Glasovna transkripcija
Glasovna ili fonetska transkripcija jeste prilagođeno prenošenje glasova iz jednog jezika u drugi, tj. prilagođeno pisanje izraza stranih jeziku u koji se transkribuje,[1][2] pri čemu se nastoji zapisivanje naziva simbolima ciljnog jezika sa najsličnijom glasovnom vrednošću.[3]
U standardne glasovne šeme spada Međunarodni fonetski alfabet (MFA, IPA) i njegov ASCII ekvivalent Fonetski alfabet metoda procene govora (SAMPA).
Nasuprot glasovne, postoji pravopisna ili ortografska transkripcija. Pravopis jezika u koji se transkribuje sadrži tačno određena pravila, tj. uputstva kako transkribovati određene glasove. U većini slučajeva, pravopisna transkripcija, za razliku od fonetske, nije u potpunosti bazirana na MFA zapisu, već i na pismu.[2] Fonetski prenos stranih pojmova u srpski jezik koristi se samo pojmove prethodno nepoznate srpskom jeziku, i to iz jezika nepokrivenih pravilima pravopisnog prenosa.
Primeri uredi
Jednostavan primer za fonetski prenos jeste reč ital. pizza. Glasovni prenos se u potpunosti oslanja na izgovor reči,[2] u ovom slučaju /pitsa/. Svi glasovi su prisutni u srpskom jeziku, pa je konačan zapis pica — p /p/, i /i/, c /ts/, a /a/. U slučaju da se u stranoj reči nalaze glasovi neprisutni u srpskom, uzima se najbliži ekvivalent.[2]
Primer toga je franc. deja vu, glasovno /deʒa.vy/. U ovom slučaju, javlja se zatvoren prednji labijalizovan samoglasnik /y/. Kako taj glas ne postoji u srpskom jeziku, uzima se njemu najsličniji, u ovom slučaju zatvoren prednji nelabijalizovan samoglasnik /i/. Ostali glasovi su sasvim identični onima u srpskom jeziku, pa je konačni prenos deža vi — d /d/, e /e/, ž /ʒ/, a /a/, v /v/, i /i/.
Svakako, postoje izuzeci, kao što je tradicionalni prenos ovog glasa kao zatvoren zadnji labijalizovani samoglasnik /u/ iz turskog jezika. Tako je jedan od najpoznatijih turskih vladara Sulejman, a ne Silejman, kako bi bilo prema turskom izgovoru /sylejmɑn/.
MFA/IPA uredi
Međunarodna fonetska abeceda (engl. International Phonetic Alphabet), skraćeno MFA ili IPA, fonetski je sistem zapisivanja ljudskog govora baziran na latinici. Osmislilo ga je Međunarodno fonetsko društvo radi standardizacije zapisa govornog jezika.[4] Kako najšire primenjivan sistem glasovne transkripcije, koriste je leksikografi, učenici i učitelji stranih jezika, lingvisti, logopedi, pevači, glumci, stvaraoci osmišljenih jezika i prevodioci.[5][6]
Ova abeceda se zapisuje pomoću posebnih znakova, kojih od najskorije izmene iz 2005.[7] ima 163 — 107 slova (glasova ima više, jer neki glasovi su kombinacija dva slova), 52 dijakritika i četiri oznake za prozodije. Oni čine MFA/IPA grafikon.[8]
Upotreba uredi
