Države članice Ujedinjenih nacija su 193 suverene države koje su članice Organizacije ujedinjenih nacija i jednako su zastupljene u Generalnoj skupštini OUN.[1] OUN je najveća međuvladina organizacija na svijetu.

Mapa država članica OUN od avgusta 2017. godine, sa njihovim teritorijama (uključujući zavisne teritorije) priznatim od OUN (zelena boja)

Uslovi za prijem novih članica u OUN navedeni su u članu 4. glave 2. Povelje OUN:[2]

  1. Prijem u članstvo Organizacije ujedinjenih nacija otvoren je svim drugim miroljubivim državama koje prime obaveze sadržane u ovoj Povelji, a sposobne su i voljne, po ocjeni Organizacije, da te obaveze izvršuju.
  2. Primanje svake takve države u članstvo Organizacije ujedinjenih nacija vrši se odlukom Generalne skupštine na preporuku Savjeta bezbjednosti.

Preporuka za prijem od Savjeta bezbjednosti zahtijeva afirmativne glasove od najmanje devet od ukupno petnaest članica, pri čemu nijedna od pet stalnih članica ne smije iskoristiti moć veta. Preporuka Savjeza bezbjednosti zatim mora biti usvojena u Generalnoj skupštini dvotrećinskom većinom glasova.[3]

U principu, samo suverena država može postati članica OUN i sve trenutne članice OUN su suverene države. Iako pet članica nije bilo suvereno kada su se pridružile OUN, sve su postala potpuno nezavisne između 1946. i 1991. godine. S obzirom da država može biti primljena u članstvo samo uz odobrenje Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine, određeni broj država koje se prema Montevidejskoj konvenciji smatraju suverenim nisu članice OUN. Razlog je taj što OUN ne smatra da ta država ima suverenitet, uglavnom zbog nedostatka međunarodnog priznanja ili zbog protivljenja neke od stalnih članica.

Osim država članica, OUN poziva i država koje nisu članice da postanu posmatrači u Generalnoj skupštini (trenutno dvije: Vatikan i Palestina), omogućavajući im da učestvuju i govore u Generalnoj skupštini, ali bez prava glasa. Posmatrači su uglavnom međuvladine organizacije i međunarodne organizacije i entiteti čiji državnost ili suverenitet nisu precizno određeni.

Prvobitne članice uredi

 
Organizacija ujedinjenih nacija 1945. godine, poslije Drugog svjetskog rata. Svijetlo plave boje, članice osnivači. Tamnoplava boja, protektorati i teritorije članica osnivača
 
Mapa trenutni država članica OUN prema datumu prijema.[4]
  1945 (prvobitne članice)
  1946—1959
  1960—1989
  1990—danas
  posmatrači

Organizacija ujedinjenih nacija je zvanično nastala 24. oktobra 1945. godine, nakon što je pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti OUN ratifikovalo Povelju OUN (Republika Kina, Francuska Republika, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, Ujedinjeno Kraljevstvo Sjeverne Irske i Velike Britanije i Sjedinjene Američke Države) i većina ostalih potpisnica.[5] Ukupno 51 prvobitna članica (ili osnivajuća članica) pridružila se te godine; 50 je potpisalo Povelju na Konferenciji OUN o međunarodnoj organizaciji 26. juna 1945. godine, osim Poljske, koja nije imala predstavnika na konferenciji, pa je potpisala Povelju 15. oktobra iste godine.[6][7]

Prvobitne članice OUN su: Francuska, Kina, Sovjetski Savez, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Argentina, Australija, Belgija, Bolivija, Brazil, Bjelorusija, Kanada, Čile, Kolumbija, Kostarika, Kuba, Čehoslovačka, Danska, Dominikana, Ekvador, Egipat, Salvador, Etiopija, Grčka, Gvatemala, Haiti, Honduras, Indija, Iran, Irak, Liban, Liberija, Luksemburg, Meksiko, Holandija, Novi Zeland, Nikaragva, Norveška, Panama, Paragvaj, Peru, Filipini, Poljska, Saudijska Arabija, Južna Afrika, Sirija, Turska, Ukrajina, Urugvaj, Venecuela i Jugoslavija.[7]

Među prvobitnim članicama, 49 država su i dalje članice OUN ili se njihovo članstvo u OUN nastavljeno kroz status država nasljednica; npr. članstvo Sovjetskog Saveza nastavila je Ruska Federacija nakon njenog raspada. Dvije prvobitne članice, Čehoslovačka i Jugoslavija, raspale su se i njihovo članstvo u OUN od 1992. godine nije nastavila nijedna država sljedbenica.[7]

U to vrijeme, stolicu Kine u OUN držala je Republika Kina, ali je usvajanjem Rezolucije Savjeta bezbjednosti OUN 2758 1971. godine, ona predata Narodnoj Republici Kini.

