Svetsko prvenstvo u atletici na otvorenom 2013.
XIV Svetsko prvenstvo u atletici na otvorenom održano je u Moskvi (Rusija) u periodu od 10. do 18. avgusta 2013, na stadionu Lužniki.
Grad domaćina | Moskva, Rusija | ||
---|---|---|---|
Vreme održavanja | 10. avgust — 18. avgust 2013. | ||
Stadion | Stadion Lužniki | ||
Broj atletičara | 1.970 | ||
Broj država | 206 | ||
Broj disciplina | 47 (24 m. i 23 ž.) | ||
|
Izbor domaćina uredi
Iako je više zemalja najavljivalo interesovanje za organizaciju 2011. i 2013, svoju prijavu do roka 1. decembra 2006. verifikovalo je samo pet zemalja i predložile su mesta gde bi se igre održale: Brizbejn, Tegu, Barselona, Geteborg i Moskva.[1] Geteborg je kasnije povukao svoju prijavu zbog nedovoljne finansijske podrške od švedske vlade.[2] IAAF je na sastanku Saveta u Mombasi (Kenija) u vreme održavanja Svetskog prvenstva u krosu 27. marta 2007. objavio izbor Tegua za domaćina 2011. a Moskve 2013. godine.[3]
Stadion uredi
Takmičenja su održana na najvećem sportskom stadionu u Rusiji, Lužniki u Moskvi. To je velika sportska arena Olimpijskog kompleksa Lužniki kapaciteta 84,745 mesta, a kojem su održane Letnje olimpijske igre 1980., finale UEFA kupa u fudbalu 1999, finale Lige šampiona u fudbalu 2007/08, a na njemu će se igrati i Svetsko prvenstvo u fudbalu 2018. godine.
Nagradni fond uredi
Preko 7 miliona američkih dolara ($) podeljeno je finalistima (tačno $7.194.000). Pobednik svake pojedinačne discipline dobio je $60.000, drugoplasirani — $30.000, trećeplasirani — $20.000, četvrti — $15.000, peti — $10.000, šetsi — $6.000, sedmi — $5.000 i osmi — $4.000. Pobednička štafeta je delila — $80.000, druga — $40.000, treća — $20.000, četvrta — $16 000, peta — $12 000, šesta — $8000, sedma — $6000 i osma — $4000. Na kraju za svaki svetski rekord planirana je nagrada od po $ 100.000.
Učesnici uredi
Mesec dana pre početka takmičenja, poznato je da Svetsko prvenstvo neće okupiti mnoge najpoznatije sportiste. Zbog problema sa koleno neće učestvovati, aktuelni svetski prvak na 100 metara Johan Blejk. Trenutni svetski rekorder na 800 metara, Dejvid Rudiša imao je nedavno operaciju desnog kolena, pa neće učestvovati.[4]. Zbog trudnoće ne učestvuju Mari Keitani i Vivijan Čerijot.[5] Zbog optužbi da su koristili zadranjena stimulativna sredstav na učestvuju Jamajkanci Asafa Pauel, Veronika Kembel-Braun i Šeron Simpson i američki sprinter Tajson Gej.[6]
Kvalifikacione norme za učešće na Svetskom prvenstvu uredi
Disciplina | Muškarci | Žene | ||
---|---|---|---|---|
Norma A | Norma B | Norma A | Norma B | |
100 m | 10,15 | 10,21 | 11,28 | 11,36 |
200 m | 20,52 | 20,60 | 23,05 | 23,30 |
400 m | 45,28 | 45,60 | 51,55 | 52,35 |
800 m | 1:45,30 | 1:46,20 | 2:00,00 | 2:01,50 |
1.500 m | 3:35,00 | 3:37,00 | 4:05,50 | 4:09,00 |
5.000 m | 13:15,00 | 13:20,00 | 15:18,00 | 15:24,00 |
10.000 m | 27:40,00 | 28:05,00 | 31:45,00 | 32:05,00 |
Maraton | 2:17:00 | 2:43:00 | ||
110 m prepone /100 m prepone | 13,40 | 13,50 | 12,94 | 13,10 |
400 m prepone | 49,40 | 49,60 | 55,40 | 56,55 |
3.000 m prepreke | 8:26,00 | 8:32,00 | 9:43,00 | 9:48,00 |
Štafeta 4 × 100 m | 39,20 | 44,00 | ||
Štafeta 4 × 400 m | 3:05,00 | 3:33,00 | ||
20 km hodanje | 1:24:00 | 1:26:00 | 1:36:00 | 1:38:00 |
50 km hodanje | 4:02:00 | 4:16:00 | - | - |
Skok uvis | 2,31 m | 2,28 m | 1,95 m | 1,92 m |