Fonetski prenos stranih pojmova u srpski jezik koristi se samo pojmove prethodno nepoznate srpskom jeziku, i to iz jezika nepokrivenih pravilima pravopisnog prenosa. Prema tački 291. Pravopisa srpskoga jezika izdatog 2010. za jezike koji su ostali neobrađeni glavno je pravilo da se drži oblika koji su ušli u izražajni običaj. Nikakvu izmenu uobičajenih oblika, čak ni iz jezika sa određenim pravilima transkripcije, ne bi trebalo uvoditi u javne tekstove dok se ne verifikuje saglasno sa Odborom za standardizaciju srpskog jezika.[9] Primer takvog nekorišćenja fonetske transkripcije jeste indijska teniserka Sanja Mirza. Iako je ona izvorno Sanija sa izgovorom /saːnɪjaː/, u srpskom jeziku je zastupljen isključivo oblik Sanja /saɲa/.[10][11][12][13]
Fonologija uredi
Fonologija srpsko-hrvatske jezičke norme, čijeg spektra je deo srpski jezik, predstavljena je pomoću dva pisma, ćirilice i latinice, od kojih oba imaju po trideset slova, podeljenih na pet samoglasnika i dvadeset pet suglasnika.[14] Svako od slova predstavlja tačno jedan glas, ali pet slova je dvojno. Usled svoje stapajuće prirode, to su meki afrikati đ /dʑ/ i ć /tɕ/, zubni afrikat c /ts/ i tvrdi afrikati č /tʃ/ i dž /dʒ/. Sumirano, srpski jezik ostvaruje tridesetak glasova, predstavljenih četvrtinom slova iz MFA.[15]
Samoglasnici uredi
Srpski jezik ima pet samoglasnika — otvoren samoglasnik srednjeg reda /ä/, srednji gotovo prednji nelabijalizovan samoglasnik /e̞/, zatvoren prednji nelabijalizovan samoglasnik /i/, srednji zadnji labijalizovan samoglasnik /o̞/ i zatvoren zadnji labijalizovan samoglasnik /u/.[15] U alofonim slučajevima, može se uočiti i srednji samoglasnik srednjeg reda, poznat i kao šva /ə/, dok su hrvatski lingvisti u Hrvatskoj gramatici, koju je izdala Školska knjiga uz podršku Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, diskutovali čak i postojanje dvoglasa /ie/,[16] što su ostali fonolozi kritikovali kao osnovano na pretpostavci, a ne govornom jeziku.[17]
Od tridesetak samoglasnika, u srpskom jeziku postoji već pomenutih pet. Ti vokali u transkripciji zamenjuju one ne prisutne u srpskom, sa izuzetkom srednjeg samoglasnika srednjeg reda /ə/ (pomoć·info), koji se kao neutralan glas neblizak nijednom drugom ne prenosi ili prenosi pravopisno prema pismu.
Nazalni samoglasnik je onaj koga karakteriše artikulacija kroz nos. Oni se fonetski transkribuju kao odgovarajući ragularan oblik samoglasnika nakon koga ide nadzubni nazal /n/.
MFA simbol | Naziv vokala | Srpski ekvivalent | Zapis | Primer |
[ ɑ̃] (pomoć·info) | nazalni otvoren samoglasnik | otvoren srednjeg reda | (Аа/Aa) | franc. Caen [kɑ̃] → Kan |
[ ɛ̃] (pomoć·info) | nazalni poluotvoren samoglasnik | srednji gotovo prednji nelabijalizovan | (Ее/Ee) | franc. Ben [bɛ̃n] → Ben |
[ œ̃] (pomoć·info) | nazalni poluotvoren samoglasnik | srednji gotovo prednji nelabijalizovan | (Ее/Ee) | franc. Brun [bʁœ̃] → Bren |
[ ɔ̃] (pomoć·info) | nazalni poluotvoren samoglasnik | srednji zadnji labijalizovan | (Оо/Oo) | franc. Lyon [ljɔ̃] → Ljon |
Rotički samoglasnik je onaj koga karakteriše završetak artikulacije jednoudarnim suglasnikom. Oni se fonetski transkribuju kao odgovarajući ragularan oblik samoglasnika nakon koga ide nadzubni vibrant /r/.
