Istorija je društvena nauka koja se bavi proučavanjem razvoja ljudskog društva u prošlosti, od nastanka civilizacije do današnjeg dana. Njen zadatak je da na osnovu materijalnih, pisanih i usmenih tragova čovekovog postojanja rekonstruiše prošlost ljudi na određenom prostoru i u određenom vremenu. Istorija treba da objasni uzroke minulih događaja i uoči zakonitosti društvenih procesa. U tome joj pomažu i neke druge nauke, koje zovemo pomoćne istorijske nauke. Istorija (historija) je grčka reč i znači prošlost.
Istorija se deli na dva velika perioda vremena: praistoriju i istorijsko doba. Praistorija se završava i istorijsko doba počinje trenutkom ljudskog pronalaska pisma, početkom IV milenijuma pre nove ere.
Ukoliko napišete neki kratak članak (klicu) iz oblasti istorije molimo Vas da koristite šablon {{клица-историја}} kako bi ga označili da članak nije završen i da mu treba dopuna. Klice iz oblasti istorije možete naći u kategoriji: Klice istorija.
Isidor Seviljski (šp.San Isidro или San Isidoro de Sevilla; lat.Isidorus Hispalensis) je bio seviljski nadbiskup tokom više od tri decenije i smatra se jednim od najučenijih ljudi srednjeg veka. Rođen je 560. godine, a umro je 4. aprila636. Svi kasniji srednjovekovni istorijski spisi o Hispaniji bazirani su na njegovim delima.
U vreme dezintegracije klasične kulture, aristokratskog nasilja i nepismenosti, učestvovao je u konverziji vizigotskih kraljeva arijanaca u pravoverno hrišćanstvo, prvo zajedno sa svojim bratom, Leandrom Seviljskim, a nakon bratovljeve smrti, i sam. Kao i Leandar, imao je veoma važnu ulogu u Saborima u Toledu i Sevilji. Može se reći da zahvaljujući radu ova dva prosvetitelja, moderni istoričari danas smatraju da je vizigotsko zakonodavstvo, rezultat tih sabora, izvršilo veliki uticaj na začetke parlamentarne države.