Skok motkom | 5,70 m | 5,60 m | 4,60 m | 4,50 m |
Skok udalj | 8,25 m | 8,10 m | 6,75 m | 6,65 m |
Troskok | 17,20 m | 16,85 m | 14,40 m | 14,20 m |
Bacanje kugle | 20,60 m | 20,10 m | 18,30 m | 17,20 m |
Bacanje diska | 66,00 m | 64,00 m | 62,00 m | 59,50 m |
Bacanje kladiva | 79,00 m | 76,00 m | 72,00 m | 69,50 m |
Bacanje koplja | 83,50 m | 81,00 m | 62,00 m | 60,00 m |
Desetoboj / Sedmoboj | 8,200 bod | 8,000 bod | 6,100 bod | 5,950 bod |
Kalendar takmičenja uredi
PP | Prepodne | PO | Popodne | G | Grupe | KV | Kvalifikacije | ČF | Četvrtfinale | PF | Polufinale | F | Finale |
|
|
Zemlje učesnice uredi
Na prvenstvu su učestvovala 1.973 takmičara (1.106 muškaraca i 867 žena) iz 206 članica IAAF. Najviše učesnika 137 prijavili su SAD, Rusija (105), Nemačka (62), Ujedinjeno Kraljevstvo (63) Ukrajina (61) Italija (51), Poljska i Kina (55) i Francuska (51). Sa samo jednim sportistom učestvovalo je 87 zemalja.
Broj sportista određene zemlje dat je u zagradi pored njenog imena.
Osvajači medalja uredi
Muškarci uredi
Žene uredi
- Atletičari koji su u štafetama označeni zvezdicom su učestvovali u štafeti u predtakmičenju, ali ne u finalu, a svi su dobili odgovarajuće medalje.
Bilans medalja uredi
Medalje zemlje domaćina |
Bilans medalja, muškarci uredi
|
Bilans medalja, žene uredi
|
Bilans medalja, ukupno uredi
Zemlja | |||||
---|---|---|---|---|---|
1 | Rusija | 7 | 4 | 6 | 17 |
2 | Sjedinjene Američke Države | 6 | 14 | 5 | 25 |
3 | Jamajka | 6 | 2 | 1 | 9 |
4 | Kenija | 5 | 4 | 3 | 12 |
5 | Nemačka | 4 | 2 | 1 | 7 |
6 | Etiopija | 3 | 3 | 4 | 10 |
7 | Ujedinjeno Kraljevstvo | 3 | 0 | 3 | 6 |
8 | Češka Republika | 2 | 0 | 1 | 3 |
Ukrajina | 2 | 0 | 1 | 3 | |
10 | Francuska | 1 | 2 | 1 | 4 |
11 | Poljska | 1 | 2 | 0 | 3 |
12 | Kolumbija | 1 | 0 | 0 | 1 |
Hrvatska | 1 | 0 | 0 | 1 | |
Irska | 1 | 0 | 0 | 1 | |
Novi Zeland | 1 | 0 | 0 | 1 | |
Švedska | 1 | 0 | 0 | 1 | |
Trinidad i Tobago | 1 | 0 | 0 | 1 | |
Uganda | 1 | 0 | 0 | 1 | |
19 | Australija | 0 | 2 | 1 | 3 |
20 | Obala Slonovače | 0 | 2 | 0 | 2 |
21 | Kanada | 0 | 1 | 4 | 5 |
22 | Kina | 0 | 1 | 3 | 4 |
23 | Kuba | 0 | 1 | 2 | 3 |
24 | Holandija | 0 | 1 | 1 | 2 |
Nigerija | 0 | 1 | 1 | 2 | |
26 | Bocvana | 0 | 1 | 0 | 1 |
Finska | 0 | 1 | 0 | 1 | |
Mađarska | 0 | 1 | 0 | 1 | |
Italija | 0 | 1 | 0 | 1 | |
Katar | 0 | 1 | 0 | 1 | |
31 | Srbija | 0 | 0 | 2 | 2 |
Španija | 0 | 0 | 2 | 2 | |
33 | Džibuti | 0 | 0 | 1 | 1 |
Dominikanska Republika | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Estonija | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Japan | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Meksiko | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Južnoafrička Republika | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Ukupno (38) | 47 | 47 | 48 | 142 |
Osvojene medalje po kontinentima uredi
Kontinent | |||||
---|---|---|---|---|---|
1. | Evropa | 23 | 14 | 19 | 56 |
2. | Severna Amerika | 13 | 18 | 14 | 45 |
3. | Afrika | 9 | 11 | 10 | 30 |
4. | Okeanija | 1 | 2 | 1 | 4 |
5. | Južna Amerika | 1 | 0 | 0 | 1 |
6. | Azija | 0 | 2 | 4 | 6 |
Ukupno | 47 | 47 | 48 | 142 |
Tabela uspešnosti na Svetskom prevenstvu 2013. uredi
Ovo je pregled uspešnosti zemalja prema osam prvoplasiranih (finalista) u svim disciplinama. Bodovi su dodeljivani na ovaj način. Prvolasirani je dobijao 8 bodova, a poslednji osmi 1 bod.[9]