MFA simbol | Naziv vokala | Srpski ekvivalent | Zapis | Primer |
[ ɑ˞] (pomoć·info) | rotički otvoren samoglasnik | otvoren srednjeg reda | (Аа/Aa) | engl. car [kɑ˞] → kar |
[ ɜ˞] (pomoć·info) | rotički poluotvoren samoglasnik | srednji gotovo prednji nelabijalizovan | (Ее/Ee) | engl. work [wɜ˞k] → verk |
[ ɔ˞] (pomoć·info) | rotički poluotvoren samoglasnik | srednji zadnji labijalizovan | (Оо/Oo) | engl. war [wɔ˞] → vor |
Približni uredi
Aproksimanti su suglasnici u nekoj meri slični samoglasnicima. Najsličniji jesu polusamoglasnici i njih ima osam. Ostatak čine centrali i bočni, ali i nekolicina retkih bezvučnih aproksimanata. Od svih dvadesetak aproksimanta, u srpskom jeziku prisutno ih je pet — prednjonepčani /j/, bočni nadzubni /l/, bočni meki /ʎ̟/, velarizovan bočni nadzubni /ɫ/ i usneno-zubni aproksimant /ʋ/, koji nema sve odlike aproksimanta, ali se usled negubljenja zvučnosti [v] → [f] smatra poluvokalom.[15]
MFA simbol | Polusamoglasnik | Suglasnički ekvivalent | Samoglasnički ekvivalent |
[ ɻ] (pomoć·info) | savijeni aproksimant | nadzubni vibrant [ r] | ne nalazi se na mestu samoglasnika |
[ j̊] (pomoć·info) | bezvučni prednjonepčani | prednjonepčani aproksimant [ j] | zatvoren prednji nelabijalizovan [ i] |
[ j] (pomoć·info) | prednjonepčani aproksimant | prednjonepčani aproksimant [ j] | zatvoren prednji nelabijalizovan [ i] |
[ ɥ] (pomoć·info) | usnenoprednjonepčani aproksimant | prednjonepčani aproksimant [ j] | zatvoren prednji nelabijalizovan [ i] |
[ ɰ] (pomoć·info) | zadnjonepčani aproksimant | nadzubni vibrant [ r] | ne nalazi se na mestu samoglasnika |
[ ʍ] (pomoć·info) | bezvučni usnenozadnjonepčani | usneno-zubni aproksimant [ ʋ] | zatvoren zadnji labijalizovan [ u] |
[ w] (pomoć·info) | usnenozadnjonepčani aproksimant | usneno-zubni aproksimant [ ʋ] | zatvoren zadnji labijalizovan [ u] |
[ ʕ̞] (pomoć·info) | grleni aproksimant | nadzubni vibrant [ r] | otvoren srednjeg reda [ ä] |
Centralni aproksimanti se izgovaraju tako što se dodiruju središta artikulatora.
MFA simbol | Centralni aproksimant | Srpski ekvivalent | Zapis | Primer |
[ β̞] (pomoć·info) | dvousneni aproksimant | usneno-zubni aproksimant | (Vv/Vv) | šp. lava [ˈläβ̞ä] → lava |
[ ʋ] (pomoć·info) | usneno-zubni aproksimant | usneno-zubni aproksimant | (Vv/Vv) | hol. wang [ʋɑŋ] → van |
[ ð̞] (pomoć·info) | zubni aproksimant | zvučni nadzubni ploziv | (Dd/Dd) | dan. hvid [ˈʋið̞ˀ] → vid |
[ ɹ] (pomoć·info) | nadzubni aproksimant | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | jerm. սուրճ [suɹtʃ] → surč |
[ ʁ̞] (pomoć·info) | resični aproksimant | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | dan. rød [ʁ̞ɶð̞] → red |
[ ʢ̞] (pomoć·info) | epiglotalni aproksimant | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | arap. تَعَشَّى [tɑʢ̞ɑʃʃæ] → taraše |
[ h̞] (pomoć·info) | bezvučni glotalni aproksimant | bezvučni zadnjonepčani | (Hh/Hh) | retki alofoni primeri |
[ ɦ̞] (pomoć·info) | zvučni glotalni aproksimant | bezvučni zadnjonepčani | (Hh/Hh) | retki alofoni primeri |
Bočni aproksimanti se izgovaraju tako što jezik obavezno dodiruje nepca.
