godina zatvorena ili srušena za vreme sovjetskih vlasti. Katedrala Svetog Nikole uništena je 1931. godine, dok je crkva Pokrova Presvete Bogorodice zatvorena i pretvorena u skladište, a kasnije u klub za vojno osoblje. Verske službe su u crkvi ponovo počele da se obavljaju tek 1991. godine, a 2004. su joj dodate kupola i zvonik.[54] Godine 2010. je svečano otvorena ruska crkva Svetog krsta u prisustvu patrijarha Kirila I moskovskog. Crkva je kasnije osvećena 7. oktobra 2017. godine u prisustvu katolikosa Karekina II, ruskih episkopa i crkvenog dobrotvora Are Abramjan.

Druge religije uredi

Prema Ivanu Čopinu, sredinom 19. veka je u Jerevanu postojalo osam džamija.[55][56] Osamnaestovekovna Plava džamija restaurirana je i ponovo otvorena tokom 1990-ih, a obnova je finansirana iranskim sredstvima.[57] Plava džamija je jedina danas aktivna džamija u Jerevanu i njome se prvenstveno služe šiitski Iranci.[58]

Pored ovih religija, u Jerevanu postoje i male zajednice jezida, molokana, neopagana, bahai vernika i jevreja, s tim da jevrejsku zajednicu zastupa Jevrejski savet Jermenije. U gradu postoji i veliki broj antitrinitijanističkih zajednica, koje su od strane Jermenske apostolske crkve smatraju opasnim sektama,[59] a gde spadaju Jehovini svedoci, mormoni, Adventisti sedmog dana i Livets Ord.[60]

Kultura uredi

Jeravan je vodeći industrijski, kulturni i naučni centar u kavkaskom regionu. Kao centar jermenske kulture, Jerevan je i sedište Jerevanskog državnog univerziteta (osnovan 1920), Jermenske akademije nauka, istorijskog muzeja, opere, muzičkog konzervatorijuma i nekoliko tehničkih institucija. Matenadaranski arhivi imaju bogatu kolekciju drevnih jermenskih, starogrčkih, sirijskih, jevrejskih, rimskih i persijskih rukopisa. Jerevan ima nekoliko velikih javnih biblioteka, veći broj muzeja i pozorišta, botaničku baštu i zoo-vrt. On je takođe i važan železnički čvor i veliki trgovački centar poljoprivrednih proizvoda. Industrija u gradu proizvodi predmete od metala, mašine i alate, električnu opremu, hemikalije, tekstil i prehrambene proizvode.

Dve najveće turističke atrakcije su ruševine Urartu i rimske tvrđave. Aerodrom u Jerevanu zove se Zvartnoc. Jermenski hotel Meriot nalazi se u centru grada, na Trgu Republike (koji je poznat kao Hraparak).[61][62]

Arhitektura uredi

 
Tradicionalna zgrada iz 19. veka u jerevanskoj ulici Aram
 
Moderne zgrade u novoizgrađenoj Severnoj aveniji

Jerevanska TV kula je najviša građevina u Jerevanu i jedna od najviših zgrada u čitavom regionu Zakavkazja.

Trg republike, Jerevanska opera i Jerevanske kaskade predstavljaju glavne znamenitosti ovog grada, uglavnom izgrađene na osnovu originalnih dizajna akademika Aleksandra Tamanijana i revidiranog plana arhitekte Džima Torosijana.

Odnedavno, od 2000. godine jerevanske vlasti su započele ambiciozni proces razvoja u kome se stanovi i zgrade sovjetskog socrealističkog stila ruše i zamenjuju modernim zgradama. Međutim, ovaj plan obnove grada je na udaru opozicije i nekih stanovnika grada,[63] s obzirom da projekat uništava istorijske građevine koji datiraju još iz vremena Ruskog carstva i vrlo često ostavljaju stanovnike bez domova.[64][65][66] Obnova i razvoj su započeti jer su kuće u centru grada su smatrane premalim, pa su zbog toga srušene i zamenjene visokim zgradama.

Saborna crkva Svetog Grigorija, nova zgrada Gradskog veća Jerevana, novi deo instituta Matenadaran, terminal aerodroma Zvartnoc, Centar za umetnost Kafesijan, Jermenske kaskade, Severna avenija i novi kompleks ministarstava neke su od glavnih građevinskih projekata realizovanih tokom prve dve decenije 21. veka.

Ulica Aram i novoizgrađena Severna avenija su, između ostalih, jedan od primera kontrastnih tradicionalnih i modernih arhitektonskih karakteristika Jerevana.

Prema podacima iz maja 2017. godine, Jerevan ima ukupno 4.883 stambene zgrade i 1.080 ulica ukupne dužine od 750 km.[67]

Muzeji uredi

Jerevan je dom velikog broja muzeja, umetničkih galerija i biblioteka, među kojima su najistaknutiji Nacionalna galerija Jermenije, Istorijski muzej Jermenije, Muzej umetnosti Kafesijan, biblioteka starih rukopisa Matenadaran i Jevrejski muzej genocida u kompleksu Cicernakaberd.

Osnovani 1921. godine, Nacionalna galerija Jermenije i Istorijski muzej Jermenije predstavljaju glavne muzeje u gradu. Pored stalnih izložbi radova jermenskih slikara,[68] u galeriji se nalazi zbirka slika, crteža i skulptura nemačkih, američkih, austrijskih, belgijskih, španskih, francuskih, mađarskih, italijanskih,[69] holandskih,[70] ruskih i švajcarskih umetnika.[71] Obično ima i nekoliko privremenih izložbi.

Jermenski muzej genocida nalazi se u podnožju spomenika Cicernakaberd i sadrži tekstove i fotografije koji predstavljaju svedoke tog vremena. Muzej uključuje i memorijalni kamen sastavljen od tri dela, od kojih je poslednji posvećen intelektualnim i političkim ličnostima koje su digle svoj glas protiv turskog genocida nad Jermenima. Među njima su Armin Vegner, Hedvig Bil, Henri Morgentau, Franc Verfel, Johanes Lepsijus, Džejms Brajs, Anatol Frans, Đakomo Gorini, Benedikt XV, Fritjof Nansen i drugi.

Muzej umetnosti Kafesijan u okviru kompleksa Jermenskih kaskada, predstavlja umetnički centar otvoren 7. novembra 2009. godine. Prikazuje masovnu kolekciju umetničkih dela, prvenstveno radove čeških umetnika Stanislava Libenskog i Jaroslave Brihtove, dok prednje bašte sadrže skulpture iz kolekcije Džerarda Kafesijana.

Muzej Erebuni osnovan je 1968. godine i predstavlja arheološki muzej koji sadrži uratruske artefakte pronađene tokom iskopavanja u tvrđavi Erebuni. Istorijski muzej Jermenije i Muzej jermenske revolucionarne federacione istorije su među najistaknutijim koji prikazuju istoriju Jerevana i Demokratske Republike Jermenije, respektivno. Vojni muzej, smešten u okviru kompleksa Majka Jermenija, govori o učešću jermenskih vojnika u Drugom svetskom ratu i ratu za Nagorno-Karabah.[72]

Grad je takođe dom velikog broja umetničkih muzeja. Muzej Sergeja Parajanova, otvoren 1988. godine, posvećen je Sergeju Parajanovu i njegovim delima iz oblasti filma i slikarstva.[73] Muzej Komitasa je otvoren 2015. godine i predstavlja muzej muzičke umetnosti posvećen renomiranom jermenskom kompozitoru Komitasu. Muzej književnosti i umetnosti Čarenc otvoren je 1921. godine, Muzej moderne umetnosti u Jerevanu 1972, a Muzej umetnosti bliskog istoka 1993. godine.[74]

Biografski muzeji su takođe česti u Jerevanu. Mnogi renomirani jermenski pesnici, slikari i muzičari dobili su svoje muzeje kao znak priznanja njihovom doprinosu jermenskoj kulturi, a među tim umetnicima su pesnik Hovhanes Tumanijan, kompozitor Aram Hačaturijan, slikar Martinos Sarjan, književnik Hačatur Abovijan i francusko-jermenski pevač Čarls Aznavur.

Nedavno su otvoreni brojni muzeji koji se tiču nauke i tehnologije, među kojima su i Muzej jermenske medicine (1999), Muzej nauke i tehnologije (2008), Muzej komunikacija (2012) i drugi.

Biblioteke uredi

Nacionalna biblioteka Jermenije nalazi se u ulici Terijan u Jerevanu i predstavlja javnu biblioteku grada i cele republike. Osnovana je 1832. godine,[75] a u sadašnjoj zgradi posluje od 1939. godine.[76] Druga nacionalna biblioteka u Jerevanu je Dečja biblioteka Knko Aper, osnovana 1933. godine. Pored ovih, u Jerevanu su smeštene i druge javne biblioteke, poput Centralne biblioteke Avetik Isahakjan, osnovane 1935. godine; Republičke biblioteke medicinskih nauka, osnovane 1939. godine; Biblioteke nauke i tehnologije, osnovane 1957. godine; i Muzičke biblioteke, osnovane 1965. godine. Pored toga, svaki administrativni okrug Jerevana ima barem jednu svoju javnu biblioteku.

Matenadaran predstavlja muzej-biblioteku i istraživački centar, koji čuva preko 17.000 antičkih spisa i nekoliko biblija iz srednjeg veka. Njegovi arhivi sadrže bogatu zbirku dragocenih drevnih jermenskih, antičkih grčkih, aramejskih, asirskih, hebrejskih, latinskih, srednje- modernih persijskih rukopisa. Smešten je na Maštoc aveniji u centralnom Jerevanu.

Dana 6. juna 2010. godine, UNESKO je imenovao Jerevan za svetsku prestonicu knjige. Jerevan je izabran zbog kvaliteta i raznolikosti programa koji je predstavio izbornoj komisiji, koja se sastala u sedištu UNESKO-a u Parizu 2. juna 2010. godine.[8]

Nacionalni arhiv Jermenije, osnovan 1923. godine, predstavlja naučno-istraživački centar i čuva kolekciju od oko 3,5 miliona jedinica vrednih dokumenata i smešten je u Jerevanu.

Umetnost uredi

Jerevan je jedan od istorijskih centara tradicionalnog jermenskog ćilima. Razni fragmenti ćilima iskopani su na područjima oko Jerevana i datiraju još iz 7. veka pre nove ere ili ranije. Tradicija je dalje razvijena u 16. veku kada je Jerevan postao centralni grad Persijske Jermenije. Ipak, proizvodnja ćilima u gradu je u velikoj meri povećana zahvaljujući talasu migranata iz Zapadne Jermenije iz Osmanskog carstva tokom 19. veka, kao i povratku jermenskih izbeglica koje su početkom 20. veka pobegle iz Jermenije zbog genocida. Danas je Jerevan sedište fabrike Arm Carpet osnovane 1924. godine, kao i nekoliko zanatskih radnji koje se bave ručnom izradom ćilima.