Plas. | Zemlja | 1. mesto | 2. mesto | 3. mesto | 4. mesto | 5. mesto | 6. mesto | 7. mesto | 8. mesto | Br. final. | Bod. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | SAD | 6 | 14 | 5 | 9 | 6 | 9 | 2 | 6 | 57 | 282 |
2. | Rusija | 7 | 4 | 6 | 1 | 8 | 1 | 9 | 5 | 41 | 183 |
3. | Kenija | 5 | 4 | 3 | 6 | 2 | 3 | 3 | 0 | 26 | 139 |
4. | Nemačka | 4 | 2 | 1 | 7 | 2 | 1 | 1 | 2 | 20 | 102 |
5. | Jamajka | 6 | 2 | 1 | 4 | 2 | 0 | 0 | 4 | 19 | 100 |
6. | Etiopija | 3 | 3 | 4 | 2 | 3 | 0 | 2 | 2 | 19 | 97 |
7. | Ujedinjeno Kraljevstvo | 3 | 0 | 3 | 2 | 5 | 1 | 1 | 2 | 19 | 79 |
8. | Ukrajina | 2 | 0 | 1 | 2 | 2 | 1 | 4 | 0 | 12 | 51 |
9. | Francuska | 1 | 2 | 1 | 2 | 0 | 0 | 5 | 2 | 13 | 50 |
10. | Poljska | 1 | 2 | 0 | 1 | 0 | 4 | 2 | 1 | 11 | 44 |
11. | Kina | 0 | 1 | 3 | 2 | 0 | 2 | 0 | 1 | 9 | 42 |
12. | Kanada | 0 | 1 | 4 | 0 | 0 | 3 | 0 | 1 | 9 | 41 |
13. | Češka Republika | 2 | 0 | 1 | 0 | 2 | 0 | 3 | 2 | 10 | 38 |
14. | Kuba | 0 | 1 | 2 | 1 | 1 | 1 | 0 | 1 | 7 | 32 |
15. | Japan | 0 | 0 | 1 | 1 | 2 | 4 | 0 | 0 | 8 | 31 |
16. | Australija | 0 | 2 | 1 | 0 | 1 | 0 | 1 | 1 | 10 | 27 |
17. | Španija | 0 | 0 | 2 | 1 | 1 | 1 | 0 | 0 | 5 | 24 |
Holandija | 0 | 1 | 1 | 0 | 2 | 0 | 1 | 1 | 6 | 24 | |
19. | Nigerija | 0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 2 | 0 | 0 | 4 | 19 |
Italija | 0 | 1 | 0 | 0 | 1 | 1 | 2 | 1 | 5 | 19 | |
Brazil | 0 | 0 | 0 | 0 | 2 | 2 | 2 | 1 | 7 | 19 | |
22. | Južnoafrička Republika | 0 | 0 | 1 | 0 | 1 | 2 | 1 | 0 | 5 | 18 |
23. | Obala Slonovače | 0 | 2 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 2 | 14 |
24. | Trinidad i Tobago | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 | 0 | 3 | 13 |
25 | Srbija | 0 | 0 | 2 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 2 | 12 |
Švedska | 1 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 2 | 12 | |
27 | Dominikanska Republika | 0 | 0 | 1 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 2 | 10 |
Finska | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 2 | 10 | |
29. | Belgija | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 | 0 | 0 | 0 | 2 | 9 |
30 | Bahame | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 1 | 0 | 0 | 2 | 8 |
Kolumbija | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 8 | |
Hrvatska | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 8 | |
Irska | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 8 | |
Mađarska | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 8 | |
Uganda | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 8 | |
Novi Zeland | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 8 | |
Meksiko | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 1 | 8 | |
38 | Katar | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 7 |
Bocvana | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 7 | |
40 | Džibuti | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 6 |
Estonija | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 6 | |
Portugalija | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 1 | 2 | 6 | |
43 | Rumunija | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 | 0 | 2 | 5 |
Slovenija | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 5 | |
Slovačka | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 1 | 2 | 5 | |