MFA simbol | Bočni aproksimant | Srpski ekvivalent | Zapis | Primer |
[ l̪] (pomoć·info) | bočni zubni | bočni nadzubni | (Ll/Ll) | vij. lửa [lɨə˧˩˧] → lija |
[ l] (pomoć·info) | bočni nadzubni | bočni nadzubni | (Ll/Ll) | abh. мгьал [mɡʲal] → mgal |
[ l̥] (pomoć·info) | bezvučni bočni nadzubni | bočni nadzubni | (Ll/Ll) | kin: 拉薩 [l̥ásə] → lasa |
[ ɫ] (pomoć·info) | velarizovan bočni nadzubni | bočni nadzubni | (Ll/Ll) | tur. kızıl [kɯzɯɫ] → kuzul |
[ ɭ] (pomoć·info) | bočni savijeni | bočni nadzubni | (Ll/Ll) | tam. புளி [puɭi] → puli |
[ ʎ̟] (pomoć·info) | bočni meki | bočni meki | (Ljlj/Lj) | bug. любов [ʎ̟ubov] → ljubov |
[ ʎ] (pomoć·info) | bočni prednjonepčani | bočni meki | (Ljlj/Lj) | grč. λιακάδα [ʎaˈkaða] → ljakada |
[ ʟ] (pomoć·info) | bočni zadnjoneščani | bočni nadzubni | (Ll/Ll) | engl. milk [mɪʟk] → milk |
Jednoudarni uredi
Jednoudarnik je svaki suglasnik koji se izgovara jednom kontrakcijom mišićem usled koje jedan govorni organ udara o drugi (npr. jezik o prednje nepce). Nijedan slovenski jezik nema nijedan od deset jednoudarnih suglasnika. To je delimično zato što oni nisu prošli kroz proces zvan rotacizam, koji se odvija po šemi /l/ → /ɾ/, /ɺ/ itd, a kroz koji je u potpunosti prošao japanski jezik. Umesto toga, oni su prošli kroz proces velarizacije /l/ → /ɫ/.[15] Svi jednoudarnici se prenose kao nadzubni vibrant /r/.
MFA simbol | Naziv jednoudarnog | Srpski ekvivalent | Zapis | Primer |
[ ⱱ̟] (pomoć·info) | dvousneni jednoudarnik | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | retki alofoni primeri |
[ ⱱ] (pomoć·info) | usneno-zubni jednoudarnik | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | mono. vwa [ⱱa] → ra |
[ ɾ] (pomoć·info) | nadzubni jednoudarnik | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | port. prato [ˈpɾatu] → pratu |
[ ɺ] (pomoć·info) | bočni nadzubni jednoudarnik | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | jap. ラーメン [ɺ̠aːmeɴ] → ramen |
[ ɽ] (pomoć·info) | savijeni jednoudarnik | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | norv. blad [bɽɑː] → bra |
[ ɭ̆] (pomoć·info) | bočni savijeni jednoudarnik | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | pašt. ړوند [ɭ̆und] → rund |
[ ʎ̯] (pomoć·info) | bočni prednjonepčani jednoudarnik | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | retki alofoni primeri |
[ ʟ̆] (pomoć·info) | zadnjonepčani jednoudarnik | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | retki alofoni primeri |
[ ɢ̆] (pomoć·info) | resični jednoudarnik | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | retki alofoni primeri |
[ ʡ̯] (pomoć·info) | epiglotalni jednoudarnik | nadzubni vibrant | (Rr/Rr) | retki alofoni primeri |
Nosni uredi
Nazali su suglasnici tokom čijeg izgovora vazduh delimično izlazi i kroz nos. Od devetnaest nazala, srpski jezik ih ima tri, sva tri zvučna — nadzubni nazal /n/, dvousneni nazal /m/ i meki nazal /ɲ̟/.[15] U alofonim slučajevima, posebno kod govornika poreklom sa juga Srbije i Makedonije, javlja se i usneno-zubni nazal /ɱ/ ispred /ʋ/ i /f/ (primer /ˈträɱʋäj/). Još češće i van tog područja, ispred /k/ i /ɡ/ se javlja zadnjonepčani nazal /ŋ/ (primer /ˈe̞ŋɡle̞ski/).[18] Svakom zvučnom nazalu odgovara po bezvučni. Oni su izdvojeni kružićem iznad ili crticom ispod simbola, a prenose se kao zvučni im parnjaci.