Pijaca umetničkih dela i zanatstva na otvorenom pod nazivom Vernisaž otvorena je krajem 1980-ih u ulici Aram i sadrži veliku kolekciju različitih tipova tradicionalnih ručno izrađenih jermenskih umetničkih radova, posebno skulptura od drveta i ćilima. Sa druge strane, park Sarjan, smešten u blizini Jermenske opere, poznat je po tome što u njemu umetnici izlažu svoje slike.

Jermenski centar za savremenu eksperimentalnu umetnost, osnovan 1992. godine u Jerevanu,[77] predstavlja kreativni centar koji pomaže u razmeni iskustava između profesionalnih umetnika u odgovarajućoj atmosferi.[78]

Muzika uredi

Džez, klasična muzika, folk i narodna muzika predstavljaju neke od žanrova koji su popularni u Jerevanu. U gradu je aktivan veliki broj ansambala, orkestara i horova različitih tipova.

Jermenski filharmonijski orkestar osnovan je 1925. godine i jedan je od najstarijih muzičkih grupa u Jerevanu i modernoj Jermeniji. Jermenski nacionalni radio kamerni hor, osnovan 1929. godine, osvojio je prvu nagradu Sovjetskog Saveza 1931. godine na takmičenju horova iz čitavog Sovjetskog Saveza. Folk i klasična muzika Jermenije bile su predavane na državnim konzervatorijumima tokom sovjetskih dana. Ansambl jermenske narodne pesme Sajat-Nova osnovan je 1938. godine u Jerevanu. Trenutno pod vođstvom Tovmasa Pogosjana, ansambl izvodi dela istaknutih jermenskih gusana kao što su Sajat-Nova, Dživani i Šeram.

Godine 1939. otvoreno je Jermensko nacionalno akademsko opersko i baletsko pozorište, koje je danas dom koncertnoj dvorani Arama Hačaturijana i dvorane Aleksandra Spendiarjana.[79]

Kamerna muzička kuća Komitasa otvorena je 1977. godine i dom je izvođača kamerne muzike. Godine 1983. otvoren je sportski i koncertni kompleks Karen Demirčjan, koji danas predstavlja najveći zatvoreni prostor u Jermeniji.

Nacionalni kamerni orkestar Jermenije, osnovan 1961. godine, Jerevanski državni pleh orkestar (1964), Narodni orkestar Jermenije (1977), Ansambl gusana i narodne pesme Jermenije (1983), Šogaken narodni ansambl (1995), Jerevanski državni kamerni hor (1996), Državni orkestar jermenskih nacionalnih instrumenata (2004) i Omladinski državni orkestar Jermenije (2005) samo su neki od muzičkih ansambala u Jerevanu.

Religiozna muzika

Jermenska religiozna muzika ostala je liturgijska sve dok Komitas nije krajem 19. veka uveo polifoniju. Počevši od kraja 1950-ih, religiozna muzika postala je široko rasprostranjena kada je soprano Lusin Zakarjan počela da izvodi crkvene pesme (takođe poznate kao šarakane). Državni ansambl Takaran, osnovan 1981. godine i trenutno pod vođstvom Sedraka Jerkanijana, takođe izvodi ritualnu i starinsku jermensku muziku.

Džez

Džez je takođe jedan od popularnih žanrova u Jerevanu. Prvi džez bend u Jerevanu osnovan je 1936. godine, a danas je u Jerevanu aktivan veliki broj džez i etno džez bendova, među kojima su Time Report, Art Voices i Nuance Jazz Band. Jerevan džez fest je godišnji džez festival koji se održava svake jeseni od 2015. godine, a organizovan je od strane Jermenske džez asocijacije uz podršku opštine Jerevan.[80]

Rok muzika

Jermenski rok je nastao sredinom 1960-ih u Jerevanu, uglavnom kroz muziku Artura Mesčjana i njegovog benda Arakyalner. Početkom 1970-ih, u Jerevanu je postojao veliki broj profesionalnih bendova dovoljno jakih da se takmiče sa svojim sovjetskim kolegama. U postsovjetskoj Jermeniji, scena progresivnog roka se razvila u Jerevanu, uglavnom kroz muziku Vaana Arcrunija i bendova Oaksenham i Dorians. Rege takođe postaje popularan u Jerevanu zahvaljujući bendu Reincarnation.

Kafesijan centar za umetnost je poznat po svojim redovnim programskim događajima, uključujući „klasičnu muzičku seriju Kafesijan” svake prve srede u mesecu i serije džez, pop i rok živih koncerata pod nazivom „muzičke kaskade” svakog petka i subote.

Koncerti na otvorenom se održavaju svakog leta u Jerevanu, najčešće na lokacijama poput vrta skulptura Kafesijan u ulici Tamanijan, Trga slobode blizu Jermenske opere, Trga republike[81] i drugo.

Festivali uredi

 
Festival Vardavar

Pored umetničkih, grad organizuje i brojne druge festivale i gradske proslave koje privlače kako domaće stanovništvo, tako i posetioce. Vardavar je najpopularniji festival u Jermeniji i svoje korene vuče još iz paganske istorije Jermenije. Proslavlja se svake godine 98 dana (14 nedelja) nakon Uskrsa. Tokom tog dana, ljudima svih uzrasta je dozvoljeno da strance polivaju vodom, pa je uobičajeno videti ljude kako prosipaju kofe s vodom sa svojih balkona kako bi polili ljude koji šetaju ulicama. Labudovo jezero blizu Jerevanske opere je jedno od najpopularnijih mesta za proslavu Vardavara.

Avgusta 2015. godine Kulturni centar Terjan je, podržan od strane Opštine Jerevan, organizovao prvi festival jermenske tradicionalne odeće poznat kao Jerevan Taraz fest.[82]

S obzirom da je Jermenija jedna od drevnih vinskih regija, u Jerevanu se proslavljaju brojni festivali vina. Prvi godišnji festival vina pod nazivom Jerevanski dani vina organizovan je maja 2016. godine.[83] Lubenica fest je pokrenut 2013. godine i postao je jedan od popularnijih festivala u gradu. Pored njega, od 2014. godine se svakog avgusta organizuje i popularni Jerevanski festival piva.[84]

Spomenici uredi

Istorijski uredi

Mnoge jerevanske građevine srušene su bilo tokom stranih invazija ili kao rezultat razarajućeg zemljotresa koji je pogodio ovaj grad 1679. godine. Ipak, neke građevine preživele su sve nedaće i ostale delimično netaknute, a i obnovljene u bližoj i daljoj prošlosti.

Tvrđava Erebuni, takođe poznata i kao Arin Berd, smeštena je na brdu na kom je osnovan Jerevan 782. godine pre nove ere od strane kralja Agrištija I. Pored ove tvrđave, i ostaci drugih građevina iz ovog perioda se mogu naći u Šengavitu.

Kapela Presvete Bogorodice iz 4. veka i crkva Ciranavor iz 6. veka, obe smeštene u okrugu Avan na severu Jerevana, neke su od najstarijih preživelih hrišćanskih građevina u gradu. Prvobitno predgrađe na severu Jerevana, Avan je na kraju apsorbovan postepenom ekspanzijom grada. U ovom okrugu se takođe nalaze ostaci kapele Svetog Ovanesa koji datiraju iz 12—13. veka.

Saborni hram Presvete Bogorodice predstavlja srednjovekovnu kapelu u centru Jerevana koja je izgrađena 1264. godine i jedna je od najočuvanijih crkvi u gradu.[85] Pored nje, dobro je očuvana i crkva Zoravor Astvacacin, izgrađena u periodu 1693—1694. godine, nakon razarajućeg zemljotresa, na temeljima starije srednjovekovne crkve. Saborna crkva Svetog Sarkisa, obnovljena 1835—1842. godine, sedište je Araratske eparhije Jermenske crkve.

Plava džamija, izgrađena između 1764. i 1768. godine u centru grada, trenutno je jedina operativna džamija u Jermeniji.[58]

Crveni most na reci Hrazdan predstavlja građevinu iz 17. veka, izgrađenu posle zemljotresa iz 1679. godine, a rekonstruisan je 1830. godine.

Savremeni uredi

Jerevanska opera ili Jerevansko nacionalno akademsko opersko i baletsko pozorište je otvoreno 1939. godine i jedna je od glavnih znamenitosti grada,[79] zajedno sa bibliotekom Matenadaran iz 1959. godine i spomenikom jermenskom genocidu zvanom Cicernakaberd iz 1967. godine.

Moskovski bioskop, otvoren 1937. godine na mestu crkve Svetog Pavla i Petra iz 5. veka, značajan je primer sovjetske arhitekture u Jerevanu. Godine 1959. podignut je spomenik legendarnom Davidu od Sasuna blizu Glavne železničke stanice u Jerevanu. Monumentalna statua Majke Jermenije predstavlja žensku personifikaciju jermenskog naroda i podignuta je 1967. godine, zamenivši tada veliku statuu Staljina u Parku pobede.[86]

Komitas panteon je gradsko groblje otvoreno 1936. godine gde su sahranjeni mnogi poznati Jermeni, dok je Jerablur panteon vojno groblje gde počiva preko 1.000 jermenskih mučenika stradalih tokom rata za Nagorno-Karabah.

Mnoge nove značajne zgrade izgrađene su nakon sticanja nezavisnosti Jermenije, a među takvim su Jerevanske kaskade i saborna crkva Svetog Grigorija, otvorena 2001. godine u znak obeležavanja 1700. godišnjice hrišćanstva u Jermeniji. Maja 2016. godine u centru grada je podignuta statua istaknutom jermenskom državniku i vojnom vođi Gareginu Nzdehu.

Privreda uredi

Industrija uredi

Prema podacima iz 2013. godine, udeo Jerevana u ukupnoj godišnjoj industrijskoj proizvodnji iznosi 41%.[87] Industrija u Jerevanu je veoma raznovrsna, pa je tako zastupljena hemijska, mašinska, industrija gume, plastike, tepiha i ćilima, tekstila, odeće, obuće, nakita, drvna industrija i industrija nameštaja, građevinskog materijala, alkoholnih pića, mineralne vode, mlečnih proizvoda i industrija prerade hrane. Iako je ekonomska kriza pogodila ovu zemlju devedesetih godina 20. veka, nekoliko fabrika je ostalo operativno, naročito u sektorima petrohemije i aluminijuma.

Jermenski napici, posebno konjak i pivo, svetski su poznati pa je zbog toga Jerevan sedište velikog broja vodećih preduzeća u Jermeniji i Kavkazu za proizvodnju alkoholnih napitaka, a neke od najvećih kompanija su fabrike Armco, Proshyan, Yerevan Ararat i Jerevanka fabrika za proizvodnju brendija, fabrika za proizvodnju šampanjaca, pivara Kilikia i fabrika za proizvodnju brendija i vina Astafian. Pored fabrika pića, u Jerevanu se nalaze i dve velike fabrike za proizvodnju duvana — Cigarone i Grand Tabak.