Određeni broj prvobitnih članica nije bio suveren u vrijeme pristupa OUN, ali kasnije stekli potpunu nezavisnost:[8]

Trenutne članice uredi

 
Pristupanje članica Ujedinjenih nacija hronološkim redom od osnivanja do 2008.

Spisak članica je ispisan ćirilicom, prema kraćem nazivu sa datumom pristupa. Prve članice, koje su potpisnice osnivanja organizacije 24. oktobra 1945, su prikazane masnim slovima, od kojih su 49 i dalje članice ili su naslednice prvobitnih članica (npr. Indija umesto Britanske Indije ili Rusija umesto SSSR-a). Ostale dve prvobitne članice su Čehoslovačka [Napomena vezana za bivše članice: 1] i SFR Jugoslavija [Napomena vezana za bivše članice: 7]. Sedište Kine, Republike Kine je zauzela Narodna Republika Kina (kao naslednica) 25. oktobra 1971.

Sedište Kine uredi

  • . ^ Republika Kina je bila jedna od pet prvobitnih osnivača UN-a 1945. godine. Međutim, na kraju Kineskog građanskog rata 1949, vlada kontrolisana Kuomintangom je pobegla na Tajvan, a komunistička vlada novoproglašene Narodne Republike Kine je preuzela kontrolu nad većim delom zemlje. Predstavnici nacionalističke vlade su nastavili da predstavljaju Kinu u UN-u, mada se često navodilo da je ovo donekle nepošteno, s obzirom na veličinu nadležnosti Republike Kine nad Tajvanom (i ostalim ostrvima) u odnosu na nadležnost Narodne Republike Kine nad kontinentalnim delom. Oktobra 1971. godine, Rezolucija 2758 Generalne Skupštine Ujedinjenih nacija je izglasana od strane Generalne Skupštine i time je efektivno izbačena Republika Kina iz svih organa Ujedinjenih nacija i mesto Kine u Savetu Bezbednosti preuzela je NR Kina. Mnogobrojni pokušaji Republike Kine da se ponovo priključi UN-u bilu su bezuspješni (jer nisu prošli komitet UN-a). Ipak, vlada u Tajpeju nepredstavljajući više „celu Kinu“ nego samo „Tajvan od 23 miliona ljudi“ je punopravni član mnogih međunarodnih, pa i UN-ovih organizacija, javljajući se pod različitim pseudonimima („Tajvan“, „Kineski Tajpej“ itd).

Države posmatrači i nečlanice uredi

Pored članica nabrojanih iznad, postoje još i posmatračke države nečlanice: Vatikan i Država Palestina, koje održavaju stalnu posmatračku misiju u štabu UN-a.

Švajcarska je bila posmatrač, od 1946. godine do 10. septembra 2002. kada je postala puna članica, posle lokalnog referenduma.

Zapadna Sahara održava diplomatske veze sa oko 70 država i puna je članica Afričke unije kao Demokratska Arapska Republika Sahara. Pošto nema efektivni suverenitet, jer drži mali deo zemlje na teritoriji Zapadne Sahare, i sa vladom u egzilu u izbegličkim kampovima u Tindufu (Alžir), ona se ne nalazi u UN-u.

Neke internacionalne, nevladine organizacije ili entiteti čiji suverenitet nije tačno definisan, kao recimo Evropska unija, Međunarodni komitet Crvenog krsta i Suvereni vojni red Malte imaju sličan posmatrački status, ali ne kao „države nečlanice“.

Bivše članice uredi

1. ^ Čehoslovačka je bila član od 24. oktobra 1945. do 31. decembra 1992. Njeno mesto zauzele su Češka Republika i Slovačka 19. januara 1993. Čehoslovačka nema samo jednog naslednika, a i Češka i Slovačka su morale da se prijave za članstvo.

2. ^  Demokratska Republika Nemačka (Istočna Nemačka) i Savezna Republika Nemačka (Zapadna Nemačka) su primljene u UN 18. septembra 1973. Posle ponovnog ujedinjenja Nemačke 3. oktobra 1990, iako se Demokratska Republika Nemačka pripojila Saveznoj Republici Nemačkoj, ponovo su primljena u članstvo pod imenom Nemačka.

3. ^  Jemen (Severni Jemen) je primljen u članstvo 30. septembra 1947. Demokratski Jemen (Južni Jemen) je primljen 14. decembra 1967. Posle ujedinjenja stvorena je Republika Jemen 22. maja 1990, i od tada imaju naziv Jemen.

4. ^ Tanganjika je bila član od 14. decembra 1961. i Zanzibar je član od 16. decembra 1963. Kada su se dve države spojile pod nazivom Ujedinjena Republika Tanganjika i Zanzibar 26. aprila 1964, kasnije pod nazivom Ujedinjena Republika Tanzanija, od 1. novembra 1964.

5. ^  Egipat i Sirija su članica UN-a od osnivanja. Dve zemlje su ujedinjene 21. februara 1958. pod nazivom Ujedinjena Arapska Republika i imale su jednog člana u UN-u do 13. oktobra 1961, kada je Siriji priznat nezavisan status kao posebnoj članici UN-a. Egipat je bio član pod nazivom Ujedinjena Arapska Republika do 17. septembra 1971, kada je promenio naziv u Arapska Republika Egipat.