Strujni uredi
Frikativi nastaju prolaskom vazduha kroz uski prolaz koji čine dva artikulatora jedan blizu drugog (donja usna i gornji sekutići, na primer). Srpski jezik ih od četrdesetak ima šest — bezvučni zubni sibilant /s̪/, zvučni zubni sibilant /z̪/, bezvučni savijeni sibilant /ʂ/, zvučni savijeni sibilant /ʐ/, bezvučni usneno-zubni frikativ /f/ i bezvučni zadnjonepčani frikativ /x/.[15]
Kod nekih govornika, posebno onih poreklom iz Crne Gore, palatalizacijom tvrdih frikativa nastaju bezvučni meki sibilant /ɕ/ i zvučni meki sibilant /ʑ/. U crnogorskoj abecedi, ova dva glasa prihvaćena su kao deo književnog jezika. U njemu, iako je dozvoljeno zapisivati ih kao šj i žj, preferira se potpun fonetski zapis korišćenjem slova preuzetih iz poljskog jezika — ćirilički С́с́ i З́з́ i latinički Śś i Źź.[19][20][21]
Strujni suglasnici mogu biti šuškavi (sibilanti):
Centralni frikativi su nešuškavi sa izgovorom sredinom artikulatora:
Ostali mogu biti bočni, istovetni sa aproksimantima ili pseudofrikativi:
Sliveni uredi
Afrikati su suglasnici čija artikulacija započinje plozivom, a završava se frikativom. Oni su doslovno sliveni, jer dva, retko tri odvojena glasa čine jedan novi. Prema podeli završnog strujnog glasa, oni mogu biti šuškavi ili ne. Nešuškavi se prenose odabirom onog glasa koji se jače artikuliše. Primeri takvog prenosa su [pf] → [f] i [kx] → [k]. U slučajevima u kojima izgovaranje jednog glasa odmah nakon drugog ne iziskuje napor, prenose se svi glasovi. Primeri su [ndr] → [ndr] i [ɢʁ] → [ɡr].
Šuškavi afrikati mnogo su češći, a od njih deset u srpskom ih ima pet. To su zvučni meki afrikat /dʑ/, bezvučni meki afrikat /tɕ/, bezvučni zubni afrikat /t̪s̪/, bezvučni savijeni afrikat /ʈʂ/ i zvučni savijeni afrikat /ɖʐ/.[15] Nezvanično i najčešće u stranim rečima, postoji i zvučni zubni afrikat /d̪z̪/. Pravopis srpskoga jezika izdat 2010, prilikom opisa transkripcije ovog glasa (napomena pri tački 196), kaže da se on zapisuje kao dz. Ipak nije nikakva greška ako se glas izgovara sliveno, kao jedan, poznat i iz naših [srpskih] dijalekata.[23]
MFA simbol | Naziv afrikata | Srpski ekvivalent | Zapis | Primer |
[ t̪s̪] (pomoć·info) | bezvučni zubni | bezvučni zubni | (Цц/Cc) | mađ. cica [ˈt̪s̪it̪s̪ɒ] → cica |
[ d̪z̪] (pomoć·info) | zvučni zubni | zvučni zubni | (Дз/Dz) | grč. τζάμι [ˈd̪z̪ami] → dzami |
[ ts] (pomoć·info) | bezvučni nadzubni | bezvučni zubni | (Цц/Cc) | rum. preţ [prets] → prec |
[ dz] (pomoć·info) | zvučni nadzubni | zvučni zubni | (Дз/Dz) | jap. 水 [mʲiˈdzu͍] → midzu |
[ ʈʂ] (pomoć·info) | bezvučni savijeni | bezvučni savijeni | (Чч/Čč) | sloven. čakať [ˈʈ͡ʂakac] → čakać |
[ ɖʐ] (pomoć·info) | zvučni savijeni | zvučni savijeni | (Џџ/Dž) | sloven. džús [d͡ʐuːs] → džus |
[ tʃ] (pomoć·info) | bezvučni tvrdi | bezvučni savijeni | (Чч/Čč) | ital. ciao [ˈtʃaːo] → čao |
[ dʒ] (pomoć·info) | zvučni tvrdi | zvučni savijeni | (Џџ/Dž) | tur. acı [äˈdʒɯ] → adžu |
[ tɕ] (pomoć·info) | bezvučni meki | bezvučni meki | (Ћћ/Ćć) | rus. чуть [tɕʉtʲ] → ćut |
[ dʑ] (pomoć·info) | zvučni meki | zvučni meki | (Ђђ/Đđ) | korej. 감자 [kɐmdʑɐ] → kamđa |
Praskavi uredi
Plozive karakteriše izgovor pred koji je izlaz vazduha sprečen. Od petnaestak, srpski ih ima šest — po tri zvučna parnjaka. Vrhom jezika sprečeni su bezvučni /t̪/ i zvučni zubni ploziv /d̪/, telom jezika bezvučni /k/ i zvučni zadnjonepčani ploziv /ɡ/, a usnama bezvučni /p/ i zvučni dvousneni ploziv /b/.[15] Prednjonepčani plozivi /c/ i /ɟ/ prisutni su u makedonskom i čakavskom narečju. Bez potrebe za prenosom je glotalni ploziv /ʔ/ (pomoć·info), koji zapravo predstavlja naglašeno odvajanje slogova.