Industrija tepiha ima duboko ukorenjenu istoriju, pa u Jerevanu danas postoji nekoliko velikih fabrika za proizvodnju tepiha i ćilima, kao i veliki broj zanatskih radnji koje se bave ručnom izradom tradicionalnih jermenskih ćilima.[88][89][90]

Finansije i bankarstvo uredi

Kao atraktivna autsorsing lokacija za zapadnoevropske, ruske i američke multinacionalne kompanije, Jerevan, a i Jermenija generalno, predstavlja sedište brojnih internacionalnih kompanija. Kao sedište Centralne banke Jermenije, Jerevan predstavlja finansijsko središte Jermenije, s obzirom da se u njemu nalazi sedište Centralne banke Jermenije, Jermenska berza, kao i većina najvećih komercijalnih banaka u zemlji.[91] Prema podacima iz 2013. godine, 85% godišnjih usluga u Jermeniji se obavi upravo u njenom glavnom gradu, kao i 84% ukupne godišnje trgovine na malo.

U Jerevanu postoje brojne podružnice ruskih uslužnih kompanija i banaka, među kojima su Gazprom, Ingo Jermenija, Rosgostrak i VTB banka. Pored ruskih podružnica, u Jerevanu se nalazi i ACBA banka koja predstavlja podružnicu francuske Kredi Agrikol banke, a i britanska banka HSBC ima svoj ogranak u Jerevanu.

Građevinarstvo uredi

Građevinski sektor je u Jerevanu doživeo značajan rast tokom prve decenije 21. veka.[92] Od 2000. godine, Jerevan je bio svedok masovnog građevinskog buma, finansiran uglavnom od strane jermenskih milionera iz Rusije i Sjedinjenih Država, sa ekstenzivnim i kontroverznim procesom ponovnog razvoja, u kome su porušene brojne zgrade iz 18. i 19. veka i zamenjene novim, savremenim građevinama, što je dovelo do povećanja cena nekretnina.[93] Sprovedeni su brojni građevinski projekti, poput izgradnje Severne avenije i rehabilitacije Starog Jerevana u ulici Aram. Severna avenija je završena i otvorena 2007. godine,[94] dok je projekat obnove Starog Jerevana još uvek u toku. U proteklih nekoliko godina u gradskom centru je takođe rekonstruisana glavna ulica i renoviran je Trg republike,[95] što je finansirao jermensko-američki milijarder Kirk Kerkorijan. Sa druge strane, jermenski biznismen iz Argentine Eduardo Eurnekijan je preuzeo aerodrom, dok je projekat izgradnje Jerevanskih kaskada finansiran od strane jermenskog milionera iz Sjedinjenih Država Džerarda Kafesijana.

Međutim, građevinski sektor je doživeo pad krajem prve decenije 21. veka, što je bio rezultat globalne krize nekretnina u periodu 2007—2009. godine. Godine 2013. Jerevan je dominirao sa preko 58% ukupnog godišnjeg prihoda iz građevinskog sektora u Jermeniji.

U februaru 2017. godine je vladin urbanistički odbor otkrio svoje planove za predstojeće velike građevinske projekte u gradu. Novi poslovni okrug biće izgrađen u centru grada, što će koštati 300 miliona američkih dolara, a on će zameniti postojeću šoping oblast Firdovsi.[96] Odbor je takođe najavio izgradnju etnografskog stambenog naselja Noj u zapadnom delu okruga Kentron koji će koštati oko 100 miliona američkih dolara.[97]

Energija uredi

 
Hidroelektrana Kanaker koja je deo sistema HrazdanSevan

Povoljna lokacija Jerevana na obalama reke Hrazdan omogućila je izgradnju većeg broja hidroelektrana, među kojima su tri hidroelektrane na teritoriji Jerevana, izgrađene kao deo sistema Hrazdan—Sevan: HE Kanaker,[98] HE Jerevan-1[99] i HE Jerevan-3.[100] Sve tri hidroelektrane privatizovane su 2003. godine i trenutno su vlasništvo ruske kompanije RusHydro.[101][102]

U gradu se takođe nalazi i Jerevanska termoelektrana, objekat smešten u južnom delu grada, jedinstven u čitavom regionu po svom kvalitetu i visokoj tehnologiji. Originalno otvorena 1961. godine, moderna elektrana je izgrađena 2007. godine, opremljena je novom kombinacijom turbina sa vodenom parom koje proizvode električnu energiju.[103][104] Izgradnja nove termoelektrane započeta je marta 2017. godine, čiji je predviđeni kapacitet 250 megavata, a početna investicija iznosila je 258 miliona američkih dolara. Najavljeno je da će elektrana biti stavljena u upotrebu tokom 2019. godine.[105]

Telekomunikacione i poštanske usluge uredi

Jermenija ima tri provajdera mobilnih telefona:

Pored provajdera mobilne mreže, brojne druge male i srednje kompanije su takođe uključene u internet usluge, tako da je pristup internetu u Jermeniji u velikoj meri slobodan. Ipak, prema članu 11 Ustava Republike Jermenije, država ima pravo da blokira sadržaj kako bi sprečila kriminalne aktivnosti.[109]

Ajpost je zvanični nacionalni poštanski operater u Jermeniji. Smešten u Jerevanu, Ajpost trenutno posluje u više od 900 pošti širom Jermenije.[110]

Turizam i noćni život uredi

Turizam u Jermeniji se iz godine u godinu sve više razvija i prestonica Jerevan predstavlja jednu od glavnih turističkih atrakcija.[111] U gradu postoji veliki broj luksuznih hotela, modernih restorana, barova, pabova i noćnih klubova. Zbog sve većeg broja turista koji posećuju ovu zemlju renoviran je deo aerodroma Zvartnoc, a u toku je renoviranje još jednog njegovog dela. Brojna mesta u Jerevanu predstavljaju zanimljive i privlačne lokacije za turiste, a među njima su svakako muzička fontana na Trgu republike, Jerevanske kaskade, Državna opera, ostaci tvrđave Erebuni, istorijska lokacija Kamir Blur (Teišebaini) i druga. Najveći hotel u gradu je hotel Ani Plaza, a pored njega su među najpopularnijim hotel Mariot na Trgu republike u samom centru Jerevana i hotel Radison Blu smešten blizu Parka pobede. Drugi veliki lanci hotela u Jerevanu su Grand hotel Jerevan,[112] hotel Best Western, Hiltonov hotel DoubleTree, hotel Hajat, hotel Ibis i luksuzni hotel Aleksandar, franšiza kompanije Marriott International.[113]

Sama lokacija grada Jerevana predstavlja inspirativan faktor strancima da posete grad kako bi uživali u pogledu na biblijsku planinu Ararat, s obzirom da grad leži u podnožju planine formirajući svojevrsni rimski amfiteatar, a strance privlači i veliki broj istorijskih znamenitosti, crkvi i tvrđava u oblastima i regijama koje okružuju grad Jerevan, među kojima su hram Garni, saborna crkva Zvartnoc, manastiri Hor Virap i Gegard i drugi.

Kao jedan od 10 najsigurnijih gradova na svetu, Jerevan ima bogati noćni život sa obiljem noćnih klubova,[114] živih svirki, pešačkih zona, uličnih kafića, džez kafića, čajdžinica, kazina, pabova, karaoke klubova i restorana, a kazino Šangri La i Faraon Kompleks su među najvećim centrima za zabavu i razonodu u gradu. Pored ovih, u visoko posećena mesta za zabavu i razonodu ubrajaju se Jerevanski zoološki vrt, osnovan je 1940. godine;[115] Jerevanski cirkus otvoren 1956. godine; i Jerevanski vodeni svet, otvoren 2001. godine. Severna avenija, koja povezuje Jerevansku operu sa ulicom Abovjan, popularna je pešačka zona u gradu sa modernim stambenim zgradama, poslovnim centrima, restoranima, barovima i kafićima. Među popularnim znamenitostima u Jerevanu su i Jerevanske kaskade i bašta skulptura Kafesijan, obe u ulici Tamanijan sa pešačkom zonom u kojoj se nalaze brojni kafići, restorani, barovi i pabovi. Umetnički centar Kafesijan redovno organizuje umetničke događaje tokom cele godine, uključujući klasične muzičke serije, tradicionalne folklorne događaje i žive džez, pop i rok koncerte.[116]

U Jerevanu postoje tri velika šoping centra. Prvi veliki šoping centar Dalma Garden otvoren je oktobra 2012. godine, nakon čega je usledilo otvaranje Jerevanskog šoping centra februara 2014. godine, a poslednji veliki šoping centar pod nazivom Rusija Mol otvoren je u martu 2016. godine.

Obrazovanje uredi

Jerevan predstavlja glavni obrazovni centar regiona. Maja 2017. godine u Jerevanu su postojale 253 škole, od čega 210 državnih, 159 pod upravom opština i 51 pod upravom Ministarstva obrazovanja, dok je 43 njih u privatnom vlasništvu. Pored škola, pod upravom opština je i 160 obdaništa.[117]

Među uglednijim međunarodnim ili privatnim školama u Jerevanu su QSI internacionalna škola, École Française Internationale en Arménie, Ajb škola, Obrazovni kompleks Mkitar Sebastijan i škola Koren i Šušanig Avedisijan.

Prema podacima iz 2016. godine, više od 60 visokoškolskih ustanova je akreditovano i ima licencu za rad u Jermeniji, a Jerevan je dom oko 50 institucija, od čega je 13 državno, 7 međuvladino, 5 internacionalno privatno, 3 su vojne i ostale institucije predstavljaju lokalne privatne univerzitete. Jerevanski državni univerzitet, Američki univerzitet u Jermeniji, Rusko-jermenski (slovenski) univerzitet, Jerevanski državni medicinski univerzitet i Jermenski državni pedagoški univerzitet predstavljaju najistaknutije univerzitete u Jermeniji i među najbolje ocenjenim u regionu.[118]

Nauka i istraživanje uredi

Za vreme sovjetske vladavine, Jerevan je postao centar za nauku i istraživanje. Jermenska nacionalna akademija nauka predstavlja pionira naučno-istraživačkog rada u Jermeniji. Osnovana je 1943. godine kao Jermenska filijala Sovjetske akademije nauka i ubrzo postala primarno telo koje je sprovodilo istraživanja i koordiniralo aktivnostima u oblasti nauke u Jermeniji. Jermenska nacionalna akademija nauka ima veliki broj odeljenja, među kojima su i Odeljenje za matematičke i tehničke nauke, Fiziku i astrofiziku, Prirodne nauke, Hemiju i nauke o zemlji, Jermenologiju i društvene nauke.[119]

Nakon sticanja nezavisnosti, u gradu je otvoren veliki broj novih istraživačkih centara, kao što su CANDLE Synchrotron istraživački institut (2010),[120] Tumo centar za kreativne tehnologije (2011)[121] i Nerses Mec medicinski istraživački i obrazovni centar (2013).[122][123]

Zdravstvo uredi

Medicinske usluge u Jermeniji, osim porodilišta, nisu subvencionisane od strane vlade. Međutim, vlada godišnje izdvaja određeni iznos iz državnog budžeta za zdravstvene potrebe socijalno ugroženih grupa.