Belorusija | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 5 | |
47 | Tadžikistan | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 1 | 4 |
Norveška | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 2 | 3 | 4 | |
Saudijska Arabija | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 1 | 2 | 4 | |
50 | Bahrein | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 1 | 3 |
Izrael | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 1 | 3 | |
Portoriko | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 0 | 1 | 3 | |
53 | Argentina | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 1 | 2 |
Grenada | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 1 | 2 | |
Indija | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 1 | 2 | |
Senegal | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 1 | 2 | |
57 | Bugarska | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 | 1 |
Egipat | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 | 1 | |
Eritreja | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 | 1 | |
Severna Koreja | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 1 | 1 |
Rekordi uredi
Na ovom Svetskom prvenstvu postignuta su: 3 rekorda svetkih prvenstava, 22 svetska rekorda sezone, 2 kontinentalna i 48 nacionalnih rekorda[10]
Rekordi svetskih prvenstava (3) uredi
Datum | Disciplina | Novi rekord | Stari rekord | |||
---|---|---|---|---|---|---|
Atletičari | Rezultat | Atletičari | Rezultat | Datum | ||
15. avgust 2013. | Skok uvis, muškarci | Bogdan Bogdarenko Ukrajina |
2,41 | Havijer Sotomajor Kuba |
2,40 | 22. avgust 1993. Štutgart |
16. avgust 2013. | Bacanje kladiva, žene | Tatjana Lisenko Rusija |
78,80 | Anita Vlodarčik Poljska |
77,96 | 22. avgust 2009. Berlin |
18. avgust 2013. | Štafeta 4 × 100 metara, žene | Jamajka Kari Rasel, Keron Stjuart Šiloni Kalvert, Šeli-En Frejzer Prajs |
41,29 | SAD Kristi Gejns, Merion Džouns Inger Miler, Gejl Divers |
41,47 | 9. avgust 1997. Atina |
Svetski rekordi sezone (22) uredi
Kontinentalni rekordi (2) uredi
Datum | Disciplina | Novi rekord | Stari rekord | |||
---|---|---|---|---|---|---|
Atletičari | Rezultat | Atletičari | Rezultat | Datum | ||
11. avgust 2013. | Desetoboj (M) | Viljem Koercen, Južnoafrička Republika | 8.343 bod AFR | Larbi Burada, Alžir | 8.302 points | 7. jul 2011 |
18. avgust 2013. | Štafeta 4 × 100 metara (Ž) | Brazil Evelin Dos Santos, Ana Klaudija Silva, Fransijela Krasuki, Rosanžela Santos |
42,29 JAR | Brazil Evelin Dos Santos, Ana Klaudija Silva, Fransijela Krasuki, Rosanžela Santos |
42,55 | 9. avgust 2012. |
Nacionalni rekordi postignuti na SP 2013. (48 ) uredi
Gej prava uredi
Donošenje ruskog saveznog zakona o zabrani „homoseksualne propagande“ u junu imalo je odjeka i na prvenstvu u Moskvi. Zapadne i međunarodne organizacije osudile su ovaj potez još pre početka prvenstva, čije je održavanje planirano svega nekoliko meseci pre Zimskih olimpijskih igara 2014. u Sočiju.[11] Zamenik generalnog sekretara IAAF-a, Nik Dejvis, izjavio je da bi međunarodna priroda događaja mogla promeniti poglede države, ali da se prvenstvo neće baviti pravima homoseksualaca, osim ukoliko to ne bude imalo direktnog uticaja na atletičare.[12] Ruski političar Vitalij Milonov je ranije izjavio da će se zakon primenjivati na sportiste i turiste na isti način kao i na ruske državljane.[13] Milonov je takođe izjavio da oni koji pozivaju na bojkot prvenstva u znak protesta protiv zakona samo izbegavaju svoju konkurenciju, dodavši: „sportska takmičenja su mesto gde ne može biti nikakve politike“.[14]