Treperni uredi
Vibrant je suglasnik prilikom čijeg izgovora artikulatori trepere. Od sedam vibranta ukupno, srpski jezik ima samo jedan — nadzubni vibrant /r/.[15] Međutim, ostali vibranti su mu veoma slični ako se zvučanje uzima u obzir.
MFA simbol | Naziv vibranta | Srpski ekvivalent | Zapis | Primer |
[ ʙ] (pomoć·info) | dvousneni vibrant | zvučni dvousneni | (Бб/Bb) | abh. путу [puʙu] → pubu |
[ r̪] (pomoć·info) | zubni vibrant | nadzubni vibrant | (Рр/Rr) | mađ. ró [r̪oː] → ro |
[ r] (pomoć·info) | nadzubni vibrant | nadzubni vibrant | (Рр/Rr) | alb. rrush [ruʃ] → ruš |
[ r̥] (pomoć·info) | bezvučni nadzubni vibrant | nadzubni vibrant | (Рр/Rr) | isl. hrafn [ˈr̥apn̥] → rapn |
[ ɽr] (pomoć·info) | savijeni vibrant | nadzubni vibrant | (Рр/Rr) | retki alofoni primeri |
[ ʀ] (pomoć·info) | resični vibrant | nadzubni vibrant | (Рр/Rr) | hebr. ירוק [jaˈʀok] → jarok |
[ ᴙ] (pomoć·info) | epiglotalni vibrant | nadzubni vibrant | (Рр/Rr) | retki alofoni primeri |
Ubačajnici uredi
Implozivi su suglasnici, plozivi ili afrikati, kod kojih je prisutan i grkljanski način artikulacije (uz plućni). Nema ih u indoevropskim jezicima, pa ni u srpskom. Ukupno ih je dvanaest, a češći su zvučni od bezvučnih.
Izbačajnici uredi
Ejektivi su bezvučni suglasnici kod kojih pri izgovoru dolazi do zatvaranja grkljana. Dakle, vazduh se izbacuje iz grkljana, dok pluća miruju. Nema ih u indoevropskim jezicima, pa ni u srpskom. Ukupno ih ima dvadesetak. Neki su praskavi (plozivi):
MFA simbol | Naziv ejektiva | Srpski ekvivalent | Zapis | Primer |
[ pʼ] (pomoć·info) | dvousneni praskavi | bezvučni dbousneni ploziv | (Pp/Pp) | jerm. պոչ [pʼotʃʰ] → poč |
[ t̪ʼ] (pomoć·info) | zubni praskavi | bezvučni zubni ploziv | (Tt/Tt) | retki alofoni slučajevi |
[ ť] (pomoć·info) | nadzubni praskavi | bezvučni zubni ploziv | (Tt/Tt) | gruz. ტიტა [tʼitʼa] → tita |
[ cʼ] (pomoć·info) | prednjonepčani ejektiv | bezvučni meki afrikat | (Ćć/Ćć) | retki alofoni slučajevi |
[ ʈʼ] (pomoć·info) | savijeni praskavi | bezvučni zubni ploziv | (Tt/Tt) | retki alofoni slučajevi |
[ kʼ] (pomoć·info) | zadnjonepčpani praskavi | bezvučni zadnjonepčpani ploziv | (Kk/Kk) | arč. кIан [kʼan] → kan |
[ qʼ] (pomoć·info) | resični praskavi | bezvučni zadnjonepčpani ploziv | (Kk/Kk) | arč. къам [qʼam] → kam |
Neki su strujne prirode (frikativi):
Neki su slivene prirode (afrikati):
Coktavi uredi
Klikovi su tip suglasnika koji se izgovaraju i ulaznim (ingresivnim) i izlaznim (oralnim) mehanizmom izgovora. Vazduh se usisava u usnu duplju, gde su dve prepreke — jedna u prednjem delu usne duplje, druga u zadnjem. Pri usisavanju vazduha uklanja se prednja prepreka. Klikovi, sa izuzetkom paralingvističkih glasova, postoje samo u afričkim.