Jerevan je glavni zdravstveni i medicinski centar u regionu. Nedavno je obnovljeno nekoliko bolnica u Jerevanu tako da one raspolažu modernim tehnologijama, pružaju zdravstvenu zaštitu i sprovode medicinska istraživanja, među kojima su Medicinski centar Šengavit, Medicinski centar Erebuni, zatim Medicinski centar Izmirlijan, Medicinski centar Sveti Georgije Prosvetitelj, ali i medicinski centri Nork—Maraš, Astgik, Jermenski republički medicinski centar, Jermenski američki zdravstveni centar, bolnički kompleks Mkitar Heraci i bolnički kompleks u sklopu Jerevanskog državnog medicinskog univerziteta. Pod upravom opštine je 39 poliklinika/medicinskih centara širom grada.

Istraživački centar za zaštitu zdravlja majke i deteta u Jerevanu radi od 1937. godine, dok je Armenicum klinički centar otvoren 1999. godine.[124] U ovim centrima se uglavnom vode istraživanja o zaraznim bolestima i pratećim istraživanjima, uključujući HIV, imunodeficijenciju i hepatitis.

Fabrika lekova Likvor, koja u Jerevanu radi od 1911. godine, predstavlja trenutno najvećeg proizvođača lekova u Jermeniji.[125]

Sport uredi

Fudbal uredi

 
Stadion Hrazdan
 
Republički stadion Vazgen Sargasjan

Fudbal je najigraniji i najpopularniji sport u Jerevanu, ali i u celoj državi, a u Jerevanu trenutno postoje četiri kluba koja se takmiče u Jermenskoj premijer ligi, kao i tri kluba u Jermenskoj prvoj ligi.[126]

Klub Stadion Lokacija Trening centar
Alaškert Stadion Alaškert Šengavit
Ararat Jerevan Stadion Mika Šengavit Trening centar Džoragbjur
Banannts Stadion Banants Malatija-Sebastija Trening centar Banats
Pjunik Republički stadion Vazgen Sargasjan Kentron Trening centar Pjunik
Erebuni Stadion Erebuni Erebuni
Ararat-Jermenija Stadion Fudbalske akademije Avan Fudbalska akademija u Jerevanu
Artsak Stadion Mika Šengavit

Stadion Hrazdan u Jerevanu je najveći sportski prostor u celoj Jermeniji, koji je, uz Republički stadion Vazgen Sargasjan, zvanični stadion Fudbalske reprezentacije Jermenije.[127]

Fudbalska akademija u Jerevanu, kojom upravlja Jermenska fudbalska federacija, otvorena je 2010. godine i predstavlja savremeni akademski trening kompleks.[128] Pored ovoga, na teritoriji grada postoji 126 mini fudbalskih terena, a do kraja 2017. se taj broj povećao na 131.[129]

Šah uredi

 
Šahovska kuća Tigran Petrosijan

Jermenija je oduvek bila poznata po šahu, a njeni igrači su često među najbolje rangiranim šahistima u svetu. Sedište Šahovske federacije Jermenije nalazi se u Jerevanu u Šahovskoj kući Tigran Petrosijan.[130] Grad Jerevan je dom velikog broja šahovskih timova i škola za obuku. Godine 1936, uprkos teškim ekonomskim uslovima u zemlji, Jerevan je bio domaćin 32. šahovske olimpijade.[131] Godine 2006. su četiri jerevanska igrača Jermenskog šahovskog tima osvojili 37. šahovsku olimpijadu održanu u Torinu, što su ponovili i naredne godine, osvojivši i 38. šahovsku olimpijadu u Drezdenu. Treća zlatna medalja pripala je Jermenima 2012. godine, kada su pobedili na šahovskoj olimpijadi u Istanbulu. Lider nacionalnog šahovskog tima, Levon Aronijan, rođen je u Jerevanu i trenutno je jedan od najboljih šahista u svetu.

Futsal uredi

Futsal je jedan od popularnijih sportova u Jermeniji, tako da veliki broj kompanija i univerziteta ima svoje timove koji se takmiče u Jermenskoj Futsal premijer ligi. Tri od osam timova koji se takmiče na prvenstvu su iz Jerevana, a to su Futsal klub Leo, Čarbak i Jermenija Travel.[126] Sportska arena Mika je zvanična arena Futsal reprezentacije Jermenije kao i nekoliko futsal timova domaćeg takmičenja.

Košarka uredi

 
Košarkaška reprezentacija Jermenije u areni Mika

Uprkos velikoj popularnosti košarke u Jermeniji, reprezentativci ove zemlje su se jedino dosad istakli na Evropskom prvenstvu za male zemlje, osvojivši pomenuto tek 2016. godine, a većina najboljih jermenskih igrača su uglavnom oni iz dijaspore, prvenstveno iz Sjedinjenih Država i Rusije.

Prva sezona profesionalnog domaćeg košarkaškog takmičenja Jermenije, poznatog kao Jermenska košarkaška liga A, održana je oktobra 2017. godine. Učestvovalo je sedam timova, a Jerevan su predstavljala četiri tima: Inženjer Jerevan, FIMA Basketball, Grand Sport i Urartu.[132]

Tenis uredi

Kada je reč o tenisu, u Jerevanu postoji nekoliko teniskih klubova, a većina njih je otvorena tokom sovjetskog perioda. Teniski klub Incourt, otvoren 1974. godine, najveći je teniski klub u gradu sa velikim brojem terena na otvorenom i zatvorenom.[133] Pored njega, veći i značajniji je teniski klub Ararat, osnovan 1990. godine,[134] kao i teniski klubovi osnovani pri Jerevanskom državnom sportskom koledžu 1971. godine i pri Fudbalskoj akademiji u Jerevanu od 2010. godine.

Trenutno najuspešniji jermenski teniseri su Sargis Sargasjan, bivši jermenski teniser koji je 2004. godine dostigao svoj lični rekord i našao se na 38. mestu ATP singl, odnosno 33. mestu ATP dubl liste iste godine;[135] i Ani Amiragjan, koja je 2016. godinu završila na 681. poziciji VTA liste.[136]

Gimnastika uredi

Jermenija je tokom sovjetskog perioda iznedrila brojne olimpijske šampione u gimnastici, među kojima su Hrant Šahinjan, Albert Azarjan i Eduard Azarjan, a uspeh jermenskih gimnastičara na olimpijskim takmičenjima je značajno doprineo popularizaciji ovog sporta. Najistaknutiji jermenski gimnastičari današnjice su Artur Davtjan i Harutjun Merdinjan koji predstavljaju svoju zemlju na evropskim i svetskim šampionatima.

U Jerevanu postoji veliki broj državnih i privatnih škola gimnastike, uključujući i školu Alberta Azarjana otvorenu 1964. godine i školu Hranta Šahinjana otvorenu 1965. godine.

Ostali sportovi uredi

Sportski i koncertni kompleks Karen Demirčjan predstavlja najveću zatvorenu arenu u Jerevanu i celoj Jermeniji i najčešće se koristi za razne sportske događaje u zatvorenom prostoru, uključujući hokej na ledu, umetničko klizanje i slično.[137] Sa druge strane, arene Dinamo i Mika predstavljaju redovna mesta na kojima se održavaju domaća i regionalna takmičenja u košarci, odbojci, rukometu i futsalu.[138]

Sportsko udruženje Jermenije (ili Sportsko udruženje Spartak između 1935. i 1999. godine) predstavlja sportsko društvo koje se uglavnom bavi individualnim olimpijskim sportovima, prvenstveno boksom, dizanjem tegova, atletikom, rvanjem, tekvondom, stonim tenisom i drugim sportovima.[139]

Jerevanski državni sportski koledž je veliki sportski i obrazovni kompleks smešten u jerevanskom okrugu Malatija-Sebastija. Osnovan je 1971. godine i predstavlja dom školama individualnih i timskih sportova poput rvanja, boksa, dizanja tegova, džudoa, atletike, akrobatske i umetničke gimnastike, plivanja, stonog tenisa, biciklizma, košarke i rukometa.[140]

Septembra 2015. godine u okrugu Davtašen je otvoren novi Olimpijski trening kompleks u Jerevanu — lokalno poznat kao Olimpavan, koji predstavlja najsavremeniji sportski kompleks sa centrima za trening većine olimpijskih individualnih i timskih sportova, kao i vodenih sportova. Ovaj kompleks je takođe sedište anti-doping medicinskog centra i hotel namenjen za smeštanje više od 300 sportista.[141]

Konjički sport postoji u Jermeniji još od 1953. godine, a danas je popularan Konjički centar Hovik Hajrapetjan, otvoren 2001. godine. Ovaj centar zauzima površinu od 85 hektara u južnom delu okruga Šengavit i predstavlja centra konjičkih sportova i konjskih trka u Jermeniji.[142]

Otvaranjem kantri kluba Araratska dolina 1999. godine u delu okruga Ajapnak poznatom pod nazivom Vakni, građanima Jerevana je po prvi put predstavljen golf, a teren za golf u ovom klubu je bio prvi golf teren u Jermeniji i čitavom Zakavkazju.[143]

U gradu od 2004. godine postoji i Arena sa kuglanom i bilijar klubom koja predstavlja najsavremeniji sportski i rekreativni centar smešten na aveniji Mašoc u samom centru Jerevana.[144]

Biciklizam kao sport postaje sve više popularan među mlađim generacijama, a u Jerevanu postoji Jerevanski Velodrom koji predstavlja velodromski biciklistički centar na otvorenom otvoren 2011. godine kako bi zamenio stari centar izgrađen još tokom sovjetskog perioda.[145] Na Evropskom juniorskom prvenstvu u biciklizmu 2015. godine je prvo mesto odneo Edgar Stepanjan.[146]

Centar za umetničko klizanje Irina Rodnina otvoren je decembra 2015. godine s ciljem da se promoviše umetničko klizanje i hokej na ledu.[147] Pored ovoga, u poslednje vreme je MMA dobio ogromnu popularnost u Jermeniji, uglavnom zahvaljujući profesionalnoj federaciji Armfighting koja ima sedište u Jerevanu. Federacija je osnovana 2005. godine od strane Hajka Gukasjana i trenutno ima nekoliko ogranaka širom Jermenije i Arcaha sa preko 2.000 sportista.[148]

Zbog povećanog interesovanja za zdrav životni stil i fitnes, u Jerevanu je nedavno otvoren veliki broj modernih trening kompleksa sa bazenima na otvorenom i zatvorenom, a među njima su Olimpijska škola plivanja i ronjenja Davit Harmbardzumjan, Orange Fitness Premium Club, sportski kompleks DDD, sportski kompleks Aqua Land, Gold's Gym, sportski kompleks Grand, sportski klub Reebok i sportski i zdravstveni centar Multi Wellness.

Politika uredi

 
Narodna skupština Jermenije na aveniji Bagramjan

Prestonica uredi

Jerevan je glavni grad Jermenije od proglašenja Prve republike 1918. godine. Zbog svog položaja u niziji Ararata, koja je istorijska zemlja Jermena, izbor ovog grada za glavni grad bio je logičan u vremenu nastajanja mlade države.

Nakon što je Jermenija postala republika u Sovjetskom Savezu, Jerevan je ostao glavni grad u kom su se nalazile sve političke institucije te sovjetske republike. Godine 1991, nakon proglašenja nezavisnosti Treće republike, Jerevan je ostao političko središte zemlje u kom se nalaze sve važne političke institucije.