6. ^ Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) je član od osnivanja (od 24. oktobra 1945). Boris Jeljcin, predsednik Rusije je obavestio generalnog sekretara UN-a 24. decembra 1991. da članstvo SSSR-a u svim organima UN-a nasleđuje Ruska Federacija. Ostale Sovjetske republike su trenutno članice:

7. ^ Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) je član od osnivanja (od 24. oktobra 1945). Posle raspada Jugoslavije 1992, SFRJ je zamenila nova država Savezna Republika Jugoslavija do 1. novembra 2000, kada je SRJ primljena u UN kao nova zemlja, zbog ne priznavanja UN-a i ostalih bivših jugoslovenskih republika SR Jugoslaviju kao naslednicu SFR Jugoslavije. Bivše republike članice UN-a su:

Konvencije za imena i napomene uredi

1. ^  Belorusija je prvobitno primljena kao „Beloruska Sovjetska Socijalistička Republika“ 24. oktobra 1945. Informisala je UN o promeni imena 19. septembra 1991.

2. ^  Brunej zauzima mesto pod imenom „Brunej Darusalam“.

3. ^  Republika Kongo zauzima mesto pod imenom „Kongo“.

4. ^  Demokratska Republika Kongo je prvobitno primljena kao „Zair“ 20. septembra 1960. Promenila je ime 17. maja 1997.

5. ^  Kipar kao celo ostrvo je predstavljeno kao „Republika Kipar“, uključujući teritorije kojima vlada Turska Republika Severni Kipar.

6. ^  Istočni Timor zauzima mesto pod imenom „Timor Leste“.

7. ^  Gambija zauzima mesto bez engleskog određenog člana.

8. ^  Indonezija je primljena 28. septembra 1950. i povukla se privremeno od 20. januara 1965. do 27. septembra 1966, zbog nemira u Sukarnu i aneksije Zapadne Papue. Najavila je svoju nameru za ponovno pridruživanje 19. septembra 1966.

9. ^  Iran zauzima mesto pod imenom „Islamska Republika Iran“.

10. ^  Irska zauzima mesto pod imenom „Republika Irska“.

11. ^  Laos zauzima mesto pod imenom „Lao Narodna Demokratska Republika“.

12. ^  Libija zauzima mesto pod imenom „Libijska Arapska Džamahirija“.

13. ^  Republika Makedonija je do promene imena u „Republika Severna Makedonija“ zauzimala mesto pod imenom „Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija“, zbog grčkog pritiska.

14. ^  Malezija je prvobitno primljena kao „Federacija Malaja“ 17. septembra 1957.

15. ^  Mikronezija zauzima mesto pod imenom „Federacija Država Mikronezije“.

16. ^  Moldavija zauzima mesto pod imenom „Republika Moldavija“.

17. ^  Mjanmar je prvobitno primljen kao „Burma“ 19. aprila 1948.

18. ^  Holandija zauzima mesto pod imenom „Kraljevina Holandija“.

19. ^  Severna Koreja zauzima mesto pod imenom „Demokratska Narodna Republika Koreja“.

20. ^  Rusija zauzima mesto pod imenom „Ruska Federacija“.

21. ^  Južna Koreja zauzima mesto pod imenom „Republika Koreja“.

22. ^ Sirija zauzima mesto pod imenom „Sirijska Arapska Republika“.

23. ^  Tanzanija zauzima mesto pod imenom „Ujedinjena Republika Tanzanija“.

24. ^  Ukrajina je prvobitno primljena kao „Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika“ 24. oktobra 1945.

25. ^  Ujedinjeno Kraljevstvo zauzima mesto pod imenom „Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske“.

26. ^ Vijetnam zauzima mesto pod imenom „Vijet Nam“.

27. ^ Obala Slonovače zauzima mesto pod imenom „Kot d'Ivoar“.

Reference uredi

  1. ^ „What are Member States?”. United Nations. 
  2. ^ Povelja Organizacije ujedinjenih nacija (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 30. 08. 2021. g. Pristupljeno 20. 04. 2018. 
  3. ^ „About UN Membership”. United Nations. 
  4. ^ „Growth in United Nations membership, 1945–present”. United Nations. 
  5. ^ „History of the United Nations”. United Nations. 
  6. ^ „Founding Member States”. United Nations. 
  7. ^ a b v „CHAPTER I – CHARTER OF THE UNITED NATIONS AND STATUTE OF THE INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE”. United Nations. Pristupljeno 7. 10. 2015. 
  8. ^ „The World in 1945” (PDF). United Nations. 
  9. ^ John Wilson (avgust 2007). „New Zealand Sovereignty: 1857, 1907, 1947, or 1987?”. New Zealand Parliament. Arhivirano iz originala 22. 5. 2011. g. 

Spoljašnje veze uredi