Oni se usled nesličnosti ni sa jednim drugim glasom na srpski ne mogu ni transkribovati, ali, kako ih je ipak nemoguće izostaviti, upotrebljava se Kiršenbaumova transkripcija. Ipak, potrebno je imati u vidu da se u jezičkoj tradiciji coktavi suglasnici maltene nikad ne prenose i u potpunosti zanemaruju (npr. jezik kosa, ne ktlosa ili slično).
MFA simbol | Kiršenbaum | Naziv klika | Srpski ekvivalent | Primer |
[ ʘ] (pomoć·info) | p.! | slab dvousneni klik | slab uvučeni poljubav | [ʘoa] = poa |
[ ʘ̬] (pomoć·info) | b.! | zvučni dvousneni klik | jak uvučeni poljubac | [ʘ̬ox] = boh |
[ ʘ̃] (pomoć·info) | m.! | nazalni dvousneni klik | uvučeni poljubac kroz nos | [ʘ̃i] = mi |
MFA simbol | Kiršenbaum | Naziv klika | Srpski ekvivalent | Primer |
[ ǀ]/[ ʇ] (pomoć·info) | t! | slab zubni klik | slabo coktanje kroz zube | [ǀʰeta] = [ʇʰeta] = teta |
[ ǀ̬]/[ ʇ̬] (pomoć·info) | d! | zvučni zubni klik | jako coktanje kroz zube | [ǀ̬iriku] = [ʇ̬iriku] = diriku |
[ ǀ̃]/[ ʇ̃] (pomoć·info) | n! | nazalni zubni klik | zubno coktanje kroz nos | [miǀ̃a] = [miʇ̃a] = mina |
MFA simbol | Kiršenbaum | Naziv klika | Srpski ekvivalent | Primer |
[ ǃ]/[ ʗ] (pomoć·info) | t.! | slab nadzubni klik | slabo klokotanje jezika | [laǃo] = [laʗo] = lato |
[ ǃ̬]/[ ʗ̬] (pomoć·info) | d.! | zvučni nadzubni klik | jako klokotanje jezika | [kaᶢǃa] = [kaʗ̬a] = kada |
[ ǃ̃]/[ ʗ̃] (pomoć·info) | n.! | nazalni nadzubni klik | klokotanje jezika kroz nos | [teǃ̃e] = [teʗ̃e] = tene |
MFA simbol | Kiršenbaum | Naziv klika | Srpski ekvivalent | Primer |
[ ǁ]/[ ʖ] (pomoć·info) | tl! | slab bočni klik | slabo coktanje ka strani usta | [eǁek] = [eʖek] = etlek |
[ ǁ̬]/[ ʖ̬] (pomoć·info) | dl! | zvučni bočni klik | jako coktanje ka strani usta | [ǁ̬ai] = [ʖ̬ai] = dlai |
[ ǁ̃]/[ ʖ̃] (pomoć·info) | nl! | nazalni bočni klik | bočno coktanje kroz nos | [ǁ̃àŋ] = [ʖ̃àŋ] = nlan |
MFA simbol | Kiršenbaum | Naziv klika | Srpski ekvivalent | Primer |
[ ǂ]/[ ʄ] (pomoć·info) | c! | slab prednjonepčani klik | slabo obično coktanje | [ǂʰabá] = [ʄʰabá] = ćaba |
[ ǂ̬]/[ ʄ̬] (pomoć·info) | J! | zvučni prednjonepčani klik | jako obično coktanje | [ǂ̬òː] = [ʄ̬òː] = đo |
[ ǂ̃]/[ ʄ̃] (pomoć·info) | n^! | nazalni prednjonepčani klik | obično coktanje kroz nos | [ǂ̃ûm] = [ʄ̃ûm] = njum |
Napomene uredi
- ^ Gotovo zatvoren gotovo prednji nelabijalizovan samoglasnik /ɪ/ prenosi se kao prednjonepčani aproksimant /j/ kada se nalazi do drugog samoglasnika. Primeri takvog prenosa su Ej-Bi-Si (ABC [.eɪ.bi'si]; ne Ei-Bi-Si) i Majkl (Michael [ˈmaɪkəl]; ne Maikl).
Reference uredi
- ^ „Transkripcija (lot. transcriptio – perrašymas)”. Tarptautinių žodžių žodynas. Arhivirano iz originala 09. 3. 2014. g. Pristupljeno 11. 01. 2013.