Gradska vlast uredi

 
Skupština grada Jerevana

Jerevan je status grada stekao 1. oktobra 1879. godine dekretom ruskog cara Aleksandar II Nikolajevič. Prvo gradsko veće formirano je na čelu sa Hovhanesom Gorghanijanom koji je postao prvi gradonačelnik Jerevana.

Jermenski ustav koji je usvojen 5. jula 1995. godine, daje Jerevanu status pokrajine (marz).[149] Način upravnog funkcionisanja grada je dakle sličan upravnom funkcionisanju ostalih pokrajina, uz neke određene posebnosti.[150]

Upravu grada Jerevana predstavljaju:

  • gradonačelnik, koga bira predsednik države na preporuku premijera[151] i koji, uz skup od četiri podgradonačelnika, upravlja s 11 gradskih upravnih kancelarija;[152]
  • Veće Jerevana, koje, uz vođstvo gradonačelnika, okuplja načelnike zajednica gradskih okruga;[153]
  • dvanaest zajednica okruga, od kojih svaka ima svog načelnika, kao i vlastito veće.[154]

Prema poslednjim promenama ustava iz 2005. godine, grad je službeno pretvoren u zajednicu (hamajnk), a način i struktura izbora gradonačelnika i gradskog veća je promenjena.[155] Ove promene stupile su na snagu 2009. godine, kada su i organizovani izbori na kojima je pobedu odnela vladajuća Republikanska stranka Jermenije.[156][157]

Uz nacionalnu i saobraćajnu policiju, u Jerevanu deluje i lokalna opštinska policija.

Gradski okruzi uredi

Jerevan je podeljen na dvanaest okruga (Համայնք), od kojih svaki ima rukovodioca. Ukupna površina svih dvanaest okruga iznosi 223 km².[158][159][160][161][162]

Svaki okrug je podeljen na nekoliko četvrti (Թաղամաս). Jedan okrug može imati do sedam četvrti.

 
Okruzi Jerevana
Okrug Jermenski Populacija
(2011)
Populacija
(2016)
Površina (km²) Četvrti (Թաղամաս)
Adžapnijak Աջափնյակ 108.282 109.100 25,82 Adžapnijak, Norašen, Nazarbekijan, Silikijan,
Lukašin, Hagtanak, Vahakni
Arabkir Արաբկիր 117.704 115.800 13,29 Nor Arabkir, Ajgedsor
Avan Ավան 53.231 53.100 7,26 Avan, Avan Areš 1 i 2
Davtašen Դավթաշեն 42.380 42.500 6,47 Davtašen, Narek
Erebuni Էրեբունի 123.092 126.500 47,49 Erebuni, Nor Areš, Sari Tag, Vardašen,
Mušavan, Verin Džrašen
Kanaker-Zejtun Քանաքեր-Զեյթուն 73.886 74.100 7,73 Kanaker, Nor Zejtun
Kentron Կենտրոն 125.453 125.700 13,35 Pokr Kentron, Noragjun, Nor Kilikija, Ajgestan,
Kond
Malatija-Sebastija Մալաթիա-Սեբաստիա 132.900 135.900 25,16 Nor Malatija, Nor Sebastija, Zoravah Antranik,
Šahumijan, Araratijan
Nork-Maraš Նորք-Մարաշ 12.049 11.800 4,76 Nork, Nor Maraš
Nor Nork Նոր Նորք 126.065 130.300 14,11 Nor Nork
Nubarašen Նուբարաշեն 9.561 9.800 17,24 Nubarašen
Šengavit Շենգավիթ 135.535 139.100 40,6 Nerkin Šengavit, Verin Šengavit, Kogb,
Nerkin Šarbah, Verin Šarbah, Noragavit

Saobraćaj uredi

Kopneni saobraćaj uredi

 
Mreža auto-puteva u Jerevanu

Budući da je Jerevan bio mali grad koji se pretvorio u metropolu, izgrađena je moderna planska mreža saobraćajnica. U središtu grada nalaze se široke avenije od po nekoliko prometnih traka koje omogućavaju efikasno odvijanje saobraćaja. Ovih dvadesetak avenija povezuje desetak gradskih trgova.

Neke od važnijih gradskih saobraćajnica su: avenija Mesrop Maštoc, koja povezuje južni ulaz u grad s Matenadaranom; prestižna avenija maršala Bagramjana, koja povezuje Barekamutijun s Francuskim trgom gde se nalaze predsednička palata i parlament; ulica Sajat Nova, koja je produžetak Bagramjanove avenije posle Francuskog trga i u kojoj se nalaze brojni restorani i hoteli; ulica Abovjan, koja se završava kod Trga republike; Severna avenija koja prolazi gradom, spajajući se s drugim avenijama.

U gradu postoje tri glavna mosta preko reke Hrazdan: Most Davtašen, Veliki Hrazdanski most i Most pobede. Takođe postoji i pet manjih mostova preko kojih je moguće preći rijeku, a najuočljiviji je Crveni most kojim se do 1945. u grad moglo ući s juga.

Auto-putevi uredi

Uz široke gradske avenije, za gradski saobraćaj su važne i brzi auto-putevi koji se spajaju u Jerevanu:

  • Auto-put M1 iz smera Aštaraka i Gjumrija
  • Auto-put M2 iz smera Artašata, Gorisa, Kapana i Irana
  • Auto-put M4 iz smera Sevan, Diližana i Idževana
  • Auto-put M5 iz smera vazdušne luke Zvartnoc, Ečmiadzina i Armavira
  • Put M15, koja služi kao obilaznica koja povezuje auto-puteve M4 i M2

Zbog snažnog rasta jermenskog voznog parka od 12.000 vozila godišnje[163] došlo je do prometnog zasićenja u središtu grada, kao i do velikih saobraćajnih zastoja na nekim avenijama. Zbog ovog problema, gradske vlasti su se odlučile na nove investicije u gradsku putnu mrežu.

Železnički saobraćaj uredi

 
Jerevanska železnička stanica sa statuom Davida od Sasuna

Jerevan ima samo jednu glavnu železničku stanicu (nekoliko železničkih stanica u predgrađima prestale su da se koriste tokom 1990-ih) koja je povezana sa metroom preko stanice Sasunci Davit. Železnička stanica je sagrađena u socrealističkom arhitektonskom stilu i na sebi još ima crvenu petokraku, kao i srp i čekić. Železnička stanica je daleko od zadovoljavanja osnovnih normi, a od raspada Sovjetskog Saveza i zatvaranja turske i azerbejdžanske granice, kroz stanicu prolaze samo četiri regionalna voza dnevno. Svaki drugi dan ovde prođe i međunarodni voz koji ide prema susednoj Gruziji.

Za iznos od 9.000 do 18.000 drama moguće je noćnim vozom doći do gruzijskog Tbilisija.[164] Taj voz nastavlja put dalje prema crnomorskom odmorištu Batumi.

Vozovi ne saobraćaju prema Iranu, budući da železnica prolazi preko azerbejdžanskog Nahčivana. Nijedan voz iz Jerevana zato ne saobraća prema jugu. Projekat izgradnje železnice koja bi povezala ove dve zemlje je trenutno pod razmatranjem.

Tokom prve decenije 21. veka, Železnice Južnog Kavkaza, koji su sadašnji operateri železničkog sistema u Jermeniji, najavile su svoju spremnost da u funkciju puste prugu Jerevan—Gjumri—Kars ukoliko jermensko-turski protokoli budu ratifikovani i ukoliko se otvori granica između ove dve zemlje.

Jula 2017. godine, od i do Jerevana saobraćaju vozovi na sledećim linijama:

  • Jerevan—Tbilisi—Batumi—Jerevan, svakodnevna linija od 15. juna 2017, u saradnji sa Železnicama Gruzije[165]
  • Jerevan—Gjumri—Jerevan, tri svakodnevne linije od 15. juna 2017.[166]
  • Jerevan—Jerask—Jerevan, svakodnevna linija od 12. jula 2014.[167]
  • Jerevan—Arask—Jerevan, svakodnevna linija[168]
  • Jerevan—Šorzka—Jerevan, vikend linije

Jerevan—Ararat—Jerevan linija privremeno nije u funkciji, dok je linija Jerevan—Tbilisi—Jerevan počela sa radom od 2. oktobra 2017.

Vazdušni prevoz uredi

 
Glavni ulaz u aerodrom Zvartnoc

Međunarodni aerodrom u Jerevanu nalazi se 12 km zapadno od središta grada. To je glavni aerodrom zemlje i matični aerodrom kompanije Armavia. Aerodrom Zvartnoc otvoren je 1961. godine, u sovjetsko doba. Prvi put je obnovljen 1985. godine, a drugi put 2002, kako bi se prilagodio međunarodnim propisima. Od tada je započeta gradnja novog terminala čija je prva faza završena u septembru 2006. godine otvaranjem područja za dolaske. Drugi deo terminala otvoren je u maju 2007. godine.[169] Oktobra 2011. godine započeta je izgradnja odlaznog terminala po najsavremenijim standardima, čijom će izgradnjom Zvartnoc aerodrom postati najveći, najprometniji i najmoderniji aerodrom u celom regionu Kavkaza, a čitav projekat košta preko 100 miliona dolara. Trenutno u Jermeniji ne postoje nacionalne aviokompanije.[169]

Ovaj međunarodni aerodrom povezuje zemlju s Francuskom, Rusijom, Nemačkom, Ujedinjenim Kraljevstvom, Austrijom, Češkom, Ukrajinom, Izraelom, Libanom i drugim zemljama.[170]

Drugi aerodrom u Jerevanu je Erebuni. Od nezavisnosti zemlje 1991. godine, ovde više ne poleću komercijalni, već privatni letovi. Vazdušne snage Jermenije ovde imaju svoju bazu u kojoj se nalazi nekoliko MiG-ova 29.

Javni prevoz uredi

Metro uredi

 
Metro stanica Trg republike
 
Jerevanski metro

Jerevanski metro, nazvan po Karenu Demirčijanu (jerm. Կարեն Դեմիրճյանի անվան Երեւանի մետրոպոլիտեն կայարան; Karen Dyemirchyani anvan Yerevani metropoliten kayaran) predstavlja sistem brzom transporta koji je u glavnom gradu Jermenije u upotrebi od 1981. godine. Sastoji se od jedne linije dugačke 12,1 km, koja povezuje deset stanica, i 45 vozila u upotrebi. Unutrašnjosti stanica podsećaju na unutrašnjosti metroa ostalih bivših sovjetskih republika, sa velikim lusterima koji vise u prolazima. Većini stanica metroa je promenjeno ime nakon raspada Sovjetskog Saveza i sticanja nezavisnosti Jermenije.

Trenutno je u fazi izgradnje produžetak ove linije prema severozapadu, a taj produžetak sastoji se od još dve stanice. Izgradnja jedne stanice (Ajapnijak), kao i tunela u dužini od jednog kilometra koji bi je povezao s ostatkom mreže, košta oko 18 miliona dolara.[171] Datum završetka radova još nije određen. Dugoročno je planirana gradnja još dve linije metroa, ali zbog nedostatka finansijskih sredstava još nije određen datum početka radova.

Metro sistem Jerevana dnevno prevozi više od 60.000 ljudi.

Autobus uredi

 
Javni kombi ili maršutka, najčešće prevozno sredstvo u Jerevanu.

Javni prevoz je u Jerevanu u velikoj meri privatizovan i njime upravlja oko 60 operatera. Od maja 2017. godine Jerevanom voze autobusi na 39 gradskih linija,[172] a autobusi i minibusevi zajedno na 46 linija,[173] kao i trolejbusi na 24 linije.[174] Još uvek gradom saobraćaju stari autobusi iz sovjetskog doba, ali se oni postepeno zamenjuju novim autobusima ukrajinskog Bogdana (Isuzu) i ruskog GAZ-a, tako da oko 39,1% tržišnog učešća u javnom transportu imaju Bogdan, Higer City Bus i Hyundai County autobusi, tačnije oko 425 njih.

Međutim, 50,4% javnog prevoza predstavljaju javni kombiji, lokalno poznati kao maršutka. Oko 1.210 ruskih GAZ kombija sa 13 sedišta saobraćaju na isti način kao i autobusi i imaju 79 različitih linija sa određenim rutama i istim stajalištima. Prema opštinskoj kancelariji, u budućnosti bi maršutke trebalo da budu zamenjene običnim većim autobusima. Uprkos tome što imaju samo 13 sedišta, limit putnika nije kontrolisan, pa ovi kombiji često prevoze mnogo više ljudi koji stoje unutra.

Jerevanski sistem trolejbusa saobraća još od 1949. godine. Neki trolejbusi iz sovjetskog perioda zamenjeni su novim i modernim trolejbusima, ali je većina njih i dalje staro. Od maja 2017. godine, gradom saobraća svega pet trolejbuskih linija sa oko 45 vozila u upotrebi. Trolejbuski sistem je u vlasništvu opštine, koja ga održava i njime upravlja.

Zbog postojanja ogromnog broja različitih privatnih operatera, javni prevoz u Jerevanu je jedva regulisan, s tim da je jedino cena regulisana. Shodno tome, kvalitet vozila je često nedovoljno adekvatan i bez određenih sigurnosnih propisa. Za razliku od većine drugih svetskih prestonica, u Jerevanu ne postoji jedinstveni ustanovljeni sistem izdavanja karata, tako da putnici moraju da daju novac direktno vozaču kada uđu u vozilo. Cena karte je — kao jedna od retkih stvari koja je regulisana — fiksna i kontrolisana od strane vlasti. Jednosmerna vožnja košta 100 jermenskih drama (oko 20 dolar centi) za sve autobuse i javne kombije, dok je za trolejbuse cena duplo manja.

Od 2006. godine, određena su stajališta autobusa u svim gradskim četvrtima. Uz gradski prevoz, autobusi koji polaze s glavne stanice u četvrti Nor Kilikija povezuju Jerevan sa svim gradovima u Jermeniji, kao i s važnijim gradovima susednih država kao što su Tbilisi u Gruziji i Tabriz u Iranu.

Tramvaj uredi

Tramvaji su saobraćali Jerevanom od 1906. godine, a ukinuti su u januaru 2004. godine. Razlog ukidanju bili su previsoki troškovi koji su za 2,4 puta prelazili količinu prihoda od tramvajske mreže, što je navelo opštinu da isti ukine,[175] uprkos poslednjim velikim naporima iz 2003. da se sistem sačuva. Nakon prestanka saobraćanja, tramvajske šine su razmontirane i prodane.

Žičara uredi

Središte grada bilo je žičarom povezano sa stambenom četvrti Nork u okrugu Nork-Maraš sve do 2004. godine. Početkom aprila te godine, dogodila se nesreća u kojoj je kabina pala s 17 m, ubivši pet od sedam putnika. Do tada se žičarom dnevno služilo oko 500 putnika.

Nakon nesreće, deo kabla žičare je pokidan, a celi sistem je napušten. Danas se traže finansijska sredstva kako bi se žičara ponovno pustila u rad.

Partnerski gradovi uredi

Trenutno je Jerevan partner sa ukupno 27 gradova:[176][177]

Grad Država Godina
Karara   Italija Od 1965.
Podgorica   Crna Gora Od 1974.
Antananarivo   Madagaskar Od 1981.
Kembridž, Masačusets   SAD Od 1987.
Marselj   Francuska Od 1992.
Atina   Grčka Od 1993.
Lion   Francuska Od 1993.
Stavropolj   Rusija Od 1994.
Isfahan   Iran Od 1995.
Kijev   Ukrajina Od 1995.
Moskva   Rusija Od 1995.
Odesa   Ukrajina Od 1995.
Firenca   Italija Od 1996.
Tbilisi   Gruzija Od 1996.
Bejrut   Liban Od 1997.
Damask   Sirija Od 1997.
Sankt Peterburg   Rusija Od 1997.
Montreal   Kanada Od 1998.
Pariz   Francuska Od 1998.
Volgograd   Rusija Od 1998.
Bratislava   Slovačka Od 2001.
Minsk   Belorusija Od 2002.
Sao Paulo   Brazil Od 2002.
Ahalcihe   Gruzija Od 2005.
Kišinjev   Moldavija Od 2005.
Rostov na Donu   Rusija Od 2005.
Los Anđeles   SAD Od 2007.

Značajne ličnosti uredi

Značajne ličnosti koje su iz Jerevana ili su živele u njemu:

Reference uredi

  1. ^ a b v „Socialьno-эkonomičeskoe položenie Respubliki Armeniя v яnvare-dekabre 2010 goda” (PDF). armstat.am (na jeziku: ruski). Pristupljeno 4. 5. 2013. 
  2. ^ Bournoutian 2003
  3. ^ a b „History”. araratian-tem.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 16. 10. 2014. g. 
  4. ^ Katsenelinboĭgen 1990, str. 143.
  5. ^ Barnett, R. D. (1982). „Urartu”. Ur.: Boardman, John; I. E. S. Edwards; N. G. L. Hammond; E. Sollberger. The Cambridge Ancient History, Vol. 3, Part 1: The Prehistory of the Balkans, the Aegean World, Tenth to Eighth Centuries BC (2nd izd.). Cambridge University Press. str. 346. ISBN 978-0521224963. 
  6. ^ Hovannisian, Richard G. (1971). The Republic of Armenia: The First Year, 1918–1919, Vol. I. Berkeley: University of California Press. str. 126—127. ISBN 978-0-520-01984-3. 
  7. ^ „The official estimate of the population in Armenia as of 01.01.2016” (PDF). armstat.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  8. ^ a b „Yerevan named World Book Capital 2012 by UN cultural agency”. un.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 5. 2013. 
  9. ^ „Members List”. eurocities.eu (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 06. 06. 2015. g. Pristupljeno 8. 1. 2015. 
  10. ^ a b v Bagdasarjan & Simonjan 1977, str. 548–564
  11. ^ Israelyan 1971, str. 137.
  12. ^ ЭRIVANI Mirza Kadыm Mamed-Guseйn oglы ЭRIDA. „ЭRIVANЬ – эto... Čto takoe ЭRIVANЬ?”. dic.academic.ru (na jeziku: ruski). Dic.academic.ru. Pristupljeno 11. 12. 2017. 
  13. ^ „Yerevan, Erevan (1900–2008)”. books.google.com. Google Ngram Viewer. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  14. ^ Lottman, Herbert R. (29. 2. 1976). „Despite Ages of Captivity, The Armenians Persevere”. The New York Times. str. 287. „.Erevan, capital of Armenia. 
  15. ^ Sovjetska jermenska enciklopedija. Jerevan. 1977. str. 550. 
  16. ^ „Symbols and emblems of the city”. Yerevan.am. Arhivirano iz originala 13. 1. 2009. g. Pristupljeno 2. 7. 2010. 
  17. ^ „Yerevan (Municipality, Armenia)”. CRW Flags (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2. 7. 2010. 
  18. ^ a b v Azatian & Hakopian 1989, str. 284 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFAzatianHakopian1989 (help)
  19. ^ Brunn, Toops & Gilbreath 2012, str. 52.
  20. ^ „Erebuni State Reserve” (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 17. 06. 2018. g. Pristupljeno 18. 6. 2018. 
  21. ^ „Pogoda i Klimat”. Pristupljeno 18. 6. 2018. 
  22. ^ „Yerevan, Armenia”. BBC (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 01. 2009. g. Pristupljeno 18. 6. 2018. 
  23. ^ Iran - Seismic Hazard Map”. earthquake.usgs.gov (na jeziku: engleski). United States Geological Survey. Arhivirano iz originala 21. 8. 2016. g. 
  24. ^ Amirzajan, Krikor. „40% des constructions d’Erévan ne seraient pas aux normes sismiques requises”. Nouvelles d'Arménie. 
  25. ^ „Lyon park at Erebuni”. news.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 18. 6. 2018. 
  26. ^ a b v (jezik: engleski) Brady Kiesling, op. cit. pp. 6.
  27. ^ a b Ney 2007, str. 7
  28. ^ Gérard Dédéyan (dir.), op. cit.. str. 313.
  29. ^ a b Gérard Dédéyan (dir.), op. cit.. str. 269.
  30. ^ Mutafian & Lauwe 2001
  31. ^ a b France, S.A. (1995). Erevan. Encyclopædia Universalis. 
  32. ^ Gérard Dédéyan (dir.), op. cit.. str. 486.
  33. ^ Gérard Dédéyan (dir.), op. cit.. str. 631.
  34. ^ a b v g Karapetyan, M. (1986). „The Dynamics of the Number and Ethnic Structure of the Population of Yerevan in 1600—1724” (na jeziku: jermenski). Patma-Banasirakan Handes: 95—109. ISSN 0135-0536. Arhivirano iz originala 28. 09. 2018. g. Pristupljeno 18. 06. 2018. 
  35. ^ a b v Karapetyan, M. (1987). „Բնակչության էթնիկ կազմը և էթնիկ պրոցեսները Երևանում 1724–1800 թվականներին (Ethnic composition of the population of Yerevan and ethnographic processes in Yerevan from 1724 to 1800)” (na jeziku: jermenski). Yerevan: Armenian National Academy of Sciences. ISSN 0135-0536. Arhivirano iz originala 28. 09. 2018. g. Pristupljeno 18. 06. 2018. 
  36. ^ „Երևան քաղաքի բնակչության շարժընթացը 1824–1914թթ.”. Yerevan History Museum (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 04. 05. 2014. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  37. ^ Эrivanь // Geografičesko-statističeskiй slovarь Rossiйskoй imperii. Sost. po poručeniю Russkogo geografičeskogo obщestva deйstv. člen Obщestva P. Semёnov, pri sodeйstvii deйstv. člena V. Zverinskogo (na jeziku: ruski). 1885. str. 870. 
  38. ^ „Demoskop Weekly – g. Эrivanь”. demoscope.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  39. ^ a b v g „Ethno-Caucasus: Armeniя”. ethno-kavkaz.narod.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  40. ^ „Demographics of Yerevan 1970”. demoscope.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  41. ^ „Demographics of Armenian SSR (1989)”. demoscope.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  42. ^ „Demographics of Yerevan (1989)”. demoscope.ru. Arhivirano iz originala 4. 2. 2012. g. 
  43. ^ „Yerevan city: Ethnic Structure of De Jure Population” (PDF). armstat.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  44. ^ „Demographics of Yerevan 2011” (PDF). armstat.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  45. ^ „Recensement de 2001” (PDF). armstat.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  46. ^ „Recensement de 2003” (PDF). armstat.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala (PDF) 15. 09. 2018. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  47. ^ Baghdassarian-Tapaltsian, S. H. (1971). Արարատյան և Բայազետի բարբառների փոխհարաբերությունները [Relationship between Araratian and Bayazet dialects]. Patma-Banasirakan Handes (na jeziku: jermenski). Yerevan: Armenian National Academy of Sciences (4): 217—234. Arhivirano iz originala 14. 07. 2014. g. Pristupljeno 16. 3. 2013. 
  48. ^ „Grad Erevan”. yerevan.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  49. ^ „ArmStat”. armstat.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  50. ^ Ramirez-Faria, Carlos (2007). Concise Encyclopaedia of World History. Atlantic. str. 42—44. ISBN 978-81-269-0775-5. 
  51. ^ Tavernier, Jean-Baptiste (1712). Les six voyages en Turquie, en Perse et aux Indes. str. 623. 
  52. ^ Hovannisian, Richard G. (1971). The Republic of Armenia: The first year, 1918-1919. University of California Press. str. 126. ISBN 978-0-520-01805-1. 
  53. ^ Potto, Vasiliй Aleksandrovič (2000). Kavkazskaя voйna. Tom 3. Persidskaя voйna 1826–1828 gg. MintRight Inc. str. 359. ISBN 9785425080998. 
  54. ^ „Russian Orthodox Church, External Church Relations Official Website:Patriarch Kirill visits a Russian church in Yerevan” (na jeziku: engleski). Mospat.ru. 17. 3. 2010. Pristupljeno 1. 5. 2011. 
  55. ^ Chopin, Jean-Marie (1852). Istoričeskiй pamяtnik sostoяniя Armяnskoй oblasti v эpohu eя prisoedineniя k Rossiйskoй Imperii. Imperatorskaя Akademiя Nauk. str. 468. 
  56. ^ Bournoutian, George A. (1992). The khanate of Erevan under Qajar rule, 1795–1828. Mazda Publishers. str. 173. ISBN 9780939214181. 
  57. ^ Kiesling, Brady (2005). Rediscovering Armenia (2nd izd.). Yerevan: Matit. str. 37. 
  58. ^ a b „Armenia applies to place Blue Mosque on UNESCO’s World Heritage List”. Today's Zaman. 22. 1. 2013. Arhivirano iz originala 21. 12. 2015. g. 
  59. ^ „Word of Life is most dangerous sect operating in Armenia" says Armenian Apostolic Church priest”. news.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  60. ^ „Religions in Armenia”. news.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 8. 2. 2017. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  61. ^ Pechakjian, Pauline (28. 4. 2016). „The 10 Best Hotels & Inns in Yerevan, Armenia”. theculturetrip.com. Arhivirano iz originala 12. 01. 2018. g. Pristupljeno 01. 07. 2018. „.Republic Square, referred to by locals as the Hraparak... 
  62. ^ „De-Sovietized Streets”. Armenian International Magazine: 17. 1. 9. 2001. „The street just off Hraparak... 
  63. ^ „ArmeniaNow.com”. ArmeniaNow.com. Arhivirano iz originala 12. 08. 2010. g. Pristupljeno 2. 7. 2010. 
  64. ^ Mirzoyan, By Gayane (11. 8. 2015). „Former Iranian Market Ferdowsi – To be Demolished | Gayane Mirzoyan”. Chai Khana. Arhivirano iz originala 18. 10. 2016. g. Pristupljeno 11. 12. 2017. 
  65. ^ „Kond: Stepping Back in Time | Onnik James Krikorian”. Onnik-krikorian.com. Arhivirano iz originala 12. 12. 2017. g. Pristupljeno 11. 12. 2017. 
  66. ^ Aghajanian, Liana (19. 3. 2015). „City of Dust: How an Ongoing Construction Boom Is Destroying Yerevan’s Architectural Heritage | IANYAN Magazine”. Ianyanmag.com. Pristupljeno 11. 12. 2017. 
  67. ^ „Figures and facts about Yerevan”. civilnet.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 18. 6. 2018. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  68. ^ „Otdel armяnskoй živopisi”. gallery.am (na jeziku: ruski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  69. ^ Drampяn 1982, str. 198.
  70. ^ Drampяn 1982, str. 217.
  71. ^ „Website of the National Gallery of Armenia”. gallery.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 11. 4. 2008. g. Pristupljeno 20. 5. 2008. 
  72. ^ Mavian, Sèda (2006). „Arménie”. Guides Évasion. Paris: Hachette: 84. ISBN 978-2-01-240509-7. 
  73. ^ „ArmeniaTour”. Arhivirano iz originala 20. 2. 2008. g. Pristupljeno 20. 5. 2008. 
  74. ^ Kiesling, Brady (2000). Rediscovering Armenia (PDF). yerevan.usembassy.gov (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala (PDF) 26. 6. 2008. g. 
  75. ^ „Public libraries in Yerevan” (PDF). yerevan.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  76. ^ „O Nacionalnoj biblioteci Jermenije”. nla.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 01. 07. 2018. g. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  77. ^ Art and AsiaPacific (na jeziku: engleski). 3. Fine Arts Press. 2008. str. 144. 
  78. ^ Art and Asia Pacific Almanac (na jeziku: engleski). 5. Art AsiaPacific Pub. 2010. str. 91. 
  79. ^ a b Keldыš, Ю. V. (1973). Muzыkalьnaя эnciklopediя. Sovetskaя эnciklopediя. 1. A — Gong. M. str. 220—222. 
  80. ^ „Yerevan Jazz Fest”. mezzoproduction.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 06. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  81. ^ „Charles Aznavour’s concert in Armenia”. repatarmenia.org (na jeziku: engleski). Repat Armenia Foundation. Arhivirano iz originala 2. 10. 2016. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  82. ^ „Yerevan Taraz Fest”. armenpress.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  83. ^ „Yerevan Wine Days festival”. arevakar-travel.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 29. 07. 2017. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  84. ^ „Yerevan Beer Fest”. yerevan.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  85. ^ „中国公民赴亚美尼亚注意事项” (na jeziku: kineski). 中华人民共和国驻亚美尼亚共和国大使馆. 27. 4. 2016. Pristupljeno 9. 7. 2017. 
  86. ^ „"Mother Armenia" needs care”. a1plus.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 14. 12. 2013. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  87. ^ „Armstat: Yerevan” (PDF). armstat.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala (PDF) 8. 12. 2015. g. 
  88. ^ „Tufenkian Trans Caucasus Co.Ltd” (na jeziku: engleski). Spyur.am. 24. 3. 2010. Arhivirano iz originala 13. 10. 2008. g. Pristupljeno 2. 7. 2010. 
  89. ^ „Araratrugs Closed Joint-Stock Company” (na jeziku: engleski). Spyur.am. Arhivirano iz originala 01. 05. 2009. g. Pristupljeno 2. 7. 2010. 
  90. ^ „Megarian Carpet Open Joint-Stock Company” (na jeziku: engleski). Spyur.am. 21. 1. 2010. Arhivirano iz originala 12. 04. 2020. g. Pristupljeno 2. 7. 2010. 
  91. ^ „NASDAQ OMX Armenia” (na jeziku: engleski). Capitalmarket.Banks.am. Arhivirano iz originala 14. 4. 2010. g. Pristupljeno 2. 7. 2010. 
  92. ^ „Haroutiun Khatchatrian, " Un ambitieux agenda économique pour l’Arménie: Le nouveau gouvernement pourra-t-il relever le défi ? " sur Caucaz.com, le 18 juillet 2007”. caucaz.com (na jeziku: francuski). Pristupljeno 26. 5. 2008. 
  93. ^ „Stéphane/armenews, " Les prix de l’immobilier à Erevan en hausse en 2007 " sur Armenews, le 1er janvier 2008”. armenews.com (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 12. 12. 2008. g. Pristupljeno 26. 5. 2008. 
  94. ^ „Yerevan History Museum: the Northern Avenue”. yhm.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  95. ^ „Yerevan Walking Tour: Republic Square Excavations”. armenianheritage.org. Armenian Monuments Awareness Project. 
  96. ^ „Երևանի 33-րդ թաղամասը Նոր հրապարակ` Ֆիրդուսի շուկայի փոխարեն”. panarmenian.net (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  97. ^ „«Նոյ» թաղամասը կարժենա $ 100 մլն”. mediamax.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  98. ^ Kanaker HPP
  99. ^ „Yereavn-1 HPP”. mek.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  100. ^ „Yerevan-3 HPP”. mek.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  101. ^ „RusHydro International Energy Corporation”. mek.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 06. 2018. g. Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  102. ^ Beglaryan, G. (2007). Atlas of Armenia and adjacent countries. Noyan Tapan. str. 8. 
  103. ^ 22/04/2010 11:58 (22. 4. 2010). „President Sargsyan attends opening of reconstructed Yerevan thermal power plant. Pristupljeno 22. 4. 2010”. arka.am (na jeziku: engleski). Arka.am. Arhivirano iz originala 19. 7. 2011. g. Pristupljeno 2. 7. 2010. 
  104. ^ „Yerevan TPP”. minenergy.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  105. ^ „President attended the groundbreaking ceremony of Yerevan’s new thermoelectric power station”. president.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  106. ^ „Beeline in Armenia”. beeline.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 15. 2. 2017. g. Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  107. ^ „About Vivacell-MTS”. mts.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 11. 6. 2012. g. Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  108. ^ „About Ucom”. ucom.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 24. 4. 2016. g. Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  109. ^ „Law of the Republic of Armenia on Police”. Official Bulletin (na jeziku: engleski). 15 (147). 16. 4. 2001. Pristupljeno 31. 5. 2001. 
  110. ^ „HayPost Today”. haypost.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  111. ^ „亚美尼亚国家概况” (na jeziku: kineski). 中华人民共和国外交部. Arhivirano iz originala 8. 7. 2017. g. Pristupljeno 8. 7. 2017. 
  112. ^ „Grand Hotel Yerevan, member of the Small Luxury Hotels of the World”. slh.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 20. 10. 2017. g. Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  113. ^ „The Alexander, a Luxury Collection Hotel, Yerevan”. starwoodhotels.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 21. 06. 2018. g. Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  114. ^ „Armenian directing and locating system.”. hi-loc.com (na jeziku: engleski). Hi-loc.com. Arhivirano iz originala 1. 7. 2011. g. Pristupljeno 8. 8. 2011. 
  115. ^ „The Yerevan Zoo on Armeniapedia”. armeniapedia.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 20. 5. 2008. 
  116. ^ „Cafesjian Center for the Arts: Program”. cmf.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  117. ^ „Education in Yerevan”. yerevan.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  118. ^ „Ranking web of universities: Armenia”. webometrics.info (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  119. ^ „About the Armenian National Academy of Sciences”. sci.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  120. ^ „RA Government to participate in establishment of CANDLE international center”. panarmenian.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  121. ^ „President Serzh Sargsyan participated at the official inauguration of the Tumo Center of Creative Technologies”. president.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  122. ^ „Izmirlian Foundation: Izmirlian Medical Center and Nerses Mets Medical Research and Education Center”. izmirlianfoundation.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 27. 8. 2017. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  123. ^ „Surb Nerses Mets Medical Research Foundation”. armenianchurch.org (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  124. ^ „Armenicum Clinical Centre”. armenicum.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 18. 07. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  125. ^ „President Serzh Sargsyan visited the newly opened industrial unit of the Likvor Ltd pharmaceutical company”. president.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  126. ^ a b „Football clubs & Futsal clubs”. ffa.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2017. 
  127. ^ „Football history in Armenia”. ffa.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  128. ^ „FFA Technical centre/Football Academy”. ffa.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  129. ^ „Construction plans and improvement of Yerevan”. yerevan.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  130. ^ „Tigran Petrosian Chess House”. chesshouse.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 03. 07. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  131. ^ „32nd Chess Olympiad: Yerevan 1996”. olimpbase.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. 5. 2008. 
  132. ^ „Բասկետբոլ. Մեկնարկում է Ա լիգայի կանոնավոր առաջնությունը”. armsport.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 07. 07. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  133. ^ „Incourt Tennis Club history”. incourt.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 07. 07. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  134. ^ „Ararat Tennis Club”. find.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 07. 07. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  135. ^ „Sargis Sargasjan”. atpworldtour.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  136. ^ „Ani Amiragjan”. wtatennis.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 7. 2018. 
  137. ^ „Yerevak magazine” (na jeziku: jermenski). Yerevak.am. Arhivirano iz originala 28. 06. 2009. g. Pristupljeno 12. 8. 2009. 
  138. ^ „Mika sporting facility placed under management of Armenian finance ministry” (na jeziku: engleski). arka.am. Pristupljeno 8. 11. 2016. 
  139. ^ „ՀԱՅԱՍՏԱՆԻ ՀԱՆՐԱՊԵՏՈՒԹՅԱՆ ԿԱՌԱՎԱՐՈՒԹՅՈՒՆ ՈՐՈՇՈՒՄ”. irtek.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  140. ^ „Yerevan State Sports College of Olympic Reserve”. dasaran.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 28. 09. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  141. ^ „Olympic Training Complex of Yerevan "Olympavan". armnoc.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 28. 06. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  142. ^ „Horse-racing in Armenia”. ararathotel.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  143. ^ „Ararat Valley Country Club”. vahakni.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 28. 06. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  144. ^ „Arena Bowling and Billiards Club”. bowling.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 07. 07. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  145. ^ „Renco.it:Yerevan Velodrome”. renco.it (na jeziku: italijanski). 
  146. ^ „Edgar Stepanyan track cycling”. the-sports.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  147. ^ „Yerevan has an up-to-date figure skating and ice hockey centre”. tert.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 01. 05. 2021. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  148. ^ „Armfighting Professional Federation”. sport.slaq.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  149. ^ „Constitution arménienne de 1995”. parliament.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  150. ^ „Article 117 of the Armenian Constitution”. parliament.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 5. 2008. 
  151. ^ „Article 108 of the Armenian Constitution”. parliament.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 24. 1. 2009. g. Pristupljeno 16. 5. 2008. 
  152. ^ „Yerevan municipality structure”. yerevan.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 19. 6. 2018. g. Pristupljeno 16. 5. 2008. 
  153. ^ „Article 82 of the May 7, 2002 Law relative to local autonomy”. parliament.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 5. 2008. 
  154. ^ „Article 77 on the May 7 2002 Law relative to local autonomy”. parliament.am (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 5. 2008. 
  155. ^ „Articles 88.1 and 108 of the Armenian Constitution”. president.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 13. 10. 2008. g. Pristupljeno 16. 5. 2008. 
  156. ^ „Declaration of a member of the Assembly of the Council of Europe.”. assembly.coe.int (na jeziku: francuski). Pristupljeno 16. 5. 2008. 
  157. ^ „Panorama.am, Executive prefers to have indirect elections for mayor. panorama.am (na jeziku: engleski). 18. 10. 2007. Pristupljeno 16. 5. 2008. 
  158. ^ „Liste des districts et détail”. yerevan.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 19. 6. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  159. ^ „Վարչական շրջաններ”. yerevan.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 6. 10. 2013. g. 
  160. ^ „Armstat:Yerevan population, 2011 census” (PDF). armstat.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  161. ^ „Administrative districts of Yerevan”. yerevan.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 28. 09. 2018. g. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  162. ^ „OVERALL CHARACTERISTICS OF YEREVAN DISTRICT COMMUNITIES FOR 2015” (PDF). armstat.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  163. ^ „Yerevan traffic creates chaos”. Armenpress (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2. 2. 2008. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  164. ^ „ArmenPress, "Yerevan - Batumi railway communication to resume in Summer", ArmeniaDiaspora.com”. armeniandiaspora.com (na jeziku: engleski). 15. 2. 2007. Arhivirano iz originala 4. 4. 2008. g. Pristupljeno 19. 5. 2008. 
  165. ^ „Yerevan-Tbilisi-Batumi-Yerevan railway trip”. ukzhd.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  166. ^ „Yerevan-Gyumri-Yerevan railway trips”. ukzhd.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  167. ^ „Yerevan-Yeraskh-Yerevan railway trips”. ukzhd.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  168. ^ „Yerevan-Araks-Yerevan railway trips”. ukzhd.am (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  169. ^ a b „Site de l'aéroport international de Zvartnots” (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  170. ^ „Liste de toutes les destinations, horaires et informations”. zvartnots.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala 27. 03. 2009. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  171. ^ Izjava premijera Sergea Sargsiana tijekom obilaska radova 2008. godine.
  172. ^ „Transport department of Yerevan Municipality” (na jeziku: jermenski). Pristupljeno 5. 7. 2016. 
  173. ^ „Liste des 46 lignes de bus d'Erevan” (PDF). yerevan.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala (PDF) 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  174. ^ „Liste des 24 lignes de trolley bus” (PDF). yerevan.am (na jeziku: jermenski). Arhivirano iz originala (PDF) 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  175. ^ „Arminfo, "Last Tram Put Out Of Operation in Yerevan". armeniadiaspora.com (na jeziku: engleski). 22. 1. 2004. Arhivirano iz originala 27. 10. 2007. g. Pristupljeno 19. 5. 2008. 
  176. ^ „Sister Towns of Yerevan”. yerevan.am (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 
  177. ^ „Sister Cities of Los Angeles”. lacity.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 4. 1. 2007. g. Pristupljeno 19. 6. 2018. 

Literatura uredi

  • Mutafian, Claude; Lauwe, Eric Van (2001). Atlas historique et culturel de l'Arménie : Proche-Orient et Sud-Caucase du VIII au XXI (na jeziku: francuski). Pariz: Collection Atlas / Mémoires, Éditions Autrement. ISBN 978-2746701007. 
  • Ney, Rick (2007). « Yerevan » (PDF). ArmeniaNow.com (na jeziku: engleski). Tour Armenia. str. 7. 
  • Bagdasarjan, A.; Simonjan, A. (1977). „Երևան“ (Jerevan). Sovjetska jermenska enciklopedija. tom III. Jerevan: Jermenska akademija nauka. str. 548—564. 
  • Hovannisian, Richard G. (1971). The Republic of Armenia: The First Year, 1918–1919, Vol. I. Berkeley: University of California Press. str. 126—127. ISBN 978-0-520-01984-3. 
  • Barnett, R. D. (1982). „Urartu”. Ur.: Boardman, John; I. E. S. Edwards; N. G. L. Hammond; E. Sollberger. The Cambridge Ancient History, Vol. 3, Part 1: The Prehistory of the Balkans, the Aegean World, Tenth to Eighth Centuries BC (2nd izd.). Cambridge University Press. str. 346. ISBN 978-0521224963. 
  • Azatian, V.; Hakopian, T. (1989). Երևան Erevan Yerevan (na jeziku: jermenski). Erevan: IPO Parberakan. str. 284. 
  • Bournoutian, George A. (2003). A concise history of the Armenian people: (from ancient times to the present) (2nd izd.). Costa Mesa, California: Mazda Publishers. ISBN 9781568591414. 
  • Brunn, Stanley D.; Toops, Stanley W.; Gilbreath, Richard (2012). The Routledge Atlas of Central Eurasian Affairs (na jeziku: engleski). Routledge. str. 52. ISBN 9781136310478. 
  • Sovjetska jermenska enciklopedija. Jerevan. 1977. str. 550. 
  • Israelyan, Margarit A. Էրեբունի: Բերդ-Քաղաքի Պատմություն (Erebuni: The History of a Fortress-City). Yerevan, Armenian SSR: Hayastan Publishing Press. str. (1971). str. 137. 
  • Katsenelinboĭgen, Aron (1990). The Soviet Union: Empire, Nation and Systems. New Brunswick: Transaction Publishers. str. 143. ISBN 978-0-88738-332-8. 
  • ArmStat. Marzes of the Republic of Armenia in figures, 2002-2006 (PDF) (na jeziku: engleski). [mrtva veza]
  • Auzias, D.; Labourdette, J.-P.; Szeremeta, S.; Maringe, P. (2007). Le Petit Futé Arménie : 2007-2008 (na jeziku: francuski). Nouvelles Éditions Université. ISBN 978-2746919600. 
  • Azatian, V.; Hakopian, T. (1989). Երևան Erevan Yerevan (na jeziku: jermenski). Erevan: IPO Parberakan. 
  • Beglaryan, N. (2007). Atlas of Armenia and adjacent countries (na jeziku: engleski). Erevan: Noyan Tapan. ISBN 978-9994144556. 
  • Dédéyan, Gérard (2007). Histoire du peuple arménien (na jeziku: francuski). Toulouse: Privat. ISBN 978-2-7089-6874-5. 
  • Earle, Scott (2007). Yerevan Journal (na jeziku: engleski). Larkspur Books. ISBN 978-0615144207. 
  • Grousset, René (1984). Histoire de l'Arménie (na jeziku: francuski). Paris: Payot. ISBN 978-2228889124. 
  • Parker, Philip M. (2006). The 2006 Economic and Product Market Databook for Yerevan, Armenia (na jeziku: engleski). ICON Group International, Inc. ISBN 978-0497812508. 
  • Petrossian, Mariné (2003). Erevan (na jeziku: engleski). Comp'act/federation. ISBN 978-2-87661-269-3. 
  • Ter Minassian, Taline (2007). Erevan, la construction d'une capitale à l'époque soviétique (na jeziku: francuski). Presses Universitaires de Rennes. ISBN 978-2-7535-0369-4. 
  • Les douze capitales d'Arménie (na jeziku: francuski). Pariz: Éditions COFIMAG. 2006. ISBN 978-2-907070-09-6. 
  • Drampяn, R. (1982). Gosudarstvennaя kartinnaя galereя Armenii. Moskva: Iskusstvo. 

Spoljašnje veze uredi