Nekoliko atletičara je izrazilo zabrinutost zbog položaja homoseksualaca u Rusiji, ali niko od njih nije bojkotovao prvenstvo. Američki atletičar Nik Simonds, koji je i ranije podržavao kampanju za prava LGBT osoba, izjavio je da će poštovati državu domaćina i njene zakone i da će se u Moskvi fokusirati samo na sportska takmičenja. Međutim, zadržao je svoj stav kao zagovornik prava homoseksualaca, a svoj nastup je posvetio „mojim prijateljima gejevima i lezbijkama kod kuće“.[15]
Dve švedske atletičarke, Ema Gren Tregaro i Moa Jelmer, privukle su pažnju nakon što su lakirale svoje nokte u boje duge u znak podrške gej pravima i prikazale ih tokom kvalifikacija.[16][17] IAAF je obavestio Švedsku atletsku federaciju da ovaj gest predstavlja kršenje pravila o ponašanju sportista. Švedski zvaničnici su podržali Emu Gren Tregaro, ali je ona popustila pod pritiskom, pa je u finalu skoka uvis obojila nokte u crveno, kao simbol ljubavi.[18] Za vreme finala u skoku uvis za žene ministar kulture i sporta Finske, Pavo Arhinmaki, mahao je zastavom duginih boja sa tribina stadiona.[19] Moa Jelmer je eliminisana u kvalifikacijama na 200 metara i nije se dalje takmičila na prvenstvu.[20]
Ruska atletičarka Jelena Isinbajeva, pobednica u skoku motkom za žene, kasnije je izazvala kontroverzu zbog svoje izjave u kojoj je kritikovala gest Eme Gren Tregaro.[21] Isinbajeva je izjavila da oni koji protestuju nemaju poštovanja prema državi domaćinu, a zatim je komentarisala na engleskom jeziku: „Mi sebe smatramo normalnim, standardnim ljudima, kod nas samo žive momci sa ženama, devojke sa momcima... Imamo zakon koji svako mora da poštuje. Kada idemo u druge zemljama, trudimo se da poštujemo njihova pravila.“[22] Posle negativnih reakcija drugih sportista i zapadnih medija, Isinbajeva je izjavila da je izjava koju je dala pogrešno protumačena, zbog njenog slabog poznavanja engleskog: „Ono što sam htela da kažem je da ljudi treba da poštuju zakone drugih država posebno kada su gosti, ali dozvolite mi da naglasim da poštujem stavove mojih kolega sportista, i dozvolite mi da kažem da sam najoštrije protiv svake diskriminacije gej osoba na osnovu njihove seksualnosti“.[23]
Borba protiv dopinga uredi
IAAF je tokom prvenstva uzeo uzorke krvi svih takmičara, u skladu sa procedurom koja je prvi put uvedena na prvenstvu 2011, podržavajući na taj način svoj program Atletskog biološkog pasoša. Ovo je pomoglo federaciji u otkrivanju potencijalne upotrebe zabranjenih supstanci kod atletičara, uključujući steroide, hormone rasta, eritropoietin i doping preko krvi. Pored obaveznog testiranja krvi, IAAF je proveo i oko 500 testova urina, koji su bili podeljeni u tri grupe:
- svi osvajači medalja su bili podvrgnuti ovim testovima;
- oni kod kojih su postojale anomalije u biološkom pasošu su takođe testirani;
- rađeni su i nasumični testovi urina;
Prema praksi koja je uvedena tokom prvenstva 2005, svi uzorci urina će biti sačuvani kako bi se na njima mogli vršiti testovi i u budućnosti. Svi uzorci su obrađeni u Moskovskoj antidoping laboratoriji, koja je akreditovana od Svetske antidoping agencije.[24][25]
U mesecima koji su prethodili prvenstvu, oko 40 ruskih atletičara je suspendovano zbog dopinga. Najpoznatiji među njima su Darija Piščalnikova (osvajačica srebrne medalje u bacanju diska za žene na Letnjim olimpijskim igrama 2012) i Olga Kuzenkova (olimpijska pobednica u bacanju kladiva iz 2004). Predsednik Ruske atletske federacije Valentin Balakničev branio je kazne kao dokaz sve veće efikasnosti Ruske antidoping agencije koja je formirana pre samo tri godine.[26]
Mesec dana pre početka prvenstva, britanski list The Mail on Sunday je objavio da je načelnik Moskovske antidoping laboratorije Grigori Rodčenkov bio uhapšen i optužen za distribuciju droge, ali da je postupak protiv njega kasnije obustavljen. Njegova sestra je osuđena za kupovinu zabranjenih supstanci s namerom da ih dostavlja atletičarima. Bivši ruski trener Oleg Popov i sprinter Valentin Kruglijakov izjavili su da je atletičarima naređeno da se dopinguju i da je zvaničnicima plaćano da prikriju pozitivne testove.[27] Trener nacionalnog atletskog tima, Valentin Maslakov, primetio je da je Kruglakov ranije bio pozitivan na zabranjene supstance, a da je Popov trenirao Ladu Černovu, koja je dva puta bila pozitivna na doping testovima. Maslakov je takođe izjavio da su Ruska antidoping agencija i njene laboratorije nezavisne od nacionalnih sportskih federacija.[28]
Izvan Rusije, troje svetskih sprintera koji su bili među najboljim u svojim disciplinama su imali pozitivne doping testove: Asafa Pauel, Tajson Gej i Veronika Kembel-Braun.[29]
Doping na svetskom prvenstvu 2013. uredi
IAAF je navela da je tokom Svetskog prvenstva u Moskvi testirano 538 atletičara, kao i njih 132. pre samog prvenstva. Izveštaj o rezultatima testova IAAF je objavila 20. septembra 2013. da je dokazano da je 7 testiranih atletičara koristilo nedozvoljena sredstva:[30],[31]
- 1. Jeremías Saloj, Gvatemala — maraton
- 2. Ebrahim Rahimian, Iran — hodanje 20 km, muškarci
- 3. Ajman Kožahmetova, Kazahstan — hodanje 20 km, žene
- 4. Masud Azizi, Avganistan — 100 m
- 5. Jelena Rjabova, Turkmenistan — 200 m
- 6. Jelisaveta Brizgina, Ukrajina — 200 m
- 7. Roman Avramenko, Ukrajina — bacanje koplja
Svi dopingovani atletičari su suspendovani, a njihovi rezultati postignuti na prvenstvu su poništeni.
Dezerterstvo atletičara uredi
Kubanski atletičar Orlando Ortega, koji se takmičio u disciplini 110 metara sa preponama, napustio je nacionalnu delegaciju tokom takmičenja i nije se vratio na Kubu po završetku istog.[32] Kubanska atletska federacija je ranije u sezoni suspendovala Ortegu na šest meseci zbog nediscipline, ali mu je suspenzija ukinuta u junu.[33] Predsednik Ruske atletske federacije Valentin Balakničev izjavio je da nije imao nikakav kontakt sa Ortegom kao i da Ruska atletska federacija nije zainteresovana da ga vrbuje.[34]
Zanimljivosti uredi
Prvenstvo u Moskvi ostalo je upamćeno i po tome što su dva bračna para završila na pobedničkom postolju. Amerikanac Ešton Iton pobedio je u deseoboju, dok je njegova supruga Kanađanka Brijen Tajsen Iton u sedmoboju bila druga. Ruski par Dmitrij Tarabin i Marija Abakumova osvojili su bronzane medalje u bacanju koplja.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Kandidati za domaćina SP 2011. i 2013. (arhiva) IAAF Pribavljeno 08.07.2013.
- ^ Švedska vlada povukla svoju kandidaturu (arhiva) IAAFPribavljeno 08.07.2013.
- ^ Izbor domaćina sa SP 2011. i SP 2013. (arhiva) IAAFPribavljeno 08.07.2013.
- ^ Aktuekni svetski prvaci Blejk i Rudiša propuštaju prvenstvo sajt IAAF Pristupnjeno 20.07.2013.
- ^ Keitani i Čerijot propuštaju prvenstvo zbpg trudnoće. Pristupnjeno 20.07.2013.
- ^ Pozitivni testovi Tajson GejaPristupnjeno 20.07.2013.
- ^ (jezik: engleski) Kvalifikacione norme Moskva 2013.Preuzeto 18.07.2013
- ^ Osvojene medalje po zemljama Pribavljeno 11.8.2015
- ^ Tabela uspešnosti na sajtu IAAFPribavljeno 19.08.2013
- ^ „rekordi postignuti na SP 2013.”. Arhivirano iz originala 10. 08. 2017. g. Pristupljeno 13. 09. 2013.
- ^ Positive tests and negative vibes cast a shadow over world championships. The Guardian, pristupnjeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ IAAF Won't Make Gay Rights an Issue During World Championships Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. avgust 2013). Runners World, pristupnjeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ Russian lawmaker: We will arrest gay athletes, tourists at Olympic Games Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. avgust 2013). Gay Star News. pristupnjeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ Russian MP rails against idea of sporting boycott over anti-gay laws - video. The Guardian/Reuters, pristupnjeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ 'The Playing Field Is Not a Place for Politics' Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. septembar 2013). Runners World. pristupljeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ Naglar målade i regnbågens tecken, Instagram, pristupljeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ Athletes at worlds sport rainbow fingernails, Yahoo, pristupljeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ Gay-rights gesture may violate rules. ESPN/Associated Press, pristupljeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ Russia: Finnish minister waves rainbow flag at Moscow athletics, despite anti-gay laws, PinkNews.co.uk, pristupljeno na dan 22. 8. 2013.
- ^ Moa Hjelmer, IAAF, pristupljeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ Phillips, Mitch (15. 8. 2013). „Controversial Isinbayeva back in the spotlight”. Reuters. Arhivirano iz originala 18. 08. 2013. g. Pristupljeno 18. 8. 2013.
- ^ Isinbayeva says Green Tregaro's gesture was disrespectful to Russia. The Guardian, pristupljeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ I was misunderstood, back-tracking Isinbayeva says Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. avgust 2013), Reuters, pristupljeno na dan 19. 8. 2013.
- ^ Anti-doping Q&A explains how the cheats are caught. IAAF. pristupljeno na dan 16. 9. 2013.
- ^ Sophisticated anti-doping programme planned for Moscow - IAAF World Championships, IAAF (24. 7. 2013). pristupljeno na dan 16. 9. 2013.
- ^ Russia hosts athletics showpiece in doping shadow Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. avgust 2013), Agence France-Presse (5. 8. 2013), pristupljeno na dan 16. 9. 2013.
- ^ SPECIAL INVESTIGATION: Drugs, bribery and the cover-up! Russian athletes - including those who robbed Brits of medals - 'ordered to dope by coaches' and officials 'demanded cash to mask positive tests'. The Mail on Sunday. pristupljeno na dan 16. 9. 2013.
- ^ Russian Athletics Coach Slams Doping Claims. The Moscow Times (7. 7. 2013), pristupljeno na dan 16. 9. 2013.
- ^ Track Championships Add Layer of Scrutiny to Russia and Doping. The New York Times. pristupljeno na dan 16. 9. 2013.
- ^ Dopingovani atletičari na sajtu IAAFPribavnjeno 21.9.2013.
- ^ Sedam atletirara palo na dopig testu u MoskviPribavnjeno 21.9.2013.
- ^ „Federación Cubana de Atletismo deplora deserción de Orlando Ortega”. Cuba Debate. Cuba Debate. 20. 8. 2013. Pristupljeno 21. 8. 2013.
- ^ Ortega nestao posle SP u Moskvi, B92
- ^ Reports: Hurdler Orlando Ortega deserts Cuban team, whereabouts unknown Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. avgust 2013). NBC Sports, pristupljeno na dan 21. 8. 2013.