- ^ a b v g „Prilagođeno pisanje (transkripcija) imena iz stranih jezika”. Prijemni Infostud. Arhivirano iz originala 01. 11. 2012. g. Pristupljeno 11. 01. 2013.
- ^ „Phonemic (Broad) Transcription of Australian English”. MacQuaire University. Pristupljeno 11. 01. 2013.
- ^ International Phonetic Association (IPA), Handbook.
- ^ MacMahon 1996, str. 821–846.
- ^ Wall, Joan (1989). International Phonetic Alphabet for Singers. Pst. ISBN 978-1-877761-50-8.
- ^ „IPA: Alphabet”. UCL Division of Psychology and Language Sciences. Arhivirano iz originala 10. 10. 2012. g. Pristupljeno 11. 01. 2013.
- ^ „Current IPA chart” (PDF). UCL Division of Psychology and Language Sciences. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 03. 2009. g. Pristupljeno 11. 01. 2013.
- ^ Pešikan, Jerković & Pižurica 2010, str. 250.
- ^ Mirza i Bupati pobednici, Radio-televizija Srbije, Pristupljeno 11. 01. 2013
- ^ Srbija u Londonu, Vlada Republike Srbije, Pristupljeno 11. 01. 2013
- ^ Ana i Nole među najpopularnijima na Internetu, Glas Srpske, Pristupljeno 11. 01. 2013
- ^ Vesnina i Mirza plasirale su polufinale Rolan-Garosa, Glas Rusije, Arhivirano iz originala 02. 06. 2011. g., Pristupljeno 11. 01. 2013
- ^ Brown, Wayles; Alt, Theresa (2004), A Handbook of Bosnian, Serbian and Croatian, SEELRC, Pristupljeno 11. 01. 2013
- ^ a b v g d đ e ž z Morén, Bruce (2005), Consonant-Vowel Interactions in Serbian: Features, Representations and Constraint Interactions (PDF), Center for Advanced Study of Theoretical Linguistics, Tromsø, Arhivirano iz originala (PDF) 15. 03. 2010. g., Pristupljeno 11. 01. 2013
- ^ Pavešić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Znika, Marija; Zečević, Vesna; Peti, Mirko (1997), Hrvatska gramatika, Školska knjiga, ISBN 978-953-0-40010-8, „Pri njegovu su izgovoru govorni organi najprije u položaju sličnom kao pri izgovoru glasa i, a onda postupno prelaze u položaj za izgovor glasa e. U hrvatskom književnom jeziku dvoglasnik je ie ravan diftong.”
|first6=
zahteva|last6=
u Authors list (pomoć) - ^ Kapović, Mate (2007), „Hrvatski standard - evolucija ili revolucija?”, Jezikoslovlje, 8 (1): 61—76, „Iako se odraz dugoga jata u kojem ijekavskom govoru možda i može opisati kao dvoglas, on tu u standardu sasma sigurno nije. Taj tobožnji dvoglas treba maknuti iz priručnikâ standardnoga jezika jer nema nikakve koristi od uvođenja fantomskih fonema bez ikakve podloge u standardnojezičnoj stvarnosti.”
- ^ Grammar of the Macedonian language. str. 102, Stojka Bojkovska, Prosvetno Delo, Skopje 2008,
- ^ „Donijet Pravopis crnogorskog jezika”. 09. 7. 2009. Arhivirano iz originala 01. 10. 2010. g. Pristupljeno 11. 01. 2013.
- ^ „Dva nova slova u pravopisu”. 10. 07. 2009. Arhivirano iz originala 22. 07. 2010. g. Pristupljeno 11. 01. 2013.
- ^ „Montenegrin authorities introduce new alphabet”. B92. 16. 08. 2010. Arhivirano iz originala 12. 08. 2013. g. Pristupljeno 11. 01. 2013.
- ^ Pešikan, Jerković & Pižurica 2010, str. 260.
- ^ Pešikan, Jerković & Pižurica 2010, str. 173.
Literatura uredi
- Pešikan, Mitar; Jerković, Jovan; Pižurica, Mato (2010). „Prilagođeno pisanje imena iz stranih jezika (transkripcija)”. Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. ISBN 978-86-7946-